“Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!”

Popularno na sajtu


Danas se na sva zvona zvoni o potrebi poštovanja ljudskih prava dok s druge strane vidimo kako su zatvori, javni i tajni, širom svijeta prepuni učenjaka i daija kojima se imena više i ne mogu nabrojati…

Dragi i poštovani moji!

Naslov teksta koji je pred vama je jedan od ajeta Uzvišenog Allaha. To je ajet iz Kur'ana i njime se opisuje mržnja i netrpeljivost nevjernika prema Allahovim poslanicima i Njegovim miljenicima. U njihovoj blesavoj nesnošljivosti prema Allahovoj istini parola nevjernika je uvijek ista bez obzira na mjesto, region ili vrijeme.

„…istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!”1

Ovdje ću govoriti o klevetama i podvalama nevjernika na račun Allahovih robova koji na zemlji ne siju smutnju i nered. Naprotiv, oni se trude da smutnja i nered nikada ne zauzmu mjesto u društvu a samim tim da ne budu dio života pojedinaca ili cjelokupnog kolektiva.

Uzvišeni Gospodar nam je pojasnio puteve zla i grijeha i upozorio nas je kako ih se trebamo čuvati. Međutim, šejtan je živ i nije umro i uvijek nastoji da svoje sljedbenike revnosno i vrijedno održava u stanju postojane budnosti i spremnosti da ovi pokrenu ratove protiv islama i muslimana gdje god bilo u svijetu.

Faraon je u historiji zabilježen kao vođa kufra i širka. Bio je izuzetno sposoban i vešt po pitanju postavjanja zamki i spletki Allahovom poslaniku Musau, sallallahu alejhi ve sellem. Evo kako se on obraćao ovom Allahovom poslaniku.

لَئِنِ اتَّخَذْتَ إِلَهًا غَيْرِي لَأَجْعَلَنَّكَ مِنَ الْمَسْجُونِينَ

„Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”2

Faraon nije tu stao već je među ljude širio lažnu propagandu kako je fizička likvidacija Musaa, alejhis-selam, potez koji će društvu donijeti samo dobro!! Tako postupaju i današnji vladari širom svijeta koji ljude lažu i varaju kako su islamski praktičari smutljivci a kako su oni dobronamjerni uređivači društvenog blagostanja i harmonije.

وَقَالَ فِرْعَوْنُ ذَرُونِي أَقْتُلْ مُوسَى وَلْيَدْعُ رَبَّهُ إِنِّي أَخَافُ أَنْ يُبَدِّلَ دِينَكُمْ أَوْ أَنْ يُظْهِرَ فِي الْأَرْضِ الْفَسَادَ (26) وَقَالَ مُوسَى إِنِّي عُذْتُ بِرَبِّي وَرَبِّكُمْ مِنْ كُلِّ مُتَكَبِّرٍ لَا يُؤْمِنُ بِيَوْمِ الْحِسَابِ (27) وَقَالَ رَجُلٌ مُؤْمِنٌ مِنْ آَلِ فِرْعَوْنَ يَكْتُمُ إِيمَانَهُ أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَنْ يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ

„Pustite vi meni – reče faraon – da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” Musa reče: „Molim Gospodara svoga a on je i vaš Gospodar, da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!”3

Također ako pogledamo u životopis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jasno se može vidjeti ta neopoziva istina koja govori o stanju i stavu nevjernika prema islamu.
Uzvišeni Allah kaže:

وَإِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَيَمْكُرُونَ وَيَمْكُرُ اللَّهُ وَاللَّهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah je njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.”4

U komentaru ovog ajeta Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: „Velikani iz svih ogranaka plemena Kurejš su se okupili u daru-nedve. Tamo ih je dočekao Iblis u obliku starog i naočitog čovjeka. Kada su ga ugledali, upitali su ga: „Ko si ti?” On je odgovorio: „Ja sam starac iz Nedžda! Čuo sam o povodu vašeg okupljanja pa sam riješio da i sam uzmem učešća u tome i da vas ne poštedim svojeg mudrog savjeta!” Oni rekoše: „U redu! Uđi sa nama.” Tako je on ušao sa njima. Tada im se obratio riječima: „Dobro razmislite o ovom čovjeku! Tako mi Boga on će vas njegovim postupkom poraziti!” Neko se oglasi: „Uhapsite ga i u lance ga okujte sve dok ga do smrti ne iscrpimo i da crkne kao oni pjesnici prije njega, Zuhejr i Nabig jer je on jedan od njih!”

Allahov neprijatelj, onaj starac iz Nedžda reče: „Ne, tako mi Boga, nemojte tako postupiti! Tako mi Allaha on će uspjeti u dostavljanju njegovog te će mu ljudi to prihvatiti pa će vam ga preuzeti i neće vam dozvoliti da ga napadate. Možda vas oni i protjeraju iz vašeg grada. Razmislite o drugačijem postupku!” Jedan čovjek reče: „Protjerajte ga i urahatite se od njega! Ako ga protjerate, on vam neće ničim nauditi ma gdje god bio i šta god uradio. Ako vas više ne vrijeđa, onda ste se otarasili njega i neka se drugi pobrinu o njemu!”

