[Anonimno]

Kaže Omer Ibnul Hattab, radijAllahu anhu: “Nema opravdanja onaj koji zaluta misleći da je na uputi. Niti ima opravdanje za odbijanje upute, jer je mislio da je to zabluda. Jer su se stvari objelodanile, argument je uspostavljen[1], i opravdanja nema.”[2]
I ovo je zato što su Sunnet i džema'at sačuvali cjelokupnu vjeru. Ljudima je pojašnjeno, pa im ne preostaje ništa drugo, osim da to slijede.[3]

KOMENTAR
Autor (imam Berbehari), rahimehullah, je rekao: ‘Nema opravdanja onaj koji zaluta misleći da je na uputi. Niti ima opravdanje za odbijanje upute, jer je mislio da je to zabluda. Jer su se stvari objelodanile, argument je uspostavljen i opravdanja nema’ – ovo su velike riječi koje su potekle od velikog čovjeka, a taj čovjek nije niko drugi do drugi Halifa Omer Ibn el-Hattab radijAllahu anhu.

Ovo znači da: ko god zaluta misleći da je na uputi, ili napusti uputu misleći da je to zabluda, onda takav nema opravdanje pred Allahom, jer će ovako postupiti jedino onaj nemarni u traženju istine iz Kur'ana i Sunneta. Zato, za njega nema opravdanja. Zbog toga Omer kaže: ‘.. jer su se stvari objelodanile..’ – (stvari su) pojašnjene Allahovom Knjigom i Sunnetom Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i djelima ashaba radijAllahu anhu. Čak šta više, dokaz je uspostavljen nad ljudima temeljeći na riječima Allaha:

رُسُلًا مُبَشِّرِينَ وَمُنْذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا
“Poslali smo Poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi nakon Poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar.” (En-Nisa, 165)

Zato je opravdanje zakinuto. Nema opravdanja za onoga koji uvede nešto novo u vjeru, ili za onoga koji zaluta ili bude neuk po pitanju nekih propisa, nakon što je Allah objelodanio i pojasnio (istinu) na jeziku Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kroz ono što je objavio, od Knjige i Sunneta.

A što se tiče riječi autora: “I ovo je zato što su Sunnet i džema'at sačuvali cjelokupnu vjeru. Ljudima je pojašnjeno, pa im ne preostaje ništa drugo, osim da to slijede” – Ja (šejh Ahmed) kažem: “Aqida ehli Sunneta wel džema'ata je jasno (dokumentovana) u knjigama, i zasnovana je na Sunnetu. Pa, kome Allah želi dobro, On ga uputi da se uspješno vrati na ove izvore, i On mu učini lakim da proprati one koji propagiraju ovu aqidu. Ovim mislim na nosioce mezheba ehli Sunneta wel džema'ata. I kome god Allah hoće štetu, On mu olakša ono zašta je stvoren.

Ko god raste u rukama SUFIJA ili sljedbenika tewesula, vjerujući da je to uputa – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Ko god raste u rukama onih koji su na aqidi DŽEHMIJJA, ostajući na tome, i proprati takve ljude vjerujući da je to Sunnet – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Ko god raste u rukama onih koji su na aqidi MUATEZILA vjerujući da je to Sunnet – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Ko god raste u rukama onih koji su na aqidi EŠ'ARIJA vjerujući da je to Sunnet – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Ko god raste u rukama onih koji su na aqidi RAFIDIJJA I TESHEDŽU (šija), onih koji vrijeđaju ashabe Allahovog Poslanika i napadaju im na čast, vjerujući da je to istina – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Ko god raste u rukama HARIDŽIJA, onih koji neispravno proglašavaju muslimane da su postali nevjernici, vjerujući da je to istina – takav je zalutao i druge odvodi u zabludu.

Međutim, ljudi na ovim novotarijama će definitivno naći oprečnosti u svojoj aqidi, tako da će te greške izaći na svjetlost, u smislu da će formulisati svoju aqidu na kojoj su.

Isto važi i za sljedbenike irdža'a (Murdžija).

Isto važi i za one grupe današnjice koji su sebe zaokupili sa sporednim stvarima, a zapostavili stvari aqide, iako neki ljudi mogu smatrati da su oni na istini zbog njihovog vanjštinskog pridržavanja (za vjeru) koju vide kod njih. A u suštini, ovi ljudi su zanemarili osnovu aqide – oni su zanemarili tu osnovu, a to je Tewhid Uluhijje[4], i omalovažili su važnost naglašavanja onog što bi moglo naštetiti ili uprljati ovo (tj., Tewhid Uluhijje).

