HUTBA O PODSTICANJU NA ISKRENOST I UKAZIVANJE NA POGUBNOST LAŽI

Nova naslovna forums ISLAM Islamsko vjerovanje – akida HUTBA O PODSTICANJU NA ISKRENOST I UKAZIVANJE NA POGUBNOST LAŽI

Ova tema sadrži 0 odgovora, ima 1 glas, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 4 godine, 8 mjeseci. This post has been viewed 1096 times

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #15299

    Anonimno

    HUTBA O PODSTICANJU NA ISKRENOST I UKAZIVANJE NA POGUBNOST LAŽI
    HATIB: Sejh Muhammed b. Usejmin,rhm.

    Hvala Allahu, Koji je svim vjernicima zapovijedio istinoljubivost i visoko među ljudima uzdigao spomen i ugled istinoljubivih, a ponizio lažljivce (neistinoljubive) i spomen njihov smjestio među najnižima i najpodlijima.

    Svjedočim da je samo Allah Božanstvo, Koji nema druga, On je pravedni sudac i istinski, oličeni vladar i Gospodar. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, najbolji od svih istinoljubivih. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njihove sljedbenike u dobru do Sudnjega dana.

    Bojte se Uzvišenog Allaha i budite sa onima koji su iskreni! Budite iskreni prema Allahu i prema robovima Allahovim, jer iskrenost (i istinoljubivost) vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo vodi u Džennet; i čovjek neprestano govori istinu i trudi se biti iskren sve dok ne bude upisan kod Allaha kao iskreni i istinoljubivi. A čuvajte se laži, jer laž vodi u razvrat i poročnost a poročnost vodi u vatru (Džehennem); i čovjek neprestano laže i teži neistinu govoriti sve dok ne bude upisan kod Allaha kao lažovčina, onaj koji mnogo laže.

    O ljudi! Bojte se Uzvišenog Allaha i budite sa onima koji su iskreni u robovanju i pokornosti Allahu! Budite iskreni u predanosti Uzvišenom Allahu, iskreno i skrušeno Ga obožavajte, bez licemjersiva i traženja prestiža i ugleda (želje za reputacijom i dobrim glasom)!

    Izvršavajte Njegove naredbe iz želje da vas On tituliše (iskrenima prozove) i da nagradu Njegovu zaslužite, a izbjegavajte Njegove zabrane iz straha da vas odbaci i od Sebe udalji i da kaznu Njegovu zaslužite i dobijete.

    Ne nastojte zbog vašeg ibadeta prema Njemu da vas ljudi vide ili čuju, pa da vas zbog toga uzdižu i hvale, jer Allah je najneovisniji ortak od ortakluka (širka) pa ko uradi neko djelo i širk Mu u njemu učini, ortaka Mu pripiše. On ostavi i njega i njegov širk. Budite iskreni sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhive sellem, u slijeđenju njegovog puta i javno i tajno (i u srcu i na djelima) ne zanemarujući ništa od njegovog sunneta i ne dodajući mu ništa drugo.

    Budite iskreni u vašem odnosu prema ljudima: kada im nešto govorite, govorite im istinu, ono što odgovara stvarnosti i upoznajte ih sa činjeničnim stanjem vašeg poslovanja sa njima. To je iskrenost kojom vas je zadužio Allah i Njegov Poslanik. Uzvišeni Allah kaže:

    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ

    “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskren. (Et-Tevba: 119).

    A Vjerovjesnik, sallallahu alejhive sellem, rekao je: “Držite se iskrenosti jer iskrenost vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo vodi u Džennet i čovjek neprestano govori istinu i trudi se biti iskren sve dok ne bude upisan kod Allaha kao istinoljubivi.” U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhive sellem, objašnjava da iskrenost ima ciij i da iskrenom (onome ko je iskren) pripada visok položaj (čin). Što se tiče cilja iskrenosti, to je dobročinstvo i hajr, zatim Džennet, a što se tiče čina stepena ili čina iskrenog, to je istinoljubivost, to jest stepen bogougodnika koji je niži od vjerovjesništva, ali slijedi odmah iza stepena vjerovjesništva.

    وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَٰئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ ۚ وَحَسُنَ أُولَٰئِكَ رَفِيقًا

    „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i istinoljubivih (pravednika), i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao, A kako će oni divni drugovi biti.“ (En-Nisa; 69).

    Onaj ko je iskren, priznat je kod ljudi i ima mjesto kod njih dok je živ, a i kada umre, jer on uživa njihovo povjerenje u onome što im priča i govori, a i u onome kako se prema njima odnosi; pohvalno se o njemu izražavaju i rahmet mu nakon smrti predaju.

