Temeljna razlika između kontinentalnih planina i okeanskih planina jeste u njihovom materijalu. Kontinentalne planine su u osnovi napravljene od sedimenata, dok su okeanske planine sastavljene od vulkanskih stijena. Kontinentalne planine su formirane komresionim silama, dok su okeanske planine formirane silama razvlačenja. Zajednička karakteristika oba tipa planina jeste što imaju temelj na kojem planina počiva.
U slučaju kontinentalnih planina, lahki materijal male gustoće proteže se sa planine u dubinu Zemlje kao korijen. U slučaju okeanskih planina također postoji lahki materijal koji podupire planinu kao temelj, ali je on nešto proširen. Kada su u pitanju gustine, onda obje vrste odrađuju isti posao podupiranja planina. Zbog toga je funkcija temelja (korjena) da podupire (drži) planine prema Arhimedovom zakonu.
Sve planine bile one na kopnu ili u moru, imaju konturu grebena. Da li je iko mogao u vrijeme poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi ve selem, znati kakav je oblik tih planina? Da li je iko mogao zamisliti da jedna kruta masivna planina, koju on pred sobom vidi, ima svoje produžetke u Zemlji i da ima svoj korijen, kako tvrde naučnici.
Veliki broj knjiga geografije, kada opisuju planine, opisuju samo onaj dio, koji je iznad nivoa tla. To je zbog toga što ih nisu pisali stručnjaci geolozi, a o tome nas upoznaje savremena nauka, a Allah u Kur’anu kaže:
“Zar nismo učinili Zemlju posteljom, A brda stubovima (klinovima)?” (Kur’an, 78:7)
Planine imaju značajnu ulogu u stabilizaciji Zemljine kore. Evo kako to tačno Kur’an opisuje prije 14 stolječa:
“I brda: ustabilio ih je.” (Kur’an, 79:32)
I kaže: “I razbacao je po Zemlji stabilne planine, da vas ne trese, i rijeke i puteve, da biste se vi uputili. (Kur’an, 16:15)
Učenjaci ne mogu znanje, objavljeno poslaniku Muhammedu od Allaha i koje je sadržano u Kur’anu, pripisati nikakvom čovjeku, niti naučnom autoritetu tih vremena, jer su naučnicima te tajne bile nepoznate.
Šta više, ljudi nisu mogli naći nikakvo objašnjenje, pa su to znanje morali pripisati nekoj vanzemaljskoj sili.
Stabilizacija planinama
Planine koje su se formirale u toku hlađenja Zemljine kore igraju značajnu ulogu, kao što na to ukazuju geološke teorije. One doprinose držanju kontinenata na njihovim mjestima. Kontinenti plutaju na rastopljenom materijalu, koji leži ispod njih.
Općenito debljina Zemljine kore je oko 5 kilometara. Pa ipak, debljina kore ispod planina proteže se i do 35 kilometara. To je iz razloga što ispod svake planine postoji njen korijen nalik na njen dio iznad Zemljine površine. Ti korjeni imaju zadatak da kao klinovi fiksiraju Zemlju. Ovo je veoma precizno reèeno u Kur’anu: Moderna geološka teorija takođe tvrdi da kopno nije stabilno.
Tu su dva glavna faktora:
1. Pomjeranje toponima zbog erozije vodom, vjetrom ili ledom. Rijeke npr. odnose milione tona zemlje u more. Jaki vjetrovi erodiraju planinske vrhove, dok topljenje leda pomjera enormne kolièine materijala na svome putu.
2. Zona kopna se takođe smanjuje regresijom, tj. postepenim spuštanjem priobalnog dijela kopna ispod nivoa mora.
Iz knjige: Kur'an ispred nauke i civilizacije od Mustafe Mlive
Priprema: Put vjernika
