Koristi spoznaje tevhida i širka, i činjenica da većina ljudi to ne zna

342
islamske teme

Nakon što si istinski spoznao šta je to širk za koji Allah, tebareke ve te’ala, kaže:

„Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim.“ (En-Nisa’, 48. i 116.),

spoznao si također šta je to istinska vjera s kojom su došli poslanici (od prvog do posljednjeg), pored koje Allah, tebareke ve te’ala, drugu vjeru neće primiti. I nakon što si saznao na kojem je stepenu spoznaje tevhida većina ljudi, to će ti pružiti mogućnost da spoznaš dvije nove činjenice.

Prvo: Radost zbog Allahove dobrote i milosti, kao što je On rekao:

„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58.)

Drugo: Osjetit ćeš veliki strah zato što si spoznao da čovjek sa jednom riječju koju izgovori iz neznanja, a koja mu neće biti oproštena, može počiniti nevjerstvo.[1] Štaviše, nekada pojedinac izgovori riječ misleći da se njome približio Allahu, tebareke ve te’ala, a ona ga odvede u propast.

Tako je Musaov narod, i pored znanja koje je posjedovao, rekao:

„Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!“ (El-A’raf, 138.)

Pa kada si ovo spoznao, povećat ćeš strah prema Allahu i nastojat ćeš da se očistiš od ovih i njima sličnih stvari.

(Ibn Tejmijje – Djela selefijske da’ve, 337)

[1] Ovo nije zvaničan stav autora da počinilac nevjerstva postaje nevjernik pa makar bio i neznalica, kao što bi se moglo na prvi pogled zaključiti. To jest, autor ne proglašava neznalicu nevjernikom ako uradi djelo ili izgovori riječ nevjerstva. U drugim djelima postoje jasne i nedvosmislene izjave i zapisi autora koji potvrđuj u da je on, kada je riječ o ovome, sljedbenik istoga stava kao i ostali učenjaci ehli-sunneta. Tako se u djelu Eddurur es-senijje navodi (1/73) da je rekao: „Što se tiče proglašavanja nekoga nevjernikom (tekfira), ja proglašavam nevjernikom onoga koji sazna vjeru Allahovog Poslanika i nakon toga je opsuje i odvraća ljude od nje.“

A u djelu Mu’ellefatu šejh (3/57) autor kaže: „A što se tiče naših neprijatelja koji govore da ugonim u nevjerstvo na osnovu sumnje ili prijateljevanja, kao i njihovog govora da ugonim u nevjerstvo neznalicu kojem nisu objašnjeni propisi vjere, kažem da je to velika potvora s kojom žele udaljiti ljude od Allahove vjere i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“

I rekao je u djelu Ed-durur es-senijje (1/104): „A što se tiče govora o nama da mi uopćeno proglašavamo ljude nevjernicima, i da proglašavamo hidžru u naše mjesto obaveznom, i da ugonimo u nevjerstvo svakog onoga ko nije našeg stava i ko se ne bori sa nama, to je otvorena laž i velika potvora. Ako ne proglašavamo nevjernikom onoga ko je činio ibadet idolima koji su bili na kaburu Ahmeda Bedevije i Abdul-Kadira, zbog njihovog neznanja (džehla), pa kako da proglasimo nevjernikom onoga ko ne čini širk samo zato što nije učinio hidžru kod nas? Slavljen neka je Allah, tebareke ve te’ala. Ovo je, zaista, velika potvora.“

Autor želi reći da se pod izgovorom neznanja ne može neko stalno pravdati, jer postoje dvije vrste neznanja.

-Prva vrsta je neznanje koje može poslužiti kao izgovor i opravdanje. U to spada onaj ko je tek prihvatio islam, kao i onaj ko živi u zabačenim i udaljenim naseljima, te nije imao mogućnosti da se poduči propisima vjere.

-Druga vrsta na koju cilja autor je neznanje onoga ko ima sve mogućnosti da nauči propise vjere, kao i mogućnost da pita učene. Za ovu vrstu nema opravdanja.