[Anonimno]

Žena koja govoraše samo Kur'an!

Susret

Jedna starija žene sjeđaše ispred drveta. Bijaše na putu za hadž. Hazreti Abdullah ibn Mubarek prolaziše tim putem. Također smjeraše zijaretiti Bejtullah, obaviti hadž, te posjetiti mezar hazreti Pejgambera, alejhisselam. Vidjevši ovu ženu, veoma uznemirenu i potresenu, obrati joj se.

Razgovor

Abdullah: “Esselamu alejkum ve rahmetullah!”

Žena: “‘Selam! Mir vama!’ Riječi su od samilosnog Gospodara.” (36:58.)

Željela je reći da na selam ustvari odgovara sam Allah, Najuzvišeniji. Dalje reče:
“Koje Allah zabludi prepusti, takvi uputitelja neće ni imati.” (7:186.)
Željela je reći da je zalutala s puta.

Abdullah: “Odakle dolaziš?”

Žena: “Hvaljen neka je Onaj Koji je noću prenio Svoga roba iz Hrama Svetoga do Hrama Najudaljenijega.” (17:1.)
Željela je reći da dolazi od Mesdžidul Aksaa.

Abdullah: “Koliko dugo si ovdje?”

Žena: “‘tri noći…’ ” (19:10.)

Abdullah: “A šta je s hranom?”

Žena: “‘i Koji me hrani i poji…’ ” (26:79.)
Na ovaj ili onaj način, Allah je taj Koji joj hranu obezbjeđuje.

Abdullah: “A ima li gdje vode za abdesta?”

Žena: “a ako vode niste našli, tada rukama čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite.” (4:43.)
Željela je reći da čini tejemum, budući ne može pronaći vodu.

Abdullah: “Evo ti nešto hrane. Uzmi.”

Žena: “postite do noći.” (2:187.) Željela je reći da posti.

Abdullah: “Ovo nije mjesec ramazana.”

Žena: “A onaj ko s draga srca kakvo dobro učini, pa Allah je zbilja zahvalan i sveznajući je!” (2:158.)
Dakle, posti nafilu (dobrovoljni post).

Abdullah: “Dozvoljeno je prekinuti post kada je osoba na putu.”

Žena: “A znajte, bolje vam je da postite.” (2:184.)

Abdullah: “Govori kao što ja govorim.”

Žena: “on (čovjek) ne izgovori ni jednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (50:18.) Željela je reći da budući je svaka čovjekova izgovorena riječ motrena i zabilježena, iz opreza govori samo riječima Kur’ana časnoga.

Abdullah: “Kojemu plemenu pripadaš?”

Žena: “I ono o čemu ti znanja nemaš – ne slijedi, jer, zbilja i za sluh, i za vid, i za razum – za sve pitan će čovjek biti!” (17:36.) Željela je reći da gubiš snagu interesirajući se za stvari o kojima nemaš znanja a koje te se ne tiču.

Abdullah: “Halali mi! Nema sumnje da sam pogriješio.”

Žena: “‘Danas vama prijekora neće biti, Allah će vama oprostiti.’ ” (12:92.)

Abdullah: “Da li bi željela putovati na mojoj devi i sustići svoju karavanu?”

Žena: “A što od dobra vi učinite, za njeg Allah zna!” (2:197.) Željela je reći da ako učiniš to dobro djelo za mene, Allah će ti nadoknaditi.

Abdullah: “Onda, zajaši je.” Rekavši ovo povuče svoju kamilu na zemlju natjeravši je da sjedne.

Žena: “Ti reci vjernicima da obore svoje poglede!” (24:30.)
Abdullah shvati poruku i pogleda ustranu. Dok se žena penjaše, kamila se prope a njene halje zaglaviše među sedlom, pa reče:
“A zlo koje vas pogodi zbog stečevine je ruku vaših.” (42:30.) Drugim riječima, sama je privukla Abdullahovu pažnju.

Hazreti Abdullah shvati o čemu se radi pa priveza noge deve i zategnu kaiševe od sedla. Čestitala mu je na bistrini i sposobnostima riječima: “I Mi smo u tome razbor Sulejmanu darovali.” (21:79.) Kada se putovanje trebalo nastaviti, žena prouči ajete koji se preporučuju proučiti prije polaska na put: “‘Slavljen nek’ je Onaj Koji nam je njih potčinio, mi ih bez njega ne bismo mogli uza se imati, i mi ćemo se svome Gospodaru doista vratiti!’ ” (43:13.)

Hazreti Abdullah ibn Mubarek držaše uzde kamile. Počeše pjevušiti poznati arapsku pjesmu koju pjevaše putnici, te ubrza korak.

Žena: “‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori.” (31:19.)

Hazreti Abdullah je shvatio. Usporio je i stišao svoj glas.

Žena: “Stoga vi učite ono što vam je lahko iz Kur’ana!” (73:20.) Željela je reći da umjesto da pjevuši pjesmu Huddi, bolje mu je učiti (izgovarati) Kur’an.

Hazreti Abdullah poče učiti Kur’an.

Žena posta zadovoljna i reče:
“I samo pametni Opomenu prihvataju.” (2:269.)

Nakon što je učio Kur’an neko vrijeme, hazreti Abdullah upita ženu da li je udata, da li joj je muž živ: “Imaš li muža?”

Žena: “O vjernici! Ne pitajte o stvarima koje vam, kad vam se objasne, zlo donose!” (5:101.)

Željela je reći da joj nije prijatno govoriti o tome, što je ukazivalo da joj je muž umro. Konačno, stigoše karavan.

Abdullah: “Imaš li sinova ili roda kakvog u ovoj karavani?”

Žena: “Bogatstvo i sinovi nakit su života ovosvjetskoga.” (18:46.) Željela je reći da su joj sinovi u toj karavani te da jednome od njih karavana daje naknadu za rad.

Abdullah: “Šta ti sin radi za karavanu?” Želio je time saznati nešto čime će ga lakše prepoznati.

Žena: “i putokaze; a i po zvijezdama zapućuju se oni.” (16:16.) Željela je reći da je on vodič karavane.

Abdullah: “Možeš li mi reći njihova imena?”

Žena: “A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja.” (4:125.)
“A s Musaom Allah je, doista, razgovarao!” (4:164.)
“‘O Jahja! Prihvati se Knjige snagom svom!’ ” (19:12.)
Ovim ajetima, žena ga obavijesti da se njeni sinovi zovu Jahja, Ibrahim i Musa.

Abdullah zazva njihova imena i trojica mladića odmah dođoše.

Žena (obraćajući se sinovima): “‘pošaljite jednog od vas u grad sa ovim vašim srebrenjacima, neka vidi u koga je hrana najčistija i neka vam donese opskrbu od njega.’ ” (18:19.)
Drugim riječima, rekla im je da nahrane hazreti Abdullaha.

Kada je hrana donesena, rekla je Abdulahu:
“‘Jedite i pijte, zadovoljni nek’ ste za ono što u danima minulim uradiste!’ ” (69:24.) Uz ovaj ajet prouči i drugi kojim izrazi svoju zahvalnost za ljubaznost i svo dobro koje joj učini: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! ” (55:60.)

Kraj
Njihov razgovor završio se ovim ajetom. Ženin sin obavijestio je hazreti Abdullaha ibn Mubareka da njegova mati govori ovim načinom, tj. koristi isključivo ajete časnoga Kur’ana, već četrdeset godina.

[Anonimno]

Halid Ibn Velid post=10515 wrote: Abdullah: “Govori kao što ja govorim.”

Žena: “on (čovjek) ne izgovori ni jednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (50:18.)

Željela je reći da budući je svaka čovjekova izgovorena riječ motrena i zabilježena, iz opreza govori samo riječima Kur’ana časnoga.

Da je način ovakve argumentacije ispravan, pa najpreči da se ovog drži jeste Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, pa zatim njegovi ashabi, međutim, oni nisu spoznali ovu “mudrost”.

Kaže Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (3/148): Nije dozvoljeno da se upotrebljava Kur'an umjesto (običnog ljudskog) govora, jer je to njegova upotreba u onome zašto nije namijenjen i liči korištenju Mushafa za naslanjanje (naslon) i slično, …, poput toga da vidiš čovjeka koji je stigao na vrijeme pa kažeš: „Zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao“ (Ta ha, 40) ili nešto poput toga“.

Šejh Bin Baz kada je upitan o upotrebi ajeta na gore spomenuti način, tj. umjesto običnog ljudskog govora, a što se može naći čak u nekim islamskim knjigama poput knjige „El-Ezkija'“ od Ibnul-Dževzija, odgovorio je da mnogi učenjaci smatraju da je to pokuđeno i da je najblaži propis po tom pitanju kerahijet, tj. pokuđenost, a onda potvrdio da Kur'an ne treba koristiti i upotrebljavati umjesto običnog ljuskog govora.

Naravno, iz ovoga se izuzima navođenje ajeta kao dokaza i argumenata po nekom pitanju…

[Anonimno]

Kod nas se mnogo upotrebljava rijec HAZRETI,pa mozda bi bilo dobro provjeriti sta ta rijec u stvari znaci…Ako je to ono sta mislim,onda je bolje ne upotrebljavati je uz ljudska imena.(Uzviseni).

[Anonimno]

Usama post=10516 wrote: [quote quote=Halid Ibn Velid post=10515]Abdullah: “Govori kao što ja govorim.”

Žena: “on (čovjek) ne izgovori ni jednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (50:18.)

Željela je reći da budući je svaka čovjekova izgovorena riječ motrena i zabilježena, iz opreza govori samo riječima Kur’ana časnoga.

