“Islamski vjerski autoriteti” – prva linija odbrane Allahovih neprijatelja

653


Allahovi neprijatelji, potomci majmuna i svinja i ostali obožavaoci Satane, iz svoje duboke zlobe prema svemu što voli Gospodar svjetova, još jednom su oskrnavili čast čovjeka koga Satana mrzi više od bilo koga na svijetu.[1] Ovoga puta, napad na čast najboljeg stvorenja koje je zemljom hodalo bio je gnusniji od prethodnih, a sve u duhu trke vlasnika svinjskih srca ko će više udovoljiti Nečastivom.

Ali ovo nije govor o Allahovim neprijateljima, o kojima se još davno obistinila Riječ Njegova:

“Jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa.” (Ali Imran, 118)

Radije, ovo je govor o zavjeri protiv muslimana koja je skuhana u Iblisovoj kuhinji a servirana od strane ljudi koji svojim ahmedijama, titulama i odjećom, simboliziraju, ili treba da simboliziraju islamske vjerske autoritete, koje muslimani trebaju i moraju da slijede.

Međutim, ni kuhari a ni konobari, nisu svjesni da otrovni “specijalitet” kojeg serviraju masama muslimana, sadrži u sebi tajanstveni sastojak koji intoksinira svoje vlasnike prije nego “mušterije” kojima je namijenjen. A kada se uzme u obzir da “specijalitet” serviraju “vjerski konobari” koji su već poznati odranije po svojoj ružnoći, grubosti prema muslimanima i privrženosti prema Allahovim neprijateljima, onda je zavjera očigledna kod svakog muslimana kome razum nije pomućen a vid zaslijepljen blještavilom ahmedija i ispoliranih diploma.

Tako, nakon gnusnog, vulgarnog, perverznog i nadasve životinjskog napada na čast Allahovog Miljenika, skupine muslimana su se digle u Egiptu i Libiji i tom prilikom je u napadu na konzulat SAD-a stradao visokopozicionirani agent CIA-e i američki ambasador, Kris Stivens, i još nekoliko njegovih kompanjona. Demonstrantima je razlog za napad konzulata bio taj što su Sjedinjene Američke Države zemlja čija vlada dozvoljava ovakve uvrede na najveću svetinju u islamu – čast Allahovog Poslanika. Američka vlada je ta koja je dozvolila prikazivanje ovog filma u američkim kinima, američka vlada prije toga nije spriječila paljenje primjeraka Kur’ana od strane podivljalog pas(tor)a Terija Džounsa, a sve pod izgovorom slobode izražavanja, te prema tome, saučestvuje u vrijeđanju Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Ako tolerirate zločin i dopuštate ga, a imate moć da ga spriječite, onda ste i vi saučesnik u tom zločinu, a ovo je jasno svakome ko na srcu nema koprenu.

Nakon ubistva američkog ambasadora, brzo su uslijedile reakcije osude ovog čina, ali ono što je zapanjilo i muslimane i nemuslimane, bila je činjenica da su vjerski poglavari muslimana prednjačili u osudi ovog čina.

Tako se među prvima oglasio Rijaset Islamske zajednicu u BiH u svom zvaničnom saopćenju u kojem se kaže:

“Pozivajući da se poštuju svetinje svake vjere, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje gnusni napad na američku diplomatsku misiju u Libiji i ubistvo američkog ambasadora Kristofera Stivensa”.

Kao i u mnogim drugim sličnim situacijama i ovoga puta je reis Cerić stao u odbranu svojih prijatelja Amerikanaca i oštro osudio ovaj napad na američki konzulat u Bengaziju, međutim, nikada i nigdje nismo naišli na osudu američkih zločina protiv muslimana širom svijeta od strane reisa i institucije koju predstavlja, zločina o kojima više i nemuslimani ne žele da šute. Mnogi od tih zločina su Cerićevi prijatelji javno priznali, doduše nazivajući ih “greškom” ili “kolateralnom štetom” ili sličnim nazivima, poput ubistva 12 dječaka u Kunaru u martu prošle godine (detaljnije pročitaj ovdje, op.PV), ili masakra afganistanskih civila u martu ove godine, kada su američki vojnici upali u kuće lokalnih stanovnika, koji se nalaze u blizini njihove baze u selu Balambi, u oblasti Pandžvai, i kada su brutalno izmasakrirali oko 50 žena i djece (iako su priznali ubistvo samo 17 civila, žena i djece (detaljnije pročitaj ovdje, op.PV).

U cilju zaštite svojih prijatelja Rijaset se na čelu sa Cerićem nije libio i krivotvoriti hadis Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Tako, u pomenutom saopćenju se kaže:

“Rijaset Islamske zajednice beskompromisno odbacujući nasilje i teror, podsjeća na riječi Muhameda a.s. da je pravi musliman onaj od čijeg su jezika i ruku drugi mirni i sigurni.

Naravno, muslimanu nije potrebno neko znanje iz islama da bi uvidjeo zloupotrebu i krivotvorenje Poslanikovog hadisa i to do onih koji su najpreči da govore istinu. Ako je tačno to što Rijaset tvrdi, onda naš Poslanik sallallahu alejhi we sellem nije bio pravi musliman, jer od njegovih ruku nisu bili sigurni mušrici protiv kojih je ratovao, niti bludnici koje je bičevao ili kamenovao, niti kradljivci kojima je sjekao ruke, niti oni koji su ga vrijeđali, a u mnogim vjerodostojnim predajama zabilježeno da je Poslanik ubijao ili tražio da se ubiju oni koji su vrijeđali Allaha i Njegova Poslanika… Ako se vratimo na hadis Poslanika na koji Rijaset “podsjeća”, vidjećemo u kojoj mjeri je ova institucija obmanjivačka i podanička. Naime, hadis glasi:

Prenosi se od Ebu Muse el-Eš’arija, radijallahu anhu, da je rekao: “Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: ‘Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.’” (Muttefekun alejhi)

Tako su “bogobojazni” vjerski konobari, kako bi zadovoljili svoje gazde, isjekli hadis te mu dali značenje koje odgovara Allahovim neprijateljima. A istinu je rakao Uzvišeni, kada je rekao:

”A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je data Knjiga (tj. znanje, jer je u Knjizi znanje) da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!” (Prijevod značenja Ali Imran, 187)

Povorka “vjerskih autoriteta” koji su oštro osudili “teroristički napad na američki konzulat i ubistvo američkog ambasadora”je toliko dugačka da čini besmislenim spominjanje svakog njenog člana. Međutim, mi ćemo se samo zadovoljiti citiranjem izjava pojedinih “priznatih i poznatih učenjaka”, kako sljedbenici strasti često nazivaju ove ljude.

Tako, glavni muftija Saudijske Arabije Abdulaziz Bin Abdullah je kazao da je najbolji odgovor na ovakve napade i provokacije, ostati dostojanstven i promovisati pozitivne tekovine islama i Poslanikovog života, dodajući: “Ukoliko muslimani probude svoj bijes i nasiljem budu odgovarali na ovakve uvrede, oni će tako postati samo instrumenti onih koji su i snimili ovakav film”.

Imajući u vidu da je Poslanik sallAllahu alejhi we sellem ubijao one koji su ga vrijeđali, a ulema islama složna da se onaj koji vrijeđa Poslanika treba ubiti, ostaje nejasno koje su to “pozitivne tekovine islama i Poslanikovog života” koje spominje muftija u kontekstu “nenasilnog odgovora na uvrede Poslanika”. Isti muftija je da podsjetimo pozivao egipatski narod da se ne buni protiv Mubaraka, hvaleći Mubaraka i njegov režim (detaljnije pročitaj ovdje, op.PV).

Muftijina fetva koja, pod krinkom brige za imidžom islama i muslimana, a interesantno je da se za imidž islama najviše “bore” oni koji ga najviše kaljaju, ima za cilj zaštitu američkih prijatelja porodice Saud, odjeknula je nadaleko, tako da su mnoge kvazi selefije u svijetu (a i kod nas) izašle sa istim stavom, te pozivali na “dostojanstvenu šutnju”, jer “demonstracije nisu po Šerijatu”. Da nas Allah sačuva ovakvog dostojanstva, proisteklog iz kukavičjih srca i debelih stomaka sljedbenika strasti!

Takođe, zbog demonstracija koje su širom svijeta organizirane povodom antiislamskog filma, mnogi su se muslimani i vjerski autoriteti osjetili nelagodno, jer kako oni kažu, te “nasilne” demonstracije kvare imidž islama u očima nevjernika, zaboravljajući na riječi Uzvišenog, koje je historija toliko puta potvrdila:

“Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.” (Kur’an, 2:120)

Antiameričke demonstracije širom svijeta su bile odlična prilika da, pored “vjerskih autoriteta”, korumpirani i pokvareni vladari i državnici u muslimanskim zemljama iskažu lojalnost Americi, mračnoj sili kojom Satana sije nered po zemlji. Isti, naravno, nikada nisu osudili vrijeđanje Poslanika, osim sa ciljem zaštite nevjernika ili pod paravanom iskazivanja licemjerne brige za svetinjama islama, kako bi se jeftino kupili glasovi i/ili naklonost naivnih muslimana.

Istinu je rekao Abdullah ibn Mubarek, kada je rekao: “A šta je drugo pokvarilo vjeru, do vladari i loši učenjaci?”

U nastavku ću navesti samo nekoliko detalja iz Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, života i njegovog odnosa prema onima koji vrijeđaju Allaha i Poslanika i/ili saučestvuju u tome, pa neka svaki musliman po svojoj savjesti donese sud o “vjerskim konobarima” koji, dok muslimanima serviraju svinjetinu, izgovaraju: “Bismillah! (U ime Allaha!)”


Šejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi ‘Isukana sablja protiv onoga ko vrijeđa Poslanika’, kaže: “Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po položaju poput Šafije i Ahmeda, je rekao: ‘Muslimani su se složili da onaj ko vrijeđa Allaha, Njegova Poslanika ili odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar i potvrdio sve ono što je Allah objavio’.”

Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao: “Učenjaci su se složili da je, onaj ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kafir. Njegov propis po učenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir.”

Ibn-Munzir kaže: “Svi učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen.”

Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Mora biti ubijen.” Pa je rečeno da li o tome ima hadisa? On reče: “Da. Od njih je hadis slijepca koji je ubio ženu i riječi Ibn-Omera: ‘Onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen’.”

Omer b. Abdul-Aziz je rekao da mora biti ubijen. U predaji kod Abdullaha kaže: Neće mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid ubio čovjeka koji je opsovao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nedajući mu priliku na pokajanje.”

Ka’b ibn Ešref[2] je bio židovski vođa i veoma riječit pjesnik. Kada se vijest o pobjedi muslimana na Bedru pronijela Medinom, čuvši za to, rekao je: “Ako je ova vijest tačna, onda je za nas bolje da smo pod zemljom nego na njoj.” Mislio je, bolje je da umremo jer, kakvog dobra ima živjeti nakon što su kafiri – kurejšije pobjeđeni. Počeo je da piše pjesme u kojima je oplakivao gubitak mušrika i govorio je protiv Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme i muslimana. Zatim je otišao u Mekku da im prenese svoje pjesme i da suosjeća s njima u njihovu gubitku. I nije se zaustavio samo na tome već je počeo da u svojoj poeziji spominje i žene – muslimanke. Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, reče: “Ko će se pobrinuti za Ka’ba ibn Ešrefa jer on vrijeđa Allaha i Njegova Poslanika? ” Muhammed bin Mesleme – Allah bio zadovoljan s njim, jedan od ensarija iz plemena Avs reče: “Ja ću, o Allahov Poslaniče! Želiš li da ga ubijem?” Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, reče: “Da”. Nakon toga je plemeniti ashab Muhammed ibn Mesleme ubio Ka’ba ibn Ešrefa.

Prilikom osvajanja Mekke, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je oprostio svim stanovnicima Mekke, pa i onima koji su se fizički borili protiv njega, svima osim onima koji su vrijeđali Allaha i Poslanika. Oni su ubijeni, a među njima čak i nekoliko robinja, koje su na zahtijev svojih gospodara pjevale pjesme u kojima je vrijeđan Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.

Drugi događaj je sa slijepim čovjekom koji je imao Umm Velid.

Ovaj slijepi čovjek je imao dvoje djece sa Ummu Velid. Ona je vrijeđala Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, i on je pokušavao da je upozori da prestane, ali ona nije slušala.

Jedno veče je vrijeđala Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, pa ju je on ubio.

Ujutro se vijest pročula i stigla do Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, pa je on sakupio ljude i rekao: “Pitam vas u ime Allaha neka se javi ko je to učinio!”

Slijepi čovjek se javio i prišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we selleme, i sjeo ispred njega i reče: “O Allahov Poslaniče, ja sam to uradio. Ona te je vrijeđala i upozoravao sam je da prestane ali nije htjela. Imam s njom dvoje djece, kao dva bisera su, a i bila je veoma dobra prema meni. Ali, prošlu noć je počela da te vrijeđa i ja sam izvadio nož i ubio je!”

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, reče: “Svjedočim da je njena krv dozvoljena!”

Drugim riječima, nema odštete za nju, ni kazne za onog ko ju je ubio!

Sljedeći slučaj sličan ovom je kada je čovjek ubio ženu iz svog plemena. Ovu priču je zabilježio El-Vakidija.

Ova žena se zvala Esma bint Mervan, bila je dobra pjesnikinja među ensarijama, ali je govorila protiv Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, i protiv islama, i pokušavala je da unese fitnu među ljude. Govorila bi im: “Ovaj čovjek ne pripada našem plemenu, pa kako da mu pružimo utočište, istjerajmo ga!”

Ensarijesu žrtvovali mnogo zbog hidžre Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, mnogi su bili ubijeni, grad je bio opkoljen; ali, oni su to radili u ime Allaha i zato se i nazivaju ensar – oni koji daju pobjedu Poslaniku, sallAllahu alejhi we seleme.

Umejr bin Ali, slijepi čovjek iz njene familije reče: “Kunem se Allahom da ću je ubiti ako se Allahov Poslanik vrati u Medinu!”

Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, je u to vrijeme bio na Bedru. Kada se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, vratio, Umejr bin Ali je otišao kod nje kasno noću i ubio je.

Poslije je otišao da klanja sabah namaz sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we selleme.

Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, završio namaz, pogledao je U’meira i rekao mu: “Jesi li ti ubio kćerku Mervanovu?”

On reče: “Da, žrtvujem i svog oca za tebe o Allahov Poslaniče, sallAllahu alejhi ve selleme.”

Umejr se bio zabrinuo da je uradio nešto loše i da je trebao tražiti odobrenje od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, bio vođa muslimana. Upitao je Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme: “Jesam li uradio nešto loše, o Allahov Poslaniče?” Šta mu je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, rekao? Je li mu rekao: Trebao si tražiti izun (odobrenje)?

Rekao je: “Ni dvije koze se ne bi pobile po pitanju nje!”

Da razjasnimo. Značenje ovoga je da čak dvije koze ne bi imale različito mišljenje po tom pitanju, čak ni životinje se ne bi razišle po tom pitanju. SubhanAllah!

Međutim, danas vidimo da ima razilaženja (među muslimanima) po ovom pitanju.

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, kaže da bi čak i hajvani ovo razumjeli, jasno rečeno da se ni dvije koze ne bi posvađale oko ovog! Pa kako onda da vidimo da se inteligentni ljudi raspravljaju oko ovog pitanja!? Kako može da bude ikakvog drugog mišljenja, kad je ovo tako jasno, kad je to koncenzus učenjaka, o čemu ćemo kasnije govoriti, inšaAllah.

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selleme, je pogledao na one oko sebe i rekao: “Ako hoćete da vidite čovjeka koji je pomogao Allaha i Njegova Poslanika, onda pogledajte u Umejra ibn Alija!”

Omer bin Hatab reče: “Vidite ovog slijepca koji je izašao noću u pokornosti Allahu!”

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellleme, reče: “Nemoj reći da je slijepac jer ovaj čovjek veoma jasno vidi!”

A mi danas imamo puno slijepaca! Danas imamo puno slijepaca!

Napisao: Ensar Hak

Napomena autora: Ovaj tekst nije nikakav pamflet ili poziv na neko djelo, već ima za cilj da argumentirano ukaže na licemjerstvo i obmanu “vjerskih autoriteta” i “vladara muslimana” koji pod izgovorom brige za islam obmanjuju ljude kršeći sami vjerske propise.

Napomena od “Puta vjernika”: Gledišta iznesena u rubrici “Vaša strana” ne moraju nužno odražavati stavove redakcije portala “Put vjernika”.

Svoje radove za rubriku Vaša strana možete slati na adresu: vasastrana@putvjernika.com

Ključne riječi: {tortags,4059,1}

Fusnote:


[1] kako stoji u jednom hadisu Poslanika sallAllahu alejhi we sellem

[2] od ovog pasusa pa do kraja je transkript audio predavanja šejha Envera el-Awlakija