Poziv u demokratiju, šerijatska korist ili obmana ?! – Idriz Bilibani

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Poziv u demokratiju, šerijatska korist ili obmana ?! – Idriz Bilibani

Ova tema sadrži 11 odgovora, ima 8 glasova, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 4 godine, 10 mjeseci. This post has been viewed 581 times

Pregledavate 12 postova - 1 do 12 (od ukupno 12)
  • Autor
    Postovi
  • #11991

    Anonimno

    Opomena dobrim vjernicima, upozorenje nemarnima, uspostavljanje dokaza nad tvrdoglavima i opravdanje pred Gospodarom svjetova!

    http://www.youtube.com/watch?v=JxuSTGgemfc;feature=share

    U demokratiji narod predstavlja zakonodavnu vlast, zakonodavac je čovjek a ne Allah, azze ve dželle! Ovo je čista zabluda, nevjerstvo i paganizam. Demokratija je čovjeka uporedila sa Allahom, subhanehu ve te’ala, upravo u posebnostima koje posjeduje samo On Uzvišeni, to su sud i zakonodavstvo. Uzvišeni Gospodar, kaže:

    Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da robujete samo Njemu.” (Kur’an, Jusuf : 40)

    On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Kur’an, Al Kahf : 26)

    “Ma učemu se razilazili, treba da presudu da Allah” (Kur'an, Šura : 10)

    “Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (Kur'an, El Maida, 50)

    Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?” (Kur'an, El Anaam : 114)

    I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje” (Kur'an, El Maida : 49)

    Kaže hanefijski učenjak Ibn Ebil Izz el-Hanefi : “Nesuđenje po onome što je Allah objavio može biti kufr koji izvodi iz vjere, a može biti i grijeh, veliki ili mali, shodno stanju hakima (vladara, sudije). Ako vjeruje da suđenje po onome što je Allah objavio nije obaveza i da ima pravo da bira, ili omalovažava Allahov propis a zna da je to Allahov propis – to je veliki kufr. A ako vjeruje obavezu suđenja po onome što je Allah objavio u toj konkretnoj situaciji ali ga ostavi priznajući da tim postupkom zaslužuje kaznu i da griješnik onda je to mali kufr.” (Komentar Tahavijeve akide)

    Kaže Ahmed Šakir, rahimehullahu teala: „Zar je dozvoljeno u Allahovom šerijatu da muslimani u svojim državama sude zakonodavstvom uzetom od ateističke i mušričke Evrope? Zakonodavstvom u kojem su strasti i zabludjela mišljenja, a kojeg mijenjaju kako hoće i onaj ko ga je postavio nije vodio računa hoće li se poklopiti sa islamskim šerijatom ili ne? Muslimani nisu nikada – shodno našem znanju – bili ovako iskušani u svojoj historiji osim u vremenu tatara, a predstavljao je je najgori period zulma. Međutim pored toga muslimani mu se nisu pokorili, već je islam savladao tatare i uveo ih u okrilje šerijata… Vidite li taj snažni opis hafiza Ibn Kesira u 8. hidžretskom stoljeću laičkog zakona kojeg je postavio neprijatelj islama Džingishan? Zar ne vidite kako tim opisom Hafiz opisuje stanje muslimana danas u 14. stoljeću? Osim što je razlika u tome da je u to vrijeme to bilo prisutno kod posebne skupine vladara koje je vrijeme brzo pregazilo te su se utopili u šerijatu i nestao je trag njihova djela. A muslimani su danas u još gorem stanju i još većeg zulma i zalama (tmine). Većina islamskog ummeta se danas gotovo utopila u ove zakonike koji su oprečni šerijatu a koji u mnogome naliče Jasiku kojeg je postavio čovjek nevjernik očita nevjerstva. Ovi zakoni koje postavljaju ljudi koji se pripisuju islamu, zatim ih uče muslimaska djeca i ponose se time i roditelji i sinovi, te se vraćaju na taj savremeni Jasik i omalovažavaju one koji im se suprostavljaju u tome i opisuju one koji ih pozivaju da se drže njihove vjere i šerijata da su zaostali i kruti i tome sličnim pogrdnim nadimcima. Oni zavlače svoje ruke u ono što je ostalo od islamskog šerijata pa žele i njega promijeniti u svoj Jasik; nekada blagošću, nekada spletkama i prevarama, a ponekad onim što imaju u svojim rukama od moći i vlasti, i jasno govore, bez stida kako žele odvojiti vjeru od države. Pa da li je, nakon ovoga, dozvoljeno ijednom muslimanu da prigrli ovu novu vjeru, tj. vjeru novog zakonodavstva? Zar je dozvoljeno čovjeku muslimanu da bude sudija u okrilju ovog savremenog Jasika, da radi po njemu i da ostavi Šerijat jasni? Ne mislim da ima čovjeka koji je musliman koji zna svoju vjeru i vjeruje u nju u cjelini i u detaljima, vjeruje da je Kur'an koji je objavljen Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jasan i da mu ne dolazi zabluda ni preda ni straga, i da je pokoravanje njemu i Poslaniku koji je došao s njim kategorička obaveza u svakom stanju, ne mislim osim da bi takav bez dvoumljenja i dvosmislenosti rekao da je sudstvo u takvoj situaciji batil u osnovi. Stvar po pitanju ovih laičkih zakona je jasna poput sunca a to je: očit kufr u kojem nema skrivenosti niti vrdanja, i nema opravdanja nikome ko se pripisuje islamu, ma ko on bio, da radi po njima, da im se pokorava ili podržava. Neka se svaki čovjek pripazi za sebe a svako će zbog sebe biti obračunat.” (Umdetu et-tefsir, str. 171)

