PLODOVI IMANA I RAZLIKE IZMEĐU VJERNIKA I MUNAFIKA

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 5 months by Anonimno. This post has been viewed 879 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #12886
    Anonimno
    Neaktivan

    HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.

    Pripremio: Anes Halilović

    Hvala Allahu, Koji koga hoće, daruje Svojom uputom (imanom), a na cjedilu ostavlja i sumnjama prepušta nevjernike i bezbožnike, tirane i tlačitelje. Svjedočim da je samo Allah Božanstvo,

    يَسْأَلُهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ كُلَّ يَوْمٍ هُوَ فِي شَأْنٍ

    Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim. ” (Er-Rahman: 29)

    I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koji je pomognut i podržan pobjedom i burhanom (jasnim dokazom). Neka je salavat Allahov na Poslanika Njegovog i našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve njihove sljedbenike u dobru.

    O ljudi (poštovana braćo, vjernici)! Bojte se Allaha i molite Ga da vas učvrsti i ustali u imanu, jer iman je nema sumnje, svjetlo (nur) koje Allah, dželle še’nuhu, ubacuje u srce roba:

    أَفَمَن شَرَحَ اللَّهُ صَدْرَهُ لِلْإِسْلَامِ فَهُوَ عَلَىٰ نُورٍ مِّن رَّبِّهِ

    ‘Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?! (Ez-Zumer: 22)

    فَمَن يُرِدِ اللَّهُ أَن يَهْدِيَهُ يَشْرَحْ صَدْرَهُ لِلْإِسْلَامِ

    “Onome koga Allah želi uputiti — On srce njegovo prema islamu raspoloži ” (El-En ‘am; 125)

    Iman je dar i milost Allahova prema robu:

    بَلِ اللَّهُ يَمُنُّ عَلَيْكُمْ أَنْ هَدَاكُمْ لِلْإِيمَانِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

    “…naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio.“ (El-Hudžurat: 17)

    Iman je vjerovanje i praksa (djelovanje) kako je to kazao Imam Hasan el-Basri, railimehullah, riječima: “Iman se ne postiže gizdanjem i uljepšavanjem (hvalisanjem) niti pustim nadama, nego je iman ono što se postojano zaustavi i smiri u srcu i potvrde ga djela, tj. praksa.”

    Stoga je definicija imana kod “ehli-sunneta i džemata” ova: očitovanje jezikom, vjerovanje srcem i praktikovanje organima (dijelovima tijela); povećava se pokornošću a smanjuje (slabi) nepokornošću (griješenjem). Sa ovakvim razumijevanjem iman osigurava postojanost u situacijama prokušavanja i ispitivanja, te u lađi spasa kada nastupi bujica iskušenja (kušnji-fiten) i zapljusnu valovi patnji i nezgoda. A Allah, dželle še’nuhu, povezao je sa imanom nebrojena dobra, i dunjalučka i ailiretska, pa je odredio da on prouzrokuje i osigurava sigurnost (spas) i uputu i na dunjaluku i na ahiretu.

    الَّذِينَ آمَنُوا وَلَمْ يَلْبِسُوا إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُولَٰئِكَ لَهُمُ الْأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

    “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu,“ (El-En'am: 82)

    Kao što je odredio (Allah), na njemu se zasniva i temelji udoban i lijep život i izobilna i dobra nagrada,

    مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

    “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili? (En-Nahl: 97)

    Allah, dželle še’nuhu, preuzeo je, također, na Sebe odbranu i zaštitu vjernika. Tu se vidi u slijedećim Allahovim, dželle še’nuhu, riječima:

    إِنَّ اللَّهَ يُدَافِعُ عَنِ الَّذِينَ آمَنُوا

    “Allah doista štiti vjernike…” (El-Hadždž: 38)

    Iman koji posjeduje navedene odlike ima šest ruknova ili šartova i više od sedamdeset ogranaka. Poslanik, sallallahu alejili ve sellem, rekao je: ‘Iman podrazumijeva da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i da vjeruješ u ‘KADER’ (određenje), bilo dobro ili zlo.” I još je rekao: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, najviši i najbitniji je očitovanje da je samo Allah Božanstvo (‘LA ILAHE ILELLAH’), a najniži i najmanji je uklanjanje sa puta onoga što smeta i šteti; a i stid je jedan od ogranaka imana.” Iman sa svojih šest ruknova ili šartova jedinstvena je i nedjeljiva cjelina, obuhvata sve u što se mora vjerovati i nije dovoljno prihvatiti samo neke njegove ruknove, mimo ostalih.

