Govoriti istinu je ibadet I

243

Izvinjavam se, skupino vjerskih vođa i hodža; molim vas da nam ne zamjerite na „neznanju“ što smo se usudili da vam proturiječimo i prigovaramo. Jednostavno, zaboravili smo da ste vi i samo vi ovlašteni od strane „kompetentnih“ ljudi da muslimanima tumačite vjeru!? Eto, sada su vam se pridružili i nekakve kadije i njihovi pomagači i to sve u cilju da ljudima „razotkriju“ naš ideološki profil.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Nema sumnje da ono kroz šta prolazi ummet islama predstavlja blesavu situaciju ispunjenu poniženjima, omalovažavanjima i gaženjem islamske nam vjere i njene dogme. Cilj je uništiti i ono malo imana koji je kod muslimana opstao kao rezultat spašavanja islama od strane onih ljudi koji su po svojoj grbači osjetili mržnju krstaša prema islamu na prostorima Balkana.

S druge pak strane, radosna je vijest što i dobar dio muslimanske omladine danas zauzima mjesto koje trebaju zauzeti u odbrani islama i ponosa muslimana. Međutim, to su napori koji ne nailaze na odobrenje državnih uređenja širom planete Zemlje, gdje je Allahovih جل شأنه neprijatelja više nego li ih mi možemo pobrojati. Toliko su se nakotili da ih ni dobra statistika ne može obuhvatiti i pobrojati, jer se svakog trenutka pojavljuju neki novi probisvijeti koji svoju bolest i aroganciju isprobavaju na muslimanima. Dakako, najgori su oni sa muslimanskim imenima što nam svakodnevno u ime nekih njihovih demokratskih ciljeva zabijaju nož u leđa. Ova garnitura ljudi obuhvata političare, biznismene, intelektualne radnike i one vrijedne palave nostradamuse, sa crvenim fesovima na glavi, što uporno zagovaraju vjeru njihovih predaka koji su se, za razliku od ovih današnjih možda i žrtvovali za stvar islama.

Ali, stvar je počela da dobija na negativnom intezitetu onog trenutka kada se ovoj branši ljudi počeli pridruživati i ljudi koji uporno zagovaraju plasman ispravne islamske akide i oživljavanje sunneta Poslanika صلى الله عليه وسلم. To su ljudi dugih brada i kratkih hlaća, koji zagovaraju slijepo slijeđenje kraljevske uleme po arapskom svijetu. Oni gaze po dostojanstvu najboljih sinova ummeta, njihovi su mozgovi upravljani kompleksom niže vrijednosti koje im nameće ovo „moderno“ društvo i polahko ali sigurno propadaju u blato kosmopolitske ideologije o potrebi postojane snošljivosti javnog grijeha i razvrata i sve to zbog, kako oni zagovaraju, potrebe za vlastitim odgojem koji će uticati na ljude u okruženju!

Eto baš taj detalj je toliko diskutabilan jer poruka koju islam upućuje čovječanstvu se ne može razumjeti ako je zabilježeno odsustvo pravilne interpretacije tradicije ili postupka Muhammeda صلى الله عليه وسلم. Upravo iz ovog razloga je cijeli islamski svijet pogođen epidemijom novotarija i blesavih besmislica koje su, ni manje ni više, direktan rezultat degenerirane manifestacije islama izazvane neznanjem ili pretjerivanjem u tumačenju islamskih pravila i normi. Historija je nijemi svjedok koliko skupo nas muslimane košta tako pogrešno izgrađeni pristup islamskoj dogmi. Užasno je puno sekti i frakcija koje za sebe smatraju da su upravo oni produhovljeni i istinski predstavnici islama. S druge pak strane vidimo kako se svakodnevno kose s učenjem islama duboko uvjereni da je upravo za njih rezervirana privilegija Allahovog spasa i Njegove nagrade!

