[Anonimno]

Prenosi se od Dzabira ibn Abdullaha, radiallahu anhu., da je kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je koristio panj od stabla palme (palmina stabla su korištena za stubove u dzamiji) dok bi drzao hutbu. Kada mu je napravljen minber, culi smo panj kako place kao steona zenka kamile sve dok Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije sišao sa minbera i stavio ruku
na njega (pa je utihnuo).” (Buharija, poglavlje: “El-Dzumu'a” )

Imam Buhari biljezi hadis kojega prenosi Enes ibn Malik koji je kazao: “Stanovnici Meke su trazili od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da im pokaze kakvu mu'dzizu, pa im je on pokazao Mjesec koji se raspolutio u dvije polutke, tako da su jasno mogli vidjeti prostor
izmedu njih.(imam Buharija u njegovu Sahihu u poglavlju: “Vrline poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba”)

” Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: “Čarolija neprestana!”
Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. i dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate –
mudrost savršena -, ali opomene ne koriste,” (Al Qamar, 1-5)

Imam Muslim biljezi od Dzabira, radiallahu anhu, da je kazao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Znam kamenje koje me pozdravljalo u Meki i prije nego mi je pocela silaziti Objava. Mogu ga prepoznati cak i sada.”

Imam Muslim biljezi od Ubade ibn Samita da je Dzabir, radiallahu anhu., kazao: “Krenuli smo na ekspediciju sa Allahovim
Poslanikom, sallallahu ‘alejhi vc sellem. Isli smo sve dok nismo stigli do jedne prostrane poljane. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je otisao da obavi nuzdu. Slijedio sam ga sa posudom punom vode. On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je trazio nesto iza cega bi se mogao zakloniti (radi privatnosti), ali nije nasao nista osim dva drveta na kraju poljane. Otisao je do jednog drveta, povukao jednu njegovu granu i rekao: ‘Slijedi me (tj. budi pod mojom kontrolom), uz Allahovu dozvolu’, pa ga je ono slijedilo kao sto kamila slijedi jahaca koji je vodi za povodac u njenom nosu. Kada je dosao do drugog drveta, povukao je jednu njegovu granu i rekao: ‘Slijedi me, uz Allahovu dozvolu’, pa ga je ono slijedilo kao i prvo. Kada je dosao na polovinu udaljenosti izmedu ta dva drveta, sastavio je njihove dvije grane i rekao: ‘Spojite se, uz Allahovu dozvolu’, pa su se spojila.” Dzabir kaze: “Bojao sam se da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne bi zbog moje blizine otisao jos dalje. Sjeo sam i razmisljao, kada sam iznenada primijetio Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ispred mene, a drvece se razdvojilo i stoji. Vidio sam da All all ov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zastade kratko vrijeme, masuci glavom desno i lijevo [tj. pokazujci drvecu da idu, jedno na desno, a drugo na lijevo). Zatim je dosao do mene i kazao: ‘Dzabire, jesi li vidio mjesto na kojem sam stajao?’ Rekoh: ‘Allahov Poslanice, jesam.’ On rece: ‘Otidi do ona dva drveta, odsijeci po jednu granu sa svakoga od njih. Zatim otidi do mjesta gdje sam stajao i pobodi jednu granu desno, a drugo lijevo.’ Krenuo sam, nasao jednu stijenu i od nje odlomio jedan kamen, a potom sam otisao do svakog od ona dva drveta i otkinuo po jednu granu. Dovukao sam ih do mjesta na kojem je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stajao i udario jednu granu desno, a drugu lijevo. Zatim sam se vratio do Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘AUahov Poslanice, uradio sam to, ali molim te da mi objasnis koja je svrha toga?’ On kaza:
‘Prosao sam pored dva mezara ciji stanari trpe muke. Zelio sam se zaloziti za njih, da im olaksam muke, makar toliko koliko ce ove dvije grane biti svjeze,’ ” Dzabir, r. a., dalje kazuje: “Vratili smo se do naseg vojnickog kampa, gdje mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Dzabire, pozovi Ijude da uzmu abdest.’ Rekoh: ‘Allaliov Poslanice, nema ni kapi vode u nasem kampu.’ Sa nama je, inace, bio i jedan covjek koji je rashladivao vodu za Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u nekoj staroj mjesini za vodu koja je stajala objesena na jednoj grani. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mi je naredio da odem do jednog od ensarija i pitam ga da ima li imalo vode u toj mjesini. Otisao sam do njega, bacivsi letimican p ogled na mjesinu na kojoj sam primijetio samo jednu kap na grlicu, pa ako bih je pokusao izvuci, suhi dio mjesine bi upio i tu kapljicu. Dosao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘Nisam nista nasao, osim jedne kapi u grlicu te mjesine za vodu, pa ako bih je pokusao izvuci, mogla bi i ona nestati.’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mi je rekao: ‘Idi i donesi mi to.’ Donio sam mu je. Uzeo je i poceo iz- govarati nesto sto ja nisam mogao razumjeti, a zatim ju
je pritisnuo rukom. Dao mi je i rekao: ‘Dzabire, zatrazi da se donese kaca (ili veca posuda).’ Zatrazio sam i donesena je neka vojnicka posuda za vodu. Stavio sam je ispred Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je stavio svoje ruke na posudu ispruzivsi prste, a zatim ih je stavio na dno posude i rekao: ‘Dzabire, pridrzi (posudu za vodu), polij me vodom i reci: ‘Bismillah’ (U ime Allaha).’ Polio sam vodu i rekao: ‘Bismillah’. Ugledao sam kako voda siklja izmedu prstiju Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Posuda se napunila do vrha, pa je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Dzabire, pozovi sve kojima treba voda neka dodu da je uzmu.’ ” Dzabir kaze: “Ljudi su dolazili i uzimali vodu sve dok se nisu namirili. Pitao sam: ‘Ima li jos neko kome je potrebna voda?’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je potom podigao ruke iz posude, a bila je jos puna. Ljudi su se poceli zaliti Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na glad, pa je kazao: ‘Allah ce vam pribaviti hranu.’ Dosli smo do okeana ciji su se valovi valjaii, pa smo nasli velikog kita izbacenog na obalu. Upalili smo vatru, skuhali sebi hrane od kitova mesa toliko koliko nam je srce zeljelo.” Dzabir kaze: “Ja i jos peterica drugih smo usli u trup kita. Niko nas nije idio dok nismo izasli vani. Uzeli smo jedno kitovo rebro i zategli ga kao luk. Pozvali smo najviseg koji je bio medu vojskom i doveli najvecu kamilu koja je na sebi imala i ogromno sedlo, pa ju je on uzjahao. Mogao je lahko proci ispod (savinutog rebra), a da se nije morao ni sagibati.”
(Zabiljezeno kod Muslima u Sahihu, poglavlje: “Ez-Zuhdu ve-r- Reka'ik, dio: Kazivanje o Ebu-]-Iasiru i duzi hadis od Dzabira” )

Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, radiallahu anhu„ da je kazao: “Dzibril je dosao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedan dan, kada je on bio tuzan i krvav nakon sto su ga gadjale neke Mekelije. Dzibril ga je pitao: ‘Sta je sa tobom?’ Odgovorio je: ‘Ovi ljudi su mi uradili to i to.’ Dzibril mu rece: ‘Zelis li da ti pokazem jedan znak od Allaha?’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu rece: ‘Da.’ Dzibril mu rece: ‘Pogledaj u jedno od onog drveca na drugom kraju poljane.’ Zatim mu rece: ‘Pozovi ga.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to ucini i drvo dodje koracajuci i stade ispred njega. Dzibril mu rece: ‘Naredi drvetu da se vrati nazad.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu naredi i ono se vrati na svoje mjesto. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rece: ‘Ovo mi je bilo dovoljno.’ “(Zabiljezeno kod imama Ahmeda li njegovom Musnedu, 3/311)

[Autor]

Postovi