    Link za download knjige “Demokratija je vjera” ( http://www.resnica-haq.com/downloads/view.download/6/26.html ) u kojoj je detaljno pojašnjena zabluda demokratije, zabluda onih koji učestvuju u uspostavljanju ovakvog sistema (putem glasanja) kao i odgovor na šubhe onih koji podržavaju demokratiju.

    #11998

    Anonimno

    A ako vjeruje obavezu suđenja po onome što je Allah objavio u toj konkretnoj situaciji ali ga ostavi priznajući da tim postupkom zaslužuje kaznu i da griješnik onda je to mali kufr.” (Komentar Tahavijeve akide)

    Sta je sa covekom koji se prepisuje islamu a sudija je koji sudi demokratskim zakonom?

    #12000

    Ucenjaci su spomenuli situacije u kojima je ne sudenje po onome sto je Allah objavio mali kufr. Brat Idriz Bilibani je detaljno govorio o ovoj meseli. Pogledaj link:

    http://www.stazomislama.com/islamski-tekstovi/akida/466-serijal-treca-mesela-nesudenje-po-onome-sto-je-allah-objavio-i-propis-vladara-u-muslimanskim-zemljama.

    “Šejh Abdur-Rahman Mahmud, hafizahullahu teala, od savremenih učenjaka iz Rijada, nakon što je u svojoj knjizi “El-hukmu bi gajri ma enzelellah”, spomenuo stanje u kojima nesuđenje po onome što je Allah objavio biva mali kufr kaže: “Kroz govor učenjaka i razmatranjem šerijatskih tekstova postaje jasno da nesuđenje po onome što je Allah objavio, a koje je mali kufr, biva takvo (mali kufr, op.rec) uz sljedeće uvjete:

    a) Da vlada islamski šerijat, da je osnova suđenja izgrađena na Allahovoj Knjizi i sunnetu, da vladar ili kadija to priznaje i prihvata, bez negiranja, poricanja ili ohalaljivanja, bez obzira radilo se o toj konkretnoj situaciji u kojoj je presudio oprečno Allahovom sudu ili nekoj drugoj.

    b) Da to bude u konkretnim situacijama a ne u opštim stvarima koje se nameću i obavezuju svim ljudima tako da to postane opći zakon.

    c) Da priznaje da je Allahov sud istina, i da nije dozvoljeno suditi nečim drugim, tako da ostavljanjem Allahova suda u toj konkretnoj situaciji priznaje da je nepokoran i da je počinio grijeh. A kada bi vjerovao da je taj njegov sud dozvoljen ili da on (zbog nesuđenja po šerijatu u toj situaciji) nije grešan onda njegov kufr ne bi bio mali.” (El-Hukmu bi gajri ma enzelellah, 213)

    Da li je ova osoba koju ti spominjes a koja se pripisuje islamu ostvarila ove uslove da bi za njegovo nesudenje po serijatru rekli da je mali kufr?! Ako nije ne ostaje mu osim prvi vid ne sudenja po serijatu koji je veliki kufr.

    #12002

    Anonimno

    Es selamu alejkum. Bas kao sto sada iz Rijaseta dolazi nova verzija hadisa da nije pravi musliman od cijeg jezika i ruku nisu sigurni drugi (i tu se hadis zavrsava), tako je poodavno od strane raznih magistara i daija potureno misljenje sejha ibn Usejmina rhm da je sudjenje po zakonu koji nije Allahov mali kufr, koji ne izvodi iz vjere.
    Iako sam neuk i “obicni” musliman malo sam tada proguglao (ima i internet pokoju dobru stranu) i nasao kompletan tekst ibn Usejmina rhm gdje govori da je to mali kufr, ali ne SUDJENJE nego PRESUDJIVANJE jer se govori o kadiji koji inace sudi po Serijatu, a u odredjenom slucaju je PRESUDIO po svom hiru, zbog mita ili protekcije i sl.

