Ličnost mula Muhammeda Omara Mudžahida

1312

Na slici iznad: Slika uzeta sa jedinog video snimka na kojem se može vidjeti mula Omar

Porijeklo i rođenje

Emir-ul-mu’minin ili vođa pravovjernih, mula Muhammed Omar Mudžahid pripada cijenjenoj porodici vjerskih učenjaka. Njegova porodica je poznata po službi za vjeru koju nude vijekovima. Njegovo puno ime je Muhamed Omar Mudžahid ibn Maulavi Gula Nabi Ahvand ibn Mula Muhamed Rasul Ahvand ibn Mula Muhamed Ajez Ahvand. On pripada dobro poznatom ogranku plemena Hutak, koje živi u Kandaharu oko stotinu godina.

Mula Muhamed Omar je rođen 1960. u selu Nuri u pokrajini Kandahar. Kandahar je bio glavni grad Indo potkontinenta kada je njime pravedno vladao veliki afganistanski mudžahid i osvajač, Ahmed Šah Abdali. Otac Mula Omera, Maulavi Gulam Nabi je bio vjerski učenjak i imam u džamiji u selu Nuri. Njegovi preci su živjeli u pokrajini Zabul u oblastima Šakej i Bejrut, gdje je čak i danas, izvor vode upamćen po imenu jednog  mula Omarovih poštovanih starješina. Porodica mula Omera je dala vjerske učenjake u svakoj generaciji, koji su vijekovima činili bezbroj usluga islamu. Njegova porodica je dobro poznata po velikom žaru za islam. Gotovo svi njegovi preci su bili vjerski učenjaci, koji su bili u službi vjere u južnim pokrajinama Kandahar, Zabul i Uruzgan. Narod Afganistana je konsultovao njegove stariješine vijekovima, tražeći uputu u pogledu vjerskih, ekonomskih i socijalnih pitanja.

Jetim (siroče) od treće godine

Mula Omar je imao samo tri godine kada je njegov otac, Maulvi Gulam Nabi Ahvand umro u 40. toj godini. On je (tada) bio jedino dijete svojih roditelja. Njegov mlađi brat i tri starije sestre su umrli kao mladi. Dakle, nakon smrti njegova oca, on nije bio samo jetim nego također i jedino dijete svoje majke. Ko bi mogao pomisliti u to vrijeme da će ovaj jadni dječak postati vođa pravovjernih u Afganistanu i simbolom hrabrosti, junaštva, strpljivosti, poniznosti i džihada na Allahovom putu? Nakon smrti njegova oca, njegov najstarniji tetak po ocu, Maulvi Muhamed Anvar je oženio njegovu majku i postao glava porodice. Allah, subhanehu ve te’ala je dao porodici tri sina i četiri kćeri, koji su još živi i vode džihad na Allahovom putu. Jedan od njegove polubraće je šehidio 1998. kada je velika bomba eksplodirala ispred njegovog ureda u Kandaharu.

To je bio pokušaj atentata na njegov život kojeg su isplanirali CIA i komadant Sjeverne alijanse, Ahmed Šah Mesud, koji je Allahovom voljom, ubijen 9. septembra 2001. Drugi tetak po ocu mula Omara je hadži mula Muhamed Hanefija Muhamed Vali Ahvand. Svi njegovi tetkovi su poznati kao veoma bogobojazni ljudi ali Mula Vali Muhamed Ahvand se ističe po svojim namazima i sjećanju na Allaha. Svi njegovi članovi porodice žive pod istim krovom u ljubavi i jedinstvu. Svi mladići iz porodice učestvuju u džihadu i žrtvuju svoje živote i bogatstva u cilju rješavanja svijeta od nevjerstva i zla.

Islamsko obrazovanje

Mula Omar je primio osnovno obrazovanje od svog dobroćudnog staratelja, voljenog očuha i velikodušnog tetka, Maulvi Muhameda Anvara koji je bio vjerski učenjak i imam u džamiji u oblasti Bejrut u pokrajini Uruzgan gdje je podučavao masu vjerskih studenata. Osim kod svog tetka, on je studirao Kur’an, hadis i fikh od mnogo uspješnih učenjaka čija imena nisu dostupna. Jedno vrijeme je također bio student svog drugog tetka mula Muhameda Džuma Ahvanda.

Porodična kuća, zemlja i imanje

Porodica mula Muhameda Omara, porodica plemenskih učenjaka, nikada nije pošla za luksuzima ovoga svijeta. Umjesto toga, oni su izabrali da posvete svoje živote širenju islama i prenošenju vjerskog znanja. Njihovi životi su živući simbol strpljivosti i zahvalnosti prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Pridržavanje islamu i sljeđenje njegovih zakona bez kolebanja su bili ciljevi superiorniji od svih svjetskih uživanja. Bogatstvo i materijalne stvari nikada nisu uspjele da oslabe njihovu odlučnost. Radi ovog zanemarivanja luksuza i života na ovom svijetu niti mula Omar niti ijedan od njegovih tetaka nisu posjedovali nijednu kuću, zemlju ili imanje.

