[Anonimno]

U Šeri'atu, hajz je definisan kao krv koja ističe iz donjeg dijela utrobe žene, u redovnim intervalima, prirodno i bez ikakve bolesti ili povrede. To je prirodno događanje, sa kojim je Allāh stvorio Ādemove kćeri da ga doživljavaju. Allāh je to stvorio za dobrodobit djeteta dok je u utrobi (materici) i učinio da se pretvara u mlijeko u tijelu njegove majke nakon njegovog rođenja.

Tako, ako žena nije trudna niti doji dijete, ova krv ostaje bez upotrebe, tako da se ona izlučuje u redovnim intervalima. Ovi periodi se obično spominju kao mjesečni ciklus.

Starosna dob u kojoj žena počinje menstruirati

Obično, najmlađe doba u kome je moguće da žena počne menstruirati je devet godina starosti i ona može nastaviti da menstruira dok bude imala pedeset godina.

Allāh kaže u prijevodu značenja: ”A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode. – A onome ko se Allāha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” ( Sura Et-Talak, 4. ajet)

One koje su prošle doba hajza su one žene koje su dostigle starost od (oko) pedeset, dok su one koje nemaju ciklus one koje su mlade i nisu dostigle doba od devet (ili više) godina.

Propisi koji se odnose na ženu u hajzu

1. Harām je imati spolni odnos sa ženom koja je u hajzu

Allāh kaže u prijevodu značenja: ”I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allāh naredio. – Allāh zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Sura El-Bekara, 222. ajet)

Ova zabrana se nastavlja sve dok krv hajza prestane teći i ona uzme gusul (okupa se).

Allāh kaže u prijevodu značenja: ”Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.”

Dozvoljeno je njenom mužu da se naslađuje (zadovoljava) sa njom, sve dok ne dođe do odnosa (tj. sve što je manje od odnosa). Ovo je zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem: ”Radi sve osim polnog odnosa.” (Hadis bilježi Muslim)

2. Žena koja je u hajzu ne smije postiti niti obavljati namāz za vrijeme trajanja njenog hajza.

Nije joj dozvoljeno da čini ove stvari, a ako ih obavi, ove radnje nisu važeće (primljene).

Ovo je zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi: ”Zar žena u vrijeme hajza ne ostavlja namāz i post? ” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Kada žena završi svoj period i očisti se, mora nadoknaditi dane posta koje je propustila, ali ne nadoknađuje namāz.

Ovo je potvrđeno riječima ‘Ā'iše, Allāh bio njome zadovoljan: ”Kad smo bile u hajzu u doba Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, bilo nam je naređeno da napostimo propuštene dane, a nije nam bilo naređeno da naklanjavamo propuštene namāze.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Razlika između ovo dvoje, a Allāh najbolje zna, je zbog činjenice da se namāz obavlja konstantno (učestalo) i žena bi imala teškoću i iskušenje kada bi morala nadoknadi namāze koje je propustila, dok je obavezni post manje čest.

3. Ženi koja ima hajz nije dozvoljeno da dodiruje Kur'ān, ukoliko nema prekrivača na njemu.

Allāh kaže u prijevodu značenja: ”Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti” (Sura El-Vakija, 79. ajet)

Također, u pismu Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, koje je napisao ‘Amr ibn Hazamu, Allāh bio zadovoljan njime:

”Neka niko ne dodiruje Mushāf (Kur'ān), osim ako je u stanju čistoće (pod abdestom).” (Hadis bilježe Nesai i drugi)

Ovaj hadīs je skoro mutewātir (hadīs sa toliko mnogo lanaca prenosilaca, da nije moguće da bude neistinit), zbog broja učenjaka koji su ga prihvatili kao dokaz.

Ibn Tejmijje je rekao: ”Mezheb (stav) četvorice imāma je da niko ne smije dotaći Mushāf, osim ako je u stanju čistoće (pod abdestom).”

A u vezi pravila u pogledu učenja Kur'āna bez dodirivanja Mushāfa, učenjaci su se razišli, mada je najopreznije mišljenje da ona ne bi trebala učiti Kur'ān, osim ako je to iz velike potrebe (nužde): na primjer, ako se boji da će zaboraviti neke ājete, a Allāh najbolje zna.