    Čuvajte se, o muslimani, laži! Čuvajte se laži i neiskrenosti u predanosti Allahu! Ne obožavajte Ga licemjerno i radi reputacije (prestiža i ugleda), munafički i iz podmuklosti da biste nekoga prevarili i nadmudrili! Čuvajte se laži i neiskrenosti u slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem. Nemojte uvoditi novotarije u njegovu vjeru, Šerijat, i nemojte odstupati od njegove upute!

    I čuvajte se laži i neiskrenosti sa ljudima! Nemojte im govoriti ono što je suprotno stvarnosti i nemojte se prema njima odnositi suprotno istini! Nemoguće je da vjernik laže i da ne bude iskren, jer laž je jedno od svojstava munafika, kaže Uzvišeni:

    وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ

    Allah svjedoči da su licemjeri pravi lašci ” (El-Munafikun: 1)

    فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ فَزَادَهُمُ اللَّهُ مَرَضًا ۖ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ

    Njihova su srca bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.” (El-Bekara: 10)

    إِنَّمَا يَفْتَرِي الْكَذِبَ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْكَاذِبُونَ

    “Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljive! ” (En-Nahl: 105)

    Nezamislivo je da vjernik laže (ne govori istinu), jer on vjeruje u Allahove ajete, Kuran i u Njegovog Poslanika. Vjeruje u Vjerovjesnikove, sallallahu alejhive sellem, riječi; “Laž, uistinu, vodi u razvrat i poročnost, a poročnost vodi u Džehennem (Vatru), i čovjek neprestano laže sve dok ne bude kod Allaha upisan kao lažovčina (onaj koji je jako lažljiv).”

    Kako je samo ružan cilj laži i kako je samo nizak stupanj i status onoga ko laže (lažova)?! Laž vodi u razvrat i poročnost, a to je odstupanje i skretanje sa Pravog puta, zatim u Vatru (Džehennem), a teško stanovnicima Džehennema!

    Lažljivac je bijedan i jadan jer je upisan kod Allaha kao onoj koji mnogo laže (lažovčina), a kako je to samo ružno svojstvo onome ko ga bude nosio?! Čovjek po prirodi svojoj ne voli da mu se kaže među ljudima: “Lažljivče”, pa kako tek da pristane da bude upisan kod Stvoritelja svoga kao “lažovčina”!?

    Lažljivac se izbjegava dok je u životu, nemaju povjerenja u njegov govor niti u njegove postupke, a nakon smrti je predmet ružnog sjećanja i spomena. A Uzvišeni je Allah laž spomenuo uporedo sa obožavanjem idola (kumira), pa je rekao:

    فَاجْتَنِبُوا الرِّجْسَ مِنَ الْأَوْثَانِ وَاجْتَنِبُوا قَوْلَ الزُّورِ

    Budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti.” (El-Hadždž,30)

    Pa ima li, nakon ovoga, smisla ili načina da vjernik uzme laž za sredstvo (put) svoga ponašanja i program svoga života? Čak i nevjernici u nevjerstvu svome i stanovnici predisiamskog doba (džahilijeta) u džahilijetu (paganstvu) svome nisu pribjegavali laži niti su je koristili kao stil (sistem) svoga života ili sredstvo za ostvarivanje svojih želja i ciljeva. Tako je Ebu-Sufjan, prije nego što je primio Islam, otišao u sastavu jednog kurejševićkog trgovačkog karavana u Šam (Siriju), pa kada je čuo za njih Herakle, kralj Rimljana (Bizantinaca), poslao je po njih da ih upita o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu-Sufjan veli: “Tako mi Allaha, da se nisam stidio da me ne uhvate kako lažem, slagao bih o njemu ili na njega!.”

    Tako su se poštovani vjernici, nevjernici u svome nevjerstvu i neznabošci u svome džahiiijetu izdizali iznad laži i stidjeli se da se u njoj uhvate ili da im se ona pripiše, pa kako se tek onda vi, poštovani vjernici, trebate kloniti laži, kad vas je Uzvišeni Allah darovao ovom savršenom vjerom, koja vam naređuje i preporučuje iskrenost, upoznaje vas sa njegovim rezultatima i lijepim plodovima, a zabranjuje vam laž (neiskrenost), upozorava vas na njenu pogubnost i upoznaje vas sa njenim ishodima i zlim i opakim plodovima?

