Dokaz su riječi Uzvišenog:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَهَا وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El-Bekara, 256)
U pogledu ovog ajeta Kurtubi kaže: “Ovo je potvrda s šartom. Tagut je ženski rod od glagola taga-jatga što bi jezički značilo preći granicu. Njegove riječi ‘drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti’ su odgovor na šart. Mudžahid kaže riječ ‘urve‘- veza znači iman. Suddi kaže: “To se odnosi na islam”. Ibn Abbas, Seid b. Džubejr i Dahhak kažu: ‘Misli se na la ilahe illallah’. Sva ova tumačenja svode se na jedno značenje.” [Završen citat]
Begavi za riječi “Onaj ko ne vjeruje u taguta” kaže: “To jest ko ne vjeruje u šejtana. A prenosi se i drugo mišljenje da sve što se obožava mimo Allaha, dželle še'nuhu predstavlja taguta. A riječi ‘a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti’, to jest, taj se prihvatio za čvrsto uže vjere. A izraz ‘lenfisame leha’ znači koje se neće prekinuti.” [Završen citat]
Šenkiti u pogledu riječi Uzvišenog: „Mi smo svakom narodu poslali poslanika ‘Allaha obožavajte a klonite se taguta’ kaže: ‘Neće koristiti obožavanje Allaha osim pod uslovom da se čovjek kloni obožavanja svega mimo Njega, kao što to Uzvišeni kaže: ‘Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti.’ i Njegove riječi: ‘Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim’. Kao i mnogi drugi ajeti u tom kontekstu.” [Završen citat]
U pogledu riječi Uzvišenog: “Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha” Ibn Kesir kaže: “To jest, ko ostavi lažna božanstva, kipove i sve ono u što poziva šejtan od ibadeta mimo Allaha te prihvati Allaha Jedinog i samo Njega bude obožavao i posvjedoči la ilahe illallah na takvog se odnose Njegove riječi “drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti.” To jest, takav je zauzeo ispravan stav i takav ide pravim putem…
Mišljenje Faruka (Omera r.a.) da se tagut odnosi na šejtana je itekako jako, jer ono obuhvata svako zlo na kojem su bili predstavnici džahilijeta, od obožavanja idola, uzimanja njih za sudiju i pomagače…
Mudžahid kaže: “Njegove riječi” drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti” znače iman. Suddi kaže da je to islam. Seid b. Džubejr i Dahhak kažu da se to odnosi na riječi la ilahe illallah. Sva ova mišljenja su tačna i među njima nema kontradiktornosti.” [Završen citat]
Imam Taberi kaže: “Ispravno mišljenje u pogledu taguta po meni je da je to sve što se uzdiže iznad Allaha da bi se zatim obožavlo mimo Njega, svejedno bilo to primjenom sile od njega (taguta) ili pokornošću onih koji ga obožavaju, bez obzira da li je to šejtan, insan, kip ili nešto drugo. Tako da bi se ajet mogao ovako protumačiti: “Onaj ko zaniječe rububijjet svih božanstava mimo Allaha i uznevjeruje u njih (a povjeruje u Allaha) i iskreno posvjedoči da je Allah njegov Bog i Gospodar i onaj kojega obožava, taj se prihvatio za najčvršću vezu koja se neće prekinuti.” Onaj ko traži spas za sebe od Allahove kazne prihvatio se za nešto najjače i najčvršče. “A Allah sve Čuje i sve zna”, to jest, čuje robovo priznanje i vjerovanje u Allahovu jednoću i nijekanje taguta, kao i odricanje od idola i lažnih božanstava i svega drugog što se obožava mimo Allaha, dželle še'nuhu. Zatim, Allah zna ono što je rob odlučio u svom srcu od iskrenog priznanja Allahove jednoće i gospodarstva, kao i odricanja od drugih božanstava, kipova i taguta. Zna i druge stvari koje svako stvorenje krije. Njemu ne promakne ničija tajna i nikakva stvar tako da će svakoga pitati na Sudnjem danu za ono što je govorio i krio u sebi, pa ako bude dobro onda je dobro a ako zlo onda je zlo.” [Završen citat]
Šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: “Znaj da čovjek ne može postati vjernikom u Allaha dok ne zaniječe taguta. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: “Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti.” Riječ “rušd” koja se spominje malo prije ovog dijela ajeta označava vjeru s kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, a riječ “gaj”(zabluda) je vjera Ebu Džehla. A “urvetul-vuska”- čvrsta veza je šehadet la ilahe illallah koji sadrži potvrdu i negaciju. Negira sve vrste ibadeta nekome mimo Allaha a potvrđuje da svi ibedeti pripadaju samo Allahu Jedinom, Koji nema sudruga.” ( Medžmuatu tevhid, str 15. Darul-fikr) [Završen citat]
Pogledaj, Allah ti se smilovao, zar ima ajet sa važnijim propisom od ovog i sa jačim i važnijim značenjem? Prihvatanje za najčvršću vezu, a to je po svim mufesirima islam, kao što to kaže Šenkiti, Kurtubi, Muhammed b. Abdulvehhab i drugi uslovljeno je kufrom u taguta na jednoj a imanom u Jedinog Allaha na drugoj strani. Opće je poznato da izostanak uslova – šarta za sobom povlači gubljenje onog što se njime uslovljava. Da bi nečiji islam bio validan, kod čovjeka se mora naći odricanje, nijekanje i kufr u sve ono što se obožava mimo Allaha, te izražavanje Allahove jednoće kroz obožavanje Njega Jedinog, Koji nema sudruga. U protivnom dolazi do pucanja najčvršće veze u ruci onog koji se drži za nju, jer su iman u Allaha i iman u taguta dvije oprečne stvari koje se nikako ne mogu spojiti kod čovjeka, niti je moguće da se obje izgube kod čovjeka. U srcu roba se ne može naći iman u Allaha i iman u taguta. Jer čim se jedno od to dvoje nađe, u srcu čovjeka, otjera ono drugo. Tako da će biti ili iman u Allaha ili iman u taguta, bez obzira o kojoj se vrsti taguta radi. Nemoguće je da se kaže za nekoga da pripada stranki Milostivog i stranki taguta ili da se kaže taj i taj je muvehhid i mušrik, kafir i mu'min. To je suština islama za koji nam je naređeno da ga dostavljamo ljudima.
Izvor: Et-Taqwa
Obrada/naslov: Put vjernika