Odlazak na borbena polja sa 18 godina

Bila je 1978. i mula Omar je studirao najznačajniju knjigu hanifijske pravne škole, Hidajet, kada su Afganistan napali komunistički agresori, za kojima je uslijedila sovjetska Crvena armija u decembru 1979. Hiljade mladih bogobojaznih i časnih muslimana je odlučilo da suzbiju Crvenu pobunu. Među ovim Allahovim vojnicima je bio energični mladić koji nije imao više od 18 godina – mula Muhamed Omar. Ispunjen vjerskim poletom i ljubavlju prema islamu, on je uzeo oružje i krenuo prema ratištu. Na vrhunucu svoje mladosti, on je istupio ispred nevjernika i terorisao njihove redove. On je odlučio da oživi zaboravljenu dužnost džihada koju su Allah, subhanehu ve te’ala i Njegov Poslanik naredili i čije je pravo značenje zaboravio muslimanski ummet. On je aktivno učestvovao u džihadu od samog početka i to je bilo onda kada su položeni temelji talibanskog islamskog pokreta i Islamskog Emirata Afganistana, koji su služili kao izvor svijetlosti, nade i života za bezvoljni muslimanski ummet utopljen u tamu ravnodušnosti. To je bio, zapravo, početak islamske renesanse.

Ozlijede pretpljene u toku džihada u Uruzganu

Na početku džihada protiv komunista i Rusa, on se borio protiv Allahovih neprijatelja u oblasti Bejrut u pokrajini Uruzgan. To se desilo dok je razbijao redove nevjerničkih agresora kada je zadobio ozbiljne ozlijede u dva navrata. Prvi puta kada je teško ranjen u nogu od gelera rakete i drugi puta kada je došao pod intezivnu rafalnu pucnjavu, nakon koje je njegove tijelo izrešetano mecima. On je primio medicinski tretman za ekstremne ozlijede na njegovom tijelu, koje, iako su ranile njegovo tijelo, nikada nisu izbrisale njegovu neprekidnu želju da vođenjem džihada protiv šejtanovih snaga. Ubrzo je, Allahovom milošću, ozdravio i vratio se na borbena polja da bi uništio Allahove neprijatelje.

Njegova hrabrost i junaštvo su strašili neprijatelje i njegovi neprekidni napadi na komuniste su podigli alarm. Njegov iskusni i perceptivni tetak je predvidio namjere i zavjere komunista i savjetovao ga da pomjeri centar svojih gerilskih operacija prema jugozapadnoj oblasti Pandžvai. Drugi razlog za izabiranje ovog područja je bio autocesta Kandahar – Herat koja je prolazila kroz ovu oblast, i koja je bila snabdjevna ruta krucijalne važnosti za komuniste. Ovaj prometni put je bio odlična meta za gerilske aktivnosti, pa je mula Omar premjestio svoju jedinicu mudžahida u Pandžvai. Njegova superiornost kao vođe, kompetentnost kao taktičara i nenadmašiva neustrašivost, učinili su ga uzornim gerilskom komandantom. Njegovi mudžahidi su mu se divili njegovoj skromnosti, dobrim manirima i virtuoznosti, gdje su mu se potlačeni Afganistanci divili radi njegove iskrenosti i velikodušnosti. S druge strane, njegova prisutnost je bila noćna mora za komuniste i Ruse. On je povremeno posjećivao svoje roditelje u Uruzganu tokom ovog perioda džihada.

Zadobijanje ozlijede po treći puta

To je bilo tokom perioda dok se borio protiv Rusa na području Sangsar u intezivnom sukobu sa Sovjetima. Ovaj put, on je žrtvovao svoje desno oko na Allahovom putu. Njegovi drugovi su rekli da je odveden u bolnicu u Kveti u Pakistanu radi težine njegove povrede. Nakon operacije, doktori su mu savjetovali da uzima tejemum (vjersko čišćenje sa zemljom op. prev.) umjesto (uobičajenog) uzimanja abdesta (vjerskog čišćenja sa vodom) jer je voda mogla pogoršati njegove rane. Protiv doktorovog savjeta, on je koristio vodu za čišćenje i nikada nije klanjao bez potpunog abdesta. On bi govorio: “Nije moguće da prestanem uzimati abdest radi takvih malih povreda.”

Pri ispaljivanju šesnaestog RPG-a, tenk se zapalio

Drugovi mula Omara tokom džihada protiv Sovjeta i komunista su uključivali talibanske prve i najistaknutije vrhovne zapovjednike kao što su šehid Mula Muhamed, šehid Mula Naik Muhamed, šehid Mula Borjan i poznati komandanti, Mula Bradar, Mula Jaranah, Mula Ubejdullah i Mula Ahvandžadah. U to vrijeme on je bio povezan sa grupom Maulvija Nabi Muhameda, Harakt-ul-Inkeleb al-Islami. On je bio komandant lokalne grupe i veoma precizan sa sa RPG-7 (protivtenkovsko oružje). Osvježavajući sjećanja na te dane, jedan od njegovih starih prijatelja je opisao susret sa ruskim oklopnjakom (tenkom). To se desilo u oblasti Pandžvai gdje su se mudžahidi pod komandom mula Omara borili protiv Rusa. Jedan od ruskih tenkova je bio vješto sakriven u terenu prouzrokujući znatnu štetu mudžahidima. Ovaj tenk je ubio mnoge mudžahide i zbog toga im je nametnuo popriličan pritisak. Tenk je bio pozicioniran na