[Anonimno]

[attachment=158]rsz_crvena_ruza_muhammed.jpg[/attachment]

1.Resulullahovu, alejhisselam, porodicu u Mekki, prije Hidžre, činili su Resulullah, alejhisselam, i njegova žena Hatidža, radijAllahu anha, kćer Huvejlidova. Oženio se njom sa svojih dvadeset i pet godina, a ona je imala četrdeset. Hatidža, radijAllahu anha, bila je prva žena Resulullaha, alejhisselam. Za njenog života nije se na nju ženio. S njom je izrodio sinove i kćeri. Od sinova nije ni jedan ostao živ. Kćeri su mu bile: Zejneba, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima.

Zejnebu je udao za Ebu el – Asa bin er – Rebia, sina svoje tetke (očeve sestre). Rukajju i Ummu Kulsum udao je za Osmana bin Affana, radijAllahu anhu, i to prvo jednu, pa poslije njene smrti drugu. Fatimu je udao za Aliju bin ebi Taliba, u vrijeme između Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu. Fatima mu je rodila dva unuka: El – Hasana i El – Husejna i dvije unuke: Zejnebu i Ummu Kulsum. Poznato je da je Resulullah, alejhisselam, imao privilegiju nad ostalim muslimanima u pogledu broja zakonitih žena (više od četiri), zbog mnogobrojnih razloga. Resulullah, alejhisselam, sklopio je brak s trinaest žena. Dvije su umrle za njegovog života, a devet je ostalo živih iza njega. Umrle su Hatidža, radijAllahu anha, i ”Majka siromaha”, Zejneb bint Huzejmet. S dvije žene nije nikako imao snošaj.

2.Sevda, kćer Zem'ata, koju je Resulullah, alejhisselam, oženio mjeseca ševala, 10. godine svoga poslanstva, a samo nekoliko dana nakon smrti Hatidže, radijAllahu anha. Prije Resulullaha, alejhisselam, Sevda je bila udata za svog amidžića Es – Sekrana bin Amra, koji je umro, a ona ostala udovica.

3.Aiša, kćer Ebu – Bekra, kojom se oženio u mjesecu ševalu, godine jedanaeste svoga poslanstva, ili godinu dana nakon Sevde, a prije Hidžre na dvije godine i pet mjeseci. Oženio se njome kao djevojčicom od šest godina. S njom je imao snošaj u ševalu, sedam mjeseci nakon Hidžre, u Medini. Jedina je Aiša bila djevica od svih njegovih žena. Ona je bila najdraže biće Resulullahu, alejhisselam. Bila je najučenija žena fikha (šerijatskih propisa), i uopće, najobrazovanija muslimanka.

4.Hafsa, kćer Omera bin el – Hattaba. Ostala je udovica, iza muža Hunejsa bin Huzafetaes – Sehmije između Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu. Resulullah, alejhisselam, oženio se njom treće godine po Hidžri.

5.Zejneb, kćer Huzejmata iz plemena Benu – Hilal bin Amir bin Sa'saa. Ona je imala nadimak ”Majka siromaha”, zbog milosti i nježnosti prema njima. Bila je udata za Abdullahabin Džahša, koji je pao kao šehid na Uhudu. Resulullah, alejhisselam, oženio se njom četvrte godine po Hidžri. Ona je umrla poslije udaje za Resulullaha, alejhisselam, do dva ili tri mjeseca.

6.Ummu Seleme, Hind, kćer Ebi – Umejjeta. Bila je udata za Ebu – Selemu. On je umro u mjesecu džumadel-ahir, četvrte godine po Hidžri, a Resulullah, alejhisselam, oženio se njom u ševalu iste godine.