4. Harām je ženi u hajzu obavljati tawāf oko Allāhove kuće (Ka'be).

Ovo je potvrđeno riječima Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, ‘Ā'iši, Allāh bio njome zadovoljan: ”Čini sve što hadžija čini, ali ne obavljaj tawāf oko Ka'be, sve dok se ne očistiš.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

5. Harām je ženi koja ima hajz da boravi u mesdžidu.

Ovo potvrđuju riječi Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem: ”Zaista, ja ne dozvoljavam mesdžid ženi koja ima hajz i onoj koja je džunub (nečista od spolnog odnosa). ” (Hadis bilježi Ebu Davud)

Kao i riječi Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem: ”Zaista mesdžid nije dozvoljen ženi koja ima hajz kao i onome koji je džunub (nečist).” (Hadis bilježi Ibn Madže)

Dozvoljeno joj je da prođe kroz mesdžid, zbog hadīsa ‘Ā'iše, Allāh bio njome zadovoljan, koja je rekla: ”Allāhov Poslanik, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, je rekao: ‘Daj mi hasuru (prostirku) koja je u mesdžidu’, pa ja odgovorih: ‘Ja imam hajz’, a on reče: ‘Tvoj hajz nije u tvojoj šaci”’

Autor djela ”El-Muntekā’ ” (1. tom, 140. str.) je rekao: ”Ovo je zabilježila grupa učenjaka osim Buhārīje.”

Nema grijeha ako žena koja ima hajz izgovara zikr, spominje Allāha i moli Ga, uključujući veličanje Allāha i Njegovo slavljenje, dove, niti da redovno uči vjerodostojne zikrove, jutarnje i večernje, prije odlaska na spavanje i nakon buđenja iz sna. Također, nema štete ako ona čita knjige islamskog znanja, uključujući tefsīr, hadīs, fikh…

Napomena u pogledu žućkastih i braonkastih izljeva

Ako se žućkasti ili braonkasti izljevi (istjeci) dese u toku normalnog (uobičajenog) perioda – žena ovo mora smatrati dijelom njenog hajza, pa tako svi prethodni propisi važe i primjenjuju se kod tih žućkastih i braonkastih izljeva. Ako se ovi izljevi dese van njenog normalnog (uobičajenog) perioda – onda ih ona ne treba smatrati hajzom, već će umjesto toga smatrati da je još u stanju čistoće. Riječi Ummu ‘Atijje, Allāh bio njome zadovoljan: ”Nakon našeg hajza, mi nismo žutilo i mutnoću smatrale nečim ozbiljnim (hajzom).” (Hadīs bilježi Ebū Dāwūd, a Buhārī je ovaj hadīs zabilježio bez riječi: ”Nakon našeg hajza…” )

Učenjaci hadīsa smatraju da ovaj hadīs ima istu važnost kao i direktna izjava Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, i da u sebi podrazumijva znanje Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, o ovome.

Ono što je suprotno ovom hadīsu upućuje na to da se, ako se ovi istjeci dese prije kraja hajza – oni smatraju normalnim (uobičajenim) hajzom.

Napomena: Kako da žena zna da joj se hajz završio?

Kraj hajza je označen prestankom istjecanja krvi, koji može biti prepoznat na dva načina:

– Isticanjem bijele izlučevine

Ovo je bijela izlučevina, koja liči na bijelo pranje i obično teče nakon hajza. Njena boja se mijenja zavisno od razlika u stanju (uslovima) žena (tj. od žene do žene).

– Sušenjem polnog organa

Žena to saznaje stavljanjem komada pamuka na svoj polni organ. Ako je ženi prestao hajz – on izlazi suh, bez ikakvog znaka krvi, ili žućkasto-braonkastog iscjetka.

Šta žena mora uraditi na kraju svog hajza?