    إِنَّ الَّذِينَ يَكْفُرُونَ بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ وَيُرِيدُونَ أَن يُفَرِّقُوا بَيْنَ اللَّهِ وَرُسُلِهِ وَيَقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَن يَتَّخِذُوا بَيْنَ ذَٰلِكَ سَبِيلًا

    Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: u neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo i žele da između toga nekakav stav zauzmu

    أُولَٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ حَقًّا ۚ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا

    oni su, zbilja, pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju,

    وَالَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ وَلَمْ يُفَرِّقُوا بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ أُولَٰئِكَ سَوْفَ يُؤْتِيهِمْ أُجُورَهُمْ ۗ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا

    A oni koji u Allaha i u poslanike Njegove vjeruju i bijednog od njih ne izdvajaju — On će ih, sigurno, nagraditi – A Allah prašta i samiiostan je.” (En-Nisa,150-152)

    A Allah Svevišnji i Uzvišeni, iz mudrosti Svoje, nije ostavio robove Njegove bez ispita i iskušenja, nakon čega će se jasno odvojiti oni koji su iskreni u svom imanu (vjerovanju) od onih koji su bili obični lašci i licemjeri (munafici).

    وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ ۖ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

    “A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu,” (EI- Ankebut: 3)

    Ovdje (prvi primjer)dolazi do izražaja razlika u držanju i stavovima između vjernika, s jedne, i munafika i nevjernika, s druge strane, pa ćemo, ovom prilikom, izložiti neke od tih stavova i postupaka, onako kako ih izlaže i iznosi Kur'an plemeniti.

    Tu je, prije svega, različito reagovanje ili stav tih dvaju tabora ili skupina kada se pozovu Allahu i Njegovom Poslaniku da im On presudi u onom u čemu su se razišli, o stavu i reakciji munafika (licemjera) Uzvišeni Allah kaže:

    وَيَقُولُونَ آمَنَّا بِاللَّهِ وَبِالرَّسُولِ وَأَطَعْنَا ثُمَّ يَتَوَلَّىٰ فَرِيقٌ مِّنْهُم مِّن بَعْدِ ذَٰلِكَ ۚ وَمَا أُولَٰئِكَ بِالْمُؤْمِنِينَ

    “A licemjeri govore: Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’, zatim neki od njih glave okreću; oni nisu vjernici.

    وَإِذَا دُعُوا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ لِيَحْكُمَ بَيْنَهُمْ إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُم مُّعْرِضُونَ

    Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu;

    وَإِن يَكُن لَّهُمُ الْحَقُّ يَأْتُوا إِلَيْهِ مُذْعِنِينَ

    samo ako znaju daje pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.

    أَفِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ أَمِ ارْتَابُوا أَمْ يَخَافُونَ أَن يَحِيفَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ وَرَسُولُهُ ۚ بَلْ أُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

    Da li su im srca bolesna ili sumnjaju ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepra vedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugim nepravdu učine.” (En-Nur: 47-50)

    Zatim Svevišnji pojašnjava stav i reakciju vjernika kada se pozovu sudu Allahovom i sudu Poslanika Njegovog, pa kaže:

    إِنَّمَا كَانَ قَوْلَ الْمُؤْمِنِينَ إِذَا دُعُوا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ لِيَحْكُمَ بَيْنَهُمْ أَن يَقُولُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

    “Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu da im On presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ — oni će uspjeti’ (En-Nur: 51)

