Ko su najbogatiji vladari na svijetu

1060


Prema izvještajima koje je radilo nekoliko organizacija i novinskih agencija, deset od 13 najbogatijih vladara na svijetu su taguti-diktatori u zemljama muslimana, što nas i ne čudi imajući u obzir njihovu razuzdanost, te glupavo, beduinsko nadmetanje u izgradnji što blistavijih objekata i kupovini skupocjenih automobila, jahti, ukrasa…

Nadamo se da će ubuduće pripadnici sekte džehmija, murdžija i medhalijevaca bar malo osjetiti stid dok brane ove “legitimne vladare muslimana”.

Slijedi lista:

Bašar el Asad, Sirija


122 milijarde dolara

Pripadnik je šiitske sekte alevija, koja vjeruje u božanstvenost Alije radijAllahu anhu, te pri sebi ima niz paganskih rituala i ubjeđenja, što je čini nevjerničkom sektom koja se pripisuje islamu.

Snažno guši pobune protiv njegove vladavine. Predsjednik je Sirije od 2000. godine. Na predsjedničkom položaju naslijedio je svog oca Hafiza el Asada, koji stoji iza masakra u Hami, 1982. godine, kada je ubijeno oko 40 000 sunija koji su se pobunili protiv njegove vladavine.

Hosni Mubarak, bivši predsjednik Egipta


70 milijardi dolara

Na čelu Egipta je bio 28 godina od 1981, a da nikada nije izabran na tu funkciju – kao potpredsjednik naslijedio je Anvara Sadata nakon ubistva. Zdravlje mu je teško narušeno, a osuđen je na doživotni zatvor. Pretpostavlja se da je Mubarak sakrio 70 milijardi dolara. Ako je ova pretpostavka tačna, to znači da je najbogatiji čovek na svijetu, i to na duži vremenski period, imajući u vidu da Bil Gejts ima „samo“ 53 milijarde. Istraživanje NVO za Globalnu finansijsku zakonitost pokazalo je da je 57 milijardi dolara izašlo iz Egipta između 2000. i 2008. Sumnja se da je novac sklonjen u švajcarske i druge banke, i uložen u nekretnine na Menhetnu, u Londonu i Los Anđelesu.

Suharto, bivši predsjednik Indonezije


35 milijardi dolara

„Transparensi internešenel“ proglasio je Suharta najkorumpiranijim liderom. Na mjestu predsjednika bio je 31 godinu, i za to vrijeme sakupio je milijarde dolara. Istraživanje koje je uradio „Tajm magazin“ pokazalo je da je Suharto prenio devet milijardi dolara iz Švajcarske na račun jedne austrijske banke nekoliko dana nakon što je dao ostavku 1998.

Ali Abdulah Saleh, Jemen


32 milijarde dolara

Pobjegao u Saudijsku Arabiju poslije neuspjelog pokušaja atentata ove godine, ali se vratio u Jemen. Bio je prvi predsjednik nakon ujedinjenja Sjevernog Jemena i Južnog Jemena 1990. Pored saudijskog lidera, jedan je od najodanijih američkih saveznika na svijetu.

Ali Hamenei, Iran


30 milijardi dolara

“Veliki ajatolah” voli da ostavlja utisak askete, dok, s druge strane, prima velike provizije od prodaje iranske nafte i trgovine oružjem. Hamenei je vrhovni vođa Irana od juna 1989. godine. On je drugi vođa, naslijedio je Homeinija.

Abdulah bin Abdulaziz, kralj Saudijske Arabije


21 milijarde dolara

Kralj voli da živi na visokoj nozi. Prošlog novembra odletjeo je u Njujork da mu namjeste pršljen na kičmi. Zakupio je tri čarter leta, a s njim su putovali pripadnici njegovog obezbjeđenja, kao i filmska ekipa koja je zauzela konvoj od 40 vozila, od kojih je čak 20 vozila prenosilo samo prtljag. Također je zatvorio cijelo krilo njujorške Prezbiterijanske bolnice, u kojoj se liječio. Najodaniji je američki sluga u čitavom Bliskom istoku.

Sultan Hadži Hasanal Bolkijah, Bruneji


20 milijardi dolara

Bogatstvo ove države zasniva se na ogromnim poljima nafte i prirodnog gasa, kao i na investicijama Brunejske agencije za investicije, koja posjeduje luskuzne hotele u Dočesteru u Londonu. Pored toga, posjeduje 3.667 automobila koji su ga koštali oko 789 miliona dolara.

Na vlasti je nepunih 55 godina, od 4. oktobra 1967. godine.

Teodoro Obiang Nguema Mbasogo, predsjednik Ekvatorijalne Gvineje


20 milijardi dolara

Važi za najvećeg afričkog diktatora koji je 2003. preuzeo pola milijarde dolara iz državnog trezora i prenio na privatne račune porodice „u cilju borbe protiv korupcije“. Vjeruje se da su prihodi od prodaje nafte apsolutno pod njegovom kontrolom, dok se samo neznatni dio odvaja za siromašne stanovnike – prema podacima UN, 70 odsto populacije živi ispod granice od dva dolara dnevno.

Šeik Kalif bin Zajed al Nahjan, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata i vladar Abu Dabija


19 milijardi dolara

Nije mu se dopao zvanični pečat Sejšela u pasošu, koji predstavlja plod palme, što podsjeća na zadnjicu, pa ga je zamijenio četvrtastim. Njegovo bogatstvo smanjeno je usljed krize – pretpostavlja se da je na berzi izgubio pet milijardi dolara.

Šeik Mohamed bin Rašid al Maktum, vladar Dubaija


15 milijardi dolara

Rašid je jedan od najvećih vlasnika konjičkih trka na svijetu, posjeduje 68 rasnih grla i vlasnik je niza štala u šest zemalja, uključujući Japan, Australiju i Sjedinjene Države.

Mobutu Sese Seko, Demokratska Republika Kongo


5,1 milijardi dolara

Dugogodišnji predsjednik DR Kongo preminuo je u egzilu 1997. u Maroku. Prema podacima „Transparensi internešenela“, pronevjerio je preko pet milijardi dolara. Ostaće poznat po tome što je 1974. organizovao boks meč između Muhameda Alija i Džordža Formana, a da bi obojici platio po pet miliona, zahvatio je u državnu kasu.

Zin el Abidin Ben Ali, bivši predsjednik Tunisa


5 milijardi dolara

Gotovo polovina privrednika u Tunisu bila je u nekim rodbinskim vezama s Ben Alijem, a najviše njih je bilo povezano s porodicom njegove supruge Lejle, koju su Tunižani kritikovali zbog njihovog lošeg obrazovanja, niskog društvenog statusa i bahatosti u trošenju novca. Naročito je upadao u oči Lejlin brat Belhasen, koji je posjedovao avio-kompaniju, nekoliko hotela, jednu od dvije privatne radio-stanice… i još štošta na podužoj listi.

Aleksandar Lukašenko, Bjelorusija


600 miliona dolara

Na mjestu je predsjednika Bjelorusije od 1994. Zapad ga smatra posljednjim pravim diktatorom u Evropi. Poznat i po izjavama poput „istorija Nemačke je kopija istorije Belorusije…“ i „sve što se vezuje za Hitlera nije tako loše“, ali i uvredama nemačkom ministru Gidu Vestervelu, da je „bolje biti diktator nego gej“.

***

Treba napomenuti da vjerodostojnost navedenih podataka podliježe kritici, pogotovo kada su u pitanju arapski diktatori, za koje vjerujemo da su od naroda pokrali daleko više para nego što je u ovom izvještaju navedeno.

(Agencije / Put vjernika)

Tagovi: {tortags,3966,1}

SHARE