Rekao je Uzvišeni Allah:
„Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.“ [1]
Imam Ibn Kesir je rekao sljedeće:
„Kaže Uzvišeni Allah Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: („Ako te neki od mnogobožaca“) protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke („zamole za zaštitu“), zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz.
(„A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega“), tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta. („To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna“), tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika, pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam.
Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu.
Ali učenjaci su rekli: „Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca“.
Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana.“
(Tefsir Ibn Kesir (557 str) na bosanskom jeziku)
Ambasadori nevjerničkih zemalja u muslimanskim zemljama nemaju ograničen period boravka. Naprotiv, oni su slobodni boraviti koliko im je volja. Također, njihov cilj nije onaj koji se spominje u ajetu, a to je da čuju Allahove riječi kako bi pouku primili i obavijestili svoj narod o tome, već nerijetko, njihov zadatak je špijuniranje i tajno djelovanje u muslimanskim zemljama kako bi doveli do slabljenja muslimana i njihovog društva.
Ako tome dodamo i to, a što je najbitnije, da i kada bi rekli da oni posjeduju ugovor o sigurnosti, taj bi ugovor bio ništavan i neprihvatljiv, zato što je dat od strane vladara koji nije musliman (ako ikako možemo kazati da je dat, jer strani nevjernici odavno vladaju i kontrolišu muslimanske zemlje, i nemaju potrebe da im neko nešto daje ili dozvoljava)
A bio bi ništavan iz više razloga, kao što je: suđenje po onome što Allah nije propisao a što predstavlja nevjerstvo i izlazak iz islama, poput pozivanja na laičke zakone te suđenja po istima; potpomaganje nevjernika u borbi protiv muslimana, kao što je sklapanja raznoraznih ugovora o borbi protiv izmišljenog „terorizma“ (čitaj muslimana općenito, a mudžahida posebno), te davanja izuna za bombardovanje muslimana, tako što se ustupaju vojni aerodromi, baze i slično.
Ove tačke koje smo spomenuli, a i druge koje smo izostavili, izvode čovjeka iz islama, i čine da onaj koji je upao u to više nema nikakvog legitimiteta niti dužnosti kod muslimana – u ovom slučaju vladar. Na osnovu toga, svaki ugovor koji je on sklopio je ništavan i neprihvatljiv. I ovo su opće poznate stvari u fikhskom poglavlju koje obrađuje ove teme.
Prema tome, stvarno je krajnje neozbiljno i neodgovorno od strane onih koji se pozivaju na znanje da spominju općenite govore tipa:
„U šerijatu je zabranjeno ubijati izaslanike druge države“, a da pri tom ne pojasne cilj, uvjete, posljedice, i ostale stvari koje se vežu za te izaslanike.
Ako si već spomenuo određenu meselu, onda je pojasni onako kako treba i do kraja, kako bi ljudi spoznali ono što ne znaju, a posebno u vremenu kada ljudi tonu u neznanju i prohtjevima. A kod Allaha Uzvišenog je uspjeh.
Napisao: Ebu Abdur-Rahman El-Balkani
[1] Et-Teuba, 6
Moguće povezani članci:
Šejh Abdul-Aziz et-Tarifi: Iskrivljavanje i predstavljanje islama na način da nevjernici budu zadovoljni (1. dio)
Tefsir Kur'ana: Tumačenje ajeta “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…”
Šta se govori i čini kada se usnije lijep ili ružan san ?
Kada saznaju za nešto važno, oni to razglase