Iskreno našim neprijateljima

282

Sva slava pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve ljude koje ih slijede  do Sudnjeg Dana.

A zatim:

Na ovim listovim papira, želio bih da izrazim svoju iskrenost prema bilo kome ko ovo pročita od onih koji tvrde da su muslimani, koji su svjesno ili nesvjesno pali u nevjerovanje (kufr), obožavanje idola (širk) i očiglednim odpadnicima od islama, posebno onima koji sprovode zakone koje su izmislili ljudi, sa nadom da će postati svjesni onoga što rade, i onda se izvući iz toga i prekinuti sa tim sa namjerom da zadobiju Allahovo subhanehu ve te'ala zadovoljstvo i da se sačuvaju od Džehennema.

Dokaz moje iskrenosti je taj što ja ne tražim nikakvu nagradu niti platu od svih vas – osim zadovoljstvo Allaha subhanehu ve te'ala. Zapravo, neki od vas bi me mogli tretirati kao lošu osobu, kao rezultat ovog lista papira koji bi vas mogao uvrijediti, ali ja molim Allaha da neki od vas otvore svoja srca prema ovom pismu, da ga razumiju i sprovedu u praksu. U svakom slučaju, nije na mjestu da vi budete ljuti na mene. Zar je u redu da neko bude ljut na osobu koja mu  kaže da ima prljavštinu na tijelu? Naprotiv, trebao bi mu biti zahvalan.

Znajte da je glavna stvar, primarni kapital nečijeg islama i prva dužnost koju čovječanstvo ima prema Allahu, da nauči i da je prakticira prije namaza, zekata, posta, hadždža i drugih ibadeta, a to je da zanegira taguta (lažna božanstva, tj. da bude kafir u taguta) i da očisti svoj tevhid prema Allahu subhanehu ve te'ala. I to je svrha stvaranja, svrha misije svih poslanika i glavna poruka Allahovih Knjiga:  

“I nisam stvorio džinne i ljude osim da Mene obožavaju” [Ez-Zarijat: 56] odnosno – da SAMO Mene obožavaju.

“I Mi smo sigurno svakom narodu poslali poslanika: ‘Obožavajte Allaha a klonite se taguta'” [En-Nahl: 36]

Biti kafir u taguta sa jedne strane, i iman i priznavanje jednoće Allaha subhanehu ve te'ala (tevhid) sa druge strane, čine najveću islamsku vezu, i ni jedna osoba neće biti sigurna od Džehennema bez držanja čvrsto za tu vezu, i sav ibadet, bio to namaz, zekat, post, hadždž, džihad i drugi ibadeti, neće biti primljeni bez te veze, jer je to jedina islamska veza za koju je garantovano da neće pući, a što se tiče drugih veza i ibadeta, oni nisu dovoljni da garantuju bezbjednost od Džehennema bez da je čovjek kafir u taguta i vjernik u Allaha.

“Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu koja nikad ne puca.” [El-Bekara: 256]

“Ali oni koj izbjegavaju taguta, i ne obožavaju ga, i koji se okrenu Allahu – za njih su dobre vijesti, zato obraduj robove Moje.” [Ez-Zumer: 17]

U ovom ajetu, Allah subhanehu ve te'ala daje prednost kufru u taguta i izbjegavanje istog, nad imanom prema Allahu i povratku Njemu. Ovo nije ništa drugo do naglašavanje važnosti kufra u taguta u samoj realizaciji šehadeta (la ilahe illeLLah), gdje iman u Allaha subhanehu ve te'ala nema koristi bez kufra u taguta. Jer zaista, šehadet (la ilahe illeLLah) se sastoji od dva stuba: prvi stub je la ilahe (nema boga), u kojem je kufr u taguta i njegovo izbjegavanje, i drugi stub je illeLLah (osim Allaha) u kojem je vjerovanje i obožavanje Allaha. Kada je jedan od ovih stubova izvršen, ali drugi nije, onda šehadet la ilahe illeLLah nije još validan, iako osoba tvrdi da mu je šehadet validan, isto kao što namaz ima mnogo stubova i kada je većina njih izvršena, ali recimo stub/rukn sedžde nije izvršen, onda namaz te osobe nije validan, iako ta osoba tvrdi da obavlja namaz.