    Znaci nece nestati onih koji svaku priliku koriste za ponovno podmetanje “misljenja ucenjaka” u skracenoj/modifikovanoj verziji.

    #12531

    Anonimno

    DEMOKRATIJA – Put ka vječnoj vatri

    #14425

    Anonimno

    jedno obicno pitanje za obicnog covjeka, Amerika ima dvije stranke, demokrate i republikance, Njemacka i druge demokratske drzave imaju vise od dvije stranke, i svaka pita gradjane hocemo li ovo ili ono, cemu vise stranke kad je jedna dovoljna pa da pita gradjane sta hoce a sta nece?

    #14432

    Anonimno

    Uspjeh nije u onome što Zapad propagira pod pojmom demokratija. Moramo se boriti protiv širenja zapadnjačkih istina. Sve što su nam dosad donijele su jad i veća bijeda. Njihove nečiste metode prijete opstanku istinskog Islama.

    #14447

    Anonimno

    DrKavgic post=9357 wrote: Uspjeh nije u onome što Zapad propagira pod pojmom demokratija. Moramo se boriti protiv širenja zapadnjačkih istina. Sve što su nam dosad donijele su jad i veća bijeda. Njihove nečiste metode prijete opstanku istinskog Islama.

    Da DrKavgic moramo se oduprijeti i boriti protiv uticaja demonkratske ideologije u nasim porodicama, sredinama, ali bosnje promurdzijskih stavova i pozivaci u parole “mi smo bosnje”, “bitno je biti bosnjo” zele preko demonkratije da ostvare nesto sto je nemoguce ostvariti preko demonkratije pa tako ukljucuju svoje ljude u demonkratske stranke, pozivaju u demonkratske stranke a sve one koji se odupiru sirku zvanom “demonkratski zakon” takve bosnje promurdzijskih stavova nazivaju “tekfirovci”, “radikalisti”, “neoharidzije”…..

    #14448

    Anonimno
    #14553

    Anonimno

    ISLAM nasuprot demokratije

    Islam štiti i osigurava čast žena. Njihov položaj u društvu se promatra kao vodeći i uspješan upravo zbog njihove osnovne uloge kao majke; one nisu eksploatisane kao poslovni alati i seksualni objekti; žene su igrale presudne uloge u povijesti islama kao učitelji, suci i doktori.

    ISLAM

    Islam je božanski način života poslan cijelom čovječanstvu:

    Islam dolazi od korijena arapske reči istislam, što znači pokoravanje (pokoriti se). Poslan je od strane Svevišnjeg Boga, putem meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela), posljednjem poslaniku Muhammedu (neka je Božiji mir i spas na njega), prije 1400 godina. On poziva čovječanstvo da se pokori njihovom Stvoritelju, time što će Ga priznati kao Jedinog pravog Boga; ovo podrazumijeva izvršavanje Njegovih naredbi i distanciranje sebe samih od lažnih religija i običaja. To je kompletan način života, koji istinski živi jednoću Boga i to ne samo priznajući Njega kao Stvoritelja nego i izdvajanjem Njegovih imena, atributa i svojstava koje isključivo Njemu pripadaju.

    Islam štiti čast žena:

    Islam štiti i osigurava čast žena. Njihov položaj u društvu se promatra kao vodeći i uspješan upravo zbog njihove osnovne uloge kao majke; one nisu eksploatisane kao poslovni alati i seksualni objekti; žene su igrale presudne uloge u povijesti islama kao učitelji, suci i doktori. Sudeći po listi novina The Times (2007) u SAD-u broj žena koje prihvaćaju islam nadmašuje četiri puta broj muškaraca.

    Islam čuva život:

    Islam štiti život zabranjujući ono što će nezakonito da mu šteti; on također, jedinstveno prepoznaje i propagira prava fetusa (nerođenog djeteta).

    Allah, subhanehu we te'ala, u Ku'anu kaže:

    “Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.” (Prijevod značenja, Al-An'am, 151)

    Islam rješava pitanja siromaštva i iskorjenjiva korupciju:

    Islam u detalje objašnjava 55 zabranjenih poslovnih transakcija osiguravajući da su sva stečena bogatstva ispravna (halal). On također smanjuje jaz siromaštva obavezujući distribuciju bogatsva i zabranu njihovog prikupljanja. Islam posjeduje perfektnu ravnotežu između privatnog i javnog posjedovanja.

