Respektovanje Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 11 years, 10 months by Anonimno. This post has been viewed 617 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #8651
    Anonimno
    Neaktivan

    Respektovanje Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, i lijep odnos prema njemu – I.DIO
    Subota, 26 Maj 2012 09:28

    RESPEKTOVANJE POSLANIKA,sallallahu alejhi ve sellem, I LIJEP ODNOS PREMA NJEMU – I.DIO

    Veličanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je zahtjev stepena vjerovjesništva i poslanstva i ulazi u savršeni način ophođenja i potpunost poštovanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    To je jedan od najjačih manifesta ljubavi prema njemu i jedno od njegovih najpritvrđenijih prava kod Ummeta, kao i jedna od najvažnijih obaveza Vjere. Ovaj respekt je poput ljubavi, jer dolazi kao posljedica spoznaje. Prema veličini spoznaje bivaju i veličanje, a i ljubav.

    Zbog toga su ashabi, neka je Allah a s njima zadovoljan, najviše od svih ljudi voljeli i veličali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato što su zajedno sa njim živjeli i bili mu bliski.

    Respektovanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, biva srcem, jezikom i tjelesnim udovima.

    Respektovanje srcem uzrokovano je uvjerenjem da je on Poslanik kojeg je Allah odabrao za poslanstvo i odlikovao ga vjerovjesništvom, podigao njegov ugled, njegov stepen i dao mu posebne vrijednosti nad svim ostalim ljudima. To iziskuje davanje prednosti i ljubavi prema njemu nad vlastitim životom, djetetom, roditeljem i svim ljudima.

    Respektovanje jezikom biva pohvalom koje je on dostojan, onim što je on rekao o sebi ili čime ga je pohvalio Gospodar bez ikakvog pretjerivanja ili zanemarivanja. U to spada salavat i selam na njega, kao i edebski odnos u govoru sa njim i govoru o njemu.

    Respektovanje tjelesnim udovima obuhvata pokoravanje njemu, isključivo njegovo slijeđenje, saglasnost ljubavi sa onim što on voli, mržnja prema onome što on mrzi, nastojanje uzdizanja njegove Vjere, pomaganje njegovog Šerijata, njegovu odbranu i zaštitu njegove časti.

    Prema tome, temelj respekta prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i osnovica na kojoj se on gradi jeste potvrda onoga o čemu je obavijestio i pokornost u onome što je naredio i izbjegavanje onoga što je zabranio, te obožavanje Allah prema onome što je propisao. Ko izgubi ovaj temelj, ili ga zapostavi, zapostavio je respekt i veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo zapostavljanje i iskrivljenost uzrokovana je s dva razloga, a oba su krajnje suprotni:

    Prvi: Nemaran odnos i zapostavljanje prava prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao npr.: da mu se pripiše ono što ne pristaje stepenu vjerovjesništva u vidu osporavanja njegove iskrenosti, povjerljivosti ili pravednosti. Tako je Zul-Huvejsire et-Temimi postupio kada je htio obesnažiti Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem podjelu ratnog plijena, kao što prenosi El-Buhari od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, koji kaže: „Dok smo bili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dijelio ratni plijen, došao mu je Zul-Huvejsire, a bio je pripadnik plemena Benu Et-Temim. Rekao je: „Allahov Poslaniče, budi pravedan!“ On mu reče: „Teško ti se! A ko je pravedan ako ja nisam pravedan!? Nastradao si i propao ako ja nisam pravedan!“ Omer reče: „Allahov Poslaniče, dozvoli mi da ga sabljom udarim po vratu.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ostavi ga, on ima prijatelje sa kojima jedan od vas potcijeni svoj namaz klanjajući sa njima, a i post u odnosu na njihov post. Oni uče Kur’an, ali On ne prelazi njihove ključne kosti. Izlaze iz Vjere kao što strijela brzo kroz ulov prođe i na njoj traga ne ostane.“ (Buhari, Kitabul- menaqib, 4/243)

    Ovaj postupak sličan je postupku munafika čija se pamet ugasila, pa nisu znali Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, vrijednosti niti čuvali njegovu čast. U nemaran odnos ulazi i needebski postupak u govoru o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je slučaj sa nekim pjesnicima i književnicima koji su ga poistovijetili sa namjesnicima i vladarima ili su ih opisali Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, osobinama specifičnim samo za njega. El-Kadi Ijad prenio je slične primjere iz izreka nekih munafika.

    Nemaran odnos se ogleda i u izostavljanju salavata i selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru i pisanju ili potcjenjivanju njegove Upute i Sunneta, neobraćanje pažnje na njega, ili repektovanje mislilaca, pisaca i vođa čime se umanjuje vrijednost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Koliki god stepen oni postigli nikada neće doći na stepen nijednog ashaba!