Imam Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed, rahimehullah, je rekao:

“…samo izgovaranje kelime šehadeta bez poznavanja njegovog značenja i bez prakticiranja onoga što nosi sa sobom u obliku predanosti tevhidu, ostavljanja velikog širka i kufra u taguta, onda to (izgovaranje šehadeta) nema nikakve koristi, i na ovome je idžma’ (složni su svi učenjaci).” [knjiga šejha Ali el-Hudajra, el-Hakaik, koji je citirao Tejsiru El-Aziz el-Hamida]

A među tagutima koje moraš negirati i čije obožavanje moraš izbjeći, tako da šehadet kojeg izjavljuješ postane validan, jest zakon kojeg je izmislio čovjek, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže:

“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe kako žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.” [En-Nisa: 60]

Ovdje Allah subhanehu ve te'ala spominje suđenje pred zakonom mimo Allahovog kao taguta, bilo da je to zakon, ili osoba ili institucija koja ih izmišlja. I iman ljudi koji su napustili Allahov zakon i umjesto njega se obraćaju ljudskim zakonima, nije ništa više nego tvrdnja, i njihova djela obraćanja tom zakonu su u suprotnosti sa djelom kufra u taguta koje je propisano. I njihovo obraćanje tom zakonu sa zadovoljstvom i pokornošću je ibadet/obožavanje taguta, jer ibadet dolazi u raznim oblicima, kao što su sedžda, ruku, dova i kurban, tako isto zadovoljstvo ljudskim zakonima i davanje prednosti njima nad Šerijatom je ibadet prema onima koji ih propisuju, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže o kršćanima:

“Uzeli su svoje učenjake i svećenike za gospodare mimo Allaha…” [Et-Tevba: 31]

Jer, obožavanje i ibadet prema učenjacima/ulemi i svećenicima/pobožnjacima koje su počinili kršćani, nije ibadet sedžde, rukua i namaza prema njima, ali je ibadet jer su se pokorili i dali svoju lojalnost zakonima koje su oni izmislili, bilo da se radi o činjenju nečega dozvoljenim (halal), ili zabranjenim (haram), kao što je u tefsiru poslanika salAllahu aleji we sellem na ajet, kada je rekao Adijju ibn Hatimu:

“Zar oni (učenjaci/pobožnjaci) ne čine dozvoljenim ono što je Allah zabranio i onda vi to prihvatite kao halal, i zar ne zabrane ono što je Allah dozvolio i onda i vi to prihvatite kao zabranjeno?”

Adijj je odgovorio: “Da, to je istina.”

Onda je Poslanik rekao: “To je vaše obožavanje prema njima.”

Isto važi i za pitanje mijenjanja kazne za blud, koja je trebala da bude kamenovanje, ali su se židovske vođe složile da je zamijene kaznom/zakonom kojeg su oni izmislili, kao npr. tahmim (razmazivanje lica) i bičevanje, tako su ajeti Kur'ana spušteni, u kojima se kaže:

“I ko god ne sudi po onome što je Allah objavio – onda je on od nevjernika.” [El-Maide: 44]

Zapravo, samo zadovoljstvo i pokornost ljudskim zakonima koji dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio je širk koji negira islam, kao što Allah kaže:

“Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu velika, nepokornost! A šejtani navode štićenike svoje (među ljudima) da se s vama raspravljaju, i ako im se pokorite, i vi biste, sigurno, mušrici postali.” [El-En'am: 121]

Kako je objašnjeno u ovom ajetu, razlog zbog kojeg je objavljen je debata mnogobožaca protiv muslimana, koji su tražili od njih da dozvole/ohalale meso lešine, pa zbog toga Allah subhanehu ve te'ala upozorava muslimane na to, da ako im se u tome pokore, čak u samo ovom jednom propisu – da učine halal meso lešine, – tada bi i oni postali mušrici. Povod objave ovog ajeta je prenešen od Hakima u Mustedreku od ibn Abbasa r.a., sa sahih senedom.

Znači, pokornost i vjernost ljudskim zakonima ili zakonima taguta mogu čovjeka učiniti murtedom, čak ako se radi o samo jednom propisu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

“One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao. To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: ”Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati” – a Allah dobro zna njihove tajne.” [Muhammed: 25-26]

Kada je pokornost i vjernost samo jednom tagutskom zakonu koji dozvoljava zabranjeno i zabranjuje ono što je Allah dozvolio čin koji čovjeka izvodi iz vjere, šta je onda sa ljudima koji se zaklinju na vjernost svim ljudskim zakonima i pravilima?

I šta je sa ljudima koji hapse ili špijuniraju ljude koji prekrše te tagutske zakone i koji ih dovode pred sud?

Šta je sa ljudima koji hvataju u zamku i optužuju ljude koji krše te tagutske zakone, i još ih procesuiraju na bazi tagutskih zakona?

I šta je sa ljudima koji ih optuže na osnovu tih zakona?

I šta je sa ljudima koji se ne ograničavaju samo na to, i ne puštaju ljude iz zatvora osim sa preporukom i smejrnicama tih tagutskih zakona?

Ako si čovjek od razuma, ti ćeš sigurno znati odgovore na ova pitanja. Onda, šta je rješenje?

Odgovor je u ajetu Allaha subhanehu ve te'ala:

“Vratite se Allahu..” [Ez-Zarijat: 50]

Da, vratite se i napustite pozicije i poslove koji su širk i kufr, i pokrenite realizaciju tevhida tako što ćete dati otkaz…

Oslobodite se od drugih zakonodavaca osim Allaha, dok je još života, prije nego nastupi dan kada napuštanje njih neće više biti od pomoći:

“I kada koji dođe pred Nas, reći će: ”Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!” Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.” [Ez-Zuhruf: 38-39]

Toga dana žalit ćete što niste postali branioci vjere Allaha i njegova Poslanika, i žalit ćete što ste se dok ste bili na ovom svijetu, umjesto toga, pokoravali vođama i vladama koje nisu vladale zakonima Allaha subhanehu ve te'ala:

“Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: ”Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” I govoriće: ”Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli.” [El-Azhab: 66-67]

Tada će oni poželjeti da se vrate na ovaj svijet, ne da obavljaju namaz, post, zekat ili hadždž, jer dok su bili na dunjaluku, mnogi od njih su marljivo obavljali namaz, post, hadždž i zekat, ali će se htjeti vratiti na ovaj svijet da se oslobode od svojih vođa, njihovih vlada i nadređenih, kao i njihovih izmišljenih zakona, koji su ih odveli u kufr:

kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti, kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: ”Da nam je samo da se vratimo (na ovaj svijet), pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!” Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre neće izlaziti.” [El-Bekare: 166-167]

Dakle, dok još ima šanse, napustite poslove koji su širk i kufr! Nemojte brinuti o tome da nećete dobiti svoju nafaku/rizk, jer Onaj koji daje nafaku je Allah subhanehu ve te'ala, ne Njegova stvorenja, ko god ona bila. Nemoj misliti da ako ih sada napustiš da nećeš imati šta da jedeš i da nećeš imati sa čim da izdržavaš svoju porodicu. Budi siguran da kada Allah subhanehu ve te'ala daje nafaku kafiru, koji mu se suprostavlja, onda, kako da se ne dadne nafaka ljudima koji posjeduju tevhid? Ali, Allah subhanehu ve te'ala testira svoje robove koji imaju tevhid sa iskušenjima ovoga svijeta u vidu gladi, straha i ostalih iskušenja, pa budi strapljiv u životu sa iskušenjima.

Ovo je iskreno od mene svima vama, bez očekivanja bilo šta zauzvrat od vas…

Nemojte biti zavedeni od kojekakvih daija ili uleme koji uljepšavaju istinu o vašim poslovima i dozvoljavaju ih, jer su oni prevaranti koji vas vode na krivi put, da li zbog želje za malo dunjaluka kojeg vi imate, ili iz straha od vaše srdžbe ako oni ne opravdaju vaše poslove…

Ako ne vjerujete u ovo što sam vam prenio, onda sačekajmo zajedno presudu Allaha na Dan završnog obračuna…

Ebu Sulejman

17. zul-hidždže 1431. h.g.

Utorak, 6. safer 1432 h.g. / 11. januar. 2011.

Izvor: TheUnjustMedia.com

Prijevod: KavkaskiEmirat.com

Obrada i šerijatska recenzija: Put vjernika