    To bi bio stav i reakcija i jednog i drugog tabora, i jedne i druge skupine, kada se pozovu da se za presudu u parnicama međusobnim Šerijatu (zakonu Allahovom) obrate. Ta scena ponavlja se uvijek iznova kada god se pojavi novo pitanje ili iskrsne neki problem. Vjernici žele da o njemu presudu donese Allah, dželle še'nuhu, i Njegov Poslanik, bez obzira da li presuda bila u njihovu korist ili protiv njih, dok munafici žele sud Allahov i Njegovog Poslanika samo onda kada je on u njihovu korist a ako je protiv njih, bježe i traže utočište u sudu “TAGUTA” (onoga ko ne sudi po Allahovom zakonu) da ih izbavi i spasi presude Allahove, drugi je primjer reakcija i ponašanje i jedne i druge skupine, vjernika i munafika, prilikom dolaska objave Kur’an i za vrijeme njegovog učenja. Vjernicima objavljivanje Kur'ana i njegovo učenje povećava (jača) iman i oni se vesele i raduju, dok munaficima dodaje nevjerovanje na nevjerovanje i vidiš ih kako traže povoljnu priliku da se povuku i napuste njegovo slušanje (slušanje Kur’an). Uzvišeni Allah kaže:

    وَإِذَا مَا أُنزِلَتْ سُورَةٌ فَمِنْهُم مَّن يَقُولُ أَيُّكُمْ زَادَتْهُ هَٰذِهِ إِيمَانًا ۚ فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُوا فَزَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَهُمْ يَسْتَبْشِرُونَ

    “A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: Kome je od vas ona povećala (učvrstila) vjerovanje?“ Što se tiče vjernika; njima je povećala vjerovanje (iman), i oni se raduju;

    وَأَمَّا الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ فَزَادَتْهُمْ رِجْسًا إِلَىٰ رِجْسِهِمْ وَمَاتُوا وَهُمْ كَافِرُونَ

    a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je ne vjero i'anje dodala na ne vjero van je koje već imaju, i oni kao ne vjernici umiru,

    أَوَلَا يَرَوْنَ أَنَّهُمْ يُفْتَنُونَ فِي كُلِّ عَامٍ مَّرَّةً أَوْ مَرَّتَيْنِ ثُمَّ لَا يَتُوبُونَ وَلَا هُمْ يَذَّكَّرُونَ

    Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit se kaju nit se opamećuju.

    وَإِذَا مَا أُنزِلَتْ سُورَةٌ نَّظَرَ بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ هَلْ يَرَاكُم مِّنْ أَحَدٍ ثُمَّ انصَرَفُوا ۚ صَرَفَ اللَّهُ قُلُوبَهُم بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَّا يَفْقَهُونَ

    A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: „Da li vas ko vidi?“—i onda se uda ljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju.” (Et- Tevba: 124-127)

    Treći primjer jeste stav ove dvije skupine u odnosu na džihad, borbu na Allahovom putu. Vjernici su molili svog Svemogućeg i Uzvišenog Gospodara da objavi Njegovom Poslaniku suru u kojoj će im zapovijeditl borbu protiv nevjernika, jer su bili ispunjeni čežnjom za džihadom, borbom na Allahovom putu i stjecanjem izobilne nagrade koju je Allah, dželle še’nuhu, pripremio mudžahidima; i kada je došla naredba o džihadu, požurili su, svi sretni i zadovoljni, i borili se i imecima i životima svojim.

    Što se, pak, munafika tiče, njih je, kada je došla naredba o borbi, spopao strah i panika i počeli su iznalaziti i izmišljati razloge i opravdanja, jedna iza drugih, da izostanu iza borbe, to jest da ne uzmu učešća u njoj. O stavu i jedne i druge grupe ili skupine Uzvišeni Allah kaže:

    وَيَقُولُ الَّذِينَ آمَنُوا لَوْلَا نُزِّلَتْ سُورَةٌ ۖ فَإِذَا أُنزِلَتْ سُورَةٌ مُّحْكَمَةٌ وَذُكِرَ فِيهَا الْقِتَالُ ۙ رَأَيْتَ الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ يَنظُرُونَ إِلَيْكَ نَظَرَ الْمَغْشِيِّ عَلَيْهِ مِنَ الْمَوْتِ ۖ فَأَوْلَىٰ لَهُمْ

