Iskrenost i istinoljubivost – četvrti uvjet šehadeta

595

U uvjete ispravnosti tewhida spada i iskrenost. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: ”Nema nijedne osobe koja iskreno iz scrca posvjedoči da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, a da ga Allah neće zabraniti vatri.” (Hadis bilježi Buharija).

I kaže, sallAllahu alejhi we sellem: ”Radujte se i obradujte one iza vas da će onaj ko iskreno iz svog srca posvjedoči da nema drugog boga sem Allaha – ući u džennet.” (Hadis bilježi Buharija).

Ono što se podrazumijeva iz ovog hadisa jeste da onaj ko posvjedoči da nema drugog boga sem Allaha, ali ne bude iskren u tome, neće ući u Džennet, tj. biće od stanovnika vatre.

Uzvišeni kaže:

فمن كان يرجو لقاء ربه فليعمل عملاً صالحاً ولا يُشرك بعبادة ربه أحدا

”Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarem neka čini dobra djela i neka obožavajući Njega ne smatra druge Njemu ravnim (tj. neka ne čini širk u ibadetu)” (Kehf, 110)

U uvjete ispravnosti ibadeta spada i ihlas – iskrenost, i to je ono što se cilja riječima Uzvišenog: “Neka obožavajući Njega ne smatra druge Njemu ravnim (tj. neka ne čini širk u ibadetu)”, jer ihlas predstavlja najspecifičniju stvar koja potpada pod značenje ibadeta i tevhida. Ko ne dođe sa ihlasom takav je munafik čija se djela ne primaju.

U komentaru riječi Uzvišenog: ليبلوكم أيكم أحسن عملاً  – ”da bi vas iskušao ko je od vas najljepšeg djela” (Mulk, 2), ulema kaže: tj. da vas iskuša ko je najispravnija i najiskrenija djela.

I kaže Uzvišeni: ”A nije im naređeno osim da Allahu vjeru iskreno ispovjedaju…” (Bejjine, 5)

Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje svojim robovima da ga iskreno obožavaju i tevhid mu ispoljavaju. Stoga onaj ko ga bude obožavao i tevhid mu ispoljavao ali bez iskrenosti, od takvog se njegovo djelo neće primiti jer nije došao sa iskrenim tevhidom. Ono što također ukazuje na nužnost ovog uvjeta jeste i činjenica da njegovo neostvarivanje za sobom povlači veliki nifak čiji će vlasnik biti na samom dnu Džehennema. Uzvišeni kaže:

”Zaista će munafici biti na samom dnu Vatre, i ti im pomoćnika nećeš naći.” (Nisa’, 145)

I kaže isto tako:

”Allah je licemjerima, licemjerkama i kafirima obećao džehemmsku vatru u kojoj će vječno boraviti.” (Et-Tewba, 68)

Na osnovu ovoga vidimo neispravnost ubjeđenja murdžija keramija koji kažu: Ko izgovori riječi šehadeta on je vjernik pa makar i ne došao sa srčanim ubjeđenjem (tj. makar bio neiskren u tim riječima op.prev.). Prethodio je spomen ove frakcije i onih koji zastupaju njihovo mišljenje. Ovakav stav je neispravan stav koji predstavlja kufr, jer iz njega proističe da je munafik i heretik koji izgovara riječi tevhida a u svojoj duši skriva tekzib (poricanje) i neprijateljstvo, vjernik od stanovnika Dženneta. Ovakvo mišljenje predstavlja jasno poricanje mnogobrojnih šerijatskih tekstova koji pojašnjavaju da munafici neće ući u džennet, već će naprotiv biti u najvećoj dubini Vatre.

Na osnovu prethodnog takođe saznajemo da oni koji iz šale, zabave ili glume izgovaraju riječi šehadeta, nisu vjernici niti muslimani jer ih ne izgovaraju iskreno.

Isti je slučaj i sa tagutima koji ih izgovaraju radi politike da bi ljudima ”zamazali” oči i prikrili suštinu njihova kufra i tagutizma. Žele da se predstave kao muslimanski vladari kojima je pokornost i ispoljavanje prijateljstva obaveza muslimana. U svom ”zamazivanju” oni se oslanjaju na svoje loše društvo – šejhove irdža'a (murdžije) koji su njihovi advokati koji pokušavaju uvjeriti ljude kako su njihovi vladari vjernici dok god izgovaraju riječi šehadeta.

Kažem: Ovi taguti koji izgovaraju riječi tevhida iz političkih i taktičkih razloga, te riječi im neće ništa koristiti jer nisu iskreni u njihovom izgovaranju (A ako bi neko od murdžija zagalamio i rekao: Bojte se Allaha, zašto ljudima zalazite u njihova srca, kako vi to znate da oni nisu iskreni? Kažemo: Da su iskreni okanili bi se svog kufra i tagutizma koji se uveliko proširio na njihovim dvorcima; okanili bi se prijateljevanja sa svojom braćom nevjernicima i priskočili bi u pomoć muslimanima; ne bi pomagali nevjernike protiv vjernika, ne bi sudili tagutskim zakonima čineći sebe Allahovim niddovima (suparnicima) itd. Op.prev.)

Isti je slučaj i sa onim sekularistima i zindicima (hereticima, bezbožnicima) koji izgovaraju šehadet. Ništa im neće koristiti jer čine kufr koji ruši tewhid i riječi šehadeta.

Napisao: šejh Ebu Basir et-Tartusi
Izvor: Stazomislama.com

SHARE