Kukavice će uvijek biti kukavice, makar kiptili od “mudrosti”

630
drvo

Kukavičluk se najbolje manifestuje na bojištima jer tada najlakše dolaze do izražaja njegovi simptomi na licima munafika. Allah Svemogući kaže:

“A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni. Čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko.” (El-Ahzab, 33:19)

Sveznajući Allah zna za one koji su druge zadržavali od rata i koji su se, zbog velikog straha, zabrinutosti i bojažljivosti, sklonili od borbe. Oni su se hvalili da su hrabri i energični, međutim, oni su lašci koji su (poslije borbe) tražili dio plijena za sebe, pozivajući se na to da su bili na strani mudžahida. U njima nema hajra jer su u sebi sakupili bojažljivost, laž i vrlo malo dobročinstva. Stoga će Allah, dželle-šanuhu, poništiti njihova djela.

Allah, dželle-šanuhu, kaže:

“A oni koji vjeruju govore: ‘Zašto se ne objavi jedna sura?’ A kada se objavi jasna sura i u njoj se spomene borba, ti vidiš one u čijim je srcima bolest kako te gledaju pogledom pred smrt onesviješćenog!…” (Muhammed, 47:20)

Uzvišeni Allah govori o vjernicima koji su priželjkivali da im se propiše džihad. Kada ga je Uzvišeni Allah propisao i učinio obavezom, mnogi su ustuknuli.

Munafici su pronašli zaštitno sredstvo, koje će koristiti kao štit, kako bi se zaštitili od strelica kleveta i jezika, koji će ih tu i tamo snaći. Taj štit je, u stvari, umotana “mudrost”, proračunati razlog, kamuflirana ravnoteža, vještačka staloženost i pretjerano tiho razmišljanje. Kukavice smatraju da je kukavičluk mudrost, iako je on obmana prostačkog karaktera.

Karakteristike munafika se jasno manifestuju u raznim situacijama, a naročito u situacijama kada se ishodi džihadskih operacija podudare sa njihovim predviđanjima, koje su oni prethodno spomenuli u sklopu svojih “iskrenih savjeta” (u vezi džihada). Tada ćete vidjeti kako se oni napadno i bezobzirno vesele tuđoj nesreći. Vidjećete i njihovu uobraženost jer se pretvaraju da su puni iskustva, da imaju jasnu viziju i da su svjesni ishoda budućih događaja. Dakle, njihovi jezici će na kraju izgovoriti:

“…‘Da su nas poslušali, ne bi izginuli!…’” (Ali-Imran, 3:168)
ili:
“…‘Sam Allah me blagodario što s njima prisutan nisam bio!’” (En-Nisa’, 4:72)
ili:
“…‘Da su bili s nama, ne bi umrli, niti poginuli!…’” (Ali-Imran, 3:156)

Allah, dželle-šanuhu, testira Svoje vjerne robove različitim vrstama nevolja da bi došlo do javnog ispoljavanja nekih djela ibadeta, koja drugačije ne bi došla do izražaja, kao što su: povećanje pokornosti, poniznosti, skromnosti, skrušenog moljenja, zikrenja, potrebe za Allahom, oslanjanja samo na Njega, i dr. Ove nevolje su, također, načini da se pocijepa veo kojim su prekriveni licemjeri i svi ostali ljudi bolesna srca jer i njihova “mudrost” tada izađe na vidjelo.

U tim trenucima, jezici munafika izgovaraju ono što im je na srcu, htjeli to oni ili ne, parajući pri tome uši prezirajućim i ubilačkim riječima, koje su bile zatrpane u dubinama njihovih duša i nisu bile poznate nikome osim Sveznajućem Allahu. One kad-tad izađu na vidjelo, otkrivajući ono što je bilo skriveno i izražavajući zapanjujuća i čudna ponašanja i djela, koja ne pristaju osobama koje imaju jak iman u srcima:

“Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!’” (El-Ahzab, 33:12)

“…Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. ‘Da smo se za bilo šta pitali’, govore oni, ‘ne bismo ovdje izginuli!’…” (Ali-Imran, 3:154)

Allah, dželle-šanuhu, kaže:

“A oni koji vjeruju reći će: ‘Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su, zaista, s vama?’ Djela njihova bit će poništena, i oni će nastradati.” (El-Maida, 5:53)

Autor: Šejh Hasen Kaid
Izvor: TheUnjustMedia
Prijevod i obrada: Put vjernika

SHARE