Bitna tačka za one koji žele spas je držanje za Allahovu Knjigu i dobropoznate knjige Sunneta, a to su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih, Sunnenul-Erba[5] i Musned imama Ahmeda, i ono što slijedi iz ovoga tj., knjiga hadisa. Takođe se trebaju držati onih knjiga koje su sakupile predaje od selefa, kao što su Musannef od Ibn Ebi Šejbe, Musannef od AbdurRezzaqa i Musannef Sada Ibn Mensura. Isto tako i knjiga aqaida, kao što je ‘Kitabu-Tewhid’ od Ibn Huzejme, ‘Er-Radd ‘ala Džehmijje’ od imama Ahmeda, ‘Kitabus-Sunne’ od Abdullaha Ibn Ahmeda, ‘Er-Radd ‘ala Džehmijje’ od Osmana Ibn Sada ed-Darimijja, ‘Šerh-Usuli ‘Itiqad’ od Lalekaia, ‘El-Ibanne el-Kubra’ od Ibn Bette, knjige šejhul Islama Ibn Tejmijje, Ibn Qajjima i Muhammeda Ibn AbdulWehabba, itd.. – Ovo su knjige koje pojašnjavaju istinu.

Uz ovo, pričuvaj se upadanja (na put) HIZBIJJUNA, i čitanja njihovih knjiga, razmatranja njihove skučenosti i ograničenog puta, i hodanja njihovim iskrivljenim menhedžom (metodologijom). Pripazite se čitanja njihovih knjiga, o braćo muslimani, jer je istina kod njih umiješana sa lažima, i Sunnet kod njih je uprljan sa novotarijama.

Zato, ako želiš da piješ sa čiste fontane, koja nije isprljana, onda je na tebi da se držiš Allahove Knjige, knjiga Sunneta i onih knjiga koje su sakupile predaje (selefa), i da ideš putem Ehlu-esera (ehli Sunneta wel džema'ata), onih koji su svoje znanje uzeli sa lancem od ashaba Allahovog Poslanika, a koji su to (znanje) uzeli od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem. I ono što oni (ehli Sunnet wel džema'at) kažu nikad neće biti oprečno istini na kojoj su oni (Poslanik i ashabi).

Sada bi trebalo da razumiješ riječi autora: “I ovo je zato što su Sunnet i džema'at sačuvali cjelokupnu vjeru. Ljudima je pojašnjeno, pa im ne preostaje ništa drugo, osim da to slijede.. i da ostave novotarije” – ove riječi (koje dodajem) su na njihovom pravom mjestu. Čak šta više, na tebi je da ostaviš čitanje knjiga novotara ako želiš da se spasiš.

I neka Allah nagradi i mene i tebe uspjehom u prihvatanju istine. Sav uspjeh je kod Allaha.

Šerhu Sunne – Pojašnjenje Sunneta

essunne
Autor: Imam Berbehari, rahimehullah
Pripremio: Agnes Čeković

[1] Irbad Ibn Sabit radijAllahu ‘anhu, prenosi da je Poslanik sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ostavio sam vas na jasnoj uputi. Noć na njoj je ista kao dan. Niko neće odstupiti od toga puta poslije mene, osim zato što je uništen!” (Admed, Ibn Madže br.43, i Hakim. Šejh Albani kaže da je Sahih u Sahiha br.937).

[2] Bilježi Ibn Betta u Ibanul Qubra br.162 putem Hamze radijAllahu ‘anhu, da je došlo do njega da je Omer Ibnul Hattab radijAllahu ‘anhu, zaista to rekao, međutim lanac je munqati (prekinut). Mirwezi prenosi u Sunnenu br.95 da je Omer Ibnul Hattab radijAllahu ‘anhu, rekao:

‘Niko nema opravdanja nakon Sunneta da skrene sa pravog puta zbog neke greške za koju je on mislio da je uputa.”

[3] Abdullah ibn Mes'ud radijAllahu ‘anhu je rekao: “Slijedite a ne uvodite novotarije, jer vam je dato ono što vam je dovoljno, a svaka novotarija je zabluda.” (Zabilježio Ibn Kesir u El Umm br.540, a šejh Albani kaže da je sahih).

[4] Tevhidul-uluhije( tevhidul-ilahijje) je Allahova jednoća u ibadetu odnosno obožavanju. On znači upućivanje ibadeta, javnog i tajnog, samo Allahu. Svako upućivanje ibadeta nekom drugom mimo Allaha je širk. U ibadete spada: namaz, zekat, post, hadž, traženje presude (parničenje), dova, strah, nada, oslanjanje, želja, strahopoštovanje, bojaznost, pokajanje, traženje pomoći, klanje kurbana i ostale vrste ibadeta.

[5] To su Sunen imama Nesaia, Ebu Dawuda, Ibn Madže i Tirmizija.

[Autor]

Postovi