    Allah, subhanehu we te'ala, kaže u Kur'anu: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. ” (Prijevod značenja, An-Nisa, 29)

    Islam pročišćava um:

    Islam pruža pravi mir i smirenost u srcu pojedinaca pružajući sveobuhvatan vodič života kao i odgovore na svrhu našeg postojanja, što slijedi, obožavanje i povinovanje nikome drugom osim Onome koji nas je stvorio – Allahu.

    Allah, subhanehu we te'ala, u Kur'anu kaže:

    “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. ” (Prijevod značenja, Ad-Dariyat, 56)

    DEMOKRATIJA

    Demokratija je lažna religija 21. stoljeća:

    Demokratija je nova, lažna religija 21. stoljeća koja ugrožava svetost Svevišnjeg Allaha (Boga), ona Bogu pripisuje sudruga, dajući Njegovo isključivo zakonodavno pravo ljudima i ograničava muškarce i žene. Ovo narušava jednoću Boga dijeleći Njegova božanska prava sa stvorenjima, pa je samim tim demokratija politeistička religija.

    Demokratija ne smatra bitnim postojanje Boga ili Njegove zapovijedi u društvu, zato je ateizam vrlo popularan pravac; dozvoljava obožavanje idola, drveća, pa čak i životinja, onoliko dugo koliko to obožavanje ne dolazi u sukob s naredbama svog vrhovnog zapovjednika, poznatog kao Predsjednik Države (Ustav, Premijer, Parlament, op.SI.).

    Demokratija narušava čast žena:

    Demokratija vrlo malo čini da zaštiti čast žena u društvu. Aktivno ih ponižava kao poslovne alate i seksualne objekte. Jednaka prava i slobode su podkvotne fraze korištene da opravdaju ovaj ponižavajući način života, koji na žalost vodi ka poražavajućim posljedicama kao što su silovanja i napadi.

    Prema British Crime Survey 2000 (Britanski pregled kriminala za 2000. godinu), svaka je 20-ta žena izjavila da je bila silovana od 16. godine.

    Demokratija uništava žvote:

    Život pod demokratijom ima vrlo malo vrijednosti, posebno za one koji su uhvaćeni u nepravednim ratovima, poslanim da služe nacionalnim interesima. Aktivisti za ljudska prava su vrlo površni, čak šta više, ne priznaju prava fetusa (nerođenog djeteta).

    Dokumentirano je da su SAD snage u Iraku i Afganistanu ubile 840 000 civila od 2001. godine, a u Britaniji svake godine se izvede 180 000 abortusa (tj. ubije se 180 000 nerođene djece, op.PV.).

    Demokratija povećava siromaštvo i korupciju:

    Demokratija ne pravi razliku između dozvoljenog i nedozvoljenog imetka i kao rezultat toga dozvoljava prodaju alkohola, upotrebe osiguranja i kamate. Ovo korumpira društvo i povećava jaz između siromašnih i bogatih.

    Po Oxfam listi, 13.5 miliona ljudi u Britaniji živi u siromaštvu.

    Demokratija zagađuje um:

    Umovi pojedinaca koji žive pod demokratijom su modulirani, tako da imaju sekularni pogled na život; ovo vodi zabludama o svrsi postojanja, što prouzrokuje depresije i samoubistva.

    The Samaritans proračunava da se u Velikoj Britaniji dogodi po jedno samoubistvo svakih 82 minuta.

    Izvor: Supporters of sunnah

    #14555

    U opste nisam procitao tekst osim s pocetka jer nemam vremena pa cu insAllah veceras procitati i dati ti konpletan odgovor ali sad i ono s pocetka samo da ti objasnim banalno na tvoje izmisjotine o demokratiji.Nije istina da neko mjenja u necem Allaha dzs to je laz koju ti i tvoji mentori poturate ne bi li vam pozivio kralj fahd i ostali taguti koji se upravo bore putem zvanicne i nezvanicne uleme protiv demokratije da ne bi doslo do promjene vlasti,upravo demokratija i znaci vladavinu naroda suru populaciju ili kako hoces i ta vladavina moze biti sa SERIJATOM ili po SERIJJATU i ne iskljucuje Allaha dzs njegovu vlast moc i zakon nego samo mjenja taguta kojeg ti ustolicujes nerazumjevajuci sta je demokratija.U okupiranoj drzavi s arabiji oni mjenjaju Allahove propise i zakone te se bore protiv Islama i Muslimana shodno potrebama pa da je demokratija nesto sto se kosi s Allahovim zakonom jel mislis da je Amerika tamo ne bi davno uvela bi naravno.Znaci ovdje je pitanje samo po kojem zakonu sudis ako imas izbore nemora znacit da ces sudit po rimskom pravu nego mozes sudit po serijatu samo sto je prednost demokratije u tom sto nemozes kao sto mogu kjafiri i taguti arapski ostat do kraja na vlasti s neogranicenim mandatom tj dok ne krepaju.