Starac iz Nedža progovori: „Ne, tako mi Boga, nemojte tako postupiti! Zar ne vidite slast njegovih riječi, razboritost njegovog jezika, i kako obuzima srca svojim govorom? Ako to učinite i ako se on obrati Arapima krenuće protiv vas sve dok vas ne otjeraju iz vaše zemlje i dok ne poubijaju vaše velikane!”

Prisutni rekoše: „Bogami, ovaj govori istinu! Nađite neko drugo riješenje!” Tada se oglasi Ebu Džehl riječima: „Tako mi Boga ja ću vam dati riješenje koje nikako ne možete shvatiti! Osim njega drugog riješenja nema!” Ljudi ga upitaše: „Koje ti je riješenje?” Ovaj odgovori: „Da iz svakog plemena izaberemo po jednog snažnog mladića i da svakom od njih damo oštru sablju i da ga udare svi zajedno kao jedan. Kada ga ubijete, onda je njegova krv kod svakog plemena5 i ne vjerujem da postoji neko iz redova Beni Hašima koji je u stanju da povede rat sa svim Kurejšijama jer kada to vide doći će pameti a nas će ostaviti na miru i time ćemo poštedjeti sebe njegovog uznemiravanja!”

Tada onaj starac iz Nedža progovori: „Tako mi Boga, ovo je ispravno! Ovo što je ovaj momčina rekao, ništa drugo osim toga! Tako se složni raziđoše.

Tada je Džibril došao Allahovom Poslaniku i naredio mu je da ne prespava u krevetu u kojem je inače spavao. Obavijestio ga je o spletki njegovog naroda. Allahov Poslanik te noći nije boravio u svojoj kuči. Tada mu je Allah naredio hidžru. Nakon pristizanja u Medinu Allah je u poglavlju El-Enfal objavio ono čime je Poslanika podsjetio na Njegovu blagodat i iskušenje: „I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah je njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.”
Eto, kako su se Kurejšije jučer dogovarali da naude Poslaniku, sallallahualejhi ve sellem, upravo se ta ista slika ponavlja danas. Razapinju zamke i spletkare iskrenim učenjacima i pozivačima u Allahovu uputu. Ono što se jučer dešavalo Poslaniku, sallallahu aljehi ve sellem, danas se otprilike tako nešto događa i iskrenim učenjacima i borcima za stvar ove vjere od strane sekularističkih zmija i njihovih vladara.

Danas se na sva zvona zvoni o potrebi poštovanja ljudskih prava dok s druge strane vidimo kako su zatvori, javni i tajni, širom svijeta prepuni učenjaka i daija kojima se imena više i ne mogu nabrojati zbog predugačkog spiska na kojem se nalaze te zvijezde islama i ponos ummeta.

Vereka ibn Nufel, radijallahu anhu, je jasno rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Nijedan čovjek nije došao s time s čime si ti poslat, a da mu se nisu suprotstavili!”
Šejh Ebu Muhammed El-Makdisi, Allah ga oslobodio zatvora nevjernika, kaže: „Malo je onih koji zaista razumiju stvarnost metodologije ove vjere i razmjer njenog obima. Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem i kada je poslao Džibrila da ih vidi i kada je Džibril ugledao Džennet i njegove blagodati, rekao je: „Tako mi Tebe o Gospodaru, niko neće čuti o njemu a da ne uđe u nj!” Kada je nakon toga vidio kako je Džennet opkoljen mukama i nedaćama, rekao je: „Tako mi Tebe o Gospodaru, bojim se da niko neće uči u nj!”

Put kojeg je Allah odredio da se slijedi do Dženneta, nije ukrašen cvijećem i ljepotom. Naprotiv, to je put obavijen nedaćama, iskušenjima, boli i krvlju! Da je iko mogao uči u Džennet drugim a ne ovim putem, onda bi Allahovi poslanici bili najprijeći toga jer ih je Uzvišeni Allah izabrao između svih ljudi, ali, oni su bili napadani, povrijeđeni i u laž su bili ugonjeni.

فَصَبَرُوا عَلَى مَا كُذِّبُوا وَأُوذُوا حَتَّى أَتَاهُمْ نَصْرُنَا وَلَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِ اللَّهِ

„…pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti…”6

Ovo je istina koju zna svaki oštrouman vjernik koji poznaje menhedž vjerovjesnika a svjestan je historije Allahove objave među ljudima. Zato su prve riječi koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo kada je bio obaviješten o poslanstvu bile riječi Vereke ibn Nufela, koji je odveć poznavao prijašnje knjige: „Nijedan čovjek nije došao s time s čime si ti poslat, a da mu se nisu suprotstavili!” Pa tako, oni koji sanjaju da budu nasljednici vjerovjesnika a istovremeno traže naklonost ljudi i njihovih vlada, takvi nisu shvatili istinitost ovog menhedža…”

Ovako je šejh El-Makdisi govorio prije ravno deset godina.

Najgora vrsta zločina i nanošenja nepravde je kada nevjernici i njihovi suradnici kažnjavaju islamske praktičare zbog praktikovanja islama i njihovog ustrajavanja na putu istine. Kada se poziva u tewhid, to je kriminal i zabranjeno djelo zbog kojeg se počinioc treba kazniti!

Kada se upućuje poziv u odbranu svetinja islama, to je kažnjivo djelo i počinioca treba smjestiti iza rešetaka jer je to zlodjelo na rangu ubistva i genocida!!

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: „Širk je osvojio duše ljudi zbog vidljive i očite dominacije neznanja i skrivenosti znanja. Tako je dobro postalo zlo, a zlo je postalo dobro! Sunet je postao bidat a bidat je postao sunet! Tako su djeca odrasla na tome a starci su osijedili na istom. Znanje je izbrisano a islam je kod ljudi postao čudan i nedokučiv!”

Primjera radi, pogledajmo optužnicu na račun šejha El-Makdisija, Allah ga oslobodio zatvora nevjernika i njihovih repova. On je pred vojnim sudom kraljevine Jordan optužen zbog pisanja knjige Ibrahimova vjera. Ova knjiga je navodno izazvala srdžbu i reakcije nekih saudijskih daija koji su je kritikovali na nekim satelitskim tv-stanicama što je moglo predstavljati uvrijedu dobrosusjedskih odnosa između dvije zemlje. Također je okrivljen da je putem njegovih pisanih tekstova pomagao muslimanima Afganistana. Također jedna od optužnica na računa šejha je i to što je od nekih dobročinitelja primio određene sume novca sa kojima je kupovao kuće udovicama ubijenih muslimana. Kao odgovor na ovu optužnicu protiv šejha El-Makdisija ovdje ćemo spomenuti slijedeći hadis:

وعن أنس رضي الله عنه: أن النبي صلى الله عليه وسلم لم يكن يدخل بيتا بالمدينة غير بيت أم سليم إلا على أزواجه فقيل له فقال: (إني أرحمها قتل أخوها معي) [أخرجه البخاري]

Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ušao u nijednu kuću u Medini osim u kuće njegovih žena. Međutim, ulazio je u kuću žene po imenu Ummu Selim. Kada su mu ashabi to rekli on je odogovorio: „Ja joj pomažem jer je njen brat poginuo u bici sa mnom!” Pomagao joj je na sve moguće načine ne zaboravivši djelo njenog brata a i obavezu da se nakon smrti muslimana treba pomagati njegova potrebna porodica.

Taguti nemaju granice u pretjerivanju, laganju i izmišljanju kojekakvih optužbi i podmetačina na račun Allahovih robova. Pogledajte samo kako su se iz redova Lutovog naroda ophodili prema ovom poslaniku.

Lut, sallallahu alejhi ve sellem, je poslušao savjet svojeg amidže Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem , te je krenuo narodu Sodoma. To je bio veliki grad sa mnogobrojnim selima u okolini. Bili su najpokvarenija stvorenja na licu zemlje, drumski razbojnici, muškarci su međusobno općili, i nisu se na savjet odazivali. Lut, alejhis-selam, je ovaj narod pozivao u robovanje samo Allahu Jedinom. Pozivao ih je da se okanu njihovih hrđavih postupaka, međutim, oni su to odbili i uporno su ustrajali na njihovoj zabludi. Ustrajali su na grijehu i kufru. Niko od njih nije poslušao božanski poziv s kojim im je došao Lut, alejhis-selam. I ne samo to, nego su osjećali teskobu zbog prisustva Allahovog poslanika među njima te su donijeli odluku da ga jednostavno protjeraju kako bi se otarasili njega i njegove vjere. To je bio njihov odgovor jučer, to je odgovor svih onih koji danas također odbijaju savjet božanske objave islama.

Tada im je Allah dao kaznu koju je nemoguće odvratiti ili onemogućiti jer se tome nikada i nikako nisu nadali. Postali su primjer čovječanstvu kako će biti kažnjeni neposlušnici i oholnici.

„I Lut, kada reče narodu svome: ‘Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih? Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.’ A odgovor naroda njegova je glasio: ‘Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!'”7

Neka je hvala Allahu , Gospodaru svjetova!

Napisao: Tajjib Nasih

Ključne riječi: {tortags,4266,1}

Fusnote:


[1] Kur'an, El-Araf/82

[2] Kur'an, Eš-Šuara/29

[3] Kur'an, El-Gafir/26-27

[4] Kur’an, El-Enfal/30

[5] Govori se o tome kako u ovoj situaciji Poslanikova porodica i ashabi neće moći povesti rat t.j. tražiti osvetu protiv svih arapskih plemena.

[6] Kur’an, El-Enam/34

[7] Kur'an, En-Neml/54-56

 

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz