Mnogo ljudi, među njima i zavidan broj „islamista“, o bivšem libijskom predsjedniku Gadafiju govori sa puno poštovanja i ljubavi, braneći ga i hvaleći, a kao najveći dokaz da je Gadafi bio dobar navode „činjenicu“ kako je libijski narod živio u nezamislivom bogatstvu i uživao mnoge beneficije koje se ne mogu naći ni u najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope.
Ugled Gadafija kod nekih ljudi je naročito porastao poslije njegove smrti objavljivanjem njegove navodne oporuke, u čijem širenju internetom su se utrkivali mnogi bosanski „islamisti“, rame uz rame sa Srbima i Hrvatima, koji su se znatno okoristili Gadafijem i njegovim režimom.
Međutim, ovakva predstava o Gadafiju i njegovom režimu je daleko od istine. Pogledajte samo nekoliko primjera i zaključite sami. Gadafijev režim je bio pun korupcije u obmana. Bilo je važnije koga (službenika) poznaješ od toga ko si ti kao osoba, pa su mnoge osnovne državne usluge bile dostupne samo onima koji su nudili više da plate.
Navodimo samo neke od poznatih zabluda o Gadafijevom režimu; listu ovih zabluda je sastavila grupa „Medžmuatu temkini Libja“, a u engleskoj verziji objavljena je na stranici suniforum.com.
Slijedi lista zabluda o Gadafijevom režimu i odgovor na njih:
U Libiji ne postoje računi za struju; električna energija je besplatna za sve njene građane
Kategorički neistinito. Uprkos siromašnoj električnoj infrastrukturi i slaboj mrežnoj pokrivenosti, čak i u glavnom gradu, vlasnici kuća u Libiji plaćaju mjesečne/kvartalne (ovisno od oblasti) račune za struju bazirane na očitavanju brojila. Struja se isključuje u slučaju neplaćanja računa. Ponovno povezivanje na mrežu nakon uplate nije brzo. Infrastruktura je slaba i u nekim područjima Libije struja još uvijek nije uopšte dostupna.
Nema kamate na pozajmicama, banke Libije su u vlasništvu države i pozajmice svim građanima se zakonom daju sa 0% kamate
Kategorički neistinito. Banke širom Libije su davale pozajmice godinama i postoji procentualna naplata na sve pozajmice, koja je usporediva sa kamatnom stopom, ali u duhu ‘islamske etike’, te se ne naziva kamatom, već ‘administrativnim troškovima’.
Posjedovanje kuće u Libij se smatra ljudskim pravom
Gadafi je obećavao da njegovi roditelji neće dobiti kuću sve dok svaki Libijac ne bude imao svoj dom. Gadafijev otac je umro dok su on, njegova žena i majka još živjeli u šatoru.
Gadafi je zloupotrebio ovo ljudsko pravo kao što je uradio i sa drugim osnovnim pravima. Dobro je poznato da su protivnicima režima u Libiji, kao i uspješnim privrednicima, oduzimani njihovi domovi i predavani članovima režima, obično kao nagrade za Slobodne oficire. Mnoge farme i kuće, a i privredna dobra, konfiskovani su tokom tri neslavne faze Gadafijeve diktatorske historije:
1969 – Užasna Zelena revolucija. Slobodni (Gadafijevi) oficiri su nagrađeni zemljištem, kućama i farmama koje su nekada pripadale drugim ljudima, a pravi vlasnici nisu dobili nikakvu kompenzaciju niti su upitani da li je to u redu.
Kasnih 70-ih – Uvođenjem zakona El-bejtu li sakinihi – Kuća (stan) pripada onome ko u njoj boravi. Kako je ovaj zakon došao preko noći, hiljade vlasnika kuća su momentalno ostali bez svojih domova, jer su stanari koji su u njima živjeli pod kirijom postali njihovi vlasnici na osnovu toga što oni ‘borave u njima’. Ovaj zakon je primjenjen na kuće, farme, prodavnice i ostalo.
90-ih godina – Uvođenjem Komiteta za čišćenje (imetka). Ovaj komitet je vođen nadaleko poznatim sloganom ‘Min ejne leke haza?’ – “Odakle ste ovo stekli?”, forma ultrasocializma gdje je oduzimano sve što je bilo u vlasništvu ljudi, uključujući kuće i poslove, ako bi se primjetilo da je to ‘višak“ ili da je doprinosilo ‘monopolu’.
Što se tiče Gadafijevog obećanja: Dok je Gadafi čekao da ‘svakom u Libiji’ bude obezbjeđen dom, on je bio smješten u kompleksu od 6 kvadratnih kilometara u glavnom gradu. On je također imao prostranu i dobro poznatu farmu na Aerodromskom putu u Tripoliju. I to, baš u glavnom gradu.
Prva zabluda: Svi novovjenčani parovi u Libiji od države dobijaju 60,000 libijskih dinara (50,000 $ ) za kupovinu stana
Ovo je dobro pozanta glasina i uobičajena šala u Libiji. Dok je možda ovakav zakon i zvanično postojao, ja ne poznajem niti jednu porodicu da je dobila ovakav dar.
Druga zabluda: Obrazovanje i medicinske usluge su besplatne u Libiji. Pre Gadafija pismenost Libijaca je bila oko 25% , dok je danas ta cifra 83%
Besplatno ne znači i adekvatno. Dobro je poznato da su Libijski standardi u zdravstvu užasni. Nadaleko je poznato da većina Libijaca u potrazi za zdavstvenom njegom idu u obližnje zemlje na liječenje. Naš obrazovni sistem nije ništa bolji. Zastario je, učitelji su slabo plaćeni i slabo obučeni a biblioteka uglavnom nema. Školski planovi su stalno bili pregledavani pod direktnom instrukcijom bivšeg režima, kao na primjer zabranjivanje engleskog jezika, mijenjanje kur'anskih ajeta, itd.
U narodu se kaže da bi Libijci bili sretni kada bi bili lišeni ‘besplatne zdravstvene njege’ i kada bi platili za zdravstvene usluge samo da ove budu na zadovoljavajućem nivou.
Treća zabluda: Kad bi Libijci željeli da započnu poslove na farmi, besplatno bi dobili zemlju za obrađivanje, kuću, opremu, seme i stoku za uzgoj
Ovo se nikada nije dogodilo, u dodatku ovome mnoge farme i kuće su bile oduzimane od strane vlasti radi izgradnje željezničkih i civilnih puteva.
Vlasnici zemlje su dobijali kompenzaciju samo ako bi na imanju imali pokrivenu građevinsku strukturu, jer je Gadafijev režim legalno posjedovao svako zemljište. Kada bi režim i dao kompenzaciju, onda bi to bilo daleko od stvarne vrijednosti vlasništva, i ljudi su čekali godinama da prime bilo šta ako bi uopšte i primili išta. Ovaj sistem je bio pun korupcije, mnogi stanovnici kažu da su morali da plate mito za mizerno sitnu uslugu.
Četvrta zabluda: Ako Libijci ne nađu obrazovne i medicinske uslove koji su im potrebni u Libiji, onda ih vlada finansira da idu u inostranstvo u potrazi za istim, i ne samo besplatno, već dobijaju 2, 300 dolara mejsečno za smještaj i auto doplatu
Kategorička neistina! Da je ovo bio slučaj, bivši režim bi dobio 6 miliona zahtjeva – po jedan za svakog čovjeka, ženu i dijete koji ne mogu da nađu obrazovne i zdravstvene uslove koji su im potrebni. Ovakva nagrada ne postoji.
Neke medicinske olakšice su davane ali ponovo, sistem je bio korumpiran.
Peta zabluda: U Libiji, ako neki Libijac kupi auto, vlada plaća 50% te cijene. Cijena goriva u Libij je 14 dolar centi po litru.
Dok je cijena goriva doista niska, kvalitet puteva, ispravnost i dostupnost putne signalizacije i saobraćajna infrastruktura su na najnižem nivou.
Šesta zabluda: Libija nema spoljnog duga i njene rezerve dosežu cifru od 150 milijardi dolara koje su sada zamrznute u svijetu
Dok je bogatstvo naše države neosporivo, skoro ništa od toga nije utrošeno na narod Libije niti na infrastrukturu zemlje. Osnovna zanimanja, usluge i druga državna infrastruktura je ili najnižeg standarda ili je uopšte nema.
Dostupnost novca nije ekvivalent bogatstvu i prosperitetu. Arapi imaju izreku o Libiji: “Bogata nacija siromašnih stanovnika ”.
Sedma zabluda: Ako neki Libijac nakon diplomiranja nije u mogućnosti da se zaposli, država mu isplaćuje prosječnu platu koju bi dobio da je zaposlen u svojoj profesiji, sve dok ne nađe posao.
Kategorički neistinito. Čak su i osnovne plate ponekada mjesecima neplaćene i onima koji su zapošljeni. Zdravstvena njega za nezapošljene ne postoji. Ovo uključuje i zdravstvenu njegu za invalide, udovice, a i penzionere također.
Osma zabluda: Dio prodaje libijske nafte je direktno prebacivan na račune građana Libije
Ova tvrdnja nema osnove jer je nemoguće naići na takav slučaj.
Deveta zabluda: Majka koja rodi dijete dobija 5 ,000 dolara
Kategorički neistinito! U Libiji postoji Dječji dodatak – što je oko 15-20 libijskih dinara (jedan libijski dinar je sada približno 0.6 eura, op.PV) mjesečno po djetetu. Nijednom Libijcu nije data strana valuta kao kompenzacija.
Deseta zabluda: 40 vekni hljeba u Libiji košta 15 dolar centi
Hljeb je bio subvencionisan od strane države. Dok cijena varira od prodavnice do prodavnice, hljeb obično košta četvrt dinara za 10 malih veknica ili 500 grama za dinar.
[Kraj citata od „Medžmuatu temkini Libja“]
GADAFIJEV “ISLAM”
Gadafi je u arapskom svijetu poznat po mnogim nakaradnim shvatanjima islama. Na internetu su dostupni mnogi video snimci u kojima je Gadafi prosipao svoje „bisere“ o svojoj satanističko-komunističkoj verziji „islama“. Jedna od lokacija na kojoj se mogu naći ovi video snimci je dostupna na adresi:
Ukratko, navodimo samo neke od poznatih zabluda o islamu koje je njegovao Gadafi, a svaka ponaosob je dovoljna da se musliman odrekne ovog zabludjelog diktatora i taguta koji je sebe prozvao „kraljem svih kraljeva“, a u stvarnosti, umro je ponižavajućom smrću kakva nije zapamćena u novijoj historiji čovječanstva.
Nabrojaćemo samo neke od Gadafijevih zabluda, o čemu se možete osvjedočiti na video snimcima čiji smo link postavili iznad ili uz pobrojane zablude:
1. Gadafi je negirao propis donošenja salavata (pozdrava) na poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i odbacivao je stav muslimana da će se Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu, što je u suprotnosti sa konsenzusom muslimana za svih 14 stoljeća islama.
2. Gadafi je negirao sunnet Poslanika sallAllahu alejhi we sellem i poredio ga sa židovskim Talmudom[1].
3. Negirao je i zabranjivao poligamiju, što je u suprotnosti sa učenjem islama i jasnim kur'anskim ajetima.
4. Govoreći o hidžabu, spomenuo je da je to „šejtanski posao“.
5. Gadafi je poznat po stavu da i Vatikan može vršiti tavaf oko Kabe.[2]
6. Izbacio je riječ „kul“ iz sure „Ihlas“ (Kul huwallahu ehad…)
Međutim, svakako da je najveće zlo od strane Gadafija koje je zadesilo narod Libije bila Gadafijeva Zelena knjiga, koju je Gadafi napisao po uzoru na Mao-Ce-Tungovu Crvenu knjižicu. Zbog toga što je Zelena knjiga najveći dokaz protiv Gadafija i onih „islamista“ koji ga brane, napomenućemo samo nekoliko poznatih Gadafijevih stavova iz ove knjige, na koju se temeljio libijski Ustav.
Zelena knjiga je dostupna na engleskom jeziku na sljedećoj web lokaciji:
Click to access Muammar-Qaddafi-Green-Book-Eng.pdf
Knjiga je, ko god imalo poznaje marksizam i Mao Ce Tungov komunizam, kopija komunističkih ideja kojima je dat islamski predznak. Da pogledamo nekoliko citata iz knjige:
“Zelena knjiga daje konačno rješenje problema instrumenata vlasti i pokazuje put narodima da iz epohe diktature priđu u epohu stvarne demokracije.”
Da ništa ne kažemo o ovoj knjizi, ovaj citat je dovoljan. Dakle, Gadafi sam priznaje da je njegov put “prava demokratija” koja je u stvarnosti bila mračni komunizam za narod i raskošni kapitalizam za njega i njegovu porodicu.
Poznata je stvar da islam zastupa vladavinu Allahovog zakona, dok je demokratija vladavina ljudi, koji ovisno o svojim strastima mogu dozvoljavati ono što je Allah zabranio (alkohol, blud, kamata…) i zabranjivati ono što je Allah dozvolio (višeženstvo, nikab, hidžab,…).
“Niko nema pravo izgraditi više stanova, nego samo onoliko koliko je potrebno njemu i njegovim nasljednicima.”
Niko nema pravo mijenjati Allahove zakone, kao što je to Gadafi uradio, jer u islamu čovjek može imati više stanova, u jednom živjeti a druge iznajmljivati, što predstavlja halal trgovinu. Na osnovu ovog citata Gadafi je nametnuo zakon po kome stan pripada onome ko u njemu živi. Tako su mnogi podstanari preko noći postali vlasnici stanova koje je Gadafi oteo od jednih i dao slugama režima.
“Zemlja nije ničije vlasništvo, ali svako ima pravo da je eksploatira i koristi radom, poljodjelstvo ili stočarstvom za svoga života i života svojih potomaka, ali osobnim naporom, bez upotrebe tuđe radne snage, plaćene ili besplatne, već koristiti zemlju samo u okviru svojih potreba.”
U islamu, zemlja je vlasništvo njenog vlasnika. Čovjek ima svoju zemlju, i ima pravo da je prodaje ili eksploatira, ili da koristi tuđu radnu snagu, kao i da je koristi mimo svojih potreba, tj. u svrhu trgovine i slično.
“Kućna posluga, bez obzira na to da li radi za nadnicu ili bez nje, vrsta je robova u suvremenom dobu.”
S obzirom da je opšte poznata činjenica da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, imao kućnu poslugu, ovaj citat iz Gadafijeve knjige je direktna potvora na Poslanika sallAllahu alejhi we sellem i na Allaha, koji nije zabranio poslugu (pa i onu bez nadnice).
“Prijevozno sredstvo također je prijeka potreba pojedinca i njegove obitelji. Stoga ne smije biti tuđe vlasništvo. U socijalističkom društvu ne smije se imati prijevozno sredstvo radi iznajmljivanja, jer to je također upravljanje potrebama drugih.”
Opet u suprotnosti sa Šerijatom, jer čovjek u islamu može imati prijevozno sredstvo radi iznajmljivanja i to predstavlja halal trgovinu.
Ovo su samo neke od zabluda kojima se „kitio“ višedecenijski diktator Libije. Nadamo se da će ovo biti dovoljan argument onim muslimanima koji tako uporno hvale Gadafija i brane ga kao što ne bi odbranili ni svoje najmilije.
Mnogi od ovih muslimana brane Gadafija zato što je bio napadnut od strane NATO saveza, što je pogrešno, jer nije nužno dobar svako koga NATO napada. NATO je napao i Srbiju i Miloševićev režim, pa bi po ovoj logici trebalo da i Milošević bude dobar.
Put vjernika je o revoluciji u Libiji već objavio nekoliko članaka koji su dostupni na sljedećim likacijama:
Gadafijeve okrutnosti i stav islamskih učenjaka o njemu
Pukovnik Muamer Gadafi je imao svoju listu okrutnosti. Godine 1983, aktivisti libijskog Hizbut tahrira su pogubljeni od strane Gadafija. Pogubljenja su vršena u školama, na univerzitetima, ispred profesora, predavača, studenata, zapravo čak i ispred njihovih članova porodice i djece.
Gadafi je konstantno ubijao ljude koji se nisu slagali sa njim u politici. Oni su bili hapšeni, zatvarani i mučeni. Šejh Enver el Avlaki je spomenuo da je od strane Gadafija, tokom njegove 42-godišnje vladavine najmanje jedna hiljada mudžahida zatvorena.
“Gadafi je izvršio egzekuciju koja je možda bila najbrutalnija egzekucija koju smo ikada vidjeli, protiv 1,200 zatvorenika u zatvoru Ebu Salim. Oni su već ranije bili zatvoreni, a onda i pogubljeni za manje od tri sata,” rekao je Muhammed Abdalla, jedan libijski aktivista iz 70-ih godina.
Kakvo je mišljenje šejha dr. Abdullaha Azzama o Gadafiju?
Navodimo njegove riječi upućene ulemi po pitanju Gadafija:
“Ako pitate učenjake: ‘Kakvu fetvu biste objavili protiv Gadafija koji nije ostavio nijednog mladog muvehhida (ljudi koji se čvrsto drže tewhida) a da ga nije bacio u zatvor… Kakvu biste fetvu objavili o Gadafiju koji je počinio jasni kufr naspram Allaha, tako jasan i bistar kao dnevna svjetlost, a još je i poricao sunnet Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Kakvu fetvu biste donijeli, o časna ulemo? Da li je on još uvijek musliman? Ja ne mislim da bilo koja religija prihvata ovakve ljude, čija tiranija je prešla sve granice, i ko god je voljan da prihvati ovakvu tiraniju, on je griješan na ovom svijetu i biće kažnjen na Sudnjem danu.” (Šejh Abdullah Azzam, El džihad: fiqhun we idžtihadun, strana 195-196, izvor fetve: Prisoner of Joy)
Pored toga, šejh Ebu Munzir es-Saidi – Allah ga sačuvao – vođa Al-Džema'atu el-islamijje el-muqatilah Libja rekao je da je Gadafi u Libiji primjenjivao zakon koji je apsolutno neislamski. Navodimo njegove riječi (Izvor fetve: Prisoner of Joy):
“Doista,zakon koji je primjenjivan u Libiji je zakon nevjerstva i paganizma. I obavezno je za svakog muslimana u Libiji da da svoj doprinos u ukidanju ovog zakona… “.
On je dodao:
“I muslimani u Libiji moraju biti oprezni i budni, da ne budu u saffu (redu) sa onima koji brane ovog taguta oružjem, govorima ili pisanjem, jer Allah azze we dželle kaže (u prijevodu značenja):
“I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače – nema vam pomoći.” (El Hud, 113)
(Put vjernika)