Na kraju svog hajza, žena mora uzeti gusul (okupati se) – što uključuje pranje cijelog tijela, sa nijjetom čišćenja sebe. Ovo je potvrđeno riječima Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem: ”Ako vas zadesi hajz, onda ostavite namāz, a kad se on završi – okupajte se i nastavite sa klanjanjem (obavljanjem) namāza.” (Hadis zabilježio Buharija)

Način ovog kupanja (gusula)

Žena čini nijjet otklanjanja nečistoće, ili čišćenja sebe za obavljanje namāza i slična djela ‘ibādeta. Tada ona treba reći: ”Bismillāh” (U ime Allāha), posuti vodom čitavo svoje tijelo, pokvasiti korijenje svoje kose vodom, mada, ako joj je kosa vezana, nije neophodno da je odvezuje; onda je prosto kvasi vodom. Također je dozvoljeno da koristi sidr (lišće lotosovog drveta) ili neki drugi oblik (sredstvo) čišćenja.

Također, mustehabb (pohvaljeno) joj je da koristi komad pamuka, namirisan miskom ili drugim mirisom, da ga priloži na svoj polni organ nakon kupanja. Ovo je potvrđeno naređenjem Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, datom Esmi, da tako učini. (Hadis zabilježio Muslim)

Važna napomena

Ako žena koja ima hajz ili žena u nifasu nakon porođaja postane čista od krvarenja prije zalaska sunca – onda ona mora klanjati podne i ikindiju namāze toga dana. Ako postane čista prije sabah namāza, tada će klanjati akšam i jaciju namāze te noći. Ovo je zato što je vrijeme za kasnije namāze (ikindiju i jaciju) također i vrijeme za prethodne (pređašnje) namāze (podne i akšam) u vremenima nužde. Sličan je slučaj za vrijeme putovanja.

Šejhul-islām Ibn Tejmijje je u svom djelu ”Medžmū'ulfetāwa” (22. tom, 434. str.) rekao: ”Zbog ovoga, većina učenjaka, kao što su Mālik, Šafi'ī i Ahmed, bili su mišljenja da, ako žena postane čista od svog hajza na kraju dana, onda ona mora klanjati oboje – podne i ikindiju. Ako postane čista na kraju noći, onda mora klanjati oboje – akšam i jaciju. Ovo je prenešeno od ‘AbdurRahmāna ibn ‘Awfa, Ebū Hurejre i Ibn ‘Abbāsa, a razlog ovoga je da su vremena oba namāza kombinovana (spojena) u vremenu nužde. Tako, ako ona postane čista na kraju dana, onda vrijeme podneva u njenom slučaju i dalje ostaje i tako ga mora klanjati sa ikindijom prije akšama. Ako postane čista na kraju noći, onda vrijeme akšama za nju i dalje ostaje, tako ga ona mora klanjati sa jacijom prije sabaha.”

Ako vrijeme namāza nastupi, a ona ima hajz, ili počinje tečenje nifāsa nakon porođaja prije nego što je u stanju klanjati – onda je najjače mišljenje da ona ne mora da nadoknadi taj namāz.

Šejhul-islām je, u pogledu ovog pitanja, u djelu ”Medžmū'ul-fetāwa” (23. tom, 335. str.) rekao sljedeće: ”Najbolji dokazi su pravni zaključci Ebū Hanīfe i Mālika da ona ne mora nadoknaditi taj namāz, jer da bi se nadoknadio namāz zahtijeva se posebno određena (specifična) naredba od Allāha, a ovdje takva naredba (da ona naklanja njen namāz) ne postoji. Drugi dokaz je da je njeno odlaganje u obavljanju namāza bilo iz legitimnog (opravdanog) razloga. Dakle, ona nije odgovorna za gaflet (nebrigu). A što se tiče onoga koji prespava vrijeme namāza ili nenamjerno zaboravi da ga klanja, onda on također nije kriv za gaflet. Kada on klanja taj namāz, to se ne računa kao njegovo nadoknađivanje propuštenog namāza, jer namasko vrijeme tog namāza za tu osobu počinje – kada ga se sjeti ili kada se probudi.”

Autor: Šejh Salih el-Fevzan

Izvor: http://www.stazomislama.com/islamski-tekstovi/fikh-islamsko-pravo/564-hajz-i-propisi-koji-se-odnose-na-njega

[Autor]

Postovi