SLIJEDJENJE PRAVOG PUTA – ISTIKAMET

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno SLIJEDJENJE PRAVOG PUTA – ISTIKAMET

Ova tema sadrži 0 odgovora, ima 1 glas, zadnji odgovor od:  Anonimno prije 5 godine, 6 mjeseci. This post has been viewed 107 times

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #7970

    Anonimno

    HATIB: Šejh Muhammed ibn Usejmin,rhm.

    Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Naredio je slijeđenje Pravog puta i odredio za to veliku i obilnu nagradu. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Silnoga i Darežljivoga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i ashabe, koji su se držali njegovog sunneta i ispravno slijedili njegovu vjeru.

    O ljudi, bojte se Allaha i znajte daje Allah, slavljen neka je On, naredio slijeđenje Pravog puta Svojim robovima općenito, a Poslanika Svoga zadužio time posebno. Uzvišeni kaže:

    وَاحِدٌ فَاسْتَقِيمُوا إِلَيْهِ وَاسْتَغْفِرُوهُ

    “Zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite” (Fussilet:6)

    I kaže Poslaniku Svome:

    فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ

    “Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno,” (Hud: 112)

    A onima koji se Njemu budu iskreno klanjali i Pravi put slijedili, obećao je veliku nagradu. Uzvišeni kaže:

    إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

    “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah! i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju (El-Ahkaf: 13)

    أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ خَالِدِينَ فِيهَا جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

    Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” (El-Ahkaf: 14)

    “El-istikame”, slijeđenje Pravog puta i ustrajnost na njemu, sveobuhvatna je riječ.

    Ona znači istinsko i iskreno obožavanje Allaha i ispunjenje zadatog ugovora, a odnosi se i na riječi, i na djela, i na stanja i na namjere -nijjete. Ona, dakle, spada u sažet i jezgrovit govor, pa, stoga, kada je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “O Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto što neću nikoga drugog trebati pitati”, on mu je odgovorio: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’. zatim slijedi Pravi put.” (Prenosi Muslim)

    SLIJEĐENJE PRAVOG PUTA

    Istikamet je, dakle, slijeđenje Pravog puta bez ikakvog skretanja sa njega desno ili lijevo, tako što mu se neće ništa dodavati niti išta od njega oduzimati; neće se ni pretjerivati (strog biti) ni nemaran biti, jer šejtan iskušava i ispituje srce roba. Ako vidi u njemu izbjegavanje vjere ili lijenost (tromost) u pokornosti i poslušnosti, on ga navraća na nemarnost i lijenost sve dok se vjere potpuno ne oslobodi pa počne ostavljati obaveze (vadžibe), a činiti harame, dok ga ne ostavi u zabludama (bespućima) propasti.

    Ako vidi kod roba želju za vjerom i ne uspije odvratiti ga od nje, naredi mu da se previše trudi i napreže, da nasilje sam sebi čini i granice umjerenosti prekorači, govoreći mu: “Ovo je samo hajr i pokornost, a višak i revnost u njoj je potpunija i savršenija, zato nemoj klonuti sa onima koji su malaksali i popustili i nemoj spavati sa onima koji spavaju.” I neprestano ga tako huška i podstiče dok ga ne izvede Iz istikameta – slijeđenja Pravog puta. To je slično stanju haridžija, koji su bili takvi da su sljedbenike Pravog puta potcjenjivali i bezvrijednim smatrali svoj namaz pored njihovog namaza; svoj post pored njihovog posta i svoje učenje Kur'ana pored njihovog učenja Kur'ana – a izlijetali su (izlazili) iz vjere kao što strijela izlijeće iz naboja. A obje krajnosti (ekstremriost) pokuđene su: i nemarnost i pretjeranost; oba ekstrema predstavljaju odstupanje od sunneta i istikameta -slijeđenja Pravog puta. Prvi vodi u novotariju zapuštanja I zanemarivanja, a drugi u novotariju prekoračenja i pretjerivanja. Neko od selefa (dobrih prethodnika) rekao je: “Prema svakoj Allahovoj naredbi šejtan ima dvije tendencije (težnje): ili zapuštanje, ili prekoračenje (a to je pretjerivanje) i svejedno mu je koju će ostvariti: višak ili nedostatak. Stoga je svako dobro i hajr u trudu i angažovanju povezano (spojeno) sa umjerenošću i slijeđenjem sunneta, a svako je zlo u odstupanju od sunneta putem nemarnosti ili putem pretjerivanja.

    Robovi Allahovi, neki ljudi kažu: “Vjerujemo u Allaha”, a ne pridržavaju se Allahove vjere nego se zadovoljavaju samo riječima. O njima Uzvišeni Allah k.aže:

    وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ

    Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha , a kada neki zbog Allaha, bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna.” (El- Ankebut: 10)

    On skreće (sa Pravog puta) prilikom najmanjeg iskušenja i odlazi u zabludu kod najmanje šubhe (sumnje) ili požude. To su oni koji govore ono što ne čine. Vjera je njihova ono što žele i vole njihove duše i što odgovara njihovim prohtjevima i simpatijama. Oni niti poznaju (rade) dobra djela niti odvraćaju od ružnih i ne pridržavaju se onoga što podrazumijevaju njihove riječi “Vjerujemo u Allaha”, a to je zahtjev za: činjenje dobrih djela, ostavljanje zabrana (harama), iskrenost prema Obožavanom (Allahu) i dobročinstvo prema robovima. Uistinu riječi “Vjerujemo u Allaha” prelaze preko njihovih jezika bez ikakvog značenja, pa ne utječu na njihovo ponašanje niti mijenjanju njihove postupke… A spas od Vatre i ulazak u Džennet ne može se ostvariti bez dvije stvari zajedno: izgovaranjem ovih riječi i slijeđenjem njihovog značenja. Uzvišeni Allah kaže:

    إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

    “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! (El-Ahkaf: 13)

    أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ خَالِدِينَ فِيهَا جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

    Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boravitii to će im biti nagrada za ono što su radili.” (El-Ahkaf: 14)

    A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, zatim ustraj na Pravom putu!” A da su same riječi dovoljne i da će koristiti njihovom vlasniku, koristile bi munaficima koji neprestano ponavljaju: “Vjerujemo u Allaha!”, a Allah ih pobija kazavši: “Oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju.”

    Zašto?

    Zato što se ne pridržavaju i ne slijede njihove riječi: “Vjerujemo u Allaha.”

    Robovi Allahovi, potpuni istikamet, slijeđenje Pravog puta i ustrajnost na njemu u smislu da ne dođe ni do kakve greške i propusta roba u pokornosti Allahu nemoguć je, jer, rob je manjkav i nepotpun i izložen je griješenju. Međutim. Allah, dželle šenuhu, mu je, iz dobrote Svoje prema njemu, propisao i naredio istigfar (traženje oprosta) kako bi popravio taj nedostatak u istikametu. Uzvišeni Allah kaže:

    وَاحِدٌ فَاسْتَقِيمُوا إِلَيْهِ وَاسْتَغْفِرُوهُ

    Zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite!” (Fussiiet: 6)

    Ovaj časni kur'anski ajet išareti (ukazuje) da je neophodno postojanje grešaka i nedostataka u realizaciji propisanog i naređenog istikameta, što se popravlja i otklanja istigfarom. A i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je i rekao da ljudi neće biti u stanju da se drže potpunog, savršenog istikameta (bezgrješnog slijeđenja Pravog puta).

    Tako imam Ahmed i Ibn-Madže prenose u hadisu Sevbana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Slijedite Pravi put i istrajte na njemu, a nećete to nikako moći – i znajte da je najbolje vaše djelo namaz, a da abdest čuva i pazi samo mu'min.” A Buharija i Muslim od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sedidu i karibu” (Postupajte ispravno i približno ispravno (idite Pravim putem i približno Pravim putem!) Sedad – ispravnost jeste suština savršenog i potpunog istakameta, a to je pravilnost i tačnost u svim riječima, djelima i namjerama, slično kao kod onoga koji gađa cilj i pogodi ga. A mukarebe (približna ispravnost) jeste pravilnost i ispravnost blizu cilja, ako ne pogodak u sam cilj, s tim da postoji namjera da se pogodi sama meta. Od roba se, dakle, zahtijeva istikamet, a to je “sedad” (potpuna ispravnost), a ko to nije u stanju onda “mukarebe” (približna ispravnost u slijeđenju Pravog puta). Ako, pak, nije postigao ni “sedad” ni “mukarebe”, onda je on rasipnik i gubitnik. Stoga, hvala Allahu, Koji nas nije zadužio preko naših mogućnosti i što nam je propisao ono što će popraviti naše greške i upotpuniti naše nedostatke.

    وَهُوَ الَّذِي يَقْبَلُ التَّوْبَةَ عَنْ عِبَادِهِ وَيَعْفُو عَنِ السَّيِّئَاتِ وَيَعْلَمُ مَا تَفْعَلُونَ

    “On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke” (Eš- Šura: 25) i umnožava dobra djela, iz dobrote i plemenitosti Svoje.

    O robovi Allahovi! Kako je divan i lijep put istikameta i kako je divna umjerenost u stvarima između dvije krajnosti! Nema ni raspuštenosti ni slabosti, ni kršenja ni prestupanja, niti ima spuštanja i padanja ispod nivoa vjere kojom je Allah, dželle šenuhu, odlikovao ljudsku zajednicu i počastio cijelo čovječanstvo. Nema pretjerivanja, strogosti, okrutnosti i cjepidlačenja u vjeri, u smislu da sunnete učiniš farzovima, a mekruhe (pokuđene stvari) haramima i da zabraniš ljudima ono što im je Allah dopustio, ukrase Njegove, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela!

    Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neka su tri čovjeka došla kod žena Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, i raspitivala se o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetu. Kada su izvješteni o tome, kao da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli: ‘Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su oprošteni svi grijesi: i prijašnji i potonji!?’ Jedan od njih tada reče: ‘Ja ću stalno noču klanjati i neću spavati.’ Drugi dodade: ‘A ja ću svaki dan postiti i neću mrsiti.’ A treći reče: ‘Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti.’

    Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao, rekao je: ‘Jeste li vi oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Mu, međutim, ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz) i spavam, i ženim se. Ko odstupi od mog sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni!'” (Muttefekun ‘aiejhi)

    Kaže Uzvišeni Allah:

    إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنْتُمْ تُوعَدُونَ

    ”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: ‘Me bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan. (Fussilet: 30)

    نَحْنُ أَوْلِيَاؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي الْآخِرَةِ ۖ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَشْتَهِي أَنْفُسُكُمْ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَدَّعُونَ

    Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete, (Fussilet: 31)

    نُزُلًا مِنْ غَفُورٍ رَحِيمٍ

    bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv,” (Fussilet: 32)

    Molim Allaha da i meni i vama podari istikamet u vjeri i slijeđenju sunneta Najboljeg vjerovjesnika. Utječem se Allahu od prokletog šejtana. AMIN!

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na naslovnoj