7.Zejneb, kćer Džahša bin Rijaba iz plemena Benu – Esed bin Huzejmeta. Ona je kćer Resulullahove, alejhisselam, tetke, očeve sestre. Bila je udata za Zejda bin Harisa, kojeg je Resulullah, alejhisselam, posinio. Zejd se od nje rastavio, a Allah, dželle šanuhu, objavio je ajet u kome se obraća Resulullahu, alejhisselam: ”I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali, kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih, kad se ono od njih razvedu – kako Allah odredi, onako kako treba da bude.” (Prijevod značenja, 33:37)

U vezi s ovom ženidbom objavljeno je više ajeta u suri ”El – Ahzab” u kojima je objašnjena problematika posinka. O tome će još biti riječi. Resulullah, alejhisselam, oženio se Zejneb u mjesecu zul-kade, pete godine po Hidžri.

8.Džuvejrijja, kćer E l – Harisa, poglavara plemena Benu – Mustalak od Huza'ata. Ona je bila među zarobljenicima Benu – Mustalaka. Došla je u dio s plijenom Sabitu bin Kajsu bin Šemmasu. Ona je tražila da se oslobodi. Resulullah, alejhisselam, riješio je njen problem i oženio se njome u mjesecu ša'banu, šeste godine po Hidžri.

9.Ummu Habiba, kćer Ebu – Sufjana, koja je bila udata za Ubejdullaha bin Džahša. S njim se iselila u Abesiniju. Ubejdullah se odmetnuo od islama i primio kršćanstvo. U Abesiniji je umro. Ummu Habiba je ostala u islamu, kao muhadžirka u Abesiniji. Kad je Resulullah, alejhisselam, poslao Amra bin Umejjeta ed – Dameriju kod Negusa s pismom da primi islam, mjeseca muharema, sedme godine po Hidžri, Amr je zaprosio Ummu Habibu za Resulullaha, alejhisselam. Poslao ju je Resulullahu, alejhisselam, u Medinu po Šerahabili bin Hasenetu i Resulullah, alejhisselam, oženio se njome.

10.Safija, kćer Hujejja bin Ahtaba, jevrejka iz plemena Benu en – Nadir. Ova Izraelćanka bila je među robljem Hajbera. Resulullah, alejhisselam, odabrao ju je za sebe. oslobodio je ropstva i oženio se njom nakon zauzimanja Hajbera, sedme godine po Hidžri.

11.Mejmuna, kćer El – Harisa, sestra Ummul – Fadli Lubbab el – Harisa. Oženio se njomu zul-kadetu, sedme godine po Hidžri u vrijeme naknadne ”umre”, nakon što je objavio umru. To su žene, njih jedanaest, kojima se oženio Resulullah, alejhisselam, s kojima je imao bračni život i od koji su dvije umrle za njegova života: Hatidža i Zejneb, sirotinjska majka. Devet žena je ostalo živih nakon Resulullahovog, alejhisselam, preseljenja na ahiret. Dvije žene s kojima nije imao snošaj su iz dva različita plemena. Jedna je iz Benu -Kulaba, a druga iz Benu – Kinde.Džuvejnijja je porijeklom od Benu – Kinde. Ima tu i tamo razmimoilaženja koja nas mnogone zanimaju. Resulullah, alejhisselam, a, imao je i dvije robinje. Jedna je bila Marija Koptkinja koju je dobio na dar od Mukavkisa. Ona mu je rodila sina Ibrahima, koji je umro u Medini kao dijete, 28. ili 29. ševala, 10. godine po Hidžri, što odgovara, 27. januaru 632. godine, za života Resulullaha, alejhisselam. Druga robinja je Rejhana, kćer Zejda en – Nadarije ili El – Kurejzije. Bila je u roblju Benu- Kurejza. Nju je Resulullah, alejhisselam,, izabrao za sebe. Neki kažu da ju je Resulullah, alejhisselam , oslobodio i oženio se njome. Prvo mišljenje je za Ibnul – Kajjima ispravnije. Ebu – Ubejde dodao je ovim dvjema robinjama, još dvije. Jedna je Džemila koju je dobio među ratnim zarobljenicima i jedna robinja koju mu je poklonila Zejneb, kćer Džahša. 1

Ko malo bolje prouči život Resulullaha, alejhisselam, znat će vrlo dobro da je ženidba Resulullaha, alejhisselam, s ovolikim brojem žena pred kraj života, skoro tridesetak godina nakon mladosti u punoj snazi, imala dublji smisao od fizičkog zadovoljenja. Resulullah, alejhisselam, imao je u jeku svoje mladosti samo Hatidžu u Sevdu, i to Hatidžu skoro staricu. Mnogi će pomisliti da je ovoliki broj žena bio potreban Resulullahu, alejhisselam, zato što je imao takvu snagu koju je mogao obuzdati samo uz ovoliki broj žena.

