[Anonimno]

[attachment=232]rsz_name_of_muhammad_pbuh_wallpaper_2-800×600.jpg[/attachment]

U jezičkoj terminologiji ljubav je naklonost srca instiktom, shvatanjem i spoznajom prema onome što mu odgovara i što smatra dobrim.

Ljubav prema Uzvišenom Allahu je život za srce i hrana za dušu, radost za oči, bez nje srce ne zna šta je život, slast i spas. Ona je svjetlo zbog čijeg se gubljenja ostaje u moru tmine. Ona je lijek uslijed čije nestašice srce oboljeva od svih bolesti, ona je slast bez koje je život mučan i bolan. Ljubav je duh imana, dobrih djela, visokog položaja i sreće koji kad bez nje ostanu postaju kao tijelo bez duše.

Ljubav muslimana prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, je srčano djelo i jedno od najuzvišenijih djela srca. To je unutrašnji osjećaj kojeg musliman nalazi u svom srcu i lijep doživljaj kojim se duša uspinje. Stepeni ovog osjećaja razlikuju se shodno jačini i slabosti imana.

Ljubav prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, je naklonost muslimanskog srca prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, tako da se sasvim jasno očituje davanje prednosti Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, u odnosu na sva stvorenja koja se mogu voljeti, bilo da se radi o roditeljima, porodici, svim ljudima ili samom sebi. Razlog za to je što je Uzvišeni Allah odlikovao Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, lijepim i velikim svojstvima te mnoštvom dobra i blagodati ovom ummetu koje su došle preko njega i zbog toga što nas naše duše pozivaju u propast, ako se odazovemo duševnim prohtjevima i strastima, a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nas poziva na spas. Zato nam je on preči od samih nas, naših roditelja, naših porodica i svih ljudi.

Hafiz Ibn Hadžer kaže: “To je razumska ljubav, ona je davanje prednosti onome čemu ispravan razum daje prednost pa makar to bilo u suprotnosti sa pohotom duše. Ako čovjek razmisli o tome da, Zakonodavac,Uzvišeni Allah ne naređuje ili ne zabranjuje osim ono u čemu je bliža ispravnost ili udaljeniji spas, a razum mu daje prednost, uvježbat će da izvršava ono što mu se naređuje, tako da svoju strast učini sljedbenikom razuma. Tako će se razumski naslađivati, a razumsko naslađivanje je poimanje savršenstva i dobra u pravom smislu.”

Ako razum shvati savršenstvo, dobro ili bilo koje drugo vrijedno značenje, to nije dovoljno da ga nazovemo ljubavlju, nego je uz to potrebno da postoji i srčana naklonosti, duševna suptilnost. Stvarna ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, je šerijatska proizvoljna ljubav a podrazumijeva srčano djelovanje i jedna je od najčvršći duševnih veza koja muslimana veze za Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovo srce, interes, ideju i htijenje, čini naklonom za pridobijanje onoga što voli Allah Uzvišeni i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, od izreka i djela u vanjštini i nutrini.

Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, jedan je od velikih temelja vjerovanja. Vjerovanje je ovisno od postojanja ove ljubavi. Musliman neće biti svrstan među spašene vjernike sve dok mu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bude draži od roditelja, porodice, svih ljudi pa čak i samog sebe. Dokazi za ovo su mnogobrojni u Kur'anu i sunnetu.

U Kur'anu Uzvišeni Allah kaže:

“Reci:'Ako su vam očevi vaši i sinovi vaši i braća vaša i žene vaše i rod vaš i imanja vaša što ste stekli i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, kuće vaše u kojima se prijatno osjećate -miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Prijevod značenja, Et-Tevbe ; 24)

Kolika je vrijednost ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, dokaz je i to što su se prve generacije muslimana pokoravale Uzvišenom Allahu i Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa ih je Gospodar Plemeniti osnažio i dao im vlast na Zemlji a kad su strasti duše nadvladale i počele se slijediti bolesne ambicije stanje je postalo potpuno suprotno- poniženje i prezrenost poslije ponosa, te izgubljenost i razjedinjenost poslije snage i vlasti. Razlog tome je preferiranje zabluda i prohtjeva duše nad onim što voli Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem.

Dokazi iz sunneta: El-Buhari prenosi od Enesa, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Neće niko od vas vjerovati sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.” (Buhari, Kitabul-iman 1/10)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok mu ne budem draži od njegovih roditelja i djeteta.” (Buhari; Kitabul-iman, 1/10)

Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, koju traži Šerijat je ljubav kojoj se daje prednost, te da je potpuni iman ovisan o prednjačenju ove ljubavi u srcu u odnosu na sve druge ljubavi prema drugim stvorenjima. Posebno je spomenuo roditelja i dijete zbog toga što su oni najdostojnija stvorenja Uzvišenog Allaha kod čovjeka kao pojedinca pa čak su čovjeku nekada draža i od samog sebe. U ovom je potvrda da Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mora biti draži vjerničkoj duši od svega stvorenog što se može voljeti, od svih ljudi.

Ljubav prema Allahovom Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je vrhunac u ljubavi kojim se musliman uzvisuje nad prohtjevima duše i njenim strastima. Ovo se posebno dokazuje kada se bilo koja stvar sukobi sa naredbom Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uz postojanje ambicija duše. Pa, kome se dadne prednost, takav će biti i propis.

Ljubav čovjeka prema samom sebi je prirodna a ljubav prema drugom je odabir uz postojanje povoda za nju i nema načina da se izmijeni priroda u kojoj je srce stvoreno. Ljubav i vjerovanje su dvije uporedne stvari u srcu vjernika, jedna s drugom se povećavaju a i smanjuju. To se pojašnjava u riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta, svih ljudi i samog sebe.” Ovaj hadis je pojasnio vezu između vjerovanja i ljubavi, jer je potpunost obaveznog imana ovisna o postojanju preferirajuće ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i učinjena je uslovom od kojeg ovisi vjerovanje kojim će se čovjek sačuvati od kazne i milošću Uzvišenog Allaha ući u Džennet. To se neće ostvariti osim ako ljubav prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, u srcu muslimana bude prevagnula ljubav prema svemu drugom stvorenom.

Čija ljubav prema samom sebi ili prema nečemu drugom stvorenom bude poput ljubavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, taj potpada pod prijetnju jer Uzvišeni Allah je preferirajuću ljubav odredio za Sebe i za Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kao obavezne činioce vjerovanja, a sve što je mimo toga učinio je osobinama mnogobožaca.

U Kur'anu Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja ajeta .”Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekare, 165)

Buhari i Muslim prenose od Enesa, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ko bude imao tri stvari osjetit ce slast imana: Da mu Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, budu draži od svega mimo njih, da nekog čovjeka voli samo u ime Allaha i da mu bude mrsko vratiti se u nevjerovanje kao što mu je mrsko da bude bačen u vatru, osjetit će slast imana.” (Buhari, Kitabul-iman,1/10;Muslim,Kitabul-iman1/22)

Rob ne može doći na ovaj stepen osim ako se bude trudio da postigne od govora i djela ono što voli Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. Što je dosljednije nastojanje roba da postigne ove voljene stvari, povećava se njegovo vjerovanje i više osjeća njegovu slast.

Većinu srca zarobili su šejtani prokleti putem strasi i prohtjeva i ona se osloboditi ne mogu osim napuštanjem strasti i prohtjeva jer to je hrana i oružje prokletnika kojima se srce insana uništava.

Allah Uzvišeni je sve puteve prema Sebi pozatvarao i nikome ih neće otvoriti osim preko Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, čije je grudi prostranim učinio a spomen na njega visoko uzdigao. Preko Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, Uzvišeni Allah je potvarao slijepe oči, gluhe uše i ogrezla srca. Zahvaljujući njegovom poslanstvu mrakom obavijena Zemlja zasjala je, razjedinjena srca su se složila, tako da se njegov poziv brzinom Sunca po svijetu pročuo, a vjera se dokle dopire dan i noć proširila. Neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu i vjerne drugove njegove koji su imali sreću da se sa njim druže i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Priredila: Sestra Ummhabibi

Obrada: Stazom islama

[Autor]

Postovi