Sta kaze ulema o "islamskim" naucnicima i njihovim naukama!?

  • This topic has 1 odgovor, 1 glas, and was last updated prije 11 years by Anonimno. This post has been viewed 2876 times
Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)
  • Autor
    Postovi
  • #16041
    Anonimno
    Neaktivan

    Istina o “islamskim” naucnicima, misliocima, intelektualcima, i doprinosu islama u dunjaluckim naukama

    Sva zahvala pripada Gospodaru Koji poducava inasa kalemu, i neka je salavat i selam na Poslanika koji nije pisao niti citao a poducio svijet istinskom znanju, i na njegovu plemenitu porodicu i ashabe koji su donijeli covjecanstvu pravo znanje i uputu najbolju… a zatim:

    U ovom tekstu zeleo bih da ukratko ukazem na gresku koja se nalazi kod vecine muslimana danas, a koja je nastala udaljavanjem muslimana od njihove vjere tako da niti je uce i izucavaju a niti je primjenjuju i praktikuju onako kako su to ashabi i selefi cinili, sto je rezultiralo u njima veliko i slozeno neznanje, a to je: “nezna da nezna”.
    Pa tako danas vidimo muslimane kako se natjecu u sticanju dunjaluckih nauka u svojim zemljama – a posebno u onim nevjernickim -, iz razloga sto vjeruju i osjecaju kompleks manje vrijednosti pred nevjernicima koji su daleko vise prednjacili u tim naukama, jer nevjernici vjeruju u materijalizam, i vole ga i rade za njeg, pa im je Allah Uzviseni dao to za cim zude i rade, a muslimani kako ne bi bili – kod svijeta -manje vrijednosti i ponizeni oni su poceli da daju prijednost izucavanju dunjaluckih nauka nad izucavanje islama i njegovih nauka, i time su krenuli koracima nevjernika koji vode u zabludu i propast, a da oni (muslimani) to i ne osjecaju.

    Cinjenice muslimana koje su prethodno navedene su razlog tome da danas nailazite na veliki broj muslimana koji vjeruju u islamski doprinos dunjaluckim naukama, i tako se oni ponose i hvale pred nevjernicima spominjuci likove i licnosti koje su donijele veliki doprinos u tim naukama poput ibn Sine (Avicena), El-Ferabija, El-Havarizmija, El-Kindija, ibn Fernasa, ibn Rusda i njima slicni.
    Istina je, da se musliman prilikom spomena likova poput ovih treba stidjeti sto se takvi kao oni uopste pripisuju islamu, zbog toga sto je jedan od njih u najmanju ruku bio veliki novotar koji je javno pozivao u opasne i zapanjujuce novotarije, a da ne spominjemo to da su vecina njih bili filozofi, zindici, mulhidi, muzicari, pjevaci, pjesnici, gatari, pa cak i sihirbazi koji su zapisivali i pravili hamajlije i talismane.

    Ovi su ljudi dali doprinos u svim naukama osim u islamskim, pa vidite kako je neki od njih pronasao ovo, onaj drugi izmislio ono, onaj treci postigao to i to i tako dalje, dok kada su islamske nauke bile u pitanju oni su samo izmisljalji i varali ljude time sto su filozofiju ubacivali u svim islamskim naukama kako bi ljude odvracali od ispravnog shvatanja islama i ostavljali ih u zabludama i tminama.

    Greska na koju zelim ukazati je to da musliman ne treba spominjati – osim kao ibret – ovakve likove – o kojima cemo kasnije spomenuti sta su ucenjaci o njima kazali -, a kamoli da se njima ponosi, jer vecina njih su bili zabludjeli, i mulhidi, i zindici, i muzicari, i sihirbazi koji su pravili spletke islamu i muslimanima, i koji su se – javno ili tajno – borili protiv muslimana iskrivljavajuci im shvatanja islama i ubacivajuci im prljavstinu i smrad Grcke filozofije.
    Isto tako, svaki musliman treba da zna, da znanje koje je obavezno nauciti i koje ce koristiti na ahiret jeste ustvari islamsko i seri’atsko znanje i nista drugo, jer kada ulema u svojim knjigama govori o znanju i spominje ga, oni tada ciljaju i misle na islamsko i seri’atsko znanje i nista drugo.

    Pogledajmo kakav je bio stav ashaba i tabi’ina i selefus-saliha naspram znanja i nauke koje nisu bile islamske, i kako su se oni ophodili prema tim naukama kada su bili u mogucnosti da ih nauce!
    Prenosi se da su, kada je Persija osvojena za vrijeme pravednog halife ‘Umera bin El-Hattaba radijellahu anhu, muslimani u njoj nasli mnogo knjiga, pa su se posavjetovali sa ‘Umerom bin El-Hattabom sta da ucine s tim knjigama, a on im je naredio da ih spale, i rekao je velicanstvenu recenicu: “Ako je ono sto se u njima (knjigama) nalazi uputa, pa Allah je nas uputio sa ljepsom i boljom uputo od toga, a ako je dalalet (zabluda), pa Allah nas je sacuvao od toga”, zatim su sve spaljene ili bacene u vodu.

    Dva insana se ne razilaze oko toga da se u ovim knjigama – koje su po ‘Umerovom naredjenju spaljenje – nalazilo makar nesto korisno, sve jedno bilo to u vezi medicine, ili ekonomije, ili trgovine, ‘Umer je pored toga izgovorio svoj plemeniti i mudar govor, a zatim je naredio i da se te knjige spale.
    Vjerujem da nema tog koji bi prigovorio ovom mudrom i plemenitom postupku kojeg je ucinio ovaj Poslanikov pravedni halifa i njegov plemeniti ashab radijellahu anhu, jer svi mi dobro znamo ko je ‘Umer bin El-Hattab i koliko je njegovo znanje, pa dobro razmislite o njegovom ophodjenju prema nauci i znanju koje nije islamsko!

    Veliki i poznati muhaddis i malikijski imam ibn ‘Abdulberr prenosi hadis u kojem stoji: “Znanje su tri stvari, a ono sto je mimo toga je suvisno (tj. nepotrebno); jasan (muhkem) ajet, i sunnet koji se slijedi, i pravedna obaveza”, (Dzami’u bejanil-‘ilmi ve fadlihi), [2/29-50].

    Ovaj hadis nas poducava kako da razlikujemo znanje od onoga sto to nije, pa nam spominje da je znanje tri stvari, a da ono sto je mimo tih tri stvari je suvisno i nepotrebno.
    Cak sta vise, u nekim govorima od prijesnje uleme mozese vidjeti kako oni znanje smatraju samo ono s cime su dosli ashabi Poslanika alejhi selam, a sve sto je mimo toga pa to i nije znanje.

    Rekao je imam El-Evza’i rahimehullah:
    (Znanje je ono s cime su dosli ashabi Vjerovjesnika alejhi selam, a ono sto je mimo toga pa to nije znanje), [Fadlu ‘ilmis-selef ‘ale ‘ilmil-halef, 50 str.].
    Ovo sto je rekao ovaj veliki imam i muhaddis El-Evza’i o znanju to nije usamljen govor, naprotiv, evo velikog i poznatog i priznatog imama kod sviju, imam Safija gdje znanje pojasnjava i definise kroz stihove.
    Imam Safija je izrekao sljedece stihove:

    Svako znanje mimo Kurana je zamaranje … osim hadisa i razumjevanje dina
    Znanje je ono gdje ima rekao je; pricao nam je … a sve mimo toga su vesvese sejtana.

    Zeleo bih spomenuti govor sejhul-islama ibn Tejmijje u kojem lijepo i citko pojasnjava koje znanje musliman mora sticati i posjedovati, i kako i sta treba ciniti sa znanjem koje nije islamsko!?

    Rekao je veliki imam i sejul-islam Ebul-‘Abbas Teqijjud-din Ahmed bin Tejmijje rahimehullah: (Ali sveobuhvatni hajr je u tome da trazi pomoc od Uzvisenog Allaha prilikom sticanja znanja koje je naslijedjeno od Vjerovjesnika alejhi selam, jer je ono to koje uistinu zasluzuje i koje je dostojno da se naziva znanjem, a ono sto je mimo njega ili je znanje ali nije korisno, ili nije znanje makar se tako i nazivalo, ako bi pak to bilo korisno znanje, onda neminovno mora postojati u nasljedstvu Poslanika alejhi selam ono sto je poput tog znanja ili je cak bolje od njega, i samim posjedovanjem znanja koje je Poslanik ostavio mi smo neovisni od ostalih znanja), [El-Fetava:10/664].
    Subhanallah, svaka cast sejhul-islamu ibn Tejmijji rahimehulla, kako li samo pojasnjava vjeru muslimanima, ali za one koji hoce pouku. Pa ima li onog ko pouku prima!?

    Ovakvih govora je puno, ali isto tako ima i onih govora koji ukazuju da se covjek ne treba baviti dunjaluckim naukama ( kao npr: filozofija, umjetnost u izgradnji, vrsta hemije (alhemija), astrologija isl.) i pridavati im paznje osim onim naukama za koje covjek stvarno ima veliku potrebu.
    Sada cemo spomenuti neke od “takozvanih” dunjaluckih nauka i sta je to ulema rekla o tim naukama.

    Filozofija:
    Rekao je imam ibn El-Kajjim:
    (A zindikluk i nevjerstvo kod njih (filozofa) je dio naziva filozofije ili uvjet… pa kod njih nema pocetak, niti prozivljenje, niti Stvoritelj, niti poslanstvo, niti knjige spustene sa nebesa koje su Allahov govor, niti meleci koji su sisli s objavom od Allaha Uzvisenog, pa vjera zidova i krscana – nakon derogacije i izmjene – je bolja i laksa od vjere ovih (filozofa). [Igasetul-lehefan:2/595].
    Takodjer, je rekao sejhul-islam ibn Tejmijje:
    (A filozofi, to su oni koji su pokvarili i unistili narode prije nas, i njehove vjere i historije). [El-Fetava:5/140].

    Astronomija (عِلْمُ الفَلَكِ):
    Postoje dvije vrste astronomije:
    – Prva: to je spoznaja i poznavanje mjesta mjeseca i zvijezda i njihov dolazak i odlazak, radi lakseg i preciznijeg odredjivanja pravca kibble i puteva na putovanjima po kopnu i moru, i slicno tome, a ovo se naziva “znanje o putokazima”.
    – Drugi: to je dokazivanje kosmoskim desavanjima i promjenama o desavanjima i promjenama na zemlji, i pozivanje na poznavanje gajba (nevidljivog), a to je ono sto se naziva “astrologija” i “nauka o utjecaju zvijezda”.

    Sto se prve vrste tice, oko toga ima razilazenje medju ulemom, neki su to zabranili, dok su drugi rekli da je mekruh izucavanje ove nauke, a pak, treci – a to je vecina uleme – oni su to dozvolili, pa ako je ovakva situacija medju ucenjacima kada je u pitanju prva vrsta, sta tek pomisliti kada je u pitanju ova druga vrsta, nema sumnje da je sva ulema slozna oko toga da je druga vrsta od ove nauke zabranjena da se izucava, i ulema je negira kako sa seri’atske strane tako i sa strane razuma.
    Spominje se u hadisu: “Ko uzme (nauci) jedan ogranak od ogranaka nauke o zvijezdama taj je uzeo (naucio) jedan ogranak od ogranaka sihra, a povecao je ono sto je povecao”.

    Rekao je imam ibn Redzeb El-Hanbeli:
    (I nauka o utjecaju zvijezda je haram, a rad po onome sto iz toga proizilazi je kao priblizavanje zvijezdama cinjenjem ibadeta i prinosenje kurbana njima a to je kufr, a sto se tice znanja o putokazima, pa kada covjek od toga nauci ono sto mu je potrebno radi boljeg i lakseg odredjivanja puta i spoznaje kible, to je dozvoljeno kod vecine ucenjaka, a ono sto bude naucio vise od tog znanja onda je to za cim nema potrebe, i on se time zamara i obuzima od onoga sto je prece od toga, cak sta vise, podrobno i detaljno izucavanje ovog znanja moze dovesti do toga da on pocne sumnjati u ispravnost muslimanskih mihraba u njihove zemlje, kao sto se to desavalo vise puta onima koji su izucavali ovo znanje od prijesnjih i kasnijih prije, a to dovodi cak dotle da se pocne vjerovati da su ashabi i tabi’ini pravili greske prilikom izvrsavanja namaza na mnogim mjestima, a ovo je batil (neispravno)…). [Fadlu ‘ilmis-selef ‘ale ‘ilmil-halef: str. 35].

    Rekao je sejhul-islam ibn Tejmijje:
    (Nauka o zvijezdama ima dvije vrste, a to je racunanje i odredjivanje, sto se racunanja tice: to je spoznaja kosmosa i velicine planeta, i njihovih osobina, i kolicine njihovih pokreta i onoga sto to slijedi, ovo je u osnovi ispravno znanje i u to nema sumnje, kao sto je to spoznaja zemlje i i slicno tome, ali precizno i detaljno izucavanje ove nauke, u tome ima puno zamora a malo koristi, poput poznavaoca (naucnik) kolicine minuta i sekunda i stotinki u kretanjima …, a sto se tice odredjivanja; pa to je od vrste sihra…). [El-Fetava:35/181].

    Kaze sejh Nasir El-Fehd u svojoj knjizi “Hakikatul-hadaratil-islamijje”:
    (Pa kada shvatis ono sto je proteklo, onda znaj da su svi muslimanski naucnici astronomije s kojima se ponose govornici – od onoga sto znam – doista bili vracari i gatari (astrolozi), poput El-Havarizmija i ibn Sine (Avicena) i Et-Tusija i El-Medzritija i mimo njih – Allah nas sacuvao od onoga s cime je njih iskusao -). Zavrsen govor sejha.

    Umjetnost izgradnje (فَنُّ العِمَارَةِ):
    Imam El-Buharijj prenosi merfu’a hadis od Habbaba radijellahu anhu u kojem stoji: “Doista musliman ima nagradu u svemu sto (udijeli) a sto je korisno za njeg, osim onoga sto udijeli u ovu zemlju (tj. sto izgradi kao visak za svoju kucu)”.

    Rekao je imam i hafiz ibn Hadzer rahimahullah:
    (I od onoga sto je preneseno a sto jasno i direktno ukazuje na ukor izgradnje jeste i predaja od ‘Imare bin ‘Amira: “Kada covjek podigne (izgradi) gradnju (kucu) iznad sedam lakta biva prozvan: “O fasiku gdje ces!?”, u lancu ove predaje postoji slabost pored toga sto je ova predaja mevkuf (tj. govor ashaba), a o ukoru izgradnje uopcenito govori hadis od Hubbaba kojeg podize: “Covjek biva nagradjen za svako udjeljivanje osim kada udjeljuje (trosi) u zemlju”, ili je rekao: “izgradnju”, biljezi ga Et-Tirmizi i ocjenjuje da je sahih, isto biljezi i drugu predaju od Enesa u kojoj stoji izraz: “osim izgradnje, u tome nema hajra”, a kod Et-Taberanija stoji hadis od Dzabira kojeg podize, kaze: “Kada Allah zeli robu zlo, onda mu On uljepsa cigle i izgradnju sve dok ne izgradi”). [Fethul-Bari: 11/95].

    Prenosi se da kada je pravedni halifa ‘Umer bin El-Hattab radijellahu anhu konstruisao plan za izgradnju Kufe, naredio je muslimanima da izgrade kuce od trske, pa kada se u Kufi dogodio pozar, oni su nakon toga od njega zatrazili da im dozvoli da izgrade nove kuce od kamena, pa im je rekao: “Ucinite tako, i neka niko ne podize vise od tri kuca, i nemojte se nadmetati u izgradnji velikih kuca, i pridrzavajte se sunneta imat cete drzavu.

    Kaze sejh Nasir El-Fehd u istoj knjizi:
    (Ovako je bio period i postupak pravednih halifa i selefa, i ovo je ta “islamska izgradnja”.
    A sto se tice dvoraca Ez-Zehra, i Granade, i Kordobe, i Damaska El-Fejha, i Bagdada, i Kaira i ukrasa njegovih dzamija i mesdzida, to nije islamska izgradnja, naprotiv, zaista je od potvora i lazi na islam to da se islamu pripisuju stvari na koje je on opomenuo i koje je zabranio, vec je to doista naginjanje, i obuzetost, i privrzenost za ljepote i ukrase zivota na dunjaluku, da Allah pomogne). Zavrsen govor sejha.

    Da sada spomenemo one naucnike i intelektualce i mislioce od muslimana koji su donijeli veliki doprinos u mnogim od tih dunjaluckih nauka, a s kojima se danas mnogi muslimani hvale i dice, i spominju njihove vrline i pozitivne osobine i hvale ih – a sve ovo zbog dzehla i nepoznavanja njihove stvarnosti -, i da isto tako spomenemo sta su to pravi islamski alimi i ucenjaci kazali o tim ljudima!

    Ibn El-Mukaffe’a (اِبْنُ المُقَفَّع) – ‘Abdullah bin El-Mukaffe’a – [umro: 145 h.g].
    Bio je medzusija pa je primio islam, preveo je na arapskom jeziku mnogo knjiga od filozofa, i bio je optuzivan za zindikluk. Zbog toga je imam El-Mehdi rekao: (Nisam nasao niti jednu knjigu koja govori i zagovara zindikluk a da joj nije osnova ibn El-Mukaffe’a), [Bidaje ve Nihaje:10/96; Lisanul-Mizan: 3/449].

    El-Havarizmi (الخَوَارِزْمِي)– Muhammed bin Musa El-Havarizmi – [umro: 232 h.g].
    On je poznat po tome sto je pronasao neke racunice u matematici (algebra), a i sam je rekao da je to pronasao da bude kao olaksica i pomagalo za mesele i pitanja irsa (nasljedstvo), a sejhul-islam mu to odbacuje i odgovara; da i pored toga sto je ta nauka tacna seri’atsko znanje i nauka su neovisne od toga i nemaju potrebe za tim niti nekom drugom naukom. Pogledaj: [El-Fetava: 9/496,497].
    Ovaj El-Havarizmi je bio od velikih gatara (astrologa) u vremenu El-Me’muna i El-Mu’atesima El-Vasika, pored toga on je isto bio i jedan od velikih koji su prevodili Grcke i druge knjige na arapskom jeziku. [Tarih ibn Dzerir: 11/24; Bidaje ve Nihaje: 10/308].

    El-Dzahiz (الجَاحِظ) – ‘Amr bin Behr – [umro: 255 h.g].
    Ovaj je od imama mu’atezila, njemu se pripisuje sekta “El-Dzahizijje”, bio je odvratnog izgleda, i lose naravi, i pokvarenog ubjedjenja (‘itikad), njemu se pripisuju razne novotarije i zablude, on je dostigao do tog stpena da se kod naroda znalo kazati: (tesko onom kojeg bude protekfirio El-Dzahiz)!!!
    Imam Hatib El-Bagdadi prenosi svojim lancem; da ovaj nije klanjao, i tertian je kao zindik, neka ulema je o njemu kazala: (bio je patoloski lazov na Allaha i Poslanika i sve ljude”. [Bidaje ve Nihaje: 11/19; Lisanul-Mizan: 4/409].

    Ibn Sakir (اِبْنُ شَاكِرٍ ) – Muhammed bin Musa bin Sakir – [umro: 259 h.g].
    Filozof, muzicar, gatar (astrolog), od onih koji su prevodili Grcke knjige, a njegov otac Musa bin Sakir, i dva brata Ahmed i El-Hasen, svi su oni bili gatari (astrolozi), i filozofi takodje. [El-E’alam: 7/117; ‘Ujunul-Enba: 283 str.].

    El-Kindi (الكِنْدِي) – J’akub bin Ishak – [umro: 260 h.g].
    Filozof, bio je od prvih filozofa islamista, zabludijeli gatar, bio je optuzen zbog svog vjerovanja kao i njegova braca filozofi, cak je dostigao do tog stepena zablude da je pokusao da svojim govorom nadmasi Kur’an!? [Lisanul-Mizan: 6/373; El-Fetava ibn Tejmijje: 9/186].

    Ibn Fernas (اِبْنُ فَرْنَاس) – ‘Abbas bin Fernas – [umro: 274 h.g].
    Filozof, muzicar, pjevac, gatar, pripisan mu je sihr i hemija, mnogi su ga optuzivali zbog njegovog loseg vjerovanja, pored toga bio je pogan i bestidan pjesnik u svojim stihovima, zacaran pjevanjem i muzikom. [Nefhul-Tajjib: 4/348; El-E’alam: 3/264.
    Pored svega navedenog, od onoga sto ukazuje na maloumnost i ahmakluk ovog tipa jeste i to da je pokusao da imitira ptice u letu!?

    El-Ferabi (الفَارَابِي) – Muhammed bin Muhammed bin Tarhan – [umro: 339 h.g].
    Od najvecih filozofa, i najzesci je medju njima u ilhadu (kufru) i okretanju (od upute), ovaj (magarac i) ahmak je davao prednost filozofu nad vjerovjesnikom, i zagovarao je izmisljotinu da je svijet oduvjek, a vjerovjesnike je utjerivao u laz, on isto ima govore u kojima negira prozivljenje i nevidljive stvari za koje postoje seri’atski dokazi, onaj drugi ahmak ibn Sina (Avicena) je pored svog ilhada (nevjerstva) bio bolji od ovog maloumnog ahmaka (i magarca), molimo Uzvisenog Allaha da nas sacuva od ovakvih stvari. [El-Fetava ibn Tejmijje: 2/86, 4/99, 11/57; Igasetul-lehefan: 2/601; Bidaje ve Nihaje: 11/224; El-Munkiz mined-dalal od Gazalija: 98 str.].

    El-Medzriti (المَجْرِيطِي) – Mesleme bin Ahmed – [umro: 398 h.g].
    Filozof, veliki sihirbaz od sihirbaza u Endelusu, dostigao je vrlo visok stepen u alhemiji, i ostalim naukama filozofa, preveo je knjige o sihru i talismanima na arapskom jeziku, takodjer je i sam napisao knjigu o tome pod nazivom “Rutbetul-hakim” i “Gajetul-hakim”, a u ovim knjigama stoji poducavanje sihru, utjecemo se Allahu od toga, (“Nego su nevjernici sejtani koji ljude uce vradzbini”), molimo Allaha da nas sacuva. [Mukaddimetu ibn Haldun: 496, 504, 513 str.].

    Ibn Sina “Avicena” (اِبْنُ سِينَا) – El-Husejn bin ‘Abdullah – [umro: 428 h.g].
    Ovaj ahmak (na koga se danas pozivaju i ponose s njim vecina neznalica od muslimana onda kada govore o “islamskom” doprinosu dunjaluckim naukama i “islamskim” naucnicima, oni se odmah uhvate imena ovog maloumnika i ahmaka a da oni i ne znaju sta je on sve govorio o Poslaniku alejhi selam i islamu!) bio je zadrti vodja mulhidima, filozovskog korjena, zabludijeli i koji je vodio u zabludi, on je od Keramita Batinija (sija), on zajedno sa svojim ocem bili su od poznatih daija (pozivaca) u sektu Ismailijje (jedna od okorjelih i zadrtih i poganih sekti sija), on je nevjernik u Allaha, Njegove meleke, i Njegove knjige, i Poslanike, i sudnji dan. [Igasetul-lehefan: 2/595; Bidaje ve Nihaje: 12/42-43; El-Fetava ibn Tejmijje: 2/85, 9/133-228].
    Imam ibn El-Kajjim ga je spomenuo u svojoj nuniji sa opisom: da je nosilac zastave ilhada (kufra), i halfa sejtana, i onaj koji je izasao iz svake vjere od stanovnika zemlje!!!

    Ibn Badze (اِبْنُ بَاجَّه) – Muhammed bin Jahja, ili Ebu Bekr bin Saig – (umro: 533 h.g].
    Filozof kao i njegovi drugovi, imao je vise vrsta ilhada (kufra), smatra se od drugova onog poganog ahmaka El-Ferabija i ibn Sine u Endelusu, on je bio od ucenika ibn Rusda, i zbog njegove akide muslimani su se borili protiv njega i njegovog ucitelja ibn Rusda i protjerali su ih. [‘Ujunul-Enba: 515 str.; Tarihul-Felasife: 79 str.].

    Ibn Rusd El-Hafid (اِبْنُ رُشْدٍ الحَفِيد) – Muhammed bin Ahmed bin Muhammed – [umro: 595 h.g].
    Filozof, zabludijeli, mulhid, tvrdi i kaze da vjerovjesnici ljudima prikazuju ono sto je suprotno stvarnoscu, i zagovara istu izmisljotinu da je svijet oduvjek, i negira prozivljenje, pokusao je da uskladi i spoji izmedju seri’ata i filozofije Aristotela u svojim knjigama ciji su nazivi “Feslul-Mekal” i “Menahidzul-Mille”, on se daleko vise slaze sa (misljenjima) Aristotela i njegovih sljedbenika i uvazava ih, nego li sto to cini ibn Sina, on je podrzao filozofe mulhide i dokazivao njihovu ispravnost u svojoj knjizi “Tehafutut-Tehafut”, i on se smatra da je od filozofa batinija, njegovi ilhadi (kufrovi) su opce poznati, molimo Allaha za selamet. [Derut-Te’arud: 1/11,127,152; Minhadzus-Sunne: 1/356; Sijeru E’alamin-Nubela: 21/307; Tarihul-Felasife: 120 str.].

    Et-Tusi (الطُّوسِي) – Nasirud-din Muhammed bin Muhammed – [umro: 672 h.g].
    Nasir (pomagac) kufra i sirka i ilhada, filozof, mulhid, zabludijeli, bio je vezir (ministar) tatarskom vandalu i tiraninu Hulako, on mu je savjetovao da ubije halifu i muslimane u Bagdad nakon sto ga je osvojio, a da ostavi i pomogne filozofe i mulhide, ovo smece je pokusalo da knjigu “El-Isarat” od ibn Sine stavi mjesto Kur’ana, i otvorio je skole za gatanje (astrologiju) i filozofiju, njegov ilhad (kufr) je zestok i ogroman, molimo Allaha da nas sacuva. [Igasetul-Lehefan: 2/601; El-Fetava ibn Tejmijje: 2/92-93; Bidaje ve Nihaje: 13/267].

    Ibn El-Benna’ (اِبْنُ البَنَّاء) – Ahmed bin Muhammed – [umro: 721 h.g].
    Bio je predvodnik u filozofiji, i gatanju (astrologiji), i sihru u Magribu. [Mukaddimetu ibn Haldun: 115 str.].
    Ovo su ti s kojima se danas neznalice od muslimana ponose, a njih ima jos – nazalost – koje nismo spomenuli, a ovo je dovoljno onome ko zeli korisno.

    Kao rezime svega sto je prethodilo mozemo reci slijedece:
    Znanje koje je obavezno muslimanu da ga trazi, i koje se spominje u seri’atu, to je islamsko i seri’atsko znanje, kao sto su to rekli selefi i ucenjaci, a sve sto je mimo toga je ili male koristi ili suvisno, tako da se musliman time ne treba zamarati i gubiti dragocijeno vrijeme na tome. Isto kao sto se musliman treba cuvati sirka, nifaka, alkohola, zinaluka, zuluma, on se isto tako mora cuvati zabluda i njenih sljedbenika, i potvora i lazi na islam, kako ne bi kazao ili pripisao nesto islamu a da je islam daleko i cist od toga.

    Za kraj bih zeleo da savjetujem muslimanima uopcenito a braci posebno, da uce svoju vjeru islam i rade po njoj onako kako su to ucili i radili ashabi Poslanika alejhi selam i selefus-salih, i da se klone svake zablude i njenih sljedbenika, jer je to najopasnija stvar u islamu.

    Ove tekstove i govore ucenjaka koje sam spominjao su preuzeti i prevedeni iz knjige sejha Nasira bin Hamda El-Fehda zatocenika u zatvoru saudijskog tiranina i varvarina taguta, naziv knjige je “Hakikatul-hadaratil-islamijje”, ko zeli malo opsirnije o ovoj temi neka se vrati na ovu knjigu od sejha, zaista je ona vrlo korisna. Knjiga se nalazi na stranici: http://www.tawhed.ws.

    Molim Allaha da nam oprosti grijehe, podari Dzennet i spasi nas nesnosne vatre.
    Neka je salavat i selam na naseg Poslanika i njegovu porodicu i sve ashabe, i sva zahvala pripada Gospodaru svih svjetova.

    #16101
    Anonimno
    Neaktivan

    Nevjernicima se otvorio dunjaluk.

Pregledavate 2 posta - 1 do 2 (od ukupno 2)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.