Ne, to nije ni u kom slučaju! Postojali su drugi ciljevi, mnogo plemenitiji i mnogo veličanstveniji od onih koji se postižu općenito ženidbom.Resulullahovo, alejhisselam, opredjeljenje da učvrsti prijateljstvo s Ebu – Bekrom, Omerom i Alijom ostvareno je jakim ženidbenim vezama Aišom i Hafsom, a uz Aliju, udajom kćeri Fatime. Osmanovo prijateljstvo vezao je za sebe udajom svojih kćeri Rukajje i Ummu Kulsum. Resulullah, alejhisselam, i ova četverica ljudi, predstavljali su stup i oslonac svih muslimana, poput pet vaktova namaza koji su svakako stup vjere islama. Resulullah, alejhisselam, znao je dobro kroz šta su sve prošli ovi ljudi zajedno s njim, žrtvujući se za islam. Allah, dželle šanuhu, htio je da su svi ovi velikani sretno prebrodili sve nedaće, sva iznenađenja, tegobe i žrtve bez velikih posljedica. U dobre arapske običaje spadalo je poštivanje tazbinstva. Tazbinstvo je predstavljalo vrata preko kojih su se zbližavale porodice različitog porijekla i različitih plemena. I sramota je bilo ne poštovati tazbinske veze. Stoga je Resulullah, alejhisselam, putem višeženstva želio da razbije bedeme neprijateljstva između plemena, a radi islama. Želio je da potre mržnju među njima. Ummu Selema je bila iz Benu – Mehzuma. To je bila veza sa Ebu – Džehlom i Halidom bin el – Velidom. Kad se Resulullah, alejhisselam, oženio njom, Halid više nije imao neprijateljski stav prema muslimanima, već naprotiv, za vrlo kratko vrijeme svojevoljno primi islam. Isto tako, Ebu – Sufjan više nije pokretao nikakvo neprijateljstvo protiv Resulullaha, alejhisselam, poslije udaje njegove kćeri za Resulullaha, alejhisselam.

Plemena Benu – Mustalak i Benu – Nadir nisu preduzimala nikakve provokacije i neprijateeljstvo nakon što se Resulullah, alejhisselam, oženio Džuvejrijjom i Safijom. Naprotiv, Džuvejrijja je svojom udajom unijela u svoje pleme radost i blagostanje. Ashabisu oslobodili zarobljenike iz oko 100 kuća nakoon njene udaje. Tad su rekli: ”To je tazbina Resulullahova, alejhisselam.” Niko, dakle, ne može poreći koliko su ove ženidbene veze pomogle sređivanju stanja, i koliko su imale velikog utjecaja na ljude.

Najveličanstvenije od svega toga je, da je Resulullahu, alejhisselam, bilo naređeno da obrazuje i odgaja narod koji nije ništa znao o kulturi, civilizaciji, naobrazbi, odgoju, osnovama i normama izgradnje društva i njegovog uzdizanja. Temelji na kojima je građeno islamsko društvo ne dozvoljavaju muškarcima da se miješaju s nepoznatim ženama. Stoga nije bilo moguće njihovo neposredno obrazovanje s uvažavanjem ovih temelja, iako je potreba za njihovim obrazovanjem bila ništa manja od potrebe muškaraca. Naprotiv, bila je veća i jača.

Stoga, Resulullah, alejhisselam, nije imao drugog izlaza, već da izabere žene različitih sposobnosti, mogućnosti i sklonosti, te da ih odgoji, obrazuje, poduči islamu i islamskim propisima, kako bi mogle pristupiti odgoju i beduinki i građanki, starih i mladih, i time prenijeti emanet ed -da'veta – islamskog učenja i obrazovanja ženskog svijeta.

Resulullahove, alejhisselam, – majke mu'mina, imale su veliku ulogu u prenošenju porodičnog stanja, običaja i ponašanja Resulullahovog, alejhisselam, svijetu, posebno one koje su dugo živjele uz njega, kao Aiša, radijAllahu anha. Ona je prenijela mnogo njegovih riječi i opisala mnogo njegovih djela.

Bio je i jedan brak kojim je trebalo dokinuti predislamski običaj u vezi s posinkom. Posinak je u predislamskog imao sva običaj na i zakonska prava kao rođeni sin. Ovaj događaj imao je velike posljedice, jer nije bilo lahko pobrisati nešto što je u srcima bilo ukorijenjeno. Pravo posinka sukobljavalo se s pravima koja je islam utemeljio u bračnom pravu -ženidbi i razvodu, te nasljedstvu i ostalom postupnom šerijatskom pravu. Zbog brisanja tog predislamskog pravila, Allah, dželle šanuhu, naredio Resulullahu, alejhisselam, da se oženi kćerkom svoje tetke, očeve sestre, Zejneb, kćerkom Džahša, Zejdovom ženom. Njih dvoje nije se slagalo, pa je Zejd želio da joj da rastavu u vrijeme kada su udružena arapska plemena ratovala protiv Resulullaha, alejhisselam, i muslimana. Resulullah, alejhisselam, bojao se propagande licemjera, mnogobožaca i jevreja, te posljedica koje bi kod muslimana i slabih vjernika izazvala ta propaganda, pa je priželjkivao da se Zejd ne razvede od Zejnebe, zbog iskušenja u koja bi mogao pasti. Ovakva nedoumica nije se slagala s Resulullahovom, alejhisselam, misijom koju je obavljao, pa ga je Allah, dželle šanuhu, ukorio zbog toga: ”A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: ‘Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!’ – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti, i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš!” (Prijevod značenja, 33:37)

Na kraju je Zejd dao razvod Zejnebi, a Resulullah, alejhisselam, njom se oženio na dan kada je određeno opsjedanje Benu – Kurejze, a nakon postbračnog perioda (iddeta) sa Zejdom. Allah je naredio Resulullahu, alejhisselam, ovaj brak i Resulullah, alejhisselam, nije imao pravo izbora, niti drugog izlaza, Allah kaže (u prijevodu znacenja): ”I pošto je Zejd s njom živio, i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih, kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako kako treba da bude.” (Prijevod značenja, 33:37)

To je bilo radi poništavanja pravila o posinovljavanju, kako djelom, tako i riječima: ”Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (Prijevod značenja, 33:5)

”Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.” (Prijevod značenja, 33:40)

Mnogo je loših običaja koji se ne mogu srušiti samo riječima, ili ispraviti samo govorom. Neophodno ih je prikazati provedene u praksi, na primjeru uzorne ličnosti. To objašnjava događaj koji se desio muslimanima na umri, poslije hudejbijskog primirja. Bilo je muslimana, koje je znao Urvet bin Mes'ud es – Sekafi, da im je svaki Resulullahov, alejhisselam, bio iznad samih njih.

Tako, na primjer, gotovo bi se pobili oko posipanja vode kada bi Resulullah, alejhisselam, uzimao abdest, u nastojanju ko će mu više ugoditi. Utrkivali su se u davanju prisege na vjernost dosmrti, a kada im je, nakon primirja, naredio da ustanu i prikolju kurbane, niko nije htio da ga posluša, pa ga je obuzeo očaj i nelagodnost. Ali, kada mu je Ummu Selema predložila da to on prvi učini sam, a da o tome ne razgovara ni s kim, pa je on tako i učinio, pohitaše ashabi, utrkujući se, da učine isto što i on. Svi zaklaše svoje kurbane imitirajući Resulullaha, alejhisselam.

To nam govori da je praktična primjena jednog propisa bila daleko efikasnija od same naredbe riječima. Ženidba Zejnebom u svakom pogledu pomogla je licemjerima i zlobnicima da izazovu kod nejakih muslimana tračeve, govorkanja i sumnje, pogotovo što je Zejneba bila peta žena Resulullahu, alejhisselam. Muslimani nisu do tada znali za više od četiri žene u islamu, a pogotovo ne sa ženom od posinka. Tada su prvi puta saznali da je Allah, dželle šanuhu, izuzeo Resulullaha, alejhisselam, od pravila četiri žene po šerijatu, što nije više nikome od muslimana dozvolio osim njemu, i to zbog onih ciljeva o kojima smo pisali. Vrijedno je spomenuti da se Resulullahova, alejhisselam, rodbina s velikim poštovanjem ophodila i odnosila prema Resulullahovim, alejhisselam, ženama.

Cijenili su ih, bili uljudni prema njima i voljeliih kao svoje majke. One su također uživale veliki ugled, čast, bile ponosne i strpljive. Bile su poslušne i uvažavale jedna drugoj bračna prava prema Resulullahu, alejhisselam. Nisu se svađale i nisu imale prohtjeva. Bile su zadovoljne, iako je život bio veoma težak i mukotrpan.

Enes, radijAllahu anhu, kaže: ”Ne znam da je Resulullah, alejhisselam , ikada u životu vidio mehku i frišku pogaču ili somun, ili čitavu pečenu ovcu.” 2

Aiša, radijAllahu anha, rekla je: ”U Resulullahovoj, alejhisselam, kući vatra se rijetko palila, možda dva, tri puta u dva mjeseca”, pa ju je Urve upitao: ”A čima vas je hranio?” Odgovorila je: ”Datule i voda.”3

Ovakvih i sličnih stvari bilo je mnogo u njegovom mubarek životu. I pored ovako teškog života, Resulullah, alejhisselam, nije imao prigovor od svojih žena, osim jedanput, da bi taj događaj bio uzrok objavi odgovarajućeg propisa. Allah, dželle šanuhu, objavljuje:

”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: ‘Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite. Dat ću vam pristojnu opremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, Poslanika Njegova i onaj svijet, pa, Allah je, doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio veliku nagradu.”’ (Prijevod značenja, 33:28, 29)

Njihova je čast bila i njihova milost da su direktno bile vezane za Allaha, dželle šanuha, i NjegovaPoslanika, alejhisselam. Ni jedna od njih nije poželjela da izabere ovaj dunjaluk. Isto tako, ni jedna od njih nije napravila nikakvo sramno djelo koje bi ukaljalo čast i ugled, i njihov renome koji su uživale. Možda je bilo nekih sitnih ljudskih propusta, zbog kojih bi ih Allah, dželle šanuhu, samo ukorio i one bi se korigirale. Jedan od takvig primjera imamo naveden u suri ”Et – Tahrim”, gdje Allah, dželle šanuhu, kaže: ”O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio, u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i Samilostan je…”, pa do kraja petog ajeta (Prijevod značenja, 66:1 – 5)

Napokon, smatram da nema potrebe istraživati predmet poligamije u islamu, koja je svedena u okvire šerijatske zakonitosti. Ko imalo razmotri život na Zapadu, posebno u Evropi, iz koje i stižu najveći prigovori i nijekanje ove činjenice, dovoljno je pogledati njihov (pored zakonitog) nezakoniti način života, pun bluda, kriminala i odvratnosti, te kakve sve probleme imaju u vezi s ovim. Dovoljno je da se uvaži islamski stav o tom pitanju bez ispitivanja i dokazivanja, jer život muslimana najbolji je svjedok o pravičnosti ovog pravila, a to je, uistinu, Allahova, dželle šanuhu, poruka dalekovidnima.

Autor : Safijjurrahman Elmubarekfuri

Iz knjige : Zapečaćeni džennetski napitak

Priprema i obrada: http://www.stazomislama.com/

Fusnote:

——————————————————————————–

1 Sahih Buhari, II/956.

2 Zadul – Mead, II/54.

3 Ibn – Hišam, I/401, 402.- Džamiu Tirmizi, sa objašnjenjem Tuhvet el – Ahvezije, IV/303.

[Autor]

Postovi