Osim praznih i idiotskih učenja njihovih vođa i hodža takvi nemaju nikakvih dokaza iz Kur'ana i Sunneta[1] za ono što vjeruju i tvrde. Slijepo vođeni svojim strastima i fantomskim ubjeđenjima, ti ljudi sa njihovim nastupima samo još više povećavaju itekako dubok jaz između muslimana. Ovdje ne govorimo o posebnoj grupi ili džematu, već govorimo o svima koji na račun islama siju razdor i smutnju među muslimanima a da pritom ne razmišljaju o tome kako je jedinstvo muslimana prioritet svakog iskrenog islamskog praktičara. Da stvar bude gora, kada govorimo o ovim ljudima nekako se samo po se sebi nameće pitanje šta u stvari ti ljudi hoće? Da li su oni svjesni da njihovim zagovaranjem oni direktno brane neistinu i laž stavljajući sebe u službu šejtana i lucifera!? Njihov nastup nije ništa drugo do izopačena reakcija na politčki momenat u nekim arapskim zemljama. Mislim na reakciju u korist tamošnjih uređenja, jer nam ti ljudi prenose sivilo i tamu političkog obračuna sa sunnetom Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, time što svim raspoloživim sredstvima omalovažavaju izvornost islamskog učenja i njegove akide. U tom kontekstu i oni u arapskim zemljama i ovi sa naših prostora, polako ali sigurno, oponašaju represivne metode karakteristične za sekularistička uređenja širom svijeta. Protiv koga? Protiv muslimana koji samo pozivaju u originalnost sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!

Kulminacija njihovog odbijanja istinske vjere je situacija kada ih Uzvišeni Gospodar javno osramoti pred ljudima u društvu u kojem se nalaze. Skoro se svakodnevno dešava da se njihove prljave igre protiv dawe[2] islama i sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, obznane upravo preko njihovih finansijskih malverzacija i krađa u kojima su „vjersko-prosvjetni referenti“ njihovih vjerskih zajednica učesnici tih pronevjera, a režiseri tih masovnih prevara su niko drugi do vrh njihove vjerske zajednice ili popularno nazvani „poglavari vjerske zajednice“!

Ovi drugi su u toku zadnje decenije uspješno obavljali svoj domaći zadatak time što su u očima ljudi islamske praktičare prikazivali kao prave monstrume i čudovišta i to samo iz jednog jedinog razloga: “Ostavite nas na miru i ne remetite nam rahatluk Muhammedovom vjerom!”

Ta situacija ne doliči običnim džahilima[3], a kamoli ljudima koji se pozivaju na vjerski autoritet. Dakle, u pitanju su ljudi bez ikakvog moralnog načela pred Uzvišenim Allahom, tj. bez trunke bogobojaznosti pred Njim, jer nas to njihovo stanje navodi na pomisao koja će kod nas proizvesti sljedeće pitanje: “Da li su ti ljudi svjesni postojanja Uzvišenog Allaha i da li su prihvatili činjenicu da On Uzvišeni bdije nad svim i da je On Uzvišeni Sveznajući, ili ćemo jednostavno tim ljudima savjetovati da se vrate u medresantske klupe gdje će ispočetka početi sa izučavanjem islamskih i imanskih šartova pa makar to bilo u kontekstu murdžijsko-maturidijske akide!?” Ipak, mi im to ne savjetujemo jer znamo da ih je upravo ta zabluda odvela u krivo tumačenje islama a i kompleks njihovog „evropeizma“ je učinio svoje kada ih je do temelja izobličio i pretvorio u obične dunjalučke urbane kicoše.

Šta reČi o tim ljudima!? U šta oni vjeruju!? Čime dokazuju njihov islam!?

