Kukavičluk se najbolje manifestuje na bojištima jer tada najlakše dolaze do izražaja njegovi simptomi na licima munafika. Allah Svemogući kaže:
“A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni. Čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko.” (El-Ahzab, 33:19)
Sveznajući Allah zna za one koji su druge zadržavali od rata i koji su se, zbog velikog straha, zabrinutosti i bojažljivosti, sklonili od borbe. Oni su se hvalili da su hrabri i energični, međutim, oni su lašci koji su (poslije borbe) tražili dio plijena za sebe, pozivajući se na to da su bili na strani mudžahida. U njima nema hajra jer su u sebi sakupili bojažljivost, laž i vrlo malo dobročinstva. Stoga će Allah, dželle-šanuhu, poništiti njihova djela.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“A oni koji vjeruju govore: ‘Zašto se ne objavi jedna sura?’ A kada se objavi jasna sura i u njoj se spomene borba, ti vidiš one u čijim je srcima bolest kako te gledaju pogledom pred smrt onesviještenog!…” (Muhammed, 47:20)
Uzvišeni Allah govori o vjernicima koji su priželjkivali da im se propiše džihad. Kada ga je Uzvišeni Allah propisao i učinio obavezom, mnogi su ustuknuli.
Munafici su pronašli zaštitno sredstvo, koje će koristiti kao štit, kako bi se zaštitili od strelica kleveta i jezika, koji će ih tu i tamo snaći. Taj štit je, u stvari, umotana “mudrost”, proračunati razlog, kamuflirana ravnoteža, vještačka staloženost i pretjerano tiho razmišljanje. Kukavice smatraju da je kukavičluk mudrost, iako je on obmana prostačkog karaktera.
Karakteristike munafika se jasno manifestuju u raznim situacijama, a naročito u situacijama kada se ishodi džihadskih operacija podudare sa njihovim predviđanjima, koje su oni prethodno spomenuli u sklopu svojih “iskrenih savjeta” (u vezi džihada). Tada ćete vidjeti kako se oni napadno i bezobzirno vesele tuđoj nesreći. Vidjećete i njihovu uobraženost jer se pretvaraju da su puni iskustva, da imaju jasnu viziju i da su svjesni ishoda budućih događaja. Dakle, njihovi jezici će na kraju izgovoriti:
…‘Da su nas poslušali, ne bi izginuli!…’ (Ali-Imran, 3:168)
ili:
…‘Sam Allah me blagodario što s njima prisutan nisam bio!’ (En-Nisa’, 4:72)
ili:
…‘Da su bili s nama, ne bi umrli, niti poginuli!…’ (Ali-Imran, 3:156)
Allah, dželle-šanuhu, testira Svoje vjerne robove različitim vrstama nevolja da bi došlo do javnog ispoljavanja nekih djela ibadeta, koja drugačije ne bi došla do izražaja, kao što su: povećanje pokornosti, poniznosti, skromnosti, skrušenog moljenja, zikrenja, potrebe za Allahom, oslanjanja samo na Njega, i dr. Ove nevolje su, također, načini da se pocijepa veo kojim su prekriveni licemjeri i svi ostali ljudi bolesna srca jer i njihova “mudrost” tada izađe na vidjelo.
U tim trenucima, jezici munafika izgovaraju ono što im je na srcu, htjeli to oni ili ne, parajući pri tome uši prezirajućim i ubilačkim riječima, koje su bile zatrpane u dubinama njihovih duša i nisu bile poznate nikome osim Sveznajućem Allahu. One kad-tad izađu na vidjelo, otkrivajući ono što je bilo skriveno i izražavajući zapanjujuća i čudna ponašanja i djela, koja ne pristaju osobama koje imaju jak iman u srcima:
“Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!’” (El-Ahzab, 33:12)
“…Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. ‘Da smo se za bilo šta pitali’, govore oni, ‘ne bismo ovdje izginuli!’…” (Ali-Imran, 3:154)
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“A oni koji vjeruju reći će: ‘Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su, zaista, s vama?’ Djela njihova bit će poništena, i oni će nastradati.” (El-Maida, 5:53)
Autor: Šejh Hasen Kaid
Izvor: TheUnjustMedia
Prijevod i obrada: Put vjernika
