djelo nevjerstva i proglašavanje osobe nevjernikom koji radi to djelo šejh Sulejman el-Ulvan

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 916 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #14495
    Anonimno
    Neaktivan

    Nakon što smo saznali stvari koje izvode iz Islama, anuliraju dobra djela i iziskuju vječan boravak u Vatri, trebamo se upoznati sa činjenicom da musliman nekad može nešto reći ili uraditi, što je po Kur‟anu ili sunnetu ili konsenzusu učenjaka nevjerstvo, otpadništvo od Islama, ali se neće kazati da je nevjernik, tim prije jer kod islamskih autoriteta nema nužne uzajamne veze između djela nevjerstva i proglašavanja nevjernikom čovjeka koji ga uradi.

    Drugim riječima, nevjernik nije svako ko uradi djelo nevjerstva. Da bi se neko proglasio nevjernikom nužno je da se kod njega ispune određeni uvjeti i otklone određene prepreke; moguće je da čovjek bude skorojević u Islamu i da uradi djelo nevjerstva, ne znajući da isto ima tako rigorozan status u Islamu, pa će, nakon objašnjenja, odustati od toga. Moguće je da musliman nešto negira pogrešno ga tumačeći i da uradi mnoge stvari na taj način koji odriče da se proglasi nevjernikom.

    Ovo je važno pravilo, i mora se, prije svega, razumjeti, i uvažiti, jer proglasiti nekoga nevjernikom na osnovu strasti i hirova – nema pravo nijedan čovjek. U vezi s tim pitanjem se mora obratiti Kur‟anu i sunnetu, i to na način kako su ga razumijevali dobri prethodnici. Drugim riječima, koga Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okarakterišu kao nevjernika i protiv njega se uspostavi dokaz – nevjernik je, a koga ne okarakterišu tom karakteristikom i protiv njega nema dokaza, ne smije se optuţiti za nevjerovanje.

    U dva Sahiha ali i u drugim hadiskim zbirkama zabilježeno je predanje od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

    ))ػ ؤبي ش٘ شَح – سظ الله ػ – ػ ا بٌٕي ص الله ػ وع ؛ٍُ لبي: “ؤعشف سج ػ فٔغ ،ٗ ف بٍّ دعش الدىد؛ ؤوص ث ؛ُٕٗ فمبي: برا ؤ بٔ ذُِٗ؛ فإدشلىني، اعذمىني، ثم

    رسوني في ا شٌ خَ في ا جٌذش، فىالله، ئٌ لذس ػ سبي؛ ؼٌُزِّثني ػزاثبً بِ ػزث ؤدذاً. لبي:

    ففؼ ىٍا ر هٌ ث ،ٗ فمبي سٌٓض ؤد بِ ؤخزد. فةرا ى٘ لبئ ،ُ فمبي :ٌٗ بِ حم هٍ ػ بِ

    ص ؼٕذ؟ فمبي: خش زُه بَ سة )ؤو لبي مخبفزه(! فغفش ثز هٌ((.

    “Neki se čovjek prema sebi mnogo ogriješio, pa kada je osjetio da će umrijeti, oporuči svojim sinovima: „Kada umrem, spalite me, potom pepeo

    odnesite daleko i bacite u more kada bude puhao vjetar, jer, ako me Gospodar mogne proživjeti, Boga mi, kaznit će me onako kako nikoga dosad nije kaznio!‟ Nakon njegove smrti, sinovi su izvršili oporuku. Allah je naredio zemlji: „Vrati ono što si uzela.‟ Čovjek oživi, pa ga Allah upita: „Šta te navede da onako postupiš?‟ Odgovori: „Strahujući od Tebe, Gospodaru!‟ Zbog toga mu Allah oprosti.”1

    Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Allah mu se smilovao, u djelu El-Fetava 3/231 zapaţa: “Taj je čovjek sumnjao u Allahovu moć i u to da će ga proţivjeti nakon što postane pepeo. Takvo uvjerenje je nevjerstvo po jednoglasnom mišljenju svih muslimana. Ali to čovjek nije znao, bio je vjernik, bojao se Svemogućeg Allaha i kazne, pa mu je zbog toga oprostio.”

    Otuda je pravnik, mudžtehid koji nastoji slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preči od čovjeka spomenutog u hadisu da mu bude oprošteno kada pogriješi.

    U djelu El-Masailul-merdinijje Ibn-Tejmijja, Allah mu se smilovao, je rekao: “Suština pitanja je u sljedećem principu: može se općenito reći da je onaj ko izgovori riječi nevjerstva – nevjernik, ali se za određenu osobu koja je izgovorila takve riječi ne smije reći da je nevjernik sve dok se protiv njega ne uspostavi dokaz, zbog čijeg se negiranja osoba proglašava nevjernikom.”

    Da rezimiramo: sljedbenici ehli-sunneta prave razliku između djela nevjerstva i proglašavanja njegovog počinioca nevjernikom. Isto se tretiraju i novotarije: nije svako ko radi novotarije – novotar. Ko razmisli o životu i djelovanju dobrih prethodnika, vidjet će da su oni tako poimali ovo pravilo i dosljedno ga primjenjivali. Bili su pravedni i nepristrani, precizno su govorili, nastojali su i mnogo težili da upute svijet na Pravi put. A sve kao posljedica velikog znanja i dobrih djela, čime ih je Svevišnji Allah obdario. To je dužnost i ostalih muslimana: moraju imati za cilj da objašnjavaju istinu i da pravedno i ispravno otklone zabludu, kako bi Allahova vjera zavladala Zemljom.

    Naša posljednja poruka glasi: hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

    izvor: Et-Tibjan šerhu nevakidil-islami lil imamil-mudţeddid šejhil-islam Muhammed b. Abdilvehhab

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.