Allah, subhanehu we te'ala, je precizirao kategorije kojima je dozvoljeno dati zekat, tako da nije dozvoljeno davati zekat onim ljudima koji ne potpadaju pod jednu od osam kategorija koje je Uzvišeni spomenuo u suri Et-Tewbe.
Kaže Uzvišeni:
إِنَّمَا الصَّدَقَاتُ لِلْفُقَرَاء وَالْمَسَاكِينِ وَالْعَامِلِينَ عَلَيْهَا وَالْمُؤَلَّفَةِ قُلُوبُهُمْ وَفِي الرِّقَابِ وَالْغَارِمِينَ وَفِي سَبِيلِ اللّهِ وَابْنِ السَّبِيلِ فَرِيضَةً مِّنَ اللّهِ وَاللّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
“Zekat pripada samo siromašima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i zaduženima, i na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i Mudar je.”
1, 2) Siromašni i nevoljnici (fukara vel mesakin)
Siromašni i nevoljnici su prva kategorija kojima pripada zekat. Ulema se razilazi ko je od ove dvojice (fekir i miskin) veće potrebe, pa tako šafije i hanbelije smatraju da je fekir (siromašan) veće potrebe od miskina (nevoljnika) jer je fekir po njima onaj ko u osnovi nema imetka niti zaradu koja će zadovoljiti njegovu potrebu, dok je miskin onaj ko ima nešto, ali mu to nije dovoljno. Poput čovjeka kome je potrebno 10 eura na primjer, a on ima samo pet. Zato Uzvišeni u suri El-Kehf opisuje ljude koji su Musa'a i Hidra, alejhimes-selam, prebacili preko mora, miskinima pored toga što su posjedovali lađu jer taj posao nije zadovoljavao njihove potrebe. Kaže Uzvišeni na jeziku Hidra, alejhis-selam:
أَمَّا السَّفِينَةُ فَكَانَتْ لِمَسَاكِينَ يَعْمَلُونَ فِي الْبَحْرِ
“Što se one lađe tiče, – ona je vlasništvo miskina koji rade na moru.’’ (El-Kehf, 79. ajet)
Hanefije i malikije su oprečnog stava, tj. kod njih je miskin veće potrebe od fekira.
Što se tiče bogatog, a to je onaj ko posjeduje ono što je dovoljno njemu i onima koje on izdržava, njemu nije dozvoljeno dati zekat zbog riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”U njemu (tj. zekatu) nema udjela bogatom.” Hadis je vjerodostojan a bilježi ga Ebu Davud i Nesai.
Količina koja se daje fekiru i miskinu
Fekiru i miskinu se može dati onoliko koliko im je potrebno za godinu dana i ne više od toga kod većine učenjaka. To zbog toga što se zekat izdvaja svake godine.
3) Oni koji rade na sakupljanju zekata
Oni koji rade na sakupljanju zekata imaju udjela u zekatu. Nije uslov da onaj ko sakuplja zekat bude siromašan jer on uzima od zekata zbog njegova rada, a ne zbog siromaštva. Hanefije kažu: Onome ko radi na sakupljanju zekata će se dati shodno njegovom radu i nije dozvoljeno da se njemu da više od polovine zekata pa makar njegovo rad bio veći od toga. Šafije i hanbelije kažu da imam može unajmiti čovjeka koji će raditi na sakupljanju zekata, a kojem će platiti određen iznos.
4) Oni čija srca treba pridobiti
Što se tiče onih čija srca treba pridobiti njih je dvije vrste: muslimani i nevjernici.
Što se tiče muslimana čija srca treba pridobiti, njih je četiri kategorije:
– vođe i predvodnici koji su prihvatili islam, ali je njihov nijjet slab. Njima se daje dio zekata kako bi ojačali u svom islamu;
– ugledni ljudi koji su prihvatili islam. Njima se također može dati dio zekata kako bi to bio podsticaj njima sličnim od nevjernika (tj. sličnim u ugledu i poziciji) da prihvate islam;
– ljudi čijim se davanjem zekata žele pridobiti njihova srca kako bi se borili protiv nevjernika u njihovoj blizini i zaštitili muslimane, i
– četvrta kategorija, a to su oni kojima se daje zekat kako bi ga uzeli od onih koji ga ne daju.
Što se tiče nevjernika njih je dvije kategorije:
– oni čijem se islamu nadamo. Njima se daje nešto od zekata ne bi li ih to podstaklo na prihvatanje islama;
– oni čijeg se šerra (zla) bojimo i nadamo se da ćemo davanjem zekata suzbiti njihov šer.
5) Onima koji su u ropstvu
Njih je tri vrste:
– musliman kojeg su nevjernici zarobili. Njemu pripada zekat kako bi se oslobodio iz ropstva. Allahov Poslanik, sallAllahu aleji we sellem, je naredio muslimanima da rade na oslobođenju muslimana iz ropstva;
– musliman rob, tj. onaj ko je rob svejedno bio on rob kod muslimana ili kod nevjernika. Njemu se također daje od zekata kako bi postao slobodan;
– el-mukatibun, a to su oni koji su sa svojim vlasnicima napravaili ugovor na osnovu kojeg trebaju platiti određeni iznos kako bi nakon toga bili slobodni.
6) Dužnik
Dužniku također pripada zekat bez obzira radilo se o:
– onome ko se uzajmi radi lične potrebe (da bi napravio kuću na prmijer i tome slično). Ulema se u cjelini slaže da njemu pripada zekat pod uslovom da bude musliman, (izuzev ehlul bejta – porodice Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jer njima nije dozvoljeno uzeti zekat), i da ne posjeduje drugi imetak – bez obzira radilo se o imatku koji podliježe zekatu ili ne – kojim može vratiti svoj dug. Poput čovjeka koji duži 1000 eura, a posjeduje zemlju u tom iznosu. Ako duži 1000 eura, a posjeduje zemlju u vrijednosti od 500 eura daće mu se polovina tj. 500 eura.
– onome ko se uzajmi da bi popravio stanje dvojice zavađenih. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je Kabisi, radijAllahu anhu, koji se zadužio da bi platio krvarinu za drugog, rekao da sačeka dok mu ne dođe zekat pa da mu namiri njegov dug. Hadis bilježi Muslim.
Što se tiče onoga ko se uzajmi radi haram stvari, njemu ne pripada zekat zbog riječi Uzvišenog:
و تعاونوا على البر و التقوى و لا تعاونوا على الاثم و العدوان
”I potpomažite se u dobročinstvu i pokornosti, a ne u grijehu i nepokornosti.”
7) Na Allahovom putu
Što se tiče ove kategorije onih kojima pripada zekat, to su borci na Allahovom putu, dobrovoljci, koji nemaju plaće iz bejtul mala (državne kase). Kaže Ibn Kesir: ”Što se tiče ‘onih na Allahovom putu’, to su borci koji nemaju udjela u državnoj blagajni, tj. koji ne primaju mjesečne plate, nego su dobrovoljci.”
Ovoj kategoriji dakle, pripada zekat kako bi podmirili svoje potrebe i nabavili ono što im je potrebno za borbu od oružja, kamiona, tenkova, bombi, raketa i ostalih stvari koje džihad iziskuje. Kod većine učenjaka nije uslov da mudžahid bude siromašan, jer mudžahid ne uzima zekat za svoje koristi već za korist muslimana općenito.
Nije ispravan postupak ne malog broja ljudi koji zekat daju za džamije, izgradnju puteva i sličnim hajratima, misleći da njih obuhvataju riječi Uzvišenog ”i na Allahovom putu”. Da je tako onda Uzvišeni ne bi nabrajao ovih osam kategorija jer sve one potpadaju po ”Allahov put”. Pa tako, kada se daje fekiru i miskinu, to je na Allahovom putu, kada se daje dužniku i zarobljeniku, to je na Allahovom putu, i tako dalje. Stoga, kada Uzvišeni pored spomenutih kategorija spominje zasebno i kategoriju ”ve fi sebilillah” – i na Allahovom putu, to ukazuje da se radi o posebnoj kategoriji – a to su borci na Allahovom putu – a ne bilo koja kategorija ili djelo.
8) Putnik
Putniku koji je van svoga mjesta, a koji nije u stanju da se njemu vrati, daje se zekat shodno njegovoj potrebi kako bi se vratio u svoj kraj. Put mora biti dozvoljen ili obavezan, u suprotnom ukoliko se radi o putovanju koje je grijeh poput onoga ko putuje da bi stigao do sihirbaza ili gatara, putnik tada nema udjela u zekatu jer to predstavlja potpomaganje u grijehu, što je zabranjeno, osim ako bi se od toga pokajao. Što se tiče onoga ko se nalazi u svome kraju i još nije krenuo na put, njemu nije dozvoljeno dati zekat kod većine učenjaka.
Izvor: Stazom islama