Da je način ovakve argumentacije ispravan, pa najpreči da se ovog drži jeste Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, pa zatim njegovi ashabi, međutim, oni nisu spoznali ovu “mudrost”.

Kaže Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (3/148): Nije dozvoljeno da se upotrebljava Kur'an umjesto (običnog ljudskog) govora, jer je to njegova upotreba u onome zašto nije namijenjen i liči korištenju Mushafa za naslanjanje (naslon) i slično, …, poput toga da vidiš čovjeka koji je stigao na vrijeme pa kažeš: „Zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao“ (Ta ha, 40) ili nešto poput toga“.

Šejh Bin Baz kada je upitan o upotrebi ajeta na gore spomenuti način, tj. umjesto običnog ljudskog govora, a što se može naći čak u nekim islamskim knjigama poput knjige „El-Ezkija'“ od Ibnul-Dževzija, odgovorio je da mnogi učenjaci smatraju da je to pokuđeno i da je najblaži propis po tom pitanju kerahijet, tj. pokuđenost, a onda potvrdio da Kur'an ne treba koristiti i upotrebljavati umjesto običnog ljuskog govora.

Naravno, iz ovoga se izuzima navođenje ajeta kao dokaza i argumenata po nekom pitanju…

Slazem se. Ali iz teksta ako pazljivo procitamo se moze takodje zakljuciti da je govorom Kurana htijela pokazati ljudima da za svako pitanje za svaki problem postoji odgovor u Kuranu, sto neznaci opet da je taj njen postupak ispravan kao sto je i neispravno ne izucavati Allahovu knjigu. Koliko je nas koji neznamo ni 30 sura iz Kurana napamet a kamoli tek citav Kuran, koliko je nas koji neznamo ni 20 hadisa da prenesemo u potpunoj formi sa punim lancem prenosilaca, koliko je nas koji i ono sto procitamo ne slijedimo u potpunosti ili kako treba ili nimalo. Ovo moze biti pouka da ucimo izucavamo Allahovu knjigu i da je dosljedno slijedimo.

Neko moze rijeci Kuran je objavljen da bi se slijedio, to je apsolutna cinjenica ali da bi slijedio Kuran moras ga izucavati i uciti napamet, kako ce neko slijediti Kuran ako ga ne izucava.

[Anonimno]

Šejh Ibn Usejmin je upitan o ovoj priči te je rekao: “Prvo: Ovo je izmišljena priča. Drugo: Ovakav postupak predstavlja pretjerivanje u Allahovoj vjeri. Da je bio dozvoljen uradio bi ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a potom ashabi radijellahu anhu. Zanimljivo je da neki ljudi spominju ovu priču a potom se dive ovom postupku žene i njenoj bogobojaznosti a u stvari ovakav postupak je batil i oprečan šerijtaskim tekstovima.”

Ono što takođe ukazuje na neispravnost ove priče jesu sljedeće stvari:

1 Na početku priče stoji: Jedna starija žene sjeđaše ispred drveta. Bijaše na putu za hadž. Hazreti Abdullah ibn Mubarek prolaziše tim putem. Također smjeraše zijaretiti Bejtullah, obaviti hadž, te posjetiti mezar hazreti Pejgambera, alejhisselam.

Poznato je da je zabranjeno krenuti na putovanje radi posjete groba nije dozvoljeno zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Uzde se ne zatežu (tj. ne putuje se) osim ka tri mesdžida…” Abdullah ibn Mubarek je poznati alim i muhaddis, stoga je potvora na ovog plemenitog imama pripisati mu ovakvu grešku bez jasnog dokaza.

2 Abdullah ibn Mubarek je poznati alim , asketa, muhaddis, mudžahid o kojem Ibn Hadžer kaže da su se u njemu okupile sve osobine hajra, stoga je smiješno ovom imamu pripisati sljedeće stvari koje se spominju u priči:

– Putovanje sa ženom bez mahrema
– Osamljivanje sa njom i razgovor bez mahrema.
– njegovo pjevušenje i recitiranje poezije pred njom i njeno negiranje i poučavanje njega. ispade da je ibn Mubarek neznalica i nebogobojazan a starica učena i bogobojazna.

3 Učenjaci koji su pisali biografiju ibn Mubareka nisu spomenuli ovu priču u njegovoj biografiji.

4 Činjenica da joj Abdullah ibn Mubarek nije zabranio takav postupak a poznato je da učenjaci zabranjuju razgovaranje Kur'anom u potpunosti.

Savjet braći i sestrama. Kada vidite ove čudne priče pitajte učene o njihovoj vjerodostojnosti jer navođenjem ovih priča, iako je nijez zasigurno kod braće i sestara, inšaallah ispravan, se ružno postupa prema imamima i učenjacima koji se spominju u njima a kojima se pripisuju džehl, slaba bogobojaznost i stvari koje im ne dolikuju. Barekellahu fikum.

[Autor]

Postovi