Podsjetimo se onih skupova na kojima se ostvaruju nova poznanstva i upravo tamo se rađaju novi biznismeni i milioneri. Oni su kao došli ovdje da raspravljaju o bolu i jadu islamskog ummeta!? Izvinjavam se skupino vjerskih vođa i hodža, molim vas da nam ne zamjerite na „neznanju“ što smo se usudili da vam proturiječimo i prigovaramo, jednostavno, zaboravili smo da ste vi i samo vi ovlašteni od strane „kompetentnih“ ljudi da muslimanima tumačite vjeru!? Eto, sada su vam se pridružili i nekakve kadije i njihovi pomagači i to sve u cilju da ljudima „razotkriju“ naš ideološki profil. Na kojoj će se stanici zaustaviti, zaista ne znamo.

Svakako njima je islam vjera suradnje i nije im nikako zabranjeno da zloupotrebe njihove položaje i da na leđima muslimana sebi dogovaraju bolju i sigurniju finansijsku budućnost!

Znači, dokle god ima para ima i islama; kada pare prestanu pristizati, na vidjelo nastupa dvoličnjaštvo i mržnja prema islamu i iskrenim islamskim praktičarima[4] koji samo traže uspostavljanje Allahove جل شأنه pravde, dok ih kafiri, mušrici i nadrihodže uporno optužuju za nekakvu revoluciju radikalnog ekstremizma.

Da ne zaboravimo i to da nas uporno okrivljavaju za nekakvu revoluciju siromašnih!

Uostalom, kako ostati ravnodušan pred činjenicom da prije 1428. god. kada je društvo bilo necivilizirano, najednom, čovječanstvo bilježi pojavu samo jednog čovjeka koji u periodu od 23 god. potpuno divlju arapsku zajednicu pretvara u vodeći faktor uređenja svjetske politike. U vrlo kratkom periodu, širenje islama doživljava eksploziju fantastičnih razmjera i duboko ulazi u pore i nearapskih zajednica, što samo po sebi predstavlja dokaz snage i temeljitosti učenja izvornog islama. Muhammed, [5]صلى الله عليه وسلم,  je glasnogovornik ove vjere i čovječanstvo treba islam smatrati najdražim i najskupljim suvenirom u svojoj historiji.

Notorna istina je da Muhammed,  صلى الله عليه وسلم,  nije znao čitati ni pisati i ne postoje nikakvi historijski dokumenti koji bi dokazali tvrdnje tendencioznih orijentalista koji kao papagaji ponavljaju da je on poznavao arapsko pismo, pa čak i da je bio u dodiru s čitanjem prijašnjih knjiga religioznog sadržaja.

Međutim, ove njihove tvrdnje predstavljaju grubi falsifikat istine jer je vjersko učenje islama sa kojim je poslan Muhammed, صلى الله عليه وسلم, u potpunosti različito od ostalih teokratskih učenja degeniziranog kršćanstva i terorističkog judeizma. Uostalom, to se lako može dokazati direktnim tretiranjem i izučavanjem važnosti uređenja cjelokupnog sociološkog, ekonomskog, političkog i borbenog momenta u islamu. To uopšte nije slučaj sa religioznim učenjem poklonika krsta i sinovima svinja i majmuna.

Nema sumnje da je pojava islama u ličnosti Muhammeda, صلى الله عليه وسلم, direktno uticala na razvoj vjerskog, moralnog i sociološkog trenutka u cijelom svijetu. To će se kasnije i pokazati kao presudni uticaj u evoluciji čovjekove humanosti i njegove intelektualne superiornosti. Zaslugom Muhammeda, ,صلى الله عليه وسلم  ljudi po prvi put preko islama mogu naučiti o pravoj prirodi tolerancije, morala i jednakosti između članova cjelokupne ljudske zajednice, ali, ne smijemo zaboraviti ili još gore zanemariti da je kod Uzvišenog Allaha samo islam priznata vjera. Dakle, sve ostalo mimo islama je odbačeno i neprihvaćeno.

