„Islam je počeo usamljen i vratit će se usamljen kao što je i počeo“

440

Muslim u svome Sahihu bilježi hadis od Amra b. Abese es-Selemija, radijallahu anhu, da je rekao: „Još dok sam bio u predislamskom periodu smatrao sam kako su ljudi u zabludi i ništavilu, a obožavali su idole.

Čuo sam za čovjeka u Mekki da govori o vjeri pa sjedoh na svoju jahalicu i dođoh k njemu. Bio je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Sklonio se od nasrtaja svoga naroda. U Mekki sam se poslužio ljubaznošću tako da sam ušao kod njega. Rekao sam mu: „Šta si ti?“ „Ja sam Vjerovjesnik“, reče on. „A šta je vjerovjesnik“, upitah. On reče: „Allah me je poslao!“ „A sa čim te je poslao“, upitah. On reče: „Sa održavanjem rodbinskih veza, rušenjem idola (kipova), da se samo Allah obožava i da Mu se niko ne smatra ravnim!“ Rekoh mu: „A ko je sa tobom na ovome?“ On reče: „Jedan slobodan čovjek i jedan rob!“ Toga dana s njim su bili Ebu Bekr i Bilal. Rekoh mu: „I ja ću da te javno slijedim.“ On reče: „Ti to danas nećeš moći. Zar ne vidiš moje stanje i stanje ljudi. Nego, ti se vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam pobijedio, ti mi dođi.“ Potom sam otišao svojoj porodici. Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ja sam bio kod svoje porodice. Prikupljao sam informacije i raspitivao se kod ljudi, nakon što je došao u Medinu, sve dok nije došla grupa ljudi iz Jesriba pa rekoh: „Šta je uradio čovjek koji je došao u Medinu?“ Oni rekoše: „Ljudi mu hrle! Njegov narod ga je htio ubiti ali to nisu mogli.“ Otišao sam u Medinu, ušao kod njega i rekao: „Allahov Poslaniče, poznaješ li me?“ „Da“, reče on. „Ti si onaj što me sreo u Mekki?“ Rekao sam: „Allahov Vjerovjesniče, pouči me onome čemu te je Allah poučio a ja to ne poznajem.“ Obavijestio me je o namazu. Rekao je: „Klanjaj sabah-namaz a potom se sustegni od namaza dok sunce ne izađe i odskoči, jer uistinu ono kada izlazi, izlazi između dva šejtanova roga a i nevjernici mu tada sedždu čine. Nakon toga klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok se sjena ne izravna s kopljem. Nakon toga, sustegni se od namaza, jer tada se Džehennem raspali. A kada se sjena pomoli, ti klanjaj, uistinu tada namazu prisustvuju meleki sve dok ne klanjaš ikindiju. Nakon toga, sustegni se od namaza sve dok sunce ne zađe, jer ono, uistinu, zalazi između dva šejtanova roga a i nevjernici mu tada sedždu čine….“

Vjernik koji sebi želi dobro neka pažljivo razmisli o poukama iz ovog hadisa. Allah, dželle šanuhu, govori nam o događajima koji su se zbili sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima kako bi potonje generacije vjernika imale pouku i svoje stanje upoređivale s njihovim stanjem.

Također, spomenuo je i događaje s nevjernicima i licemjerima kako bi izbjegli njih i one koji su njima zavarani.

Ono u čemu je pouka jeste to da se neuk beduin kada mu je spomenuto da čovjek u Mekki govori o vjeri, čime se konfrontirao s ljudima, nije strpio sve dok nije uzjahao svoju jahalicu, otišao kod njega i spoznao šta ima kod njega a sve zbog ljubavi prema vjeri i dobru koja je bila u njegovom srcu. Ovim su protumačene Allahove riječi:

وَلَوْ عَلِمَ اللَّهُ فِيهِمْ خَيْرًا لَأَسْمَعَهُمْ

„Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra…“, tj. želja za učenjem vjere. „…učinio bi da čuju…“, (Al-Anfal, 23) tj. učinio bi da razumiju. Ovo ukazuje da je nerazumijevanje, danas prisutno kod većine ljudi, pravda od Njega zbog toga što zna da u njihovim grudima nema želje za učenjem vjere.