    #14652

    Anonimno

    Šejh Gunejman o demokratiji
    Biografija šejha ‘Abdullaha el-Gunejmāna

    Njegovo ime je ‘Abdullāh ibn Muhammed el-Gunejmān. Rođen je 1352. hidžretske u Saudijskoj Arabiji (star je 75 godina). Poznat je među učenjacima, priznat po preciznom razumijevanju, posebno u oblasti ‘aqīde (islamskog vjerovanja) i usmjerenja ehlus-sunneta wel-džemā'ata. Po zanimanju je teolog. Obnašao je funkciju predsjednika odsjeka za izučavanje ‘aqīde (islamskog vjerovanja) na islamskom univerzitetu u Medīni, zatim funkciju predsjednika Odsjeka za postdiplomske studije. Odličan je poznavalac djelā šejhul-islāma Ibn Tejmijje i njegovog pravca, pravca selefus-sāliha (ispravnih predhodnika), a pogotovo učenja imāma Ahmeda i njegovih sljedbenika. Što se tiče djelā učenjaka iz Nedžda, za njih je ekspert. Držao je predavanja u Poslanikovom mesdžidu, kojima su prisustvovali naročito studenti, tokom kojih je prokomentarisao ”Knjigu tewhīda”, te su predavanja snimljena na više od stotinu audio-kasetā. Također, prokomentarisao je djelo ”El-‘Aqīdetu el-Wāsitijja” i ”Sunen” od Ebū Dāwūda, te je prokomentarisao i poglavlje o tewhīdu iz Buhārijeve zbirke hadīthā, zatim djelo ”Tri osonovna načela” od šejha Muhammeda ibn Wehhāba, poglavlje o namāzu od Ibnul-Qajjima, te knjigu o imānu od šejhul-islāma Ibn Tejjmije, te je napisao knjigu pod nazivom ”Ispravan menhedž”, a prošle godine je na seminaru u svom rodnom mjestu Burejdi prokomentarisao i mnoga druga djela islamskih učenjaka. Autor je mnogih djela i studija. Jedan od njegovih studenata je njegov sin dr Ahmed el-Gunejmān, koji je profesor ‘aqīde (islamskog vjerovanja) na islamskom univerzitetu u Medīni.
    Biografija je preuzeta sa stranice: http://www.islamway.com

    بسم الله الرحمن الرحيم
    ”Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allāh odredi, jer takav je bio Allāhov propis i za one koji su prije bili i nestali – a Allāhova zapovijed je odredba konačna – za one koji su Allāhove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga osim Allāha nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allāhom račun polagati!” (sūra el-Ahzāb, 38. i 39. ājet)

    ”A kada je Allāh uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti, oni su je poslije za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!” (sūra Āli ‘Imrān, 187. ājet)

    Susret sa uvaženim učenjakom, ‘Abdullāh ibn Muhammed el-Gunejmānom, održan u ponedjeljak, 02. 03. 1424. godine po Hidžri.
    Uvaženi šejh je upitan o nekim aktuelnim novonastalim pitanjima.