E, sada se postavlja pitanje, šta sa onima koji svjesno gaze po učenju islama objavljujući rat svemu islamskom jer im njihova pamet govori da su oni u pravu a sve ostalo je krivo ili, jednostavno, kako oni vjeruju da su uvijek u pravu i može se desiti da ponekada pogriješe, dok su njihovi oponenti „uvijek u krivu i samo ponekada pogode“!

Ovo je učmala i zatucana ideologija onih što ne mogu podnijeti da je istina možda drugačija nego li je oni zamišljaju. Zbog te njihove misaone tromosti, iskreni islamski praktičari plaćaju danak koji u današnjem vaktu često puta zna da bude i veoma krvav.

To što većina ljudi ne poznaje bit vjerovijesničkog djelovanja Muhammeda, صلى الله عليه وسلم i način na koji je on znao riješiti određene probleme u komunikaciji sa ljudima, može predstavljati, a već predstavlja, veliku nesreću za sve one koji se trude otjelotvoriti akidu islama jer ispred njih stoje ljudi koji u ime islama šire negativnu kampanju i propagandu upravo na njihov račun.

Svakako, puno vas je to možda i osjetilo na svojoj sopstvenoj koži. Ne vjerujem da svi vi niste imali iskustva da vas neki „genijalac“ nazove „vehabijom“ služeći se Homeinijevom terminologijom koju murtedi iz redova šiitskih medžusija itekako sa uživanjem upotrebljavaju protiv sljedbenika Poslanikovog, صلى الله عليه وسلم, sunneta. Ta njihova glupost je evoluirala i dočepala se pameti, na veliku žalost, čak i onih koji vole sunnet Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ali dozvoljavaju da sa njima upravljaju ljudi koji su do jučer govorili kako je danju svijetlo a noću tamno.

Danas kažu kako je noć svijetla a dan je taman!

Nama je sasvim jasno zašto oni maglovito gledaju na pitanja imana i islama ali paradoks je u tome što oni njihovo sljepilo njihovim slušaocima prikazuju kao izvor ideološke svjetlosti!!!

Međutim, hoćemo li biti naivni te vjerovati kako su čelnici takozvanih vjerskih zajednica, a u novije doba i bradonje koji se pozivaju na pravac saudijske uleme, zaista samo nasjeli na intrige i podvale šiitskog riječnika, ili ćemo ovoj problematici prići na drugi način, onaj analitički, pa da zaista vidimo zašto se stvari kreću u tom pravcu kada su naši najbolji, naše da'ije,  izloženi direktnim napadima preko štampanih i elektronskih medija, što će ih kasnije, čak, staviti i na tapet moguće likvidacije od strane neprijateljskih obavještajnih službi.

Inače, da usput spomenemo kako je tajna fizička likvidacija velikih islamskih misionara već oproban metod kafira, murteda i munafika u njihovoj borbi protiv islama. Zar nam za to treba veći dokaz od pokušaja atentata na Poslanika, صلى الله عليه وسلم, u Mekki, kada su čelnici i glavešine na području te svete zemlje uporno pokušavali lišiti života glasnika svega dobrog i korisnog!? Međutim, prava katastrofa nastaje kada neznalice preuzimaju kontrolu u svoje ruke te u svom neznanju pogrešno tumače sunnet Muhammeda صلى الله عليه وسلم i proizvoljno praktikuju ne samo način njegovog vjerskog djelovanja već, što je puno gore, umjesto da samo pokušaju da oponašaju Poslanika صلى الله عليه وسلم oni tvrde kako samo oni i niko drugi ne može razumjeti i shvatiti bit Vjerovijesnikove صلى الله عليه وسلم ličnosti!?

Ali, kako stvari stoje, čini se da neko zagovara teoriju apsolutizma u redovima čelnika vjerskih institucija, za koje je zaista sramota reći da predstavljaju interese muslimana na ovim prostorima. Kako neko može predstavljati interese muslimana kada pri pojavi i najmanjeg problema muslimanski vjerski čelnici, koji su na tim položajima postavljeni direktnom intervencijom kršćanskih vlada, u nedostatku osjećaja za dijalog i slušanja argumenta s druge strane, odmah potežu za pozivanjem organa „javne bezbjednosti i sigurnosti“, kako ih već oni nazivaju. Da stvar bude gora i blesavija, ovoj hajki su se pridružili i ljudi koji svojom fizionomijom možda, kažem možda, podsjećaju na nas!

Zamislite samo kako ashabi u nedostatku tolerancije pozivaju Kisru i rimskog Cezara da njihove međusobne probleme riješe time što će pozvati legije nevjerničkih gladijatora koji jedva čekaju da se napiju krvi muslimana i to samo zbog toga što žele da dokažu ispravnost njihovog islama!? Nemoguće je i zamisliti da bi neko od njih tako postupio! Zašto? Zato što je to generacija ljudi o kojima Uzvišeni Allah kaže: „Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni.[6]

Dakle, čini se da neko sa one druge strane malo vjeruje u sud Uzvišenog Allaha i mimo Njega priziva druge da mu sude i sačuvaju mu stolicu ispod njegovog skupocjenog, debelog, mesa!

Zar takvi nisu čuli Poslanika صلى الله عليه وسلم kako kaže: „Proliti kap krvi nedužnog muslimana je kod Allaha gore od rušenja Ka'be!

Da li ti ljudi imaju nekakvo nadahnuće u vjeri o kojem mi obični smrtnici ne znamo ništa, ili je pak ono što oni posjeduju od fantomskog znanja, debelih novčanika, prijatnih kancelarija i udobnih automobila – onaj isti imetak kojim se ponosio i Karun!?

Nama ne trebaju vjerske vođe koje će biti sinonim Karunove pohlepe i njegove gluposti u želji za očuvanjem onog kratkotrajnog, dunjalučkog.

Oni što ne mogu razumjeti Muhammeda صلى الله عليه وسلم i pritom zanovijetaju i prigovaraju drugačijim od njih, ta, neka se malo prisjete kako je i Muhammed صلى الله عليه وسلم bio stran zajednici kojoj je poslan. Neka im jednom zauvijek postane jasno da ono što ne mogu shvatiti ne mora značiti da je pogrešno i neprihvatljivo. Neka sa sebe odbace zastor neznanja i neka se Allahu iskreno pokaju i da samo od Njega Uzvišenog zatraže da im podari pravu uputu, Njegovu uputu, a ne onu sliku o islamu koja kola u njihovim glavama pa da na koncu ponavljaju riječi prvih odbijača istine:

A kada im se kaže: ‘Pristupite onom što Allah objavljuje, i Poslaniku!’ – oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili!’ – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na pravom putu bili!?

Zar su se ovi sa fesovima na glavi, izglančanih lica i sa perfidnim maskama javno i bestidno stavili u službu neprijatelja Allahove vjere!? Danas neki što zagovaraju selefizam i slijepo slijeđenje saudijske uleme, javno su se distancirali od islamskih praktičara, izjavljujući na televizijskim ekranima kako oni nisu vehabije ali ima ih koji jesu!

Jesu li to izjavili zbog straha od državnih hodža ili zato što su ubjieđeni u to da su zaista pametniji i mudriji od ljudi koji ne zastupaju njihove stavove, ili su jednostavno prepunili pantalone „prerađenom“ hranom!?

Da li su vjerske institucije do te mjere u službi državnog aparata da ih više nije briga gdje je istina i kako je treba zagovarati, ili su im važnije njihove mjesečne plate zbog kojih su pristupili pijaci za prodaju duše!?

Zar su zaboravili da oni kojima se mi suprotstavljamo ustvari predstavljaju tagute i murtede koji direktno upravljaju trezorima muslimanske finansijske moći koja se procjenjuje na milijarde miliona eura ili dolara?

