Historija predaka Bašara el-Asada

1317

Na Dan Tervije, pripadnici šiitske sekte kurmutije pod vođstvom Hamadana ibn el-Asaha el-Kurmutija su napali i ubili veliki broj hadžija 317. hidžretkse godine. Onda su izvršili napad na Kabu. El-Kurmuti je prvo klanjao ispred hadžerul esveda i uzeo ga, skinuo je vrata Kabe i polomio ih, skinuo je platno sa Kabe i isjekao ga u komadiće.

Onda je El-Kurmuti naredio jednom od svojih ljudi da uništi Mizab (oluk koji sprovodi kišnicu) na Kabi. Kada je taj čovjek pokušao da ga uništi, pao je sa krova na glavu i umro. Kurmuti je odmah naredio da se tijela muslimana bacaju sa krova Kabe. Po prvi put u historiji, kroz Mizab je tekla krv muslimana.

Nakon toga je bacao tijela hadžija u bunar Zemzem, dok ga nije napunio sa tijelima. Onda je stavio velika kamenja preko njihovih tijela.

Kurmutijeva žena, koja je inače donosila vodu umirućim ili ranjenim hodočasnicima, pretvarala se da im daje vodu. Ali, kada bi našli da je neko još uvijek živ, ubili bi ga, bez da mu dadnu da se napije vode. Ostala tijela su zakopana unutar Mesdžidul Harama, bez da im je klanjana dženaza.

Pripadnici ove sekte su vjerovali da moraju ubiti tri sunija od hadžija da bi zaradii Džennet.

Onda se Kurmuti popeo na vrata Kabe i uzviknuo prema nebu: “Ja sam taj koji se usuđuje protiviti Allahu! Ja sam taj koji se usuđuje protiviti Bogu! On je stvorio vas, a ja sam vas ubio!”

Ovaj čovjek koji je ukrao Hadžretul-esved, ponovo je glasno uzviknuo: “Gdje su tvoje ptice Ebabil? Gdje je Hidžar Sidždžil?” Govorio je o incidentu u Godini slona, koji se desio prije islama, kada je na Abraha, kršćanski vladar kneževine Šeba u današnjem Jemenu, tada provincije kršćanske kraljevine Aksum (Abisinija),poduzeo pohod na Meku s vojskom u kojoj je bio veliki broj bojnih slonova, a s namjerom da razori Kabu. Međutim, Allah je na abisinske vojnike poslao ptice koje su bacale grumenje od gline. Na koga je god Abisinaca grumen pao, razbolio se i umro. Tako je propado ovaj pohod rušenja Kabe.

Alevijski predsjadnik Bašar al-Asad i iranski “ajatollah” Hamenei

Onda su kurumiti ponijeli Hadžerul-esved na istok (Katif) koristeći 70 kamila. Svaka kamila koja je nosila kamen razbolila se i umrla. Onda su izgradili “Ainul Kuaibah” i tu ostavili Hadžerul-esved 22 godine. Govorili su ljudima da idu tamo na hadždž.

Muslimani nisu išli na hadždž 22 godine!

Na kraju, halifa El-Muktabir Billah je napao ovu sektu i skoro sve ih pobio. Mala grupa kurmutija od deset familija je pobjegla u Siriju (Biladuš-Šam), u Džebelul-Arab (Arapske planine), i tamo su se sakrili. Jedna od tih familija je familija El-Asad aktuelnog sirijskog predsjednika.

Imam Gazali kaže: “Šije kurmutije su spolja rafidije, a iznutra kafiri”.

Imam Ibn Tejmijje kaže: “Šije su batinije i oni su neprijatelji islama, a najgori kafiri od njih si kurmutije (alevije, op.PV). Oni se pretvaraju da su šije muslimani. Kada bi im se pružila prilika, oni bi otvorili vrata neprijateljima islama da nas unište. Oni su daleko od Kur’ana i hadisa.”

Jedna od zaostavština kurmutija je Ainul Kuaibah u el-Aši (zgrada za koju kažu da je zamjena za Kabu, gdje su postavili Crni kamen i tražili od ljudi da tu čine hadždž).

Izvor: Prisoner Of Joy

Prijevod i obrada: Put vjernika