    Ebu-Sufjan se, još u vremenu svog nevjerstva, klonio i čuvao da mu bude makar jedanput pripisana laž, iako je smatrao da se u lažnom iskazu o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhive sellem, krije interes i korist za njega. Međutim, neki koji su obmanuti i nasamareni od ovoga (muslimanskog) ummeta, na svu žalost, naslađuju se i uživaju u laži i smatraju je sebi dopuštenom: ili zbog ranodušnosti prema (laži) ili zbog lažnog uvjerenja da je laž zabranjena samo ako uključuje jedenje i prisvajanje (tuđeg) Imetka; ili, pak, radi materijalne pohlepe koja im omogućuje dunjalučko uživanje ili, konačno, radi slijepog oponašanja koje ne vodi nikakvom dobru niti uputi. To nije ništa drugo da zavođenje samoga sebe i obmanjivanje svog mišljenja i svojih ideja, jer ravnodušnost naspram laži jeste simbol svih poroka i mana, a jedna izmišljotina ili laž uklanja ogradu (zid) između tebe i laži (neiskrenosti) tako da više pred njom ne stoji nikakva zapreka. A smirena i zadovoljna duša osjeća odvratnost prema laži kao i prema drugim grijesima, pa kada joj se desi da jedanput slaže, postaje ravnodušna prema njoj, zatim se to ponavlja drugi put pa postaje još ravnodušnija, i na kraju joj to postane kao karakter i priroda, pa čovjek počne lagati i truditi se da ne bude iskren sve dok ne bude upisan kod Allaha kao lažovčina.

    Laž je zabranjena, makar i ne vodila bespravnom jedenju i prisvajanju tuđeg imetka, jer u Allahovoj, dželle šenuhu, Knjizi kao i u sunnetu Resululaha, sallallahu alejhive sellem, ne nalazimo daje njena zabrana uvjetovana time.

    Međutim, ako laž uključuje (u sebi) bespravno jedenje tuđeg imetka, onda ona predstavlja teži zločin i slijedi za nju još žešća kazna. Tako Abdullah ibn Amr el-‘As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhive sellem, pobrojao velike grijehe spomenuvši u njima lažnu zakletvu, pa kada je upitan o njenom značenju, rekao je: “To je zakletva kojom onaj ko se lažno zaklinje prisvaja imetak (čovjeka) muslimana.” (Prenosi Muslim).

    Poslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao je također: “Ko prisvoji pravo (čovjeka) muslimana svojom lažnom zakletvom, Allah mu je zabranio Džennet a Džehennem učinio obaveznim!” Neki čovjek je upitao: “Pa makar to bilo nešto sitno?”, a on je odgovorio: “Makar bio prut od “eraka” (drveta).” (Prenosi Ahmed i Muslim).

    Neki ljudi lažu da bi nasmijavali narod pa se videći njihov smijeh, navikavaju na to i nastavljaju s istom praksom dok ne postanu ravnodušni (prema laži), a u hadisu stoji: „Teško onome ko priča pa kaže da bi time nasmijao ljude. Teško njemu, zatim teško njenu?“ (Prenosi Ebu-Davud i drugi sa jakim senedom).

    Neki, pak ljudi lažu djeci jer mu ona ništa ne prigovaraju i ne kritikuju ga, međutim, on, ustvari, samog sebe uvaljuje u laž, a i njima otvara vrata ravnodušnosti prema laži i odrastanja u njenom okrilju. Abdullah ibn ‘Amir, radijallahu anhu, prenosi da ga je majka jednom prilikom pozvala rekavši: “Dođi, dat ću ti nešto;’ Kada ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhive sellem, upitao: “Šta si htjela da mu daš”, odgovorila je: “Hurmu”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhive sellem, dodao je: “Da mu nisi ništa dala, bilo bi ti to upisano kao laž (ili obmana). (Prenosi Ebu-Davud i Bejheki).

    Zato se boj Allaha, brate muslime! Boj se Allaha za sebe, boj se Allaha za svoju zajednicu i boj se Allaha za svoju vjeru! Zar ti nije poznato da se vjera pokazuje na njenim sljedbenicima, pa ako su vanjske manifestacije islamskog ummeta laž, slijepo ponašanje i bespravno jedenje (prisvajanje) tuđeg imetka, gdje je onda islamski lik i islamsko očitovanje?

    Šta misliš, kada se muslimani pojave u tako ružnom i izobličenom liku, zar neće biti povodom odbijanja i odvraćanja od islamske vjere (vjere islama)? Zar neće postati plijenom i i žrtvom najbjednijih i najprezrenijih bića? Bilo njihovih neprijatelja – da im se rugaju i ismijavaju kada ih vide u takvom stanju (neiskrenosti, laži) u govoru, pronevjeri emaneta, izdaji sporazuma i ugovora i nemoralno ponašanje, prelaženje granica u svađi i prepirci); ili njihovih neprijatelja – da se ponose nad njima, gledajući kako ih oponašaju, čak, i u moralnim porocima i prostotama na čiju pogubnost i opasnost ukazuje njihova vjera islam?!

    Pa kako je samo čudno i žalosno stanje tog naroda koji se odjenuo u odjeću islama od koje se u potpunosti razgolitio pred njegovim neprijateljima i koji slijedi put propalica i prokletnika umjesto puta vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.

    Kazah vam ovaj govor svoj i molim Uzvišenog Allaha da i meni i vama oprosti svaki grijeh pa tražite i vi oprosta od Njega jer On mnogo prašta i samilostan je.

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj