STATUS OTMICE I TALACA U ISLAMU

  • This topic has 8 odgovora, 7 glasova, and was last updated prije 11 years, 1 month by Anonimno. This post has been viewed 2647 times
Pregledavate 9 postova - 1 do 9 (od ukupno 9)
  • Autor
    Postovi
  • #15048
    Anonimno
    Neaktivan

    Posljednjih dana pratim sta se dogadja u Maliju i Alziru i pokusao sam da nadjem misljenja islamskih ucenjaka o pitanju talaca i kako to islam tretira. Nasam sam razlicita misljenja, ali me ovo jedno posebno zainteresovalo. Autor je Fejsal Mevlevi, serijatski kadija i potpredsjednik Evropskog vijeca za fetve i islamske studije. Posto nisam siguran je li ovo njegovo stajaliste ispravno, zamolio bih uceniju bracu da mi pojasne ko je ovaj ucenjak i mozemo li koristiti njegove fetve. Prenosim dio njegovog misljenja o ovom pitanju

    Status otmice i talaca u islamu

    Otmica i uzimanje civila za taoce se u islamu smatra ratnim djelom i ono nije dozvoljeno osim u slučaju objavljenog i stvarnog ratnog stanja protiv onih koji učestvuju u borbi ili onih koji im pomažu. Svi slučajevi otmice i talaca u životu Poslanika, s.a.v.s., su bili takve prirode. Sumame ibn Usal je po Poslanikovoj, s.a.v.s., zapovijedi bio otet zato što je bio jedan od lidera neprijatelja koji je htio pogubiti Poslanikovog, s.a.v.s., izaslanika El-Ala el-Hadremija. U tome ga je spriječio njegov amidža Amir ibn Seleme. Uprkos svemu tome, Poslanik, s.a.v.s., mu je oprostio, oslobodivši ga bez ikakve naknade. Slučaj otmice pripadnika plemena Benu Akil čije je savezničko pleme Sekif zarobilo dvojicu Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba. Muslimani su na to odgovorili otmicom jednog pripadnika plemena Benu Akil, što im je Poslanik, s.a.v.s., i opravdao. Međutim, i pored svega toga, naredio je da se lijepo postupa prema njemu i njegovim osnovnim potrebama.

    Bilo je otmica koje Poslanik, s.a.v.s., nije opravdao i dozvolio. Jedna od njih je ona u kojoj je oteto nekoliko mušrika za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., obavljanja umre. Naime, muslimani su tada oteli nekoliko slučajnih prolaznika koji su bili nesmotreni stanovnici Harema, pa ih je Poslanik, s.a.v.s., – što bilježi Et-Taberi u svom Tefsiru na str. 26/59. – oslobodio jer on u to vrijeme nije bio u ratu sa mnogobošcima.

    Na osnovu toga možemo reći sljedeće: U osnovi, nije dozvoljeno oteti nijednu osobu koja nema veze sa vojnim operacijama…I takve osobe se moraju po hitnom postupku osloboditi, kao što je postupio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, ukoliko su takve osobe bile direktno uključene u vojne akcije ili su bili saveznici takvih boraca – dozvoljeno ih je oteti, i na njih se u tom slučaju odnose odredbe vezane za postupanje sa vojnim zarobljenicima.

    Odredbe o zarobljenicima bi se mogle sažeti u sljedeće:

    a) Obavezno je blago, lijepo i humano postupati sa njima, zato što se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Lijepo postupajte sa zarobljenicima» Hadis bilježi Et-Taberani, a lanac prenosilaca je dobar. I zato što je o zarobljenicima Benu Kurejze rekao: «Nemojte im sastavljati vrelinu ovog dana sa vrelinom oružja.» Fethul bari: 1/551. Obaveza je nahraniti ih i napojiti, po ajetu: «I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju.» Sura Ed-Dehr, 8. I zato što se pouzdano zna da su Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi njima nerijetko davali prednost u odnosu na same sebe po pitanju hrane. (Vidi: Tefsir od Ibn Kesira: 4/454., Ibn Hišamova sira: 3/54.

    b) Zarobljenici se moraju osloboditi, bilo da je riječ o iskazivanju dobre volje na način da se oslobode bez naknade, ili da se razmijene za muslimane koji su također zarobljeni, ili da se otkupe imetkom ili radom. Tako je Poslanik, s.a.v.s., oslobodio neke zarobljenike Bedra nakon što bi oni opismenili određeni broj muslimana (Zadul me'ad: 5/65.). Sve pomenute opcije je Poslanik, s.a.v.s., radio ili ih je odobrio, o čemu možemo naći potvrdu u Dva Sahiha ili u knjigama koje govore o njegovom životu. One su utemeljene na riječima Uzvišenog: «Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane.» Sura Muhammed, 4. Većina islamskih učenjaka smatra da ovaj mudri ajet nije dokinut (derogiran), poput Et-Taberija u svom Tefsiru: 27/26., i El-Kurtubija, koji u svom Tefsiru na str. 16/228. kaže: «Ovo je mišljenje Ibn Abbasa, Ibn Umera, El-Hasena, Ata'a; i to je mezheb Malika, Šafije, Sevrija, Evzaija, Ebu Ubejda i drugih.»

    c) Što se tiče samog pogubljenja zarobljenika, Poslanik, s.a.v.s., je to činio samo u iznim slučajevima i prema zarobljenicima koji su počinili djela koja se danas nazivaju ratnim zločinom. Oni su tim činom zaslužili smrtnu kaznu i kada bismo pojedinačno promatrali te slučajeve, zasigurno bi se uvjerili da se na njih odnosi kazna za ratni zločin. Na Bedru je bilo sedamdeset zarobljenika, samo njih trojica su ubijena, i to Ukbe ibn Ebu Muajt, En-Nadr ibn el-Haris i Taime ibn Adij. Ebu Izza el-Džumehija je Poslanik, s.a.v.s., oslobodio pod uvjetom da se više nikad ne bori protiv muslimana, ali je on prekršio dogovor i bio, po drugi puta, zarobljen na Uhudu, nakon čega je Poslanik, s.a.v.s., naredio njegovo pogubljenje. Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se pobiju zarobljeni muškarci iz plemena Benu Kurejza, zato što su počinili najveću izdaju i za vrijeme vojnih operacija prešli na stranu neprijatelja, a bili su stanovnici Medini i imali su dogovor sa muslimanima da će zajednički braniti Medinu od bilo kojeg vanjskog neprijatelja. Iako je ugovorom bilo odlučeno da presuda u slučaju spora pripada Poslaniku, s.a.v.s., kao predsjedniku te države, Poslanik nije želio samostalno donijeti odluku, nego je to prepustio Sa'd ibn Muazu koji je bio saveznik ovog plemena u predislamskom periodu. Oni su bili zadovoljni da im on bude sudija, i on je donio presudu o smrtnoj kazni za muškarce, a Poslanik, s.a.v.s., je samo verifikovao tu presudu.

    d) Stoga je većina islamskih pravnika dozvolila predsjedniku države da donese presudu o pogubljenju zarobljenika, uvjetujući to sa «obaveznom koristi koja se mora time postići».

    Mnogi islamski učenjaci smatraju da u osnovi nije dopušteno ubiti zarobljenika. Ovo mišljenje je zabilježio Ibn Rušd u svome djelu «Bidajetul mudžtehid» u kojem kaže: El-Hasen ibn Muhammed et-Temimi kaže da je to bio jednoglasan stav (idžma’) ashaba.» Isto mišljenje bilježi Ibn Kesir u svom Tefsiru: 4/173., El-Elusi u svom djelu «Ruhul Me'ani»: 26/40., to je stav El-Hasena, Hamad ibn Ebu Sulejmana, Ata'a, Mudžahida, Ibn Sirina i Ibn Omera – vidi «Tefsirul Džessas»: 5/269.

    e) Što se tiče zastrašivanja i prijetnje smrću upućene određenim osobama radi pritiska na određenu državu kako ona ne bi uradila ovo, ili kako bi uradila ono, to je potpuno suprotno mudrom ajetu, niti je zabilježeno da je Poslanik, s.a.v.s., pogubio ijednog zarobljenika zbog nečeg za što on nije bio lično odgovoran. U osnovi, svaki ljudski život je zabranjeno oduzeti ubistvom: «Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.” El-Maide, 32.)

    #15087
    Anonimno
    Neaktivan

    Zanimljiv i poučan tekst

    :barek:

    #15129
    Anonimno
    Gost

    Esselamu ‘alejkum.

    Zeleo bih da ukratko ukazem na to da je ova fetva batil – makar je izdao taj koji je izdao – zbog njene izgradnje na neispravnim osnovama.

    Prvo:
    Vec sam u jednim od postovima spomenuo da postoji konsenzus islamskih ucenjaka i pravnika o tome da su krv i imetak nevjernika koji nemaju nikakvog ugovora sa muslimanima u osnovi dozvoljeni, a sada cu te govore ovdje opet postaviti, a ko zeli da vidi izvore tih govora gdje se oni nalaze, neka se vrati na slijedeci link: http://www.putvjernika.com/Forum/18-islamske-teme-razno/9387-konsenzusi-islamskih-ucenjaka?start=14

    Slijede govori ucenjaka:
    Rekao je imam Et-Taberi rahimehullah: “Slozili su se oko toga da kada bi musrik svezao svoj vrat ili svoja dva lakta za svako drvo koje je u Haremu (Mekke): to mu ne bi bila sigurnost od ubistva ako predhodno nije imao ugovor za dziziju ili sigurnost od muslimana“.

    Takodjer, je rekao – rahimehullah -: “ Konsenzus svih (ucenjaka) da je Allahov propis po pitanju El-Harbijjina2 od musrika: da se trebaju ubijati isli oni u Bejtu-l-Harem ili Bejtu-l-Makdis u svetim mjesecima, i mimo njih “.

    Rekao je imam ibnu Kesir rahimehullah: “ A ibnu Dzerir (tj. imam Et-Taberi) je vec spomenuo konsenzus oko toga da je dozvoljeno ubiti musrika ako on nema emaana (sigurnost) pa makar on bio u Bejtu-l-Haremu ili Bejtu-l-Makdisu “.

    U knjizi “El-Mevsu’atu El-Fikhijjetu El-Kuvejtijje” stoji sljedece:
    “Osnova (el-asl) je da su imetci nevjernika harbijjina i njihova krv dozvoljeni, a za koje oni nemaju nikakve zastite u tome, i muslimani imaju pravo uzeti od njih imetke i zivote njihove (tj. ubiti ih), zbog toga sto oni nase zivote i imetke smatraju sebi dozvoljenim5 , i ovo je ono oko cega su se slozili svi islamski pravnici (fukaha)…”

    Ukratko: ako je dozvoljeno proliti krv musrika – koji nema ugovora – i uzeti njegov imetak, onda je prece da bude dozvoljeno da se on zarobi. Jer je zarobljavanje (kidnapovanje) manjeg stepena od ubistva. Nadam se da se slazete oko ovoga.

    Drugo:
    Ovaj Kadija je rekao da ako se odredjena osoba zeli kidnapovati to moze samo uz sart (uvjet) a on je da je ta osoba prethodno pomagala protivnike muslimana u trenutnom ratu koji je u toku. A vidjeli smo da su ucenjaci rekli suprotno za sve musrike – koji nemaju ugovora – uopcenito, i svakako oni za to imaju dokaze. Sto znaci da je na Kadiji da donese ispravan jasan dokaz koji ukazuje na taj sart kojeg je on postavio a koji je suprotan svim ucenjacima.

