Hadž – definicija i vrijednost hadža, propisi vezani za hadž

4553
Hadž

Mnogi muslimani, iako su upoznati sa obavezom hadža, imaju mnoge nedoumice vezane za hadž. U daljem tekstu, iz pera eminentnog fikhskog autoriteta današnjice, Sejjida Sabika, prenosimo propise vezane za hadž, koji su uputa tragaocima za istinom i odgovor na nedoumice mnogih muslimana.


Sadržaj(kliknite na temu za brzu navigaciju):

1. Definicija hadža
2. Vrijednosti hadža
3. Hadž kao jedno od najboljih djela
4. Hadž je džihad
5. Hadž briše grijehe
6. Hadžije su Allahova, dž.š., delegacija
7. Džennet je nagrada za hadž
8. Vrijednost trošenja materijalnih sredstava na hadžu
9. Hadž je obavezno obaviti jedanput (u životu)
10. Mora li se hadž učiniti što prije ili ga je dozvoljeno odgoditi?
11. Uvjet da bi hadž bio farz
12. Kako se ostvaruje mogućnost?
13. Hadž žene
14. Mora li žena tražiti dozvolu od muža za odlazak na hadž?
15. Uvjeti obavljanja hadža za drugog
16. Posuđivanje novca za hadž


Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّ أَوَّلَ بَيْتٍ وُضِعَ لِلنَّاسِ لَلَّذِي بِبَكَّةَ مُبَارَكًا وَهُدًى لِلْعَالَمِينَ

فِيهِ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ مَقَامُ إِبْرَاهِيمَ ۖ وَمَنْ دَخَلَهُ كَانَ آمِنًا ۗ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا ۚ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ

“Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz ljudima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje, pa, zaista, Allah nije ovistan ni o kome.“[1]

Definicija hadža

Hadž podrazumijeva odlazak u Meku radi obavljanja ibadeta poput tavafa, saja i želeći Njegovo (Allahovo) zadovoljstvo. Jedan je od pet temelja islama te je jedan od farzova vjere. Ako bi neko porekao obaveznost hadža, postao bi nevjernik i odmetuno bi se od islama. Većina uleme smtara da je hadž naređen šeste godine po Hidžri, jer je tada objavljen ajet:

“Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!“

Ovo se mišljenje temelji na tome da pojam iman znači početak obavljanja farza. Ovo potvrđuje i činjenicu da Alkama, Mesruk i Ibrahim En-Nehai riječi etimmu („upotpunite“) čitaju ekimu (obavljajte).[2] Ibnu el-Kajjim odabire mišljenje da je obaveza činjenja hadža propisana devete ili desete godine po Hidžri.

Vrijednosti hadža

Allah, dž.š., podstiče da se ispunjava obaveza činjenja hadža, pa ćemo navesti nekoliko tačaka o tome.

Hadž kao jedno od najboljih djela

Prenosi se od Ebu Hurejra, radijAllahu anhu, da je rekao: „Upitan je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Koje je najbolje djelo?’ On odovori: ‘Vjerovanje u Allaha.’ Dalje upitaše: ‘A onda?’ On odgovori: ‘ Onda džihad na Allahovom putu. ‘A onda?’ ponovo ga upitaše. On reče: ‘Primljeni hadž.”’

Primljeni hadž jeste onaj hadž koji nije okrnjio grijeh. Hasan kaže da to znači da se čovijek s hadža vrati znajući pravu vrijednost i mjeru dunjaluka (zuhd) i žudeći za ahiretom.

Hadž je džihad

Prenisi Hasan ibn Ali, radijAllahu anhu, da je neki čovijek došao kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: “Ja sam kukavica slabić“, pa mu je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Idi onda na hadž, jer to je džihad u kojem nema oružja i žestine.“[3]

Prenosi Ebu Hurejra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

„Hadž je džihad starog, slabog i žene.“[4]

Prenosi se od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla: „Allahov Poslaniče, ti smatraš džihad najboljim djelom, pa zašto se mi (žene) ne borimo?“ Poslanik odgovori: „Vama je najbolji džihad primljen hadž.“[5]


Čitajte dalje: Da li je žena dužna da obavi hadždž ako nema mahrema?


Također, od Aiše, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče, zar da se ne borimo zajedno s vama?“ On joj odgovori: „Vama je hadž najljepši i najbolji džihad, i to primljen hadž.“ Aiša, radijAllahu anhu, je nastavila: „Nakon što sam to čula od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, više nisam ostavljala hadž.“[6]

Hadž briše grijehe

Prenosi Ebu Hurejra da je Allahov poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko obavi hadž i tokom njega ne bude imao snošaj sa ženom niti bude govorio ružne riječi vratit će se čist od grijeha kao na dan rođenja.“[7]

Amr ibn el-As kaže: “Nakon što je Allah, dž.š., usadio islam u moje srce, došao sam Allahoovm Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: ‘Pruži ruku da ti se zakunem na vjernost ‘ pa je on to uradio, a ja sustegoh svoju sruku, pa mi on reče: ‘Šta želiš Amre?’ Rekoh mu: ‘Zaklinjem ti se pod jednom uvjetom.’ On upita: ‘Pod kojim?’ Rekoh mu: ‘Da mi bude oprošteno, rekoh ja. Onda Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: ‘Zar ne znaš da prihvatanje islama briše sve grijehe učinjene prije, da hidžra briše sve grijehe prije nje i da hadž briše sve grijehe učinjene prije njega?’[8]

Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Činite hadž i umru jedno za drugim, jer uistinu oni poništavaju siromaštvo i grijehe kao što kovački mijeh čisti željezo, zlato i srebro od nečistoće, a za primljen hadž nagrada može biti samo Džennet.“[9]

Hadžije su Allahova, dž.š., delegacija

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Hadžije i oni koji obavljaju ‘umru jesu Allahova, dž.š., delgacija; ako Ga pozovu, On će im se odazvati, a ako Ga zamole za oprost oprostit će im.“[10]

Ibn Huzejma i Ibn Hibaban u svojim Sahihima navode verziju:

“U Allahovu, dž.š., delegaciju spadaju trojica: hadžija, onaj koji ‘umru čini i borac.“

Džennet je nagrada za hadž

Ebu Hurejra, radijAllahu anhu, je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Umra do umre briše grijehe učinjene između njih, a primljen hadž nagrada može biti samo Džennet.”’[11]

Džabir, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ova je kuća stup islama, pa ko naumi da je posjeti, bilo u svojstvu hadžije ili mu’temira[12], osiguran mu je Džennet kod Allaha, dž.š., ako umre, a ako ga Allah, dž.š., vrati kući, vratit će ga s nagradom i blagodatima.“[13]

Vrijednost trošenja materijalnih sredstava na hadžu

Burejda veli: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: ‘Trošenje na hadžu jeste kao trošenje na Allahovom putu, jedan dirhem vrijedi sedam stotina puta.”’[14]

Hadž je obavezno obaviti jedanput (u životu)

Ulema se slaže da hadž nije neophodno obavljati više puta, odnosno da je obaveza učiniti ga samo jednom u životu. Međutim, ako bi se neko zavjetovao da će učiniti hadž drugi put, onda ga je on dužan učiniti, a sve je ostalo na dobrovoljnoj bazi.

Ebu Hurejra kaže: „Pripovijedao nam je Allahov poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši: ‘Ljudi, Allah vam je propisao hadž pa ga je učinite.’ Onda je neki čovjek rekao: ‘Je li svake godine, Allahov Poslaniče?’ Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, šutio je dok ovaj nije tri puta ponovio pitanje, a onda je rekao: ‘Da sam rekao: ‘Da’, učinio bih vam to farzom, avi to ne biste bili u stanju izvršiti.’ Onda je rekao: ‘Kad vam nešto ostavim (ne obavezujući vas), pustite me, jer su zaista prošli narodi propali zbog previše pitanja i razilaženja s njihovim poslanicima. Kada vam nešto naredim, izvršite to onoliko koliko ste u mogućnosti, a kada vam nešto zabranim, klonite se toga.”’[15]

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijAllahu anhu, rekao: „Obratio nam se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši: ‘O ljudi, propisan vam je hadž.’ Potom je El-Akra ibn Habis ustao i rekao: ‘Je li svake godine, Allahov Poslaniče?’ Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: ‘Da sam tako rekao, učinio bih to obaveznim, a vi to ne biste ispoštovali i ne biste bili u mogućnosti to izvršiti. Hadž je jednom, a ko želi može dobrovoljno da ga učini više puta.“[16]

Mora li se hadž učiniti što prije ili ga je dozvoljeno odgoditi?

Eš-Šafi, Es-Sevri, El-Evzani i Muhammed ibn el-Hasen smtaraju da je hadž obaveza koja se može odgoditi i izvršiti bilo kada u toku života, te da nije grešan onaj ko ga odgodi ako ga obavi prije svoje smrti, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zajedno s ashabima i svojom ženom odgodio hadž za 10. godinu po Hidžri uprkos tome što je propisan 6. godine po Hidžri. Da je farz požuriti s hadžom, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi ga odgodio. Eš-Šafi kaže: „Zaključili smo da je hadž obavezno učiniti jednom u životu, najranije kad se postane punoljetan, a najkasnije prije smrti.“

Ebu Hanifa, Malik, Ahmed, neki od Eš- Šafijevih sljedbenika i Ebu Jusuf smatraju kako hadž treba obaviti odmah (nakon ispunjenja uvjeta), temeljeći to na hadisu:

Ibn Abbas, radijAllahu anhu, prenosi daje Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko želi učiniti hadž neka požuri, jer se čovjek može razboljeti, može se jahalica izgubiti, a može se javiti i neka potreba.“[17]

Od njega se prenosi i to da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Požurite s obaveznim hadžem, jer niko od vas ne zna šta može da se desi“[18]

Prva grupa (koji kažu da se mora obaviti odmah) ove hadise tumače kao podsticaj na poželjno djelo, te da je poželjno požuriti s obavljanjem hadža ukoliko za to postoje uvjeti kod obaveznika.

Uvjet da bi hadž bio farz

Učenjaci fikha slažu se o ovome da postoje sljedeći uvjeti da bi hadž bio farz:

  • islam
  • (šerijatsko) punoljetstvo
  • zdrav razum
  • sloboda
  • mogućnost

Onaj kod koga se nisu ostvarili ovi uvjeti nije dužan ići na hadž. Islam, punoljetstvo i zdrav razum uvjeti su za obavljanje bilo kojeg ibadeta. U jednom hadisu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže:

“Trojici se ne pišu djela: spavaču dok se ne probudi, djetetu dok ne dostigne punoljetstvo i slaboumnom dok mu se razum ne vrati.“[19]

U slučaju hadža, i sloboda je jedan od uvjeta, jer ovaj ibadet zahtjeva vrijeme, a rob je zauzet poslovima svoga robovlasnika, tako da nije u mogućnosti obaviti hadž. Što se tiče mogućnosti, o njoj govori Allah, dž.š., u ajetu:

„Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.“[20]

Kako se ostvaruje mogućnost?

Mogućnost koja je u jedan od uvjeta za hadž, ostvaruje se na sljedeći način:

1. Da obaveznik bude zdravog tijela. Ukoliko ga sprečava starost ili neizlječiva bolest, onda je dužan da, pod uvjetom da je imućan, traži nekoga ko će za njega obaviti hadž. O ovome ćemo govoriti više o poglavlju Obavljanje hadža za drugoga.

2. Da je put siguran, tako da se hadžija ne boji za svoj život i imetak. Međutim, ako se boji da mu je život ugrožen zbog drumskih razbojnika ili zbog zaraze, te ako se boji da bi mu neko mogao oteti imetak, onda on, ustvari, nije u mogućnosti obaviti hadž. Učenjaci zauzimaju različite stavove u vezi s dažbinama i nametima koji se uzimaju na putu, da li oni prestavljaju prepreku za obaveznost hadža ili ne predstavljaju. Eš-Šafi i još neki alimi smatraju kako je to opravdanje (uzr) makar se radilo o manjem iznosu. Malikije smatraju kako to nije opravdanje, osim ako će to čovjeka uništiti, ili ako se to uzimanje ponavlja u nekoliko navrata;

3. Da ima putnu opskrbu i prijevoz. Pod punom opskrbom podrazumijeva se da onaj ko je krenuo na hadž posjeduje sve ono što je potrebno njegovom tijelu, odnostno što zadovojlava njegove najosnovnije potrebe, kao što su: odjeća, prebivalište, prijevozno sredstvo i poslovne alatke, sve dok ne obavi hadž i vrati se kući.

Prijevozno sredstvo mora biti osposobljeno da omogući hadžiji odlazak i povratak s hadža, bilo da putuje kopnom, morem ili zrakom. Ovo se, naravno, odnosi samo na one koji su toliko daleko od Meke da ne mogu do nje doći pješke, a oni koji mogu doći pješke jer žive blizu, nemaju potrebu za prijevoznim sredstvom.

U nekim predanjima spominje se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, riječ sebil tumačio opskrbom i jahalcom, tj. prijevoznim sredstvom.

Enes, radijAllahu anhu, kaže: Upitan je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘O Poslaniče, šta je sebil?’[21] On odgovori: ‘Putna opskrba i jahalica.“[22]

Abdulhak kaže: „Sve su verzije ovog hadisa slabe.“ Ibn Munzir kaže: “Nije potvrđeno da o ovoj temi postoji hadis sa spojenim nizom prenosilaca. Jedino što je verodostojno jeste mursel-predanje[23] Hasana i Alije:

Prenosi se od Alije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko bude posjedovao opskrbu i jahalicu koja ga može odnijeti do Božije kuće, a ne ode na hadž, takvom ne smeta da umre kao židov ili kao kršćanin.“[24]

Zato Allah, dž.š., kaže (u prijevodu značenja):

„Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti.“[25]

Uprkos tome što su ovi hadisi slabi, ulema postavlja posjedovanje putne opskrbe i prijevoznog srdstva kao uvjet da bi hadž bio obaveza, tako da onaj ko nema opskrbu ni prijevozno sredstvo nije ni dužan ići na hadž.

Ibn Tejmijja kaže: „Svi ovi hadisi, oni koji su spojenog seneda preko Hasana do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, oni koji su mursel, kao i oni koji su mevkuf upućuju na to da obligacija hadža zavisi od postojanja opskrbe i prijevoznog sredstva, uprkos tome što je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, znao da mnogi ljudi mogu doći pješke.“

Allah, dž.š., o hadžu kaže:

“…svaki onaj koji je u mogućnosti…“ a ovdje se podrazumijeva ili ista ona mogućnost koja je potrebna za bilo koji ibadet (opća mogućnost) ili se misli na neku dodatnu mogućnost. Da se misli na ovo prvo, ne bi bilo potrebe da se taj uvjet posebno spominje, kao što nije bilo potrebe da se spominje u ajetu vezano za namaz i post, tako da se ovdje radi o dodatnoj mogućnosti, a to je imetak.

Hadž je također ibadet koji je vezan za prostornu udaljenost tako da, poput džihada, zahtijeva upotrebu imetka i prijevoznog sredstva. Dokaz za ovo osnovno pravilo nalazi se slijedecim ajetima:

“Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni ni oni koji nemaju sredstava za borbu samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela, a Allah prašta i samilostan je. Ni onima kojima si rekao, kas su ti došli da im daš životinju za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinju za jahanje…”’[26]

U djelu El-Muhazzeb navodi se da, ako bi neko našao mogućnosti da stekne opskrbu i prijevozno sredstvo, a u isto vrijeme imao dug, svejedno da li ga mora vratiti odmah ili kasnije, ne bi bio obavezan izvršiti hadž, već bi trebao vratiti dug, jer dug treba vratiti što prije, a hadž je dozvoljeno odgoditi. Ako bi otišao na hadž, potrošio bi novac i tako ne bi mogao vratiti dug,

Također, preče bi mu bilo, ukoliko nema prebivališta, osigurati ga nego otići na hadž. Isti je slučaj i kada bi mu bio potreban pomoćnik za obavljanje njegovih poslova. Ako je neoženjen i boji se da će zapasti u blud, onda mu je preče da se oženi, jer situacija to zahtijeva. Ako posjeduje određeni dio imetka koji ulaže u nabavku robe kojom trguje i koja mu je izvor zarade, taj imetak ne mora utrošiti za hadž. Ebul-Abbas ibn Sarih kaže da hadž za njega nije obavezan, jer je on poput siromaha ili sluge koji ima potrebu za tim imetkom.

U Mugniju se kaže: „Ako bi kakav bogat i darežljiv čovjek bio opterećen dugom, a ima dovoljno za hadž, onda je dužan izvršiti ga jer ima mogućnost. Međutim, ako bi pod dugom bio nevoljnik, neko ko zbog obaveze vraćanja duga ima ispriku, onda on nema obavezu obavljanja hadža.“

Kod šafija postoji mišljenje da kad čovjek drugome pokloni jahalicu bez ikakve nadoknade, ovaj to nije dužan prihvatiti, jer bi u tom slučaju, na neki način, indirektno bio dužan uzvratiti uslugu, što bi mu predstavljalo problem. Izuzetak iz ovog slučaja jeste to da ako dijete pokloni svom roditelju određeni iznos kojim može platiti odlazak na hadž, jer u ovom slučaju ne može postojati obaveza vraćanja usluge.

Hanbelije smatraju da čovjek kojem je, bilo rođak bilo neko drugi, nešto poklonio nije dužan pomoću toga otići na hadž niti je stekao mogućnost za to, bez obzira na to što mu je poklonjeno: prijevozno sredstvo, imetak ili opskrba;

4. Da ne postoji neka prepreka koja onemogućava odlazak na hadž, poput zatvora ili straha od nepravednog vladara koji sprečava ljude da idu ha hadž.

Hadž žene

Žena je, kao i muškarac, dužna obaviti hadž, i to kada se ispune svi uvjeti obaveznosti hadža, o kojima smo predhodno govorili s tim što, kada je u pitanju žena, postoji i dodatni uvjet, a to je da je na hadž mora pratiti muž ili neko drugi ko joj može biti mahrem.[27]

Ibn Abbas, r.a., kaže: „Čuo sam Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: ‘Muškarac se ne smije osamiti s ženom osim u pristvu mahrema, niti žena smije putovati osim u prisustvu mahrema.’ Potom je neki čovjek ustao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, moja žena je krenula na hadž, dok sam se ja prijavio za tu bitku, pa je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘Idi obavi hadž sa svojom ženom.’“[28]

Prenosi se od Jahjaa ibn Abada da je rekao: „Neka žena iz Rejja napisala je Ibrahimu en-Nehaiju: ‘Iako sam imućna, još nisam obavila hadž, jer nemam mahrema’, pa joj je Ibrahim odgovorio: ‘Ti spadaš u one koji nemaju mogućnost da ga obave.”’

Ovaj uvjet postavljaju i svrstavaju ga u mogućnost: Ebu Hanifa i njegovi učenici, En-Nehai, Hasan, Es-Sevri, Ahmed i Ishak.

Hafiz kaže da je poznato mišljenje šafija da s ženom na hadž trebaju ići muž, mahrem ili druge žene, pod uvjetom da su pouzdane. U jednom se nejgovom mišljenju spominje kako je dovoljna jedna pouzdana žena. U predanju, koje kao verodostojno prenosi El-Kerabisi u El-Muhezzebu, kaže se: „Može putovati sama ako je put siguran.“

Sve navedeno važi samo ako se radi o obaveznom hadžu i umri. Navodi se u Subulus-selamu: „Skupina učenjaka kaže da je starici dozvoljeno putovati bez mahrema.“

Oni koji dozvoljavaju da žena, kada ima pouzdanu pratnju, putuje bez muža ili drugog mahrema, to dokazuju navodeći hadis:

Adij ibn Hatim kaže: „Bio sam jedom prilikom kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kad dođe neki čovjek i poče se žaliti kako je siromašan, a onda dođe drugi i poče kukati zbog drumskih razbojnika, pa Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: ‘Adij jesi li vidio Hiru?’[29] Rekoh mu: ‘Nisam, ali sam čuo za nju.’ Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: ‘Ako dugo poživiš, vidjet ćeš žene u nosiljkama na kamilama kako dolaze iz Hire i kako čine tavaf oko Kabe ne bojeći se nikoga osim Allaha dž.š.”’[30]

Također, to dokazuju i time da su žene Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, išle na hadž u pratnji Osmana ibn Affana i Abdurrahmana ibn Avfa, nakon što im je Omer to dozvolio. One su bile u nosiljkama na devi, a Osman je naredio da im se niko ne približava niti da gleda u njih.

Ako bi žena otišla na hadž bez muža ili drugog mahrema, hadž bi joj bio ispravan. U djelu Subulus-selam navodi se da je Ibn Tejmijja rekao: „Hadž je ispravan ženi koja ode bez mahrema i čovjeku koji nije u mogućnosti.“

Dakle, svi oni koji nisu dužni otići na hadž, poput bolesnika, siromaha, onoga ko je opoljačkan ili napadnut, žene bez mahrema i sl., mogu obaviti hadž i ukoliko obave propisane radnje, hadž će im biti ispravan.

Ima onih koji žele biti dobročinitelji, poput onoga koji hadž obavlja pješke, a ima i onih koji loše postupaju, kako što je onaj koji prosi u toku obavljanja hadža, ili žena koja ide bez mahrema. Hadž će im biti primljen jer su pravni uvjeti ispunjeni, a nepokornost je vezana za put, a ne za radnju koja se naumila.“

U djelu El-Mugni navodi se da ako bi onaj koji nema mogućnost odlaska na hadž ipak otišao, bez opskrbe i prijevoznog sredstva, pa ga i obavio, hadž će mu biti ispravan.

Mora li žena tražiti dozvolu od muža za odlazak na hadž?

Poželjno je da žena, kad odluči obaviti hadž, pita muža za dozvolu, pa ako joj dopusti, može ići. Ako joj ne dopusti, ona, također, ima pravo ići i bez njegove dozvole, jer muž nema pravo zabraniti ženi hadž koji joj je farz. Hadž je ibadet koji ona mora obaviti, i nema pokornosti stvorenju u nečemu što je nepokornost Stvoritelju. Žena je dužna ubrzati odlazak na hadž da bi ispunila svoju dužost, baš kao što je dužna i klanjati namaz u njegovom pravom vremenu, i to joj muž ne može zabraniti.
U ovo spada i zavjetni hadž, jer se on smatra obaveznim kao i farz-hadž. Što se tiče dobrovoljnog hadža, muž joj ima pravo to zabraniti.

Ibn Omer,radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, za ženu koja je imala materijalne uvjete, ili joj muž nije dopuštao odlazak na hadž, rekao: „Ona ne može ići bez dozvole svoga muža.“[31]

Uvjeti obavljanja hadža za drugog

Prvi uvjet da bi neko mogao obaviti hadž za drugoga jeste da je prethodno obavio hadž za sebe.

Ibn Abbas,radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo nekoga čovjeka kako govori: „Odazivam Ti se, Bože, za Šubrumu“, pa ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: „Jesi li ti obavio hadž za sebe?“ –„Nisam“, odgovori čovjek. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče mu: “Obavi hadž prvo za sebe, pa onda za Šubrumu.“[32]

Većina uleme smatra da nije dozvoljeno onome ko nije za sebe obavio hadž obaviti ga za drugoga, svejedno da li taj bio u mogućnosti obaviti hadž ili ne.

Posuđivanje novca za hadž

Abdullah ibn Ebu Evfa upitao je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o čovjeku koji nije obavio hadž, može li posuditi novac kako bi ga obavio. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovorio mu je: “Ne.“[33]

Iz knjige: Fikhus-sunne, poglavlje o Hadžu

Autor: Sejjid Sabik

Priprema: Put vjernika

Napomena: Članak je prethodno objavljen 9. septembra 2015.

Fusnote:


[1] Alu Imran, 96-97.

[2] Ovdje se radi o drugom kiraetu koji koristi sinoin za navedeni pojam.(Prim.prev.)

[3] Prenose ga Abdurrezak i Taberani, a prenosioci su mu pouzdani.

[4] Prenosi ga En-Nesai s dobrim nizom prenosioca.

[5] Prenose ga El-Buhari i Musilim.

[6] Prenose ga El-Buhari iMuslim.

[7] Prenose ga El-Buhari i Muslim.

[8] Prenosi ga Muslim.

[9] Prenose ga En-Nesai i Et-Tirimizi, koji ga smatra sahih-hadisom.

[10] Prenosi ga Muslim.

[11] Prenose ga El-Buhari i Muslim.

[12] Mu’temir je onaj ko čini umru.(Prim. prev.)

[13] Prenosi Ibni Džurejdž, s dobrim nizom prenosioca.

[14] Ibn Ebu Šejba, Ahmed, Et-Taberani i El-Bejheki, a sened mu je dobar.

[15] Prenose ga El-Buhari i Muslim.

[16]Prenose ga : Ahmed, Ebu Davud, EN-Nesai i El- Hakimi, koji ga smatra sahihom

[17] Prenose ga: Ahmed, El-Bejhaki, Et-Tahivi i Ibn Madže

[18] Prenose ga Ahmed i El-Bejhaki, koji kaže :”Može dam u se desi bolest ili neka potreba.”

[19] Ovaj smo hadis u ovome poglavlju već spominjali.

[20] Znači da je Allah, dž.š., naredio svakome ko ima mogućnost hodočastiti Kabu. Alu Imran, 97.

[21] Tj. šta znači riječ sebil koja je spometuna u ajetu o hadžu.

[22] Prenosi ga Ed-Darekutni i kaže da je sahih. Hafiz kaže da je ispravnije mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mursel. Et-Tirimizi također prenosi od Ibn Omera s određenom slabošću o nizu prenosilaca.

[23] Muresel je hadis koji tabiin prenosi direktno od Poslaika, s.a.v.s., kada obično nedostaje neki ashab.

[24] Hadis prenosi Et-Tirimii, a u senedu mu se javlja Hilal ibn Abdullah, koji je nepozna prenoslac i El-Haris, koga Eš Šabi i drugi smatraju lažovom.

[25] Al-Imran, 97.

[26] Et-Tevba, 91.

[27] Hafiz Ibn Hadžer u Fetbu veli: “ Definicija mahrema jete da je to onaj ko se ne može oženiti njome”

[28] U ovom se slučaju smatra da je ovo blaži vid naredbe (mendub), jer ni muž ni mahrem nisu obavezni     putovati sa ženom, jer niko nije dužan sebe žrtvovati da bi drugi izvršio svoju obavezu. Prenose ga El-Buhari i Muslim, a verzija je Muslimova.

[29] Mjesto u blzini Kufe.

[30] Prenosi El-Buhari.

[31] Prenosi Ed-Darekutni.

[32] Belježe ga Ebu Davud I Ibn Madža. EL-Bejheki kaže da je ovo jedan od najverodostojnijih hadisa o ovoj temi. Ibn Tejmijja veli daje Ahmed, kako to prenosi njegov sin Slih, dao sud o ovome predanju da je merfu (od Poslanika), iako je merkuf ( predanje od ashaba), jer se niko ne suprostavlja ovme mišljenju.

[33] Prenosi ga El-Bejheki.

SHARE