Ima li iko da žali za Rohinga muslimanima: Situacija u Burmi je sve gora i gora! (foto)


Iz dana u dan, situacija u Arakanu je sve gora i gora.[1] Hapšenja i zlostavljanja u opštinama Muangdau, kao i nasilje u opštinama Sitve i Kjuktau ne prestaju. Združene horde Rahina budista, u saradnji sa burmanskom policijom i sigurnosnim aparatom, vrše etničko, vjersko i rasno čišćenje Arakana od tamnoputih Rohinga muslimana, koji su prema UN-u najugroženija nacionalna manjina na svijetu.

Nekoliko desetina hiljada ubijenih iz vatrenog oružja, brutalno prebijenih do smrti, spaljenih i zaklanih Rohinga (eng. Rohingya), više desetina hiljada spaljenih kuća, preko 100 000 beskućnika, na hiljade zlostavljanih i silovanih Rohinga muslimanki – bilans su divljačkih zvjerskih pohoda „miroljubivih“ budista iz Rahine zajednice, izvještavaju medijski servisi Rohinga muslimana.

Veliki broj muslimana koji su uspjeli pobjeći od noža svojih komšija budista suočava se sa glađu i žeđu, jer su namirnice potrošene, a Rahina mušrici ne dozvoljavaju prodaju namirnica muslimanima, pored toga što ummet i UN ne preduzimaju nikakve praktične korake.

Mnogobrojni apeli za pomoć upućeni svjetskoj zajednici od strane Rohinga udruženja – sramno su ignorisani, ne samo od UN-a i „čuvara ljudskih prava“ sa Zapada, već i od muslimanske svjetske zajednice! Ummet kao da ne čuje vapaje silovane Rohinga djevojčice od 13 godina. Zapravo na stotine i hiljade silovanih i zlostavljanih muslimanki starosti od 13 do 65 godina!

Dok rasističke i terorističke zvjerske horde budista vrše iživljavanja nad tijelima muslimanki, ljudi koji sebe nazivaju muslimanima ne znaju ni gdje se na mapi nalazi Arakan, mjesto aktuelnog genocida nad muslimanima, ali zato znaju kompletnu postavu fudbalskih timova Španije i Portugala.

Rohinga informativni servisi danas izvještavaju o bolnim i srceparajućim prizorima genocida koji i dalje teče: pored hapšenja i odvođenja muslimana, brutalnih silovanja, paljenja čitavih sela i brutalnih ubistava, Rahina budističke zvjeri sprovode sistematska paljenja džamija, te paljenja i šutiranja islamskih svetih knjiga, kao i uriniranje po njima.

Dok muslimani nijemo posmatraju.

Zapravo, mnogi muslimani su toliko okupirani sljedećim sportskim spektaklom da nemaju vremena ni čuti za patnje Rohinga muslimana u Burmi.

Osjećati sa patnjama muslimana u svijetu

Hiljade muslimana umire širom svijeta, a naša srca kao da su postala imuna na patnje muslimana, naše uši kao da su postale gluhe, osjećaji normalni i „opušteni“, a iz dubine naših srca ne izlazi ni najmanji drhtaj. Jesmo li postali nezainteresovani za ovu situaciju jer nemamo načina da branimo te muslimane, ili smo od onih koji se ne pomjeraju, osjećajući da su naši sopstveni problemi postali preteški, i da se ne razlikuju od problema tih muslimana?

Burma, Sirija, Kašmir, Palestina, Jemen, Kavkaz, Somalija,…, jesmo li ikada slušali glasove muslimana tamo, kakvo je njihovo stanje, ili nisamo čuli za njihove patnje uopšte, čak ni za lokaciju samih regija gdje se ti muslimani nalaze, nikada se ne zanimajući da saznamo? Kako musliman može biti ovako loš? Samo zbog toga što sami imamo mnogo problema, iako su mnogi od njih preuveličani, mi lahko potcijenimo patnje muslimana u udaljenim krajevima.

Zar nema osjećaja u najdubljim dijelovima srca, zar nema ljutnje koja jača i zvuka rezanja zuba koji odražavaju naše emocionalno stanje? Kada otvorimo novine, da li samo čitamo članke iz sporta, ili na internetu pratimo samo vijesti o tračevima slavnih? Znamo li za tragedije velikog broja muslimana širom svijeta? Žena je silovana, dijete je ubijeno i čovjek umire na ulici. Zašto ne pokušamo da to čitamo, samo da pročitamo?

Zar moramo da tragediju osjetimo na svojoj koži da bi u nju povjerovali, da bi saosjećali sa milionima muslimana koji u ovom trenutku pate. Zar treba da naše majke i sestre budu silovane pred našim očima, vratovi naših očeva rezani pred nama, i mi sami budemo vučeni niz mračnu ulicu samo zbog toga što praktikujemo vjeru islam, zar to treba da nam se desi, pa da se sjetimo napaćenih muslimana.

Tragedija se nikada neće istinski osjetiti osim kod onih koji je doživljavaju, koji kroz nju prolaze i onda ustaju da joj se suprotstave. Opcija je, prije nego stvarno osjetimo te patnje, da ih osjetimo u sebi, da osjetimo kako se osjećaju muslimani koji pate i da im pomognemo, makar iskrenom dovom Allahu. Saosjećajmo sa njima! Jer ako ta patnja zadesi nas, hoćemo li moći izdržati?

O Allahu, pomogni muslimane Burme i olakšaj im patnju, a izgubljeno nadoknadi na Danu kada će i ubica i ubijeni stati pred Tebe, a ubijeni zatražiti svoje pravo!

Foto galerija o patnjama muslimana Burme (novo):

{vsig}burma3|width=500|align=1|crop=crop{/vsig}

Foto galerija o patnjama muslimana Burme (objavljeno ranije):

{vsig}burma2|width=500|align=1|crop=crop{/vsig}

Video prilog:

Priprema: Put vjernika

Izvor informacija: Kaladan press / The Sail

Dio teksta od naslova „Osjećati sa patnjama muslimana u svijetu“ pa do karaja je adaptirani prijevod originala navoa-islam.com autora Hanifa Abdullaha

Pogledajte i opširnu foto galeriju masakra na adresi: http://www.flickr.com/photos/thesail/

Ključne riječi: {tortags,3843,1}

Fusnota:


[1] Arakan (Rahine) – Država u Burmi (Mijanmar) u kojoj živi nekoliko miliona muslimana.