Kome se i u čemu daje sadakatul fitr

2052

Zekatu-l-fitr (sadakatul-fitr)i je obavezan dati svaki punoljetan, mogućan musliman (pod mogućnošću se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava sa’ ili 2 kg i 250 gr hrane kojom se pretežno hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i slično). Rekao je Ibnul-Kajjim, nakon što je spomenuo pet vrsta koje su davale u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

“Pomenute vrste hrane su bile najrasprotranjenije u to vrijeme u Medini, stoga je stanovnicima predjela u kojima preovladava neka druga hrana dozvoljeno dati zekatul-fitr u toj hrani. Ako preovladava hrana koja se ne smatra žitaricom, poput mlijeka, mesa i ribe, dozvoljeno im je dati zekatul-fitr u toj hrani, to je stav većine učenjaka i stav koji je ispravan i kojem ne može oponirati neki drugi stav. Cilj zekatul-fitra je zadovoljavanje potrebe siromašnih ljudi na dan Bajrama i priuštivanje onoga čime se stanovnici njihovog mjesta hrane…” (I’lamul-muvekkin, 2/21.; 3/23.).

Lijepo je dati i za plod u utrobi majke jer se prenosi da je to činio Osman, radijallahu anhu. (Predaju je zabilježio Ibn ebi-Šejbe, pogledaj: El-Mugni, 4/316.).

Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb – zekatu-l-fitr se ne daje u novcu, zato što je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatu-l-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi. Rekao je šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: “Nije ispravno dati protuvrijednost u svrhu zekatul-fitra, jer je to suprotno onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a prenešeno je vjerodostojnim putem da je rekao:‘Ko uradi neko djelo na način kako ga ja nisam činio ono se odbacuje’ (Muslim).

Davanje protuvrijednosti je suprotno i praksi ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; poznato je da su ashabi davali jedan sa’ hrane koja je preovladavala u njihovo vrijeme, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio slijeđenje prakse pravovjernih halifa. Također, zekatul-fitr je ibadet (obredoslovlje) koji se treba izvršiti na određen i propisan način, i nije dozvoljeno činiti ga na neki drugi način, kao što nije dozvoljeno činiti ga u vrijeme koje ne odgovara vremenu u kom je propisano da se čini.” (Medžmu fetava ve resail fadileti-š-šejh muhammed ibn salih el-usejmin, 20/394).

Kaže Abdullah ibn-Omer:“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je zekatu-l-fitr: sa’ datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Rekao je Ebu-Seid el-Hudri:“U Poslanikovo vrijeme smo davali zekatu-l-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikad neću prestati davati zekatu-l-fitr na taj način.” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatu-l-fitra u novcu. Međutim, dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa, Buharijinoj i Muslimovoj.

Obaveznost zekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana; osobe koje umru prije zalaska sunca oslobađaju se obaveze zekatul-fitra, novorođenčad koja dođu na ovaj svijet poslije zalaska sunca podliježu obavezi i za njih će dati njihov staratelj ili skrbnik.
Najbolje je udijeliti zekatu-l-fitr neposredno pred bajram-namaz, što se shvata iz riječi Ibn-Omera:“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je davanje zekatu-l-fitra prije nego što ljudi iziđu na musallu” (Buharija i Muslim), a dozvoljeno je udijeliti dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn-Omer i drugi ashabi, radijallahu anhum, činio (Buharija). Nije dozvoljeno odgađanje zekatu-l-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom, kao što je nemogućnost dolaska do siromašnih ljudi koji zaslužuju zekatul-fitr ili trenutno neposjedovanje onoga što bi se udijelilo kao zekatul-fitr zbog udaljenosti od mjesta boravka, kasno saznanje da je post završen i slično tome. Onaj ko bez opravdanog šerijtskog razloga odgodi zekatul-fitr do iza bajram-namaza smatrat će se grješnim, a imetak koji dâ, imat će status obične sadake. Prenosi Abdullah ibn-Abbas da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Ko udijeli zekatul-fitr prije namaza ono što je udjelio je zekat kojeg Allah prihvata, a ono što se udijeli poslije namaza je obična sadaka.” (Ebu-Davud i Ibn-Madže).

Zekatu-l-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem se čovjek nalazi, bez obzira na to da li stalno ili privremeno njemu boravi, naročito kada se radi o mjestima koja imaju posebnu vrijednost kao Mekka i Medina, ili ako stanovnici mjesta u kom se nalazi imaju veću potrebu za zekatul-fitrom od mjesta njegovog stalnog boravka. Ako se nađe u mjestu u kom nema siromašnih porodica, ili ne zna kako naći one koji sazlušuju zekatul-fitr, dozvoljeno mu je opunomoćiti nekoga u davanju zekatul-fitra na bilo kojem drugom mjestu u kome nije takvo stanje. Obaveza je dati zekatul-fitr i za one koji su trenutno odsutni od kuće.

Izvor: Es-Sunne

Tagovi: {tortags,4141,1}