    Trece:
    Sto se tice dozvoljenosti ubijanja zarobljenika ovdije cu postaviti dva ajeta koji govore o ovom propisu, a nakon toga cu spomenuti komentar ibni Kesira na ova dva ajeta.

    Kaze Uzviseni Allah u Svojoj Knjizi: (Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda im pritegnite sveze, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite!).
    Rekao je imam ibnu Kesir: “Ukazuje Allah, dž.š., vjernicima na oslonac njihov u ratovima sa mušricima – nevjernicima:
    “Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte”, tj. žestoko ih sabljama pokosite, “sve dok ih ne oslabite”, tj. dok ih ubijanjem ne potučete. “…a onda im pritegnite sveze “, tj. sveze zarobljenika koje zarobite
    “i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane”, tj. imate pravo izbora poslije završetka rata i prestanka borbe osloboditi zarobljene bez nadoknade ili uzeti otkupninu i to im postaviti kao uvjet. Očito je da je ovaj ajet objavljen nakon Bitke na Bedru, pošto je Allah Uzvišeni prekorio vjernike, zato što su mnoge mušrike zarobili, a malo ih ubili, kako bi imali što više za otkupninu.
    “Vjerovjesniku nije dopušteno držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. -Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.” /7:67,68/ Neki mufesiri kažu da je ajet:
    “ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte”, derogiran sa riječima Uzvišenog:
    “Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijte mnogobošce gdje god ih nađete.” /9:5/ Ovo mišljenje zastupaju Ibn-Abbas, Katade, Ed-Dahhak i Es-Suddi, dok ostala većina učenjaka stoji na stanovištu da ovaj ajat nije derogiran, te jedni kažu: “Imam ima pravo izbora i to između dvije mogućnosti: velikodušno osloboditi zarobljene ili osloboditi ih uz nadoknađenu otkupninu, a ubistvo nije dozvoljeno.” Dok drugi tvrde da imam ima pravo narediti da se zarobljeni i ubiju. Ovi drugi za dokaz uzimaju hadis: /144/ “Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao je pogubiti En-Nadra ibn el-Harisa i Ukbu ibn Ebi-Muajta, koji su bili zarobljenici Bedra.” Kao i hadis: /145/ “Rekao je Sumameh ibn Esal Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kada ga je upitao: ‘Šta misliš o Sumameh?’ ‘Ako ubiješ, ubio si čovjeka koji je prolijevao krv, a ako oprostiš, opraštaš zahvalniku; ako želiš materijalnu vrijednost, traži, dat će ti što želiš.'” Šafija, r.a., komentirajući ovaj hadis, kaže: “Imam ima pravo u vezi sa zatvorenicima postupiti na više načina i to: ubistvo, oslobođenje, uzeti otkupninu ili učiniti ga robom.” Ova je problematika temeljito razmatrana u djelima šerijatskog prava.” Zavrsen govor ibnu Kesira.

    Kaze Uzviseni Allah: (“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je.”)

    Kaze imam ibnu Kesir: “Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete”, na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:
    “I ne borite se protiv njih kod Mesdžid – Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu – onda ih poubijajte.” Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: “Zarobljavajte ih”, znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike.
    “Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte”, tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:
    “Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.” Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, r.a., u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /435/ “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat.” Zavrsen govor ibn Kesira.

    Cetvrto:
    Kadija je takodjer rekao da nije dozvoljeno zastrasivati taoce (kidnapovane osobe ili zarobljenike, sve jedno, nema razlike u znacenju) kako bi neka drzava uradila nesto ili ne ucinila drugo, ovo je isto tako batil zbog prethodne osnove koju smo spomenuli a to je: da su krv i imetak musrika – koji nemaju ugovora – dozvoljeni, sto znaci da je zastrasivanje istih dozvoljeno samim tim sto im je i krv dozvoljena, a kako tek onda kada u tome bude koristi za muslimane uopcenito a mudzahide posebno, kao na primjer: da mudzahidi traze od drzave – ciji su stanovnici kidnapovani – da obustave odredjeni ezijet kojeg nanose muslimanima koji su u njoj, ili da im traze za te taoce odredjenu svotu novca od koje ce mudzahidi svakako imati koristi, ili da ta drzava oslobodi muslimane koje je zatvorila u svojim zatvorima, i slicno tome od velikih i bitnih koristi za islam i muslimane.

    Dakle ovo su te stvari koje cine ovu fetvu nesipravnom u osnovi, a Allah najbolje zna.
    Ovo je bilo ukratko sto se ove mesele tice, iako imam jos dosta toga reci za ovu fetvu, u kakvim okolnostima je ona izdata, i u kojem vremenu, i iz kakvih razloga, a pokusat cu da postavim tekst koji detaljno pojasnjava ovu meselu insa Allah, i molim Allaha da pomogne iskrene mudzhide protiv nevjernika i njihovih saveznika, amin amin.

    #15144
    Anonimno
    Neaktivan

    ebu hazm post=10306 wrote: Esselamu ‘alejkum.

    Zeleo bih da ukratko ukazem na to da je ova fetva batil – makar je izdao taj koji je izdao – zbog njene izgradnje na neispravnim osnovama.

    Cetvrto:
    Kadija je takodjer rekao da nije dozvoljeno zastrasivati taoce (kidnapovane osobe ili zarobljenike, sve jedno, nema razlike u znacenju) kako bi neka drzava uradila nesto ili ne ucinila drugo, ovo je isto tako batil zbog prethodne osnove koju smo spomenuli a to je: da su krv i imetak musrika – koji nemaju ugovora – dozvoljeni, sto znaci da je zastrasivanje istih dozvoljeno samim tim sto im je i krv dozvoljena, a kako tek onda kada u tome bude koristi za muslimane uopcenito a mudzahide posebno, kao na primjer: da mudzahidi traze od drzave – ciji su stanovnici kidnapovani – da obustave odredjeni ezijet kojeg nanose muslimanima koji su u njoj, ili da im traze za te taoce odredjenu svotu novca od koje ce mudzahidi svakako imati koristi, ili da ta drzava oslobodi muslimane koje je zatvorila u svojim zatvorima, i slicno tome od velikih i bitnih koristi za islam i muslimane.

    Dakle ovo su te stvari koje cine ovu fetvu nesipravnom u osnovi, a Allah najbolje zna.
    ….

    Selam alejk braćo. Hteo bih da vas zamolim da mi neko objasni nešto što barem na izgled nema smisla. Ako u Knjizi postoje ajeti o zaštiti mnogobožaca (9:6) sve dok nas ne sprečavaju da obožavamo Allaha dželešanuhu i njemu se klanjamo, ili primenjujemo svoju veru, kako trebamo gledati na ove fetve i “konsenzus islamskih ucenjaka i pravnika o tome da su krv i imetak nevjernika koji nemaju nikakvog ugovora sa muslimanima u osnovi dozvoljeni” ?
    Primeri ajeta kojim se faktički štite oni koji ne ratuju protiv nas:
    “Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.” (9:6)
    وَإِنْ أَحَدٌ مِّنَ الْمُشْرِ‌كِينَ اسْتَجَارَ‌كَ فَأَجِرْ‌هُ حَتَّىٰ يَسْمَعَ كَلَامَ اللَّـهِ ثُمَّ أَبْلِغْهُ مَأْمَنَهُ ۚ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَّا يَعْلَمُونَ ﴿٦﴾
    ili
    “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični” (60:8)
    لَّا يَنْهَاكُمُ اللَّـهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِ‌جُوكُم مِّن دِيَارِ‌كُمْ أَن تَبَرُّ‌وهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّـهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ ﴿٨﴾

    Razumem ovo u vezi sa ugovorima (ako postoje mušrici su pod zaštitom, a ako ne postoje, ništa ih ne štiti).. Ali ako sam dobro shvatio, Allah dželešanuhu kaže da ne možemo kažnjavati te koji dođu u muslimansku zemlju čak i ako njihova zemlja ratuje protiv muslimanske zemlje jer svi snosimo pojedinačno odgovornost za svoja dela:
    “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (6:164) قُلْ أَغَيْرَ‌ اللَّـهِ أَبْغِي رَ‌بًّا وَهُوَ رَ‌بُّ كُلِّ شَيْءٍ ۚ وَلَا
    تَكْسِبُ كُلُّ نَفْسٍ إِلَّا عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ‌ وَازِرَ‌ةٌ وِزْرَ‌ أُخْرَ‌ىٰ ۚ ثُمَّ إِلَىٰ رَ‌بِّكُم مَّرْ‌جِعُكُمْ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ فِيهِ تَخْتَلِفُونَ ﴿١٦٤﴾
    Mislio sam da se fetve donose samo kad nešto nije rečeno u Kur'anu. Kako uskladiti i razumeti ono što nam je Allah rekao u odnosu na fetve?

    #15159
    Anonimno
    Neaktivan

    Hvala brate @ebu hazm na iscrpnom izlaganju i ulozenom trudu. Allah te nagradio!
    Sada sam bas zbunjen zbog dokaza koje si iznio, jer ispada da je ovaj sejh bio u zabludi (svjesnoj ili nesvjesnoj) kada je pisao ovu fetvu a poznato je da se radi o uglednom islamskom ucenjaku.

    Dijelom se slazem i sa onim sto je @sandzakmuslim iznio u svome postu buduci da se radi o ajetima iz Casnog Kur'ana. Ali u Kur'anu ima i ajeta koji (zavisno od slucaja kada su objavljeni) su oprecni jedan drugome po sadrzaju pa je sada potrebna jako mudra glava da odredjeni dogadjaj ili problem stavi u kontekst sadrzaja nekog od tih ajeta. U mnogim slucajevima ljudi sa malo znanja koriste samo ono sta njima u tom trenutku odgovara.

    #15170
    Anonimno
    Neaktivan

    Esselamu Alejkum braco,

    Allah vas nagradio za vas trud da prenesete i pojasnite ove fetve. Mislim da se barem nekim dijelom javlja razlika u tumacenju jer uvazeni sejh je izdao fetvu o otmicama civila koji nemaju ratobornu ulogu protiv muslimana dok ajeti koje nam je predstavio brat ebu hazm jasno govore o zarobljivanju nevjernika tokom borbe.

    #15183
    Anonimno
    Neaktivan

    Da vas Allah nagradi na trudu

    Mislim da ce te se jedno složit sa mnom a to je da radnici koji rade u različitim firmama, inžinjeri, humanitarni radnici i sl ne spadaju u gore navedene skupine odnosno da nisu neprijateljski nastrojeni. Iako je i logično da jedan humanitarac koji dolazi da pomogne žrtvama ne dolazi zato što je neprijateljski nastrojen.
    Tako da se zasigurno pravi greška kad se kidnapuju ovakvi ljudi i slični njima.

    #15188
    Anonimno
    Neaktivan

    Ti strani radnici koji rade po tim firmama u muslimanskim zemljama rade u muslimanima otetim firmama, firmama preko kojih stranci okupatori eksploatiraju bogatstvo koje pripada narodima koji zive u tim zemljama a od kojeg ne da nemaju nista nego ih jos preko podanickih vlada, tj. tagutskih rezima koje su ti stranci instalirali po muslimanskim zemljama jos i sataniziraju, tlace, izrabljuju i koloniziraju kao sto to vec rade stoljecima, sve to treba istjerati…

    #15189
    Anonimno
    Neaktivan

    Ebu-Habib i njemu slicni su tu sa specijalnim zadatkom, i ne pisu ono sto pisu tek tako.

Pregledavate 9 postova - 1 do 9 (od ukupno 9)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.