    “A oni koji vjeruju govore:'Zašto se ne objavi jedna sura?’ A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidiš one čija su srca pritvorna kako to gledaju pogledom pred smrt onesviješćenog! A bolja bi im bila…

    طَاعَةٌ وَقَوْلٌ مَّعْرُوفٌ ۚ فَإِذَا عَزَمَ الْأَمْرُ فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ

    poslušnost i razuman govor! A kada je borim već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni ” (Muhammed; 20-21)

    I kaže na drugom mjestu:

    لَا يَسْتَأْذِنُكَ الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ أَن يُجَاهِدُوا بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ بِالْمُتَّقِينَ

    “Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje, — A Allah dobro zna one koji su pobožni.

    إِنَّمَا يَسْتَأْذِنُكَ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَارْتَابَتْ قُلُوبُهُمْ فَهُمْ فِي رَيْبِهِمْ يَتَرَدَّدُونَ

    Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.” (Et- Tevba: 44-45)

    I četvrti primjer koji želimo istaći jeste držanje i jedne i druge skupine u situaciji kada nevjernici počnu uznemiravati i proganjati muslimane. Vjernicima to učvršćuje njihovu vjeru i jača njihov jekin -uvjerenje u istinitost obećanja Allahovog i Njegovog Poslanika da će pobjeda biti njihova.

    Kod munafika, pak, tada strah dostiže kulminaciju i počinju svašta pomišljati (ružno misliti) o Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah iznosi nam (prezentira) ponašanje i jedne i druge skupine u situaciji kada su savezničke grupe nevjernika okružile muslimane i unutar i van Medine i kada su oči bile zapanjene a srca došla do grkljana od strahote prizora, pa kaže o držanju vjernika u takvoj situaciji:

    وَلَمَّا رَأَى الْمُؤْمِنُونَ الْأَحْزَابَ قَالُوا هَٰذَا مَا وَعَدَنَا اللَّهُ وَرَسُولُهُ وَصَدَقَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ ۚ وَمَا زَادَهُمْ إِلَّا إِيمَانًا وَتَسْلِيمًا

    “A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!’ – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.

    مِّنَ الْمُؤْمِنِينَ رِجَالٌ صَدَقُوا مَا عَاهَدُوا اللَّهَ عَلَيْهِ ۖ فَمِنْهُم مَّن قَضَىٰ نَحْبَهُ وَمِنْهُم مَّن يَنتَظِرُ ۖ وَمَا بَدَّلُوا تَبْدِيلًا

    Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to čekaju—nisu ništa izmijenili,” (Al-Ahzab: 22-23)

    I kaže o držanju munafika: “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali! Kad su neki među njima rekli: ‘O stanovnici Jesriba (Medine), ovdje vam nema ostanka, zato se vratite!’, a drugi među njima tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili:

    إِنَّ بُيُوتَنَا عَوْرَةٌ وَمَا هِيَ بِعَوْرَةٍ

    Kuće su naše nezaštićene!’, a nisu bile nezaštićenef već su oni htjeli da se izvuku.” (El-Ahzab: 12- 13)

    Bilo je to žestoko i teško iskušenje (ispit) koje je okončano pobjedom i uspjehom vjernika a porazom i neuspjehom munafika, i to je “sunnetullah” (zakon Allahov koji vlada među Njegovim stvorenjima), a ti u zakonu Allahovom nećeš naći odstupanja.

    To bi bilo ono što sam vam namjeravao reći, i molim Svemogućeg i Uzvišenog Allaha da nam podari iman, a da nas sačuva i zaštiti od nifaka (licemjerstva) i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

    ORGINALNI NASLOV: PLODOVI IMANA (VJEROVANJA) I RAZLIKE IZMEĐU STAVOVA (PONAŠANJA) VJERNIKA I STAVOVA MUNAFIKA (LICEMJERA)U SKLADU S ONIM ŠTO BILJEŽI KUR'AN ČASNI

    Džema’at TEKBIR – Goražde

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.