Ovim se razjasnilo da je jedan od najvećih razloga koji dovode do toga da čovjek bude najgore stvorenje jeste nepostojanje želje za učenjem vjere. Ako ovaj neuki beduin vjeru traži na ovaj način, kakvo je opravdanje onih koji tvrde da slijede vjerovjesnike, do kojih je od njih došlo to što jeste i koji imaju nekoga ko nudi da ih nauči a oni ni glavu da dignu? A ako prisustvuju ili čuju, onda je kako Allah, dželle šanuhu, kaže:

لَاهِيَةً قُلُوبُهُمْ مَا يَأْتِيهِمْ مِنْ ذِكْرٍ مِنْ رَبِّهِمْ مُحْدَثٍ إِلَّا اسْتَمَعُوهُ وَهُمْ يَلْعَبُونَ

„I ne dođe im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju srca rasijanih.“ ( Al-Anbija, 2-3 )

Također, od pouka koje su u njemu jeste i to kada je rekao ‘Poslao me je Allah’, na što je ovaj upitao ‘A sa čim te je poslao?’, a on je odgovorio ‘Sa tim i tim’.

Ovim je postalo jasno da srž božanske poslanice i vjerovjesničkog pozivanja jeste obožavanje samo Allaha, Jedinog, Koji sudruga nema i rušenje idola (kipova), a poznato je da njihovo rušenje ne biva osim jakim neprijateljstvom i isukivanjem sablje – borbom, pa ti razmisli o srži poslanstva.



Također, u njemu je razumijevanje cilja tevhida i shvatanje da je to velika i čudna stvar. Zbog toga je i rekao: „A ko je sa tobom?“ On je rekao: „Jedan slobodan čovjek i jedan rob.“ Dakle, odgovorio mu je kako svi učenjaci, robovi, vladari i ostali ljudi nisu sa njim i da ga u tome ne slijedi osim koga je već spomenuo. Ovo je najjasniji dokaz da istina može biti sa velikom manjinom a da laž može čitavu Zemlju ispuniti. Allah neka se smiluje El-Fudajlu b. Ijadu kada kaže: „Ne bježi od istine zbog malog broja njenih sljedbenika, niti se zavaravaj neistinom zbog mnoštva gubitnika“. A bolje od ovoga jesu riječi Uzvišenog:

وَلَقَدْ صَدَّقَ عَلَيْهِمْ إِبْلِيسُ ظَنَّهُ فَاتَّبَعُوهُ إِلَّا فَرِيقًا مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

“I iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika“ ( Saba’, 20 )

U El-Buharijinom i Muslimovom Sahihu stoji da će u Vatru ući od svakih hiljadu devetsto devedeset devet a u Džennet će od svakih hiljadu ući jedan. A kada su zaplakali nakon što su ovo čuli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Nikada nije bilo poslanstvo a da prije njega nije bilo doba neznanja pa će taj broj biti uzet iz doba neznanja a ako se ne upotpuni biće upotpunjen licemjerima.“ Et-Tirmizi kaže: „Hadis je dobar-autentičan.“

Ako čovjek razmisli o sadržaju ovog hadisa; o opisu početka islama i onima koji su u to vrijeme slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu doda drugi hadis koji se nalazi u Muslimovom Sahihu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Islam je počeo usamljen i vratit će se usamljen kao što je i počeo“, stvar će mu se potpuno razjasniti, ako ga Allah, dželle šanuhu, uputi i ako odstrani faraonski dokaz:

قَالَ فَمَا بَالُ الْقُرُونِ الْأُولَىٰ

„'A šta je sa narodima davnašnjim?’, upita on.“ ( Ta ha, 51 )

i kurejšijski dokaz:

مَا سَمِعْنَا بِهَٰذَا فِي الْمِلَّةِ الْآخِرَةِ

„Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših…“ ( Sad, 7 )

Preuzeto iz djela „Mufidul-mustefid fi kufri tarikit-tevhid“ („Priručnik korisniku o nevjerstvu ostavljača tevhida”) šejha Muhammeda b. Abdulvehhaba.

SHARE