    Nemaran odnos u našem vremenu ogleda se u mnoštvu onih heretika (otpadnika od Vjere), i duhom poraženih ljudi iz reda književnika i pisaca koji su ispunili štampane medije ismijavanjem sa učenjima Islama i njegovim vrijednostima, a često i direktnim napadima na stepen vjerovjesništva. Također, mnogi muslimani ne čitaju Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, biografiju, ne podsjećaju se na njegov Sunnet, a i ne donose salavat i selam na njega. Sve to vodi u nemaran odnos prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nedostatak poštivanja prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem.

    Naši ispravni prethodnici (selefu salih), kada bi se spomeni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kod njih, ili jedan od njegovih hadisa, na njima bi se pojavili znakovi strahopoštovanja i edebskog odnosa, kao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pred njima. Čak su neki i plakali kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo.

    Kada bi Muhammed ibn El-Munkedir bio upitan o hadisu zaplakao bi tako da bi se oni koji su bili oko njega ražalostili. Abdurrahman ibn Mehdi prilikom učenja Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa naredio bi prisutnima da šute govoreći:

    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ

    „O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa,“ (El-Hudžurat, 2)

    Tumačio je da je obavezno šutjeti prilikom iščitavanja njegovih izreka, kao što je bilo obavezno šutjeti prilikom slušanja njegovog govora. Ovo je bio lijepi odnos naših ispravnih prethodnika (selefu salih) sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim Sunnetom. Pa, gdje smo mi u odnosu na taj edeb i to respektovanje? Molimo Allaha za ispravnost.

    Drugi: Pretjerivanje prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, tako što se uzdiže iznad stepena na koji ga je Allah, Subhaneu ve Te’ala, stavio, poput uvjerenja da on apsolutno poznaje nevidljivi svijet, ili da je postojao prije ovog svijeta, ili da je od njegovog nura ( svjetlosti) stvoren čitav kosmos, kao i druga neispravna uvjerenja koja se ne navode ni u Kur’anu ni u Sunnetu. Nešto kasnije ćemo više o ovome govoriti u poglavlju o pretjerivanju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

    Allah Uzvišeni je obavezao ovaj Ummet da veliča i respektuje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:

    إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ شَاهِدًا وَمُبَشِّرًا وَنَذِيرًا

    „Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje (Feth, 8)

    لِّتُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُعَزِّرُوهُ وَتُوَقِّرُوهُ وَتُسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا

    da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veličate i da Ga ujutro i naveče hvalite.“(Feth, 9)

    Slava pripada Allahu, Azze ve Dželle, a respekt i poštivanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:

    فَالَّذِينَ آمَنُوا بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُوا النُّورَ الَّذِي أُنزِلَ مَعَهُ ۙ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

    „Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.“ (El-A’raf, 157)

    Imam Ibn Džerir u tefsiru ovog ajeta kaže: „Značenje, ‘‘ta’zir’’, na ovom mjestu jeste ispomoć, a ona biva isključivo putem pokornosti, poštivanja i veličanja.“ (Tefsir Ibn Džerir, 26/75)

    Ibn Tejmijje, ‘‘ta’zir’’, definiše kao: „Sveobuhvatan naziv za pomoć, podršku i sprječavanje svega što ga može uznemiriti. ‘Tevkir’ je sveobuvatno ime za sve ono što sa sobom nosi spokoj i smirenost u vidu veličanja i počasti. Tako se u odnosu s njim, sallallahu alejhi ve sellem, izražava počast i veličanje, što ga štiti od svega onoga što ga izvodi iz kruga dostojanstva.“

    Allah Uzvišeni je u Svojoj Knjizi pojasnio načine lijepog ophođenja i respekta prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te dužnost muslimana da prema njemu edebski postupa. To se spominje u mnogim različitim ajetima i sa različitim stilovima.

    Sura El-Hudžurat sadrži na svome početku skupinu odgojnih uputa za muslimane u načinu njihovog ophođenja i lijepog odnosa sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže:

    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُقَدِّمُوا بَيْنَ يَدَيِ اللَّهِ وَرَسُولِهِ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

    „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. (El-Hudžurat,1)

    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ وَلَا تَجْهَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَهْرِ بَعْضِكُمْ لِبَعْضٍ أَن تَحْبَطَ أَعْمَالُكُمْ وَأَنتُمْ لَا تَشْعُرُونَ

    O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite. (El-Hudžurat,2)

    إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ ۚ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ

    One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.“(El-Hudžurat,3)

    Ovi ajeti ukazuju na pojedine aspekte edebskog odnosa prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a od njih su:

    – Neistupanje pred Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječju, djelom, odobrenjem ili postupkom, kao što Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha!“ (El-Hudžurat, 1)

    Imam Ibn Džerir u tefsiru ovog ajeta kaže: „Nemojte požurivati sa presudom u vašim ratovima ili Vjeri prije nego što vam presudi o tome Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer ćete tako presuditi po onome što je u suprotnosti sa Allahovom naredbom ili naredbom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Tefsir Ibn Džerir, 26/116)

    Ova naredba je trajna obaveza Ummetu sve do Sudnjeg dana, kao što je i pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio on živ ili mrtav. Istupanje pred njegov Sunnet poslije njegove smrti je kao istupanje pred njega, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovom životu. Između toga dvoga nema nikakve razlike kod onih koji imaju čistu pamet. Potpuni edebski odnos prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iziskuje davanje prednosti njegovom Sunnetu i njegovim izrekama nad svakom drugom izrekom ili mišljenjem. (Medaridžus-salikin, Ibnul Kajjim, 2/389)

    – Nepodizanje glasa iznad Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, glasa. Nepodvikivanje u govoru u njegovoj blizini iz bojazni da se djela neće poništiti.

    Lijep edebski odnos tokom njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, života podrazumijeva utišavanje glasa u njegovom prisustvu uz strahopoštovanje i respektovanje. Sjedenje sa njim je sjedenje koje podrazumijeva znanje, blagost, dosotojanstvo i smirenost. Razgovor sa njim treba biti sa edebom i prijaznošću.

    Pošto je Allah zabranio podizanje glasova iznad glasa Njegovog Vjerovjesnika, i pošto je zabranio podvikivanje pred njim, jer je to nemaran odnos i uznemiravanje Njegovog Vjerovjesnika, isto tako podizanje glasova kod njegovog mezara potpada pod propis podizanja glasa kod njega, za njegovog života. To je zabranjeno, jer Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, neprikosnovenost tokom njegove smrti je poput njegove neprikosnosvenosti tokom njegovog života.

    El-Faruk Omer ibn El-Hattab žestoko je izgrdio dva čovjeka koji su podigli svoje glasove u Vjerovjesnikovom mesdžidu, prema predaji koju prenosi El-Buhari od Es-Saiba ibn Jezida koji kaže: „Stajao sam u džamiji pa me je neki čovjek pogodio kamenčićem. Pogledao sam, a kada ono Omer ibn El-Hattab koji mi reče: „Idi i dovedi mi onu dvojic!“ Doveo sam mu ih. Rekao je: „Ko ste vas dvojica? Ili: ‘Odakle ste vas dvojica?“ Rekoše: „Mi smo stanovnici Taifa.“ On reče: „Da ste odavde, ja bih vas izbičevao. Zar podižete svoje glasove u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?“ (Buhari, Kitabus-salati, 1/127)

    Kada smo ovo sve potvrdili, onda znamo da postupci mnogih ljudi kod Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura u vidu podizanja i miješanja glasova, ili postupka kojeg nazivaju ‘el-muzevvirin’ u vidu podizanja glasova kod kabura i pravljenja nereda u Vjerovjesnikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji spada u zabranjene stvari, jer se njima uznemirava Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i narušava svetost ove džamije.

    U needebski odnos u ovoj tematici ulazi i podizanje mišljenja nekih ljudi, njihovih izreka i pravaca iznad Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Sunneta, pokušavajući tako ušutkati glas Sunneta i one koji u njega pozivaju. Ovakvi postupci sa sobom nose daleko više uznemiravanja i nemarnog odnosa od samoga podizanja glasa u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. (Medaridžus-salikin, Ibnul Kajjim, 2/389)

    Ebu Bekr ibn El-Arebi (ehli-sunnetski učenjak) kaže: „Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, neprikosnovenost dok je mrtav je kao njegova neprikosnovenost dok je bio živ. Njegov zabilježeni govor poslije smrti po stepenu je jednak njegovom govoru koji se direktno slušao. Kada se sluša njegov govor svakom prisutnom je obaveza da ne podiže svoj glas nad njim, niti da se od njega udaljava, kao što je to bila obaveza kada je on to izgovarao onima koji su bili u njegovom prisustvu. Uzvišeni Allah je upozorio na kontinuitet ove spomenute neprikosnovenosti bez obzira na prolazak vremena, kada kaže, u prijevodu značenja ajeta:

    وَإِذَا قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُوا لَهُ وَأَنصِتُوا

    „A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite,“ (El-A’raf, 204)

    Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor je dio Objave i on je svet kao što je svet Kur’an, osim u nekim značenjima. To je posebno pojašnjeno u knjigama fikha, a Allah najbolje zna.“ (Ahkamul Kur’an, 4/1702-1703)

    Nastaviće se, inšAllah!

    Izvor: “Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem”

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.