Islam i muslimani su danas postali glavne mete na svim frontovima. Muslimani diljem svijeta se ubijaju, njihova krv se proljeva sa najmanjim razlogom a njihova čast i dostojanstvo su postali predmetom igre i zabave nevjernika.
Za razliku od prošlosti, bojno polje se danas umnogome proširilo, i osim borbe na ratištu na kojem se borba odvija upotrebom vatrenog oružja, borba se danas ako ne u jačem, sigurno u istom intezitetu vodi i putem raznih vrsta medija.
S obzirom na slavnu i pobjedničku prošlost muslimana, nevjernici su još davno shvatili da muslimane ne mogu poraziti na borbenom polju, jer kako da ljudi koji žele život na ovom svijetu poraze ljude u borbi koji žele smrt? To prosto nije moguće.
Stoga, početkom 20. vijeka i izumom TV i radio prijemnika, pa kasnije i interneta, nevjernici su uvidjeli da u njima imaju snažno oružje u borbi protiv islama i muslimana koje im često može nanijeti više štete nego ijedno vatreno oružje.
Danas mi možemo da vidimo kulminaciju ove medijske borbe protiv muslimana kojoj su prethodile godine “napornog rada”, gdje više ne postoje nikakva pravila, “sloboda govora” je postala prostituka, a oni koji se pozivaju na nju – svodnici.
U moru “javnih kuća” diljem razvratničkog zapada, koje sebe nazivaju javnim medijima za informisanje, primjetno je da su se i u BiH od završetka rata pa do danas ovakve “institucije” u velikoj mjeri umnožile.
Međutim nije samo sloboda govora postala kao prostituka koju koristi i zloupotrebljava kako ko hoće, taj “stari zanat” su počeli usvajati i radnici jednog, historijski gledano, relativno novog zanata – novinarstva.
U svojoj borbi protiv islama na teritoriji BiH se posebno ističe jedna “crvena” novinarska javna kuća čiji je glavni svodnik čovjek kojeg neki nazivaju ministrom četničke sigurnosti. Njegove novinarske prostitutke, baš kao prave “rade” za onoga ko više plati bio on Amerikanac, Rus, Kinez ili četnik – one za novac udovoljavaju svim njihovim potrebama.
Kao i prave prostitutke i ove novinarske nemaju morala, etike, časti a posebno im manjka stida. Ali ipak, mnoge prostitutke danas tajno prodaju svoja tijela, stideći se svojih postupaka, ali primorane da zarađuju na taj način da prehrane sebe i članove svoje porodice.
Ali novinarske prostitutke svoju prljavu rabotu rade javno, ne stide se ni Boga ni ljudi, čak šta više ponose se onim čega se normalni ljudi stide, pod izgovorom da to rade za javno dobro.
Muslimani su već odavno otupljeli na mnoge laži i potvore koje nevjernici upućuju na ručun čestitih vjernika i vjernica, pa stoga ono što je vjernike prije mnogo srdilo i rastuživalo, sada manje srdi i rastužuje, a mnogi i samo odmahnu glavom znajući da je u nevjerničkoj prirodi da napadaju i da lažu na vjernike – jer ko se čudi lavežu psa, znajući da je to njegova osobina?
S druge strane i nevjernici su “odrvenili” na te iste laži i više se ne uzbuđuju na ono što su stotinu i više puta čuli o muslimanima, vjernicima. I oni žele nešto novo, “sočnije” i bezobraznije da zadovolje svoja bolesna srca i mračne duše.
Nedavno je spomenuta javna “novinarska” kuća objavila tekst, kojeg smo mogli manje-više svi čitati, u kojem je zvanično pomjerila granicu postavljenu od strane globalnih nevjerničkih islamofobičnih medija koju su ucrtali i domaći mediji, i ta granica uglavnom nije prelazila klasične uvrede i klevete upućene muslimana, tipa “vehabije”, “teroristi”, “ekstremisti” – sve do sada.
Pisajući o odlasku žena u Siriju, koje se udaju za bosanske ponosne mudžahide i o drugim temama koje se tiču odlaska u Siriju u jednom djelu jedna od novinarskih prostitutki piše sljedeće referirajući se na domove muslimana, sljedbenika Kur'ana i sunneta.
“Kod pojedinih pretresa neke kolege su povraćale. Unutra je prljavo, iza kreveta su ženske gaćice i smeće, a hrane u kući skoro da i nema. Ali, zato u ormaru stoji puška. Pojedinci koji su i ranije imali problema sa zakonom priznavali su da su od predavanja jednostavno postali takvi – otkriva naš izvor.
Dalje otkriva da su kod pojedinih nalazili čak i alkohol, kao i upotrijebljene prezervative razbacane po sobama.”
Pokušati se oprati od ovoga bi značilo da su ovi bestidnici uspjeli u svom naumu. Ne, mi uopšteni nećemo ni pokušati da negiramo ove bljuvotine, nego nam je cilj pokazati muslimanskoj javnosti dokle su spremni ići neprijatelji islama i muslimana da bi ukaljali njihov ugled i da bi povrijedili njihovu čast, a da bi s druge strane udovoljili svojim gospodarima sa Zapada iz onoga što treba da proizađe ih toga.
Međutim, samim tim što smo postavili ove navode na sajtu govori ustvari koliko su oni istiniti u našim očima, a mi sigurno najbolje znamo šta se nalazi i šta se dešava u našim domovima pa više i od “izvora” koji nemaju niti ime a ni prezime.
Ono što želimo istaći jeste da znamo zašto je pokrenuta medijska hajka u poslijednje vrijeme a pokrenuta je radi diskreditacije muslimana u cilju stvaranja javne podrške za novi zakon čiji je prijedlog uputio gorespomenuti svodnik u kojem se predviđa tamnica do 10 godina za svakoga onog ko spomene Siriju u “krivom” kontekstu o čemu više možete pročitati ovdje.
U tekstu se posebno ističe kazna za “one koji, pak, javno, putem sredstava informiranja, distribuiraju ili na bilo koji drugi način upućuju javnosti poruku koja za cilj ima poticanje na učestovanje u vojnim operacijama u inozemstvu, prijeti kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.”
Ovo znači da ako na svom facebook profilu ili grupi postavite neki video ili tekstualni sadržaj o patnjama sirijskog naroda što često može biti poticaj savjesnim mladim ljudima za odlazak u Siriju, možete zaraditi do 3 godina zatvora. Ako pak uradite “share” tog video ili tekstualnog sadržaja od svog prijatelja, možete također zaraditi do 3 godine zatvora radi “distribuiranja” takvog sadržaja.
Tj. s obzirom na veliki prostor za manipulaciju ovim zakonom, možete dobiti robiju svaki puta kada javno spomenete Siriju a ne budete se sviđali ovim svodnicima i njihovim gazdama iz Beograda i Vašingtona.
Samo par dana prije ovog teksta iz iste javne kuće je stigao tekst druge novinarske prostitutke koja licemjerno “oplakuje” Senada Kobaša rahimehullah, mudžahida koji je nedavno preselio u Siriji boreći za potlačene i za uspostavu Allahovog zakona u toj državi, sa istim ciljem a to je diskreditiranje u cilju podrške javnosti za novi zakon čije smo detalje spomenuli iznad. U tekstu između ostalog piše sljedeće:
“Za Senada Kobaša, bh. državljanina koji je poginuo kao dobrovoljac u sirijskom ratu, odavno je bilo kasno. Prema iskazima rodbine, ovog mladića život nije mazio, roditelji umrli, porodica rasturena, dom razrušen, pa je on životu uzvratio istom mjerom – radikalno.”
Odavno je kasno Senade. Kasno za Allahove neprijatelje da te potvaraju, vrijeđaju i spletke da ti smišljaju da te u tamnicu bace. Ali još nije kasno za nas, evo pokazuju da još ima vremena.
Zatim navodi da “strani dobrovoljci u lokalnim ratovima, bilo da je to Sirija, Eritreja ili Čečenija, kakvi god bili motivi pojedinaca, u geopolitičkoj karti svijeta ucrtani su terorističkim bojama.”
I ovdje je djelimično istinu rekao. Bosanski dobrovoljci u vojski BiH, koji očigledno da dobrovoljno idu u lokalni rat u Afganistan su obojeni terorističkim i okupatorskim bojama Nato snaga, ali nekim slučajem autor je zaboravio spomenuti njih, valjda jer ih i sam financira kao porezni obaveznik ove države.
Na kraju autor “zabrinuto” poziva na “spasavanje” preostalih muslimana od “njih samih”.
Jedino ih zakon može spasiti od njih samih, a državu i narod diskonektovati od radikalne propagande i spriječiti finansiranje i organizaciju dobrovoljačkih tura. Za Kobaša, Velića i ostale koji su se već upleli, ili sami gradili tu mrežu, nije bilo šanse. Ali, još nije kasno da se spasi nečiji drugi sin, brat ili otac.
Kao što smo i spomenuli a što u zadnjim redovima postaje očito, da je i ovaj tekst imao u cilju da opravda skorašnje donošenje zakona u pogledu odlaska u Siriju, u kojem autoru nije bilo čak mrsko da pusti koju krokodilsku suzu da bi sve to izgledalo uvjerljivije.
Osim toga biće zanimljivo gledati u skoroj budućnosti šta znači i ovo “diskonektovanje države od radikalne propagande” s obzirom da je autor iskoristio riječ “diskonektovnje” što implicira na internet, sa kojeg oni vjerovatno vide da dolaze “radikalna propaganda”. U svakom slučaju, po svemu sudeći, u ovoj “operaciji spašavanja” bi mnogi muslimani mogli zaglaviti zatvora na više godina.
Prema tome, mislim da će se svi muslimani u Bosni, s obzirom da ne možete “spašavati” one u Siriji, složiti ako kažem, NEMOJTE NAS SPAŠAVATI – o vi jasni neprijatelji islama i muslimana – “Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik.” (3:173)
Za Put vjernika: Ebu Isa
Moguće povezani članci:
Serijal kineski genocid: U kuće uhapšenih muslimana vlasti useljavaju službenike Kineze da nadziru život ukućana
“Vi se borite za prostitutke – mi se borimo za Allaha…”
Sramotno! Prema australskom senatoru, muslimani ubijeni na Novom Zelandu su sami krivi
Muftija Kavazović uputio izraze saučešća povodom smrti brata mu Irineja