    Prvo pitanje:
    Poznato vam je da u mnogim zemljama postoji istitucija koja se zove parlamentarno zakonodavno tijelo, koja sebi daje za pravo neograničenog zakonodavstva, koje ne pripada nikome osim Allāhu, dželle ša'nuhu, prema Njegovim robovima. Zakonodavstvo u ovom slučaju pripada članovima zakonodavne institucije. Svaki od ovih članova ima status zakonodavca i ima neograničeno pravo u kreiranju i predlaganju zakona. Ovaj oblik zakonodavstva se naziva administrativno i vjersko zakonodavstvo. Svako vjersko pitanje ima propis određen od Allāha, dželle ša'nuhu. Ova institucija ima neograničeno pravo izmjene, dopune, prihvatanja ili odbacivanja šerī'atskih propisa. Oni potpomažu i podržavaju ovu vrstu zakonodavstva – demokratiju, na kojoj ovaj sistem počiva. Demokratija je riječ grčkog porijekla, izvedena iz dvije riječi: «demos», što znači narod i «kratos», što znači vladati. Spajanjem ova dva pojma nastala je riječ demokratija, čije značenje glasi «vlast pripada narodu». Demokratija je suprotna pojmu teokratija, takođe nastalom spajanjem dvije riječi, «teos», što znači bog, i «kratos», što znači vladati, u konačnom značenju «vlast pripada bogu». Ako je stvar uistinu ovaka kakva se spominje u njihovim ustavima, zakonima, stranicama i izložbama, pitanje glasi: Kakav je status onoga ko se kandiduje za mjesto u ovakom sistemu i postane jedan od njegovih članova, poprimajući samim tim svojstvo zakonodavca?
    Drugo pitanje:
    Kakav propis važi za običan narod koji ih bira, a samim tim i postavlja na takva mjesta, dajući im prava zakonodavca?
    Treće pitanje:
    Da li se u ovakim situacijama uzima u obzir dobronamjernost, jer neki kažu: ”Ovo ne radimo, osim iz razloga što želimo boljitak i ne želimo da tu poziciju zauzmu zli ljudi?”
    Odgovor:
    Hvala Allahu, Gospodaru svijetova, mir i spas neka je na Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, njegovu porodicu i sve njegove ashābe.
    Islamsko vjerovanje čine: govor, djelo i ubjeđenje. Ovo je definicija kojom pripadnici Ehlus-Sunneta definišu islamsko vjerovanje. Ukoliko nedostaje bilo koji od ovih djelova – vjerovanje je nepotpuno ili ga uopće nema. Čovjek koji vjeruje i učini djelo suprotno vjerovanju i riječima koje je izgovorio (šehādet), istim poništava svoje vjerovanje. U tom slučaju ubjeđenje i dobronamjernost su beskorisni. Neophodno je da čovjek zna šta radi, da izvršava naredbe Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da se drži puta koji je naređen svim stvorenjima. Poznato je da Allāh, dželle ša'nuhu, ima svojstva koja samo njemu dolikuju, i nije dozvoljeno da u tim svojstvima učestvuje neko od stvorenja, poput poznavanja gajba (skriveno, nevidljivo, nepoznato). Poznavanje gajba je svojstvo koje pripada samo Allāhu, dželle ša'nuhu, kao što nas je obavijestio da tajne nebesa i zemlje ne poznaje niko osim Njega. On poznaje vidljivo i nevidljivo. Onaj ko nastoji od Njega preoteti ova svojstva ili tvrdi da neko od stvorenja poznaje gajb, time poništava svoje vjerovanje. Isto tako, izdavanje zakona i propisa pripada isključivo Allāhu, dželle ša'nuhu. Pod zakonodavstvom podrazumijevamo zakonodavstvo među Allāhovim, dželle ša'nuhu, stvorenjima. Islamska ‘ulema se složila da je zakon ono što je Allāh, dželle ša'nuhu, propisao, i ono sa čime je od Njega došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i nije dozvoljeno obožavati ga na način s kojim nije došao Resulullāh, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Primjena Allāhovog, dželle ša'nuhu, zakona je ‘ibādet i on (zakon) vrijedi za sve ljude. Takođe, parničenje treba da se vraća Allāhu, dželle ša'nuhu, odnosno Allāhovoj Knjizi i sunnetu Resulullāha, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Onaj ko potraži utočište mimo Qur'āna i sunneta, potražio je utočište kod neislamskog zakona, što je ustvari tāgūtski zakon. Na osnovu mnogih dokaza znamo da je neophodno da vjernik ne vjeruje u tāgūta. Onaj ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najčvršću vezu. Tāgūt je sve ono što proturječi Allāhovom, dželle ša'nuhu, zakonu, odvraća od njega, svejedno radilo se o nekom simbolu, osobi koja poziva da se obožava ona ili neko drugi, ili poziva u ostavljanje Qur'āna i prihvatanje ovozemaljskih ili nekih drugih zakona, što će je učiniti predvodnikom tāgūtā, a tāgūtā ima veoma mnogo.
