Prema novinskim izvještajima, Henri Kisindžer i šesnaest američkih obavještajnih agencija se slažu da u bliskoj budućnosti neće više biti “Izraela”. The New York Post citira Kisindžera riječ po riječ: “Za 10 godina više neće biti ‘Izraela’.” Kisindžer nije popratio svoju izjavu obrazloženjem. On nije rekao da je “Izrael” u opasnosti, ali bi se mogao spasiti ako bi mu se dalo nekoliko dodatnih triliona dolara i ako bi se uništio izvjestan broj njegovih neprijatelja upotrebom američke vojske.
On nije rekao da bi Netanjahuov stari prijatelj, predsjednički kandidat Mit Romni, mogao na neki način spasiti “Izrael”. Nije rekao da bi “Izrael” možda mogao da preživi ako bi se bombardovao Iran, niti je ponudio ikakav izlaz. On je jednostavno samo naveo: “Izrael” neće egzistirati 2022. godine.
Američka obavještajna zajednica se slaže sa njegovom konstatacijom, ali nije sigurna da će “Izrael” prestati da postoji 2022. godine. Šesnaest američkih obavještajnih agencija, sa kombinovanim budžetom od preko 70 milijardi dolara, su izdale 82 stranice dugu analizu pod nazivom “Pripreme za postizraelski Srednji istok.”
Američki obavještajni izvještaj napominje da se 700.000 “izraelskih” naseljenika, nezakonito naseljenih na zemlji koju su oteli1967. godine – na zemlji za koju cijeli svijet kaže da pripada Palestini, a ne “Izraelu” – neće tek tako mirno spakovati i otići. “Izrael” je u sličnoj situaciji kao i Južna Afrika krajem 80-tih godina. Svijet nikada neće prihvatiti stalnu prisutnost Jevreja na okupiranoj palestinskoj zemlji.
Prema američkom obavještajnom izvještaju,“izraelska” ekstremistička vladajuća partija Likud sve više odobrava i podržava veoma rašireno nasilje i bezakonje izazvano od strane ilegalnih naseljenika.
Izvještaj navodi da su brutalnost i zločini naseljenika i porast broja infrastruktura u stilu aparthejda (zloglasni “Zid razdvajanja” i drakonski punktovi) neopravdani i neodrživi i da nisu u skladu sa „američkim vrijednostima“.
Šesnaest američkih obavještajnih agencija se slažu da “Izrael” neće moći da podnese dolazeći propalestinski Džagernaut (neodoljivu i neumoljivu silu koja ruši sve na svom putu) koji obuhvata Arapsko proljeće, islamsko buđenje i uspon Irana.
U prošlosti su diktatorski režimi na Srednjem istoku prigušivali propalestinske aspiracije svog naroda. Međutim, ti isti diktatorski režimi su počeli da propadaju sa padom proizraelskog šaha Irana 1979. Isti se proces – svrgavanje diktatora koji sarađuju sa “Izraelom” ili koji ga tolerišu – sada širi i ubrzava u cijelom regionu. Kao rezultat toga pojavljuju se vlade koje su više islamske i daleko manje prijateljski raspoložene prema “Izraelu.”
U izvještaju američke obavještajne zajednice se kaže da, u svjetlu tih realnosti, američka vlada jednostavno nema više vojnih i finansijskih resursa da nastavi sa podrškom “Izraelu”.
Izvještaj sugeriše da će SAD, u cilju normalizacije odnosa sa 57 islamskih zemalja, morati da povedu više računa o svojim soptvenim nacionalnim interesima ida zaborave na “Izrael.”
Zanimljivo je da ni Henri Kisindžer niti autori američkog obavještajnog izvještaja ne pokazuju nikakve znake da će tugovati zbog propasti “Izraela.” Ovo je veoma neobično s obzirom da je Kisindžer Jevrej i da su svi Amerikanci, uključujući i one koji rade za obavještajne agencije, pod velikim uticajem jakih cionističkih lobija.
Čime objasniti takav osjećaj zadovoljstva?
Amerikanci koji posvećuju pažnju međunarodnim dešavanjima – kategorija ljudi koja zasigurno obuhvata Kisindžera i autore obavještajnog izvještaja – postaju prezasićeni tvrdoglavošću i fanatizmom “Izraela.”
Netanjahuov dobro ismijani nastup u Ujedinjenim narodima, gdje se razmahivao karikaturom bombe iz crtanih filmovai gdje jei sam postao karikatura “ludog cioniste”, bila je posljednja u nizu gluposti “izraelskih” lidera koji su skloni da preuveličavaju stvari.
Drugi razlog je ogorčena ljutnja koju osjećaju mnogi Amerikanci zbog ohole dominacije “izraelskog” lobija nad javnim diskursom. Svaki put kada je otpušten neki poznati američki novinar zbog iznošenja istine u vezi “Izraela”, kao što se dogodilo sa Helenom Tomas i Rikom Sančezom, došlo je do reakcije koja je izazvala veliko nezadovoljstvo među masama.
Svaki put kada “izraelski” lobi zaprijeti nekome poput Morini Daud koja je nedavno napisala da “izraelski” fanatici, koji su uvukli Ameriku u rat sa Irakom, pokušavaju da je uvuku i u rat sa Iranom, sve više ljudi počinje da se budi i da shvaća da osobe poput Morine, Helene i Rika govore istinu.
Treći razlog za osjećaj zadovoljstva zbog predstojeće smrti “Izraela” je američka jevrejska zajednica koja više nije jedinstvena u podršci “Izraelu”, a pogotovu u podršci vođstvu partije Likud.
Sofisticirani jevrejski novinari i analitičari poput Filipa Vajsa priznaju ludilo sadašnjeg “izraelskog” vođstva i beznadežnost njegove situacije.
Prema posljednjim izvještajima, mladi Jevreji ne mare za “Izrael”.
Uprkos izbezumljenim pokušajima Netanjahua da pridobije jevrejske glasače u korist mormona/likudnika Mita Romnija, ankete pokazuju da će Obama, koji je javno izjavio da “mrzi” “lažova” Netanjahua, veoma lahko osvojiti većinu jevrejskih glasova.
“Izrael” je dostigao kraj života. Sve više i više običnih Amerikanaca, političara i pripadnika američke elite imaju takvo mišljenje.
Izvor: Kavkaz centar
Prijevod: Put vjernika
Ključne riječi: {tortags,4154,1}