I tako, dok jadno muslimansko „pučanstvo“ svakodnevno trpi posljedice raznih kojekakvih ekonomskih embarga nametnutih sa Zapada i Istoka, izvana i iznutra, otpadnici od Allahove جل شأنه  vjere se svakodnevno bogate pljačkajući bogatstvo i imetak muslimana na nivou svjetske muslimanske zajednice.

Danas nam razni kraljevski crvi otimaju bogatstvo i uporno ga gomilaju na bankarskim računima u Švicarskoj, Bahamima, Kanarskim Ostrvima i još u nekakvim državicama koje, čak, nisu obilježene na geografskoj karti ali su zato njihove banke izuzetno sigurne i finansijski toliko moćne da su u stanju promjeniti cijelu unutrašnju strukturu država u svijetu. U tim bankama svoje račune imaju i najpoznatiji „donovi“ svjetskih političko-mafijaških klanova.

Dakle, ovdje govorimo o neprijateljima Allahove جل شأنه vjere koji se i dan danas nalaze na čelu država sa većinskim muslimanskim stanovništvom u predjelu arapskog govornog područja. Da samo usput spomenemo da je izraz „islamske zemlje“ još jedna od onih brojnih „patki“ koje imaju za cilj da naivne i „plitke“ muslimane ubijede u postojanje država sa navodno islamskim uređenjem.

Kako je moguće da su uši velikog broja islamskih praktičara još uvijek gluhe pa ne čuju kako nam se ovi probisvijeti obraćaju riječima: “Zar da zbog „radikalnih ekstremista“ mi remetimo sebi mir i rahatluk!? Zar naša dobro plaćena „ulema“ već nije dokazala da su takvi daleko od ispravnog tumačenja islama!? Tako, dakle, da vi „jadni i bijedni“ prodajete pamet nama „pametnima i iskusnima“!? U čijim su rukama basnoslovne sume novca koje smo opljačkali od muslimana, u vašim ili našim?”

I tako nam oni „začepiše usta“ tim njihovim „gorostasnim argumentima“!

Međutim, nije problem u njima, već kod onih drugih što ih podržavaju vjerujući da je to ono što nam islam nalaže: “Pokornost vladaru ma kakav god pokvarenjak on bio!! Eto, sve dok javno ne pozove u borbu protiv islama, a s druge strane ispoljava islam dolaskom u džamiju, jednom godišnje, on je vladar kojeg treba istrpiti i ne smije mu se ništa na uštrb reći ili mu se, ne daj Bože, suprotstaviti!?”

Na veliku žalost, tako danas razmišljaju mnogi „vjerski autoriteti“ iz redova muslimana. U tome ih slijepo slijede oni što smatraju da je znanje autoritativno pravo i naslijeđe određenih ljudi kojima se ne smije pripisati grijeh ili lapsus jer su oni i samo oni ispravni glasnogovornici islama!

Dakle, oni su profesionalno odradili svoj zadatak da što više ukaljaju ugled islamskog misionara u očima ljudi. U ime njihove vjere, a ni sami nisu svjesni težine islama, po Bosni blate islamske praktičare nazivajući ih pogrdnim imenima ili u najmanju ruku oni ih „kulturno“ kritikuju da ne znaju kako treba širiti islam.

Fenomen skrivanja Istine i prikrivanja jasnih dokaza islama predstavlja društvenu pojavu koja je konačno i na našim prostorima uzela vidljivi zamah. Ako su do jučer oni sa crvenim fesovima ugađali sekularnoj politici i pazili hatar komunističkih nevjernika, a imalo je i iskrenih boraca koji su se borili za stvar islama, onda danas, nakon one euforije o demokratizaciji društva, svoju reinkarnaciju ili ponovno proživljenje doživljava opaka narav onih blesana što smatraju da su uvijek u pravu a da su njihovi neistomišljenici uvijek u krivu. I ne samo to, oni smatraju da ako njihovi oponenti nisu u pravu, onda oni nemaju prava na govor, na vjerovanje ili zalaganje da svoje vjerovanje i stavove iznesu u javnost baš kao što je to bio slučaj sa šiitskom dinastijom fatimija u Egiptu.

Da stvar bude gora, ovdje se ne radi o pretpostavci, već o činjeničnom stanju gdje se njihovi neistomišljenici, tj. mi, stavljaju na lomaču a neuka muslimanska masa se po nekom pravilu poziva na javni linč protiv nas. Ovo nije ništa drugo do onaj lov na vještice kojeg su fatimije sprovodili nad ulemom islama kada su ih za vrijeme njihove vladavine nemilosrdno ubijali i proganjali.

Dakle, poučeni iskustvom njihove šiitske braće, čelnici i službenici vjerskih institucija koje zagovaraju islam, dobro su ispekli zanat uništavanja i zatiranja Allahove riječi i u tome uopšte ne prezaju da posegnu i za fizičkom likvidacijom Allahovih robova koji samo pokušavaju da ljudima dostave riječ Istine.

Istini za volju, u tom dostavljanju Istine mi ne zagovaramo nepogrješivost kada je u pitanju naš metod i način rada, ali, gdje je njihov osjećaj za toleranciju i dijalog prema nama!? Mi svakodnevno svjedočimo da oni na sav glas urliču kako je potrebno voditi dijalog sa nemuslimanima i tolerirati njihov širk i kufr a, s druge pak strane, nemaju nikakve milosti niti osjećaja za one koji govore: „Naš Gospodar je Allah!“

Eto, ova nas situacija podsjeća na govor Muhammeda صلى الله عليه وسلم o onoj opakoj skupini ljudi o kojima kaže:  „Ubijat će pripadnike islama, a poštedit će podržavaoce idolatrije!“

Ta skupina su oni takozvani havaridži sa kojima nas uporno upoređuju, i kada su uvidjeli da za to nemaju nikakvih argumenata, onda su iz usta njihovog „pokojnog šejha“ Homeinija preuzeli termin „vehabija“. Mislim da je već svima nama dobro poznato da šiiti u njihovoj religiji vjeruju kako je najlakši put do njihovog raja ništa drugo do ubijati muslimane. Ne želim koristiti termin sunije jer šiitska vjera nema ništa zajedničkog sa islamom, a i ta podjela je anglo-saksonsko-cionistička „patka“ čiji je zadnji cilj zbunjivanje neukih muslimana koji još uvijek ne mogu svariti istinu o tome kako je svaki pozivač u vjeru Allaha جل شأنه unaprijed osuđen na smrt.

Dakle, fenomen skrivanja istine i prikrivanja dokaza pravog islama je nešto što se već odvija kroz historiju čovječanstva. Pa i u vrijeme Muhammeda صلى الله عليه وسلم je bilo onih koji su tajili Allahove jasne dokaze kako bi na svaki način spriječili širenje islama, pa tako su ulagali maksimalan trud da i druge odvrate od istine jer su bili svjesni da upoznavanjem istine od strane naroda, oni gube sve društveno-političke povlastice da na taj način napune svoje džepove dunjalučkom sitnurijom.

Međutim, kako su bili neoprezni u toj borbi protiv istine, iz njihovih džepova koji su natopljeni krvlju nevinih Allahovih robova počelo je curiti krvavo prokletstvo onog za što se oni danonoćno zalažu. Tako mi Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje, ko god bude prolio kap krvi nedužnog Allahovog roba koji poziva Istini islama, ta, njegov je osvetnik Allah! On će se osvetiti u ime potlačenih i ubijenih koji su svoje živote založili radi Njegovog جل شأنه zadovoljstva.

Kada je to Muhammed صلى الله عليه وسلم prihvatio politiku Allahovih neprijatelja i kada je ispred nevjernika istupio sa stavom da mu je bolje predati muslimana u ruke nevjernika da oni sa njim čine što im je volja!? Muhammed صلى الله عليه وسلم je odbio ponudu Omera, radijAllahu anhu, da ubije neke munafike u Medini riječima:

„Zar da ljudi govore kako Muhammed ubija svoje pristaše!?“

Ali, valja prikriti istinu i ljude držati u blesavoj tmini zatucanosti i neznanja kako bi se kasnije nesmetano moglo upravljati njihovim umovima u službi državne politike ili, u najmanju ruku, u službi samoga sebe u trci za što većim gomilanjem materijalnog dobra ili jednostavno u samopromovisanju svojih egoističkih ciljeva, tj. dostizanja apsolutne vladavine nad narodom i to u odori i plaštu hodže ili bradatog „daije“ ispunjenog mudrošću i ekstra racionalizmom. Ko god bude propovijedao suprotno onom što oni zagovaraju od islama koji se njima dopada, taj je gadno nagrabusio. Dok se mi trudimo da upozorimo dobronamjernim savjetom, oni bogami, odradiše svoje. Prvo su nas dobro izblatili da smo haridžije, a zatim su pomoć potražili kod njihove bratske policije da se obračunava sa njihovim neistomišljenicima!

Upravo ti zatajivači Istine snose direktnu odgovornost za linč kojeg nevjerničke tagutske policije sprovode nad iskrenim islamskim praktičarima. Njihovim desetogodišnjim kokodakanjem o postojanju „vehabija“ na ovim prostorima, konačno postižu malo „uspieha“ u svojoj namjeri da nas se kukavički i u nedostatku argumenata otarase putem, kako ih oni nazivaju, „aparata državne bezbjednosti“!

E to isto ponavljaju i oni sa dugim bradama i kratkim hlaćama. Da, da, to su oni isti!

Na kraju krajeva, jedini profiter iz svega toga je Svetozar ili Ričard koji odaje priznanje vlasniku crvenog fesa i njegovim bradatim pomagačima, koji blesavo vjeruju da su neki ljudi “u direktnoj službi tagutskih obavještajnih organizacija čiji je cilj unošenje razdora unutar muslimanske zajednice u korist komšijskog krsta“! U zadnji vakat ovu glupost čujem sve češće.

Znači, nije dovoljno da se Allahov rob samo fizički likvidira, već je i cilj da se i poslije njegove smrti nastavi sa blaćenjem njegovog vjerovanja kako bi se maksimalno crno prikazalo ono u što je on pozivao. Tako će čovjek sa crvenim fesom i njegov bradati pomagač dobiti nagradu njegovih kršćanskih sugovornika sa kojima gradi dijalog i toleranciju, a s druge, pak, strane će u očima običnih muslimana dobiti zaslugu jedinog branioca islama od „opakih nasrtaja zvijeri“.

Ne mogu se oteti utisku da nam takvi ljudi spremaju tako niske podvale i da nikako nisu spremni da razgovaraju sa nama o njihovom neznanju. Kako ne mogu shvatiti da ih njihovo neznanje izobličava i pretvara u krvoločne vukove koji su se namjerili na Allahove robove dok istovremeno pred naivnim narodom glume potlačene jadnike koji „strpljivo“ podnose nepravdu „vehabija“ na svojim leđima!

 

Nastavit će se, inšaAllah…

Napisao: Husejn Ebu Idris, prof.

Fusnote:

[1] Sunnet je sve ono što se pripisuje Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, od riječi, djela, potvrde ili svojstava (izgleda i ponašanja).

[2] Dawa (da’va, dava) – misionarstvo.

[3] Džahil – neznalica.

[4] Autor teksta ovim cilja na sljedbenike sunneta Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, op.rec.

[5] sallAllahu alejhi we sellem – neka je mir i Allahov blagoslov njemu

[6] Kur'an, El-Bejjine/8.

SHARE