Kako su Keri i Lavrov prevarili Asada i svjetsku javnost

Sjedinjene Države, nakon nedavnog sklapanja dogovora sa Asadom, u kojem je vlada SAD odustala od napada na režim a Asad obećao „uništiti“ hemijsko oružje, nisu povukle svoje ratne brodove iz Mediterana, navodno zbog toga što je još „postojala mogućnost“ da napad bude izveden ako Asad ne ispoštuje svoj dio dogovora.

Ali ko je još mogao povjerovati u ovu tvrdnju imajući u vidu da Asad nipošto ne bi prokockao ključnu kartu kojom je kupio odustanak Sjedinjenih Država od napada, koji bi vjerovatno, da je do njega došlo, bio poslijednja lopata zemlje na Asadov grob, pod uslovom da je ikada do napada i trebalo doći.

A sada se jasno vidi da Sjedinjene Države nikada nisu imale u cilju „kazniti“ Asada a posebno ne da ga svrgnu. Jedan od glavnih ciljeva  SAD-a je bio da sa sirijskog tla uklone hemijsko oružje. Dopremanjem ratnih brodova pred samu Siriju, Sjedinjene Države su izvršile snažan pritisak na Asadovu vladu. Uz snažnu medijsku kampanju, čije su radilice danonoćno ubjeđivale mase da je napad na sirijski režim neizbježan, svijet je iz dana u dan očekivao prve vijesti o napadu.

Kada su mediji predviđali da će napad započeti u narednih 48h, istovremeno je došla informacija o odgodi vojne intervencije najmanje do 9. septembra, navodno iz razloga da bi Obama dobio dozvolu Kongresa. Nakon toga počinje druga faza medijskog napumpavanja već ionako ozbiljne situacije koja je povećavala već veliki pritisak koji je proživljavao Asadov režim, koji je pored borbe protiv opozicije, strahovao i morao djelovati u pogledu američkih prijetnji o napadu. Obama nije odgodio napad da bi sačekao odobrenje Kongresa. Ma ne, to je čista glupost! To je bila klasična igra živaca koja je Asadovom režimu još više trebala povećati pritisak i neizvjesnost uz konstantne izjave vojnih dužnosnika američke mornarice, “kako su spremni za napad i da samo čekaju narebu.”

KerryOnda, dan posle 9. septembra dolazi „slamska spasa“ za Asadov režim, u izjavi Johna Kerrya za vrijeme novinarske konferencije s britanskim ministrom vanjskih poslova Hagueom. Keri je u više nego uvjerljivoj glumi, koju je uz govorni pratio i scenski nastup (slika lijevo), navodno “slučajno” dao Asadu šansu da zaustavi napad sljedećim riječima:

“Assad može predati svo hemijsko oružje međunarodnoj zajednici u roku od tjedan dana… predati, sve, bez odgode… te osigurati da to bude korektno provedeno, no on to neće učiniti … i očito je kako to nije moguće izvesti”.

Možemo shvatiti da se svjetskim političarima, koji svoje govore krucijalne važnosti pomno pripremaju, može dogoditi pogreška u jednoj ili par riječi, mada rijetko, ali da povjerujemo da je sve ovo Kerry slučajno u greški rekao, moramo imati neki ozbiljan problem sa unutrašnjosti lobanje.

Naravno, Lavrov je ovu “slučajnu ponudu” prihvatio kao “dar sa neba”, i  ubrzo na incijativu Rusije, Asadov režim je prihvatio da će se odreći cijelog svog hemijskog arsenala.

Na taj način, Sjedinjene Države i Rusija su prevarile i izblefirale Asada koji je ovaj dogovor o predaji hemijskog oružja vidio kao „pobjedu“ uz pomoć Rusije ne shvativši da je uradio upravo ono što se i očekivalo od njega. Amerika je postigla prvi od svojih ciljeva u Siriji a to je “čišćenje” Sirije od velike količine hemijskog oružja, koje bi moglo načiniti veliku štetu njenim interesima ako bi palo u „pogrešne ruke“. SAD to nisu smjele dopustiti i uklanjanje ovog oružja je bio njihov primarni cilj koji se na kraju ispostavio da je bio cilj i Rusije što ćemo pojasniti malo kasnije.

Još jedan očiti dokaz da Amerika nikada nije htjela napasti niti kazniti Asadov režim jeste američko odustajanje od napada i sklapanje dogovora sa režimom. Amerika je konstantno ponavljala da je došla u Mediteran da “kazni Asadov režim” radi hemijskog napada koji je prema američkim tvrdnjama izvela Asadova vojska. Pa odkud onda da najednom odustane od intervencije ako već nije ispunila ono zbog čega je došla, osim u jednom slučaju, da zbog toga uopšte nije ni došla?!

U vezi sa ovim, mogli smo čitati besmislene navode nekih domaćih prorežimskih medija koji su pisali da su Sjedinjene Države odustale od napada zato što nisu imale podršku svjetske javnosti, što jezaista jedna ogromna glupost za jedan sajt koji se bavi geopolitičkom analizom, koji dobro poznaje kako su Sjedinjene Države otpočinjale sve svoje prijašnje ratove.

Osim toga, Americi nije manjkalo vojne podrške iako je Britanija odustala od napada, s obzirom da su Turska i Francuska javno obznanile da će sudjelovati u napadu na Asadov režim pa čak i bez odobrenja Nato-a. S druge strane arapski režimi su govorili da će cijelu vojnu kampanju lično isfinancirati uz to da je saudijski režim također u vrijeme govora o intervenciji mobilisao svoje snage. Pa o kakvom nedostatku verbalne i vojne pomoći su ovi mediji govorili, nama nije jasno?!

Pa druga tvrdnja kako su Amerikanci „otkazali najavljeni napad na Siriju zbog izuzetno čvrstog i nepokolebljivog stava Rusije,“ je također besmislena, ako se sjetimo prvih dana akcije u Mediteranu, kada je Rusija izjavila da „neće ni sa kim ulaziti u rat radi Sirije“. Što se ticalo Rusije, ovo je bilo zeleno svjetlo za Amere, mada je Rusija malo kasnije „pooštrila“ stavove. To pooštravanje je ustvari bio trenutak dogovara između SAD-a i Rusije da razoružaju Asada.

Interes Rusije da se Asad razoruža je nastao iz istog povoda kao i interes Amerike. Obe su strahovale od toga da hemijsko oružje ne bi palo u “pogrešne ruke” koje bi napale njihove interese u regionu ili na samom tlu njihovih zemalja. Sjedinjene Države su se bojale da hemijsko oružje ne padne u ruke mudžahida koji bi to iskoristili protiv američkih baza kojih prema nekim tvrdnjama na Arapskom poluotoku ima preko 20 i na druge američke vojne ciljeve.

Što se tiče Rusa oni su se također bojali da mudžahidi sa Kavkaza, koji se u velikom broju bore u Siriji, ako bi to oružje zaplijenili, mogli iskoristiti da napadu rusku pomorsku bazu u Tartusu ili prokrijmčariti to ubojito oružje na Kavkaz pa i u samu Moskvu, napadajući Rusiju na njenom tlu ili napadajući zimske Olimpijske igre u Sočiju, koje se održavaju sljedeće godine, za koje mudžahidi Kavkaza govore da se trebaju spriječiti jer se održavaju na kostima ubijenih muslimana.

U prošlosti se pokazalo da su mudžahidi spremni uraditi takve poduhvate kao što su napadi u Moskvi a da ne pričamo o napadima mudžahida na američke interese od Libije do Afganistana. Sa hemijskim oružjem napadi se mogu još lakše izvesti na stranom tlu jer se vrlo lahko prenosi i količina koja stane u jedan ruksak može vrlo lahko napraviti novi 11. septembar.

Nema sumnje da je uklanjanje hemijskog oružja bio zajednički interes Amerike i Rusije koji su dogovor o razoružavanju Asada obje doživjele kao veliku pobjedu i olakšanje. Drugi interes ovih “super sila” je trenutna pat pozicija u Siriji koja ide na ruku i Americi i Rusiji. Prva to vidi kao međusobno ubijanje svih partija koje one ne vole od Hizbullaha do Al-Kaide kako to tvrde neki zapadnjački analitičari. A druga, pat poziciju vidi kao stalno tržište za njeno oružje koje Asad kupuje iranskim milijardama od borbenih aviona do naprednih protuzračnih sistema kao što je s-300 koje se moglo poremetiti prevagom snage na opoziciju.

Nikakav strah nije postojao od toga da bi Asadov režim mogao napasti cionistički režim u okupiranoj Palestini. Asadov režim niti Hizbullah to nisu učinili kada su bili u puno boljoj situaciji nego što su sada nakon dvije i pol godine rata, a zašto bi napali sada, kada bi gotovo sigurno “Izrael” odgovorio svim raspoloživim sredstvima što bi značilo i smrtni udarac alevijskom režimu koji je već izgubio kontrolu nad pola Sirije i Hizbullahu koji jedva da se nosi sa borbom protiv opozicije u Siriji.

Prije nekoliko dana na samitu u Indoneziji, Keri je čak pohvalio Asada govoreći da mu se treba odati priznanje za susretljivost i kooperativnost po pitanju predaje hemijskog oružja, povodom prvog dana početka “uništavanja” hemijskog oružja . Da se i Asad osjeća da zaslužuje zahvalu, pokazuje njegova izjava od prije neki dan koju su prenijeli svjetski mediji, u kojoj je izjavio da je Nobelova nagrada, koju je dobila Organizacija za zabranu hemijskog oružja, trebala pripasti njemu. A zašto da ne! Kada su je mogli dobiti Šimon Perez i Barak Obama, mogao ju je dobiti i on.

Odjel za monitoring Put vjernika

SHARE