[Anonimno]

Svako živo biće posjeduje volju, ljubav i djela koja se prema njoj upravljaju. Svaki pokret rezultat je ljubavi i volje. Postojeće stvari imaju smisla samo ako svoje pokrete i ljubav posvećuju jedino svome Stvoritelju. Isto tako, stvorenja mogu postojati samo Njegovim stvaranjem. Zato Uzvišeni kaže: “Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.” (El-Enbija, 22), a nije rekao nestali bi ili propali bi. Ona bi, dakle, postojala u poremećenom obliku, ali bi ispravna mogla biti samo ukoliko postoji samo Allah kao Božanstvo njihovo i svega što na njima postoji i prebiva. Kada bi na svijetu postojao drugi Bog, red bi se maksimalno poremetio. Jer, svaki Bog bi poželio da savlada i nadvlada onog drugog, da jedino On bude obožavan zato što širk (mnogoboštvo) predstavlja mahanu Božanstva.
Bog ne dozvoljava da ima ikakvih mahana. A kada dođe do pobjede jednog Boga nad drugim, tada pobijeđeni prestaje da bude Bog; ako rezultat bude neriješen, tada su obojica manjkavi, nesavršeni i nepotpuni Bogovi. To zahtijeva da iznad sebe imaju Boga koji njima vlada. U suprotnom, svaki od njih bi radio šta bi htio sa onim što je stvorio i zahtijevao bi da bude nadmoćan nad suparnikom. Time bi došlo do poremećaja sistema kosmosa, Zemlje i onoga što je na njima, kao što se dešava sa zemljom oko koje se spore dva suparnička kralja, sa ženom koja ima više partnera ili mala skupina deva u kojoj postoje dva mužjaka.

Poremećaj svijeta slijedi nakon poremećaja odnosa kraljeva i namjesnika. Zato neprijatelji islama vide svoju šansu protiv muslimana samo kada kod njih postoji mnogo različitih suprotstavljenih kraljeva koji se odvajaju u vlastite države nastojeći ostvariti primat nad ostalima.
Znači, sklad nebesa i Zemlje i harmonija stvorenja najbolji je dokaz da nema drugog Boga osim Allaha, Koji nema sudruga. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava, usmrćuje i svemoguć je. Sve što se obožava – od Njegovog ‘Arša pa do dna Zemlje – ništavno je osim Njegovog lica.

Uzvišeni kaže:

مَا اتَّخَذَ اللَّـهُ مِن وَلَدٍ وَمَا كَانَ مَعَهُ مِنْ إِلَـٰهٍ ۚ إِذًا لَّذَهَبَ كُلُّ إِلَـٰهٍ بِمَا خَلَقَ وَلَعَلَا بَعْضُهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۚ سُبْحَانَ اللَّـهِ عَمَّا يَصِفُونَ

“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose; Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.” (El-Mu'minun, 91-92)

أَمِ اتَّخَذُوا آلِهَةً مِّنَ الْأَرْ‌ضِ هُمْ يُنشِرُ‌ونَ
لَوْ كَانَ فِيهِمَا آلِهَةٌ إِلَّا اللَّـهُ لَفَسَدَتَا ۚ فَسُبْحَانَ اللَّـهِ رَ‌بِّ الْعَرْ‌شِ عَمَّا يَصِفُون
لَا يُسْأَلُ عَمَّا يَفْعَلُ وَهُمْ يُسْأَلُونَ

“Zar će kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oživjeti? Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju! On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.” (El-Enbija, 21-23)

قُل لَّوْ كَانَ مَعَهُ آلِهَةٌ كَمَا يَقُولُونَ إِذًا لَّابْتَغَوْا إِلَىٰ ذِي الْعَرْ‌شِ سَبِيلًا

“Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Allaha Svevišnjeg.” (El-Isra’, 42) – Naš šejh, neka je Allah njime zadovoljan, kaže: “Ispravno tumačenje ovog ajeta jest i Tražili bi put ka Allahu kroz dobra djela i pokornost. Kako onda možete vi njima, pored Allaha, robovati? Oni bi, kada bi bili Bogovi, kao što govore, robovali Njemu.

Oni (mušrici) nisu rekli kako njihovi bogovi pariraju Njemu i nastoje da Ga nadvladaju – Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore”… Oni su govorili kako ih ti bogovi približavaju Njemu i uzdižu njihove stepene kod Njega. Znači, kad bi bilo onako kako vi kažete, i ti bogovi koje obožavate bili bi Njegovi robovi. Zašto ih onda obožavate?

Iz knjige: Bolest i lijek, str. 296-298, šejhul-islam Ibn Kajjim el-Džewzijje

[Anonimno]

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَى كَلِمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ
Reci: „ O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko Jedne Riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!“ (Ali `Imran, 64)

Islam je kao tvrdjava opasana zidinama. Do tvrdjave postoje mnogi putevi i mnoge kapije. Samo jedna je prava i vodi u srce tvrdjave. Na pravi put treba pozivati, koristiti davu. Kad se sljedbenici Knjige pozivaju, pozivaju se slatkim rijecima kako bi im se put pribilizio i poziv bio sto drazi. Zato pise „ dodjite da se okupimo oko Jedne Rijeci, sto drugim rijecima znaci “dodjite meni, pridjite, ne plasite se mene, a ja vam nudim nesto zajednicko.“ Na zalost, vremenom su se neki sljedbenici Knjige okretali i krenuli stranputicom, vjerujuci u mnogobostvo i tako priduzili dragom Allahu Subhanehu ve Te’ala kceri i sinove. Drugim rijecima, oni su krenuli putem idolopoklonstva. Zato Kur’an pocinje s oslobadjanjem srca i umova za one koji su skrenuli. I njima se daje nova sansa, ukazuje na novi put, ciscenje dusa. Sve sto treba da je da shvate da sve sto cine i sve o cemu razmisljaju je samo radi dragog Allaha i da obozavaju samo Njega. A On ce onima koji se trude i vjeruju u Njega, insAllah, to nagraditi lijepim dzenetom.

[Anonimno]

Odlicna tema elhamdulillah.

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Fatir, 15)

[Autor]

Postovi