    Ibnul-Qajjim je tāgūta definisao riječima: »Tāgūt je sve ono čijim obožavanjem, slijeđenjem i pokoravanjem čovjek prelazi granicu.» Podijelio je tagute na tri vrste:
    -oni koji se obožavaju,
    – oni koji se slijede,
    -oni kojima se pokorava.
    Pod trećom vrstom se podrazumijeva pokornost nekom drugom zakonu mimo Allāhovog zakona. Riječi: ”…sve ono čime čovjek prelazi granicu…” znače da su sva stvorenja Allāhovi robovi i njihova granica je da budu robovi samo Allāhu, dželle ša'nuhu. Rob treba da izvršava naređenja svoga Gospodara, slijedi Njegov govor ili zakon, ne smatra Mu se ravnim i ne učestvuje sa Njim u zakonodavstvu i suđenju među stvorenjima. Ukoliko se nađe na ovakoj poziciji (parlament), naći će se u sukobu sa Allāhom, dželle ša'nuhu, poput faraona i njemu sličnih tāgūtā koji pozivaju da se obožavaju oni ili neki drugi mimo Allāha, dželle ša'nuhu. Ovo se jasno da vidjeti iz Qur'āna i sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i na ovo su učenjaci ukazali u mnogo navrata, jer su ljudi u prijekoj potrebi za vladarem i spoznajom istog. Zato, onaj ko postavi nekog od stvorenja, birajući ga, ili kaže da je on njegov predstavnik u donošenju zakona kojima će se upravljati i suditi među ljudima, učinio je djelo koje u potpunosti poništava njegovo vjerovanje. Prema tome, treba da se preispita i pokaje, kako ne bi počinio idolatriju (širk), koja predstavlja najveći grijeh. Molim Allāha, dželle ša'nuhu, da sačuva nas i ostale muslimane od idolatrije. A Allāh najbolje zna. Neka je mir i spas na Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem.
    Pitanje:
    U prethodnom odgovoru spomenuli ste da, ukoliko čovjek ima ispravno i zdravo vjerovanje da vlast i zakonodavstvo pripadaju Allāhu, dželle ša'nuhu, a zatim kandiduje neko stvorenje za zakonodavnu vlast učinivši ga time zakonodavcem, da li se ovakavome poništava vjerovanje i da li postaje nevjernik u Allāha, dželle ša'nuhu? I da li se za ove ljude može reći da su dobronamjerni i da time nisu namjeravali učiniti nekog od stvorenja zakonodavcem pored Allāha, dželle ša'nuhu, već su imali za cilj uspostavu reda, odnosno, da tu poziciju ne zauzme neko ko je sklon neredu? Nameće se pitanje: Da li je loša namjera koja se odnosi na djela srca sprega u nevjerstvu onoga ko kandiduje zakonodavca pored Allāha, dželle ša'nuhu, ili je dodatno nevjerstvo, i da li se u ovim stvarima uzima u obzir dobronamjernost?
    Odgovor:
    Kada čovjek učini djelo suprotno šerī'atu, tada mu je dobronamjernost beskorisna. Poput onoga ko se pozove na dobronamjernost kandidujući se kako bi zaveo red, a u osnovi je znao da se kandiduje kako bi sudjelovao u zakonodavstvu pored Allāha, dželle ša'nuhu, što je oprečno Allāhovoj Knjizi i zakonu, jer vlast pripada samo Allāhu, dželle ša'nuhu. Namjera koja koristi ili šteti čovjeku odnosi se na djelo koje je u osnovi propisano. U tom slučaju postoji razlika u namjerama. Na primjer, čovjek namjerava učiniti djelo poput borbe na Allāhovom putu ili sticanja znanja, stiče znanje kako bi spoznao Allāhove propise a zatim ih primjenio ili uči Allāhovu vjeru kako bi je pomogao. Drugi primjer, čovjek stiče znanje kako bi zauzeo određeni položaj, stekao neku ovosvijetsku korist ili postao popularan. U ovim primjerima namjera ima različit status, jer je sticanje znanja vjerom propisana obaveza. Međutim, imenovanje čovjeka na mjesto zakonodavca je u osnovi zabranjeno djelo i namjera u ovom slučaju ne igra nikakvu ulogu.

    Pitanje:
    Kako smo razumjeli iz vašeg govora, ukoliko čovjek uradi nešto od ovoga – imajući pri tome namjeru da ne imenuje stvorenje za zakonodavca pored Allāha, dželle ša'nuhu – znači da mu je dobronamjernost u ovom slučaju beskorisna?
    Odgovor:
    Da. Ako čovjek zna da zakonodavstvo pripada isključivo Allāhu, dželle ša'nuhu, i pri tome imenuje nekoga za zakonodavca pravdajući to kako dotičnu osobu poznaje samo po dobru i nastojanju u uspostavi reda, te ne želi tu poziciju prepustiti nekom drugom koji će nered činiti, u tom slučaju mu pravdanje neće koristiti, jer je biranje i imenovanje u ovoj oblasti u osnovi zabranjeno. Namjera koristi onda kada je djelo u osnovi propisano. Spominje se u hadīthu Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kada mu je spomenut čovjek koji je učinio hidžru kako bi se oženio rekao: »Djela se vrijednuju prema namjerama i svakome pripada ono što je naumio. Ko učini hidžru radi Allāha i Njegovog Poslanika – hidžra je radi Allāha i Njegovog Poslanika, a ko učini hidžru radi ovosvjetskih koristi ili radi ženidbe – hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio.» Također, kada je upitan o čovjeku koji se bori iz licemjerstva, brani svoj narod ili se bori radi uzdizanja Allahove riječi; koji od njih se bori na Allahovom putu, Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je rekao: »Ko se bude borio da Allāhova riječ bude gornja – bori se na Allāhovom putu, a ko se bude borio radi ovosvjetskih koristi ili radi vlasti – neće imati osim ono za što se borio.» Dakle, namjera se razlikuje kada je u pitanju propisano djelo. Međutim, u slučaju da djelo nije propisano – namjera je beskorisna. Ukoliko mu namjera bude činjenje nereda, to će mu biti dodatni grijeh, a ako namjera bude činjenje dobra tada je namjera beskorisna.
    Pitanje:
    Da ne bi došlo do zabune, grijeh koji slijedi kao posljedica za onoga ko dobronamjerno postavi nekog na ovaku poziciju, a kojeg ste prethodno spomenuli; da li je to običan grijeh ili je ustvari idolatrija (širk)?
    Odgovor:
    To je apsolutno zabranjena stvar! Ako se zna da je dotična osoba postavljena na nedozvoljenu poziciju koja u osnovi nije propisana, odnosno, da propisuje zakone koji nemaju osnovu u Qur'ānu, u tom slučaju dobronamjernost ne vrijedi makar i bila prisutna, jer kandidovanje na ovaku poziciju u osnovi nije dozvoljeno, naprotiv, zapao je u djelo koje anulira njegovo vjerovanje.
    Pitanje:
    Uvaženi šejh, koji je vaš savjet običnom narodu koji predlaže, bira i postavlja zakonodavce u vlasti i samim tim zapada u grijeh koji izvodi iz islāma?
    Odgovor:
    Čovjeku je propisana vjera i on treba da se drži Allāhove jednoće i obreda, a kada počini grešku poput ove – obavezan je da se pokaje, traži oprost i obnovi svoje vjerovanje. Ovaj svijet za njega je beskoristan. Biće mu od koristi kada se opredjeli za svoju vjeru ili za ovaj svijet. Naprimjer, izabrao je zakonodavca da sudi među ljudima, a zna da vlast pripada samo Allāhu i zna da je Allāhov zakon prisutan, ali i pored toga prihvati mišljenja ljudi i ovosvijetske zakone koji dolaze iz nevjerničkih i drugih zemalja. Ovo nije dozvoljeno raditi, niti je dozvoljeno da musliman zapostavi te stvari jer su u konfrontaciji sa Allāhovim zakonom. Kaže Allāh, dželle ša'nuhu: »I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.» (sūra en-Nisā’, 65. ājet) I kaže Uzvišeni: »Zar ne vidiš kako neki od njih kojima je dat dio Knjige odbijaju, kad budu pozvani da im sudi Allāhova Knjiga – a oni ionako glave okreću.» (sūra Āli ‘Imrān, 23. ājet) Čovjek mora da se izvuče iz ovih stvari i obnovi svoje vjerovanje ukoliko je zapao u djelo koje poništava njegovo vjerovanje, odnosno ukoliko je imenovao zakonodavca kojeg će ljudi slijediti, a koji ne slijedi Allāhov zakon, što je očito nevjerstvo. A Allāh, dželle ša'nuhu, najbolje zna.
    Pitanje:
    Ako može da nam malo pojasnite izraz: ”…da bude zakonodavac…”, jer mnogi smatraju kako ne ulaze u vlast sa tom namjerom. Govore: ”Ući ću, ali neću propisivati zakone, tako da neću zapasti u bilo koji vid zakonodavstva, već ću samo imati taj epitet.” Da li i to predstavlja stvar koja poništava vjerovanje i da li čovjek treba da se osvrće na njegove namjere?
    Odgovor:
    Za to je potrebno da čovjek bude zadovoljan tim zakonima i propisima. Zadovoljstvo zakonom mimo Allāhovog zakona je nevjerstvo. U slučaju da se nađe u ulozi zakonodavca nije samo nevjerstvo, već je poglavar tāgūtā, kojih ima veoma mnogo, jer vlast prepušta sebi a ne Allāhu, dželle ša'nuhu.
    Pitanje:
    Posljednje pitanje na ovu temu: Kad čovjek, nakon što spozna propis zakonodavstva, izabere nekoga od ljudi za zakonodavca, svejedno bio on dobar ili loš; kakav je propis obavljanja namāza za takvom osobom kao imāmom, i da li je namāz obavljen za takvom osobom ispravan?
    Odgovor:
    Ako čovjek posjeduje znanje po ovom pitanju i ako je svijestan toga – namāz obavljen za njim nije ispravan. Musliman treba da klanja iza čovjeka čije je vjerovanje ispravno i da ne zapada u stvari koje poništavaju njegovo vjerovanje.

Pregledavate 12 postova - 1 do 12 (od ukupno 12)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj