Kur'an liječi sve…

1106

Osnova svakog liječenja je Kur’an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima. Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako psihičke tako i na one fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnice radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali potražiti u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur’anu. Na osnovu čega li su oni napravili ovu podjelu?

Kur’an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja): “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Pogledajmo u riječ šifaun (izlječiti), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

Rekao je Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Zadul-me’ad”: “U Kur’anu je potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek. Međutim, nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi Kur’an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajući ove uslove njegova bolest neće moći da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi smoždio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasjekao?! Ne postoji bolest a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne ozdravi Kur’an, to ga Allah nije izliječio, a kome Kur’an ne bude dovoljan neće mu Allah ništa učiniti dostatnim.” {Zadul-me’ad, 4/352}
To bi značilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neograničena pouzdanost u Njega prijeko potrebna prilikom liječenja. “Uslov uspješnog izlječenja jeste bolesnikovo čvrsto ubjeđenje da će mu lijek koristiti.” {Zadul-me’ad, 4/98}
Manjkavost u vjeri ogleda se u stavljanju Allahovog govora na probu, da li će nam koristiti ili ne. Ako bi vodu “Zemzem” pili iz čistog pokusa i radoznalosti ne bi nam to koristilo. Ono što bi nam, uz Allahovu dozvolu, pribavilo dobrobit jeste potpuna sigurnost i vjerovanje da će nam naš Gospodar tu vodu učiniti ljekovitom.

TJELESNE BOLESTI

Ako bi počeli spominjati Kur’an kao lijek za bolesti organa, naš govor bi se umnogome oduljio. Ali ćemo ipak spomenuti neke primjere. Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku. Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Doista šejtan kola čovječijim venama.” (muttefekun alejhi)

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogim bolestima. Zbog toga je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada mu je došao čovjek tražeći od njega, sallAllahu alejhi ve sellem, da ga posavjetuje sa nečim korisnim, rekao: “Ne srdi se!” Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a hadis je zabilježio Buharija. Trag koji ljutnja ostavlja na tijelima je jasno uočljiv. Primjetit ćemo da su prisni prijatelji srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vijerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetes, kod nekih ljudi, nastao čestim prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom. Ovdje pridodajemo još i par srčanih oboljenja kao što su angina i stenokardija. Gnjev igra veliku ulogu u nastanku ovih bolesti kao i njihovom pogoršavanju. Jednom riječju, ona je uzrok svim abnormalnostima, jer dolazi od samog šejtana. Rekao je Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja): “I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: “Uistinu, me šejtan dotiče jadom i patnjom.” (Sad, 41) Rečeno je da je Ejub, alejhis-selam, bio pogođen svim mogućim psihičkim i fizičkim bolesima. Njegove riječi “jadom i patnjom” (bi nusubin ve azabin) bi značile bolno i iznemoglo, uz duševnu patnju zbog bolesti. Sve je to pripisao šejtanu jer je on razlog njegovom iskušenju i, naravno, iz učtivosti prema Allahu. {El-mu’džemu el-mufehresu li elfazi el-Kur’ani el-Kerimi, Hasen Ali Kerimeh, str. 132}

Upotpunjeno je učenje Kur’ana, Allahu hvala, nad mnogim bolesnicima oboljelim od raznih bolesti, posebno od onih koje nazivaju neizlječivim i za koje postoji velika vjerovatnoća da ih je prouzrokovao šejtan. Neke od tih bolesti su: rak, posljedice infrakta, hronična astma, paraliza, neplodnost, dijabetes… i sve su sa Allahovom milošću izliječene.

Neredovita menstruacija kod nekih žena, bilo da se radi o njenom kašnjenju ili o dugom trajanju, bez nekog određenog razloga, prouzrokovana je posredstvom džina. Upitan je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, o tome dva puta. Prvi puta je odgovorio: “To je krv iz vene.” (Ebu Davud), a drugi puta je rekao Hamni bint Džahš, kada mu se požalila da je imala neobično obilno krvarenje tokom menstruacije: “To je ubod od šejtanskih uboda.” (Tirmizi) Šejtan pokušava da odulji trajanje krvarenja djelimičnim zadržavanjem menstruacije kako bi je naknadno ponovo pustio mimo njenog uobičajenog vremena i sve to u želji da onemogući ženi klanjanje i učenje Kur’ana. Drugi način kojim se koristi u toj zloj namjeri je da povrijedi neki dio vene. U ovom slučaju žena se zbuni i ne uspijeva razlikovati krv menstruacije od obične krvi, te, uslijed toga, prestaje da klanja.

Slično ovom slučaju je i primjer paralize. Džin pritisne dio bolesnikovog tijela tako da on više nije u stanju da ga pomjera. Uz ovo dolaze i česte popratne pojave kao velika duševna potištenost, tjeskoba i uzastopna glavobolja. Ako bi se počlo sa učenjem Kur’ana ovakvom bolesniku on bi u svom paralizovanom dijelu tijela osjetio kako mu prolaze žmarci. U slučaju da ne osjeti nikakvo trnjenje, to bi značilo da je džin napustio njegov organizam, ali predhodno mu oštetivši nervna vlakna, zbog čega mu je tijelo i postalo takvo (paralisano). Ovako teška i zakomplikovana stanja zahtijevaju mnogo strpljenja i uzastopnog učenja Kur’ana sa iskrenim nijjetom za ozdravljenje.
Tegobe i poremećaji probavnog, nervnog i koštanog sistema uklanjaju se tako što će onaj koji bude učio rukju, staviti svoj desni dlan na bolno mjesto te izgovoriti: “Eu’zu bikudretillahi ve ‘izzetihi min šerri ma edžidu ve uhaziru.” (Zaštitu tražim od Allaha i Njegove svemoći protiv zla koga nalazim i kog se plašim.) {Sahih Muslim 14/189} Allahovom dozvolom, nakon ovoga, bol će nestati.

DUŠEVNE BOLESTI

{Razlika između duševne bolesti i dodira šejtana: Duševna bolest je uzrujanost emocija, koja, ako se u njoj prenagli, postaje prethodnica šejtanovom dodiru, jer on ne napada osim na rastrzane i uzbuđene živce. Zbog toga je zabranjeno čovjeku da spava sam i da sam putuje. Spomenuto je u hadisu: “Jedan putnik je jedan šejtan, dva putnika – dva šejtana, tek su tri putnika – putnici.”}
Podvojena ličnost je ozbiljna umna poremećenost koju doktori pokušavaju da izliječe raznim tabletama i injekcijama. Vrlo rijetko se dešava potpun oporavak. Nasuprot tome, Allah je izliječio mnoge bolesnike nakon šerijatske rukje koja im je učena. Nakon nje, mentalno zdravlje pacijenata se potpuno vratilo.

Sumnja je jedna od mnogih bolesti koju, najvjerovatnije, prouzrokuje džin (kojem je cilj da prekine bliskost između roba i njegovog Gospodara). Ona započinje sa sumnjom u ispravnost abdesta, a završava sa raznim nedoumicama u pogledu akide. Liječenje umišljenih sumnji je u čestom spominjanju Allaha (zikru) i u traženju utočišta kod Allaha od šejtana riječima “e’uzu billahi mineš-šejtani er-radžim”, nakon kojih se suho pljucne na lijevu stranu. Jako je bitno ne obraćati pažnju na svoju uobrazliju kao i kontrirati samim sumnjama. Zanimanje nekim korisnim poslom, održavanje rodbinskih veza, kao i odlazak u društvo među drage prijatelje mnogo će pomoći u otklanjanju sumnji koje nas salijeću.

Što se tiče stvarnih sumnji (osjetnih), one su mnogo teže od umišljenih, jer prouzrokuju i bolove u raznim dijelovima bolesnikovog tijela. Ovakve uobrazlije su među psiholozima poznate još i kao “poražavajuće” sumnje. Kako bi ih izliječili potrebno je da na već spomenute načine dodamo i neke konkretne radnje. Na primjer pranje hladnom vodom radi pospješavanja krvotoka, vježbanje, bavljenje sportom, putovanja, kretanja i sve što bi na bilo koji način pomoglo u otklanjanju lijenosti, kao i stvaranju optimističnog duha kroz blago osmjehivanje svojim sugovornicima i ličnim zadovoljstvom sa Allahovim određenjem. Osoba koja se bori protiv svojih sumnji je poput borca na Allahovom putu.
Rekao je Uzvišeni Allah jezikom Ejjuba, alejhis-selam: “Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom.” (Sad, 41) Zbog toga što su u pitanju bile osjetne šejtanske uobrazlije, njegov Gospodar mu nije rekao ga Ga spomene kako bi te sumnje otklonio, nego mu je naredio da učini konkretno djelo: “Udari nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!” (Sad, 42) Pouka je u općenitosti ovog govora, a ne u specifikaciji samog razloga, kao što to tvrde učenjaci usula.

Pogledajmo na koji način je imam Ahmed, rahimehullah, rješavao sumnje. Prenosi se od njegovog učenika Ebu Bekra da je rekao: “Krenuo sam sa Ebu Abdillahom u mesdžid. Kada smo ušli on je počeo da klanja. Primjetio sam da je izvukao svoju ruku ispod dlana i kao da je nekome dao znak mrdajući sa svoja dva prsta ovako (pa je pokazao). Kada je završio sa svojom molitvom upitao sam ga: “O Ebu Abdillah, vidio sam te kako gestikuliraš sa svojim prstima dok si bio na namazu?” Odgovorio mi je: “Zaista mi je prišao šejtan govoreći mi da nisam oprao svoje noge u toku abdesta, a ja sam mu naišaretio da mi dovede dva pravedna svjedoka da to potvrede.” {“Vrijednosti Imama Ahmeda” od Ibn el-Dževzija, revizija: dr. Abdullah et-Turki, str. 245}

Kako bi uklonuli svoje sumnje nema zapreke da koristimo i određene medikamente, ako smo baš primorani na to. Ali bitno je napomenuti da one donose tek jednokratno umirenje, a ne konačno izlječenje. Njih ubrajamo u šerijatski dozvoljena sredstva zdrastvenog tretmana, koja kombiniramo sa osnovnim načinom liječenja, a to je šerijatska rukja.
Lijek za depresiju se nalazi u čestom odlasku i zadržavanju u džamijama. Rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “A radost moga srca je u namazu.” {Musned Imama Ahmeda, 5/364} Kada bi ga nešto pritislo u životu on, sallAllahu alejhi ve sellem, bi utočište nalazio u namazu. Džini uvijek pokušavaju da čovjeka povuku u osamu kako bi njime lakše upravljali. Zbog toga je islam zabranio čovjeku da zanoći sam, da putuje sam i sl. Kada šejtani ne uspiju da ovladaju nekom osobom oni je povuku u podsvjesnu samoću, tako da se ona osjeća usamljena čak i u prisustvu drugih ljudi. Zbog toga se kod takvih osoba sve više i više povećava njihova rasejanost, a njihove misli postaju nesređene.
Kako se naš govor o liječenju svih vrsta bolesti uz pomoć Kur’ana ne bi odužio, predlažem onome ko želi o tome više da sazna neka se vrati na djelo “Zadul-me’ad”, četvrta knjiga (Kitabut-tib), od Ibnul-Kajjima.

Biće nam dovoljno da shvatimo kako je to šejhul-islam, Ibn Tejmije, liječio tjelesne bolesti ako pogledamo napisanu rukju čovjeku koji je mnogo krvario: “I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudi, i bi rečeno: “Daleko nek je narod nevjernički!” (Hud, 44) Nakon ovoga je, Allahovom dozvolom, izliječen. {“Zadul-mead” 4/358} Pogledajte samo u veličanstvenost Allahovih riječi koje nisu određene samo za veliki potop. I upravo u ovom slučaju je opisan ispravan način liječenja Kur’anom kada je Šejh uporedio insana sa Zemljom spomenutom u ovom ajetu. Za reumatizam i bolesti živaca može se učiti: “i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga – a ona će to dužna biti…” (El-Inšikak, 3-5) Ajeti za liječenje bolesti grudnog koša su: “Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo…” (El-Inširah, 1-3) Dok za internistička oboljenja možemo učiti: “Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese…” (Ez-Zilzal, 1) I tako dalje… {Ovdje su navedeni ajeti samo kao primjeri. Svaki od ovih ajeta može da se uči kako za ove tako i za sve ostale bolesti, kao što se za navedene bolesti mogu učiti i bilo koji drugi ajeti iz Kur’ana.} Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellema, upućene Aiši, radijAllahu anha, kada joj je došla neka žena da je liječi: “Liječi je uz pomoć Allahove knjige.” {“Es-silsiletu es-sahihatu”, El-Albani, 1931}

BITNA NAPOMENA

Sve što je navedeno nije imalo za cilj propagiranje i poziv na ostaviljanje uobičajenog načina liječenja, kao što je odlazak u bolnicu radi dijagnoze i medicinskog tretmana. Naprotiv. Osnova svakog liječenja je Kur’an i ono što je spomenuto od dova iz sunneta. Nakon ovoga dolaze ostali načini, koji su nam ne samo dozvoljeni nego i naređeni našom vjerom. Naravno, sve ovo uz čvrsto ubjeđenje da ozdravljenje dolazi samo od Allaha, jer ako on propiše izliječenje i lijek će onda da koristi uz Njegovu dozvolu, a nikako suprotno. “i koji me, kada se razbolim, liječi…” (Eš-Šu’ara, 80)
Lijek je, dakle, tek povod za izlječenje, i naš plemeniti Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nam je ukazao na ovo u sljedećim hadisima:
“Za svako oboljenje postoji i izlječenje, pa ako lijek nadvlada bolest čovjek će, sa Allahovom dozvolom, ozdraviti.” (Muslim, 14/191)
“Ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra, onda ga ima u rezu hadždžama (onoga koji hidžamom pušta bolesniku krv) i gutljaju meda.” (Buharija, 7/159) Riječi: “ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra…” ukazuju na to da Allah, načelno, nije u njima dao nikakvu korist za oboljelog, jer su oni samo povodi za ozdravljenje, ako Allah to odredi. Pravi uzroci izlječenja nalaze se u šerijatskoj rukji.
“Preporučujem vam upotrebu čorokuta (ar: el-habetu es-sevda’), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt.” (Buharija, 7/160)
Čovjeku koji mu je došao žaleći se na otvor stolice (proljev) preporučio je pijenje meda. (Buharija, 7/159)

Prenosi se od Usame ibn Šerika da je rekao: “Bio sam kod Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini pitavši ga: “Da li da se liječimo, o Božiji Poslaniče?” On, sallAllahu alejhi ve sellem, im je odgovorio: “Da, o Allahovi robovi, liječite se. Doista Allah nije dao niti jednu bolest, a da joj nije propisao i lijek osim starosti.” (Sahihu suneni Et-Tirmizi od Albanija 2/202) Riječi: “…liječite se.” znače “koristite lijekove”, uz napomenu da niti jedan medikament ne daje ozdravljenje sam po sebi, nego je on povod za to, ako Allah odredi.

Autor: Dr. Abdullah ibn Muhammed es-Sedhan

Sa arapskog prevela: Enesa H.-D.

SHARE