Islamisti i intelektualci Tunisa traže izvinjenje od Selmana el-Awde

265

Islamisti i intelektualci Tunisa su nakon pada svrgnutog predsjednika Ibn Alija zatražili od doktora Selmana el-Awde izvinjenje. Razlog tome jeste pohvala Selmana el-Awde na račun prethodne vlade i njenog ophođenja prema islamistima i islamskim obilježjima. Selman El-Awde je pomenutu pohvalu iznio u članku objavljenom u subotu 11. aprila 2009. godine kada je posjetio Tunis i izrazio svoje čuđenje zbog ranije predstave koju je imao o Tunisu i njegovoj vlasti.

“Posjetio sam islamsku državu o kojoj sam imao ružne utiske. Čuo sam puno puta kako se proganja hidžab, kako se samo formalno sudi i kako se ljudi zatvaraju i ubijaju. Jednom mi je čak jedan cijenjeni brat poklonio veliku knjigu o ugnjetavanju muslimana u toj drevnoj arapskoj i islamskoj državi. Nije čudno ako se možda nešto od toga desilo u određenom vremenu, u nekoj školi ili univerzitetu zbog nečijeg ličnog postupka i tome slično” – napisao je El-Awde u spomenutom članku i dodao kritikujući one koji situaciju predstavljaju drugačijom: “Međutim, ja sam vidio da se činjenično stanje kojeg sam doživio razlikuje od ovoga. Hidžab je puno proširen bez ikakvog osporavanja. Simptomi vjere su primjetni a mesdžidi su prepuni ljudi. Posjetio sam također i radio stanicu Kur'ana koja vjernicima daje priliku da čuju učenje ajeta iz Allahove knjige sa milozvučnim i lijepim glasovima. Sreo sam i neke od tih karija. Šta više čuo sam i jezik politike koji se oslanja na islam i arabizam a u isto vrijeme odbija nasilje, ekstremizam, i pretjerivanje, što je ispravna stvar i zajednički princip oko kojeg se ne razilazimo.”

Međutim, pri prvim žeravicama koje su se rasplamsale u Tunisu El-Awde je zatražio od vlasti da se bore protiv fesada i pruže slobodu svom narodu, rekavši: “Nahranite svoj narod prije nego li vas pojede! Komad hljeba i revolucija gladnih je stvar koja je poznata od perioda prvobitnog Egipta pa do današnjeg Tunisa koji doživljava nešto slično onome što su evropske države ranije doživljavale.”

El-Awde je nakon pomenutog članka dobio veliki broj kritika i opaski zbog toga što se njegov govor razlikuje od činjeničnog stanja u kojem je živio tunižanski narod u okrilju vlasti svrgnutog predsjednika Ibn Alija. Jedno od pisama koje je došlo na njegovu adresu bilo je i pismo jednog Tunižanina koji kaže:

“Pišem vašoj ekselenciji, a ja sam običan Tunižanin… nemam neke velike želje… ono što želim jeste da živim plemenitim životom, da mogu klanjati pet vakata u mesdžidu bez pratnje od strane očiju vlasti koja prati svaki pokret, da pokrijem svoju ženu kao i kćerke hidžabom kojeg je Allah naredio i propisao ženama vjernica, i da imam zalogaj hljeba kojim ću utoliti svoju glad!!!

Mazlumi (oni kojima je učinjena nepravda) u mojoj državi su se obradovali vašoj posjeti nadajući se da će vaša posjeta predstavljati preokret u suzbijanju nasilja ili sprječavanju rata protiv vjere koji je prevazišao sve granice.

Bili smo šokirani kada ste se radosni rukovali sa kolovođama ovog sistema, a zatim ste im bez mjere izručili hvalu tako da onaj ko posluša tu hvalu pomisli kao da je Tunis postao Mekka!!!

Uvaženi šejhu: Kako je zulum koji je počeo još od silaska našeg oca Adema, alejhis-selam, na zemlju, ružna stvar! Ali nema gore ružnoće od toga da nasljednici vjerovjesnika (učenjaci, op.PV.) stanu u odbranu zalima, prikazujući dželata i njegove zločine u najljepšem sjaju!!!”

Zatim je dopisnik spomenuo posljedice Selmanove hvale na račun svrgnutog predsjednika rekavši:

“Znate li, vaša ekselencijo, da je vaša pohvala na račun ovog sistema njemu dala još više poleta i snage u činjenu zuluma nama? Komadaju nas i drobe naše familije, zatvori su pretrpani a i sam Tunis je postao najveći otvoreni zatvor na svijetu. Uvaženi šejhu! Ti si čovjek intelektualac koji čita, zar nisi u toku svoga čitanja naišao na govor čovjeka kojeg želiš naslijediti a koji je predsjednik unije muslimaskih učenjaka (cilja se na Kardavija) koji kaže kako Tunis ima potrebe za ponovnim osvajanjem?!”

Dopisnik se na kraju, čudeči se Selmanovom postupku, zapitao: “Zar nije sramno da šejh sa Azhara (ciljajući na Kardavija i Azhar kao režimsku školu) stane na stranu mazluma a da učenjak iz države imama Muhammeda ibn Abdul Vehhaba stane na stranu dželata?!”

Novine su dva dana nakon pada tunižanskog predsjednika prenijele sliku klanjača koji klanjaju na ulici tunižanskog glavnog grada dodajući kako su to muslimani koji obavljaju namaz u džematu nakon 50 godina. Novine su također prenijele kako žene po prvi put izlaze sa hidžabom i prolaze pored vojnika bez ikakvog maltretiranja. Također, po prvi put se na kanalu Tunis 7 prekidaju vijesti i pusta ezan.

Na internetu je također prenijet državni dokumenat koji je dopao u ruke Tunižana nakon razbijanja policijske stanice a u kojem se navodi naredba o nadziranju i praćenju vjernika koji odlaze u džamiju kao i onih kojima žene nose hidžab.

Sve spomenuto su stvari koje su oprečne onome što je spomenuo El-Awde u svom članku, tako da su se glasovi Tunižana nužno podigli tražeći od El-Awde da se izvini tunižanskom narodu zbog neopravdanog podržavanja vladajuće stranke u Tunisu kao i davanje šerijatskog legitimiteta istoj.

Izvor: muslm.net

Sa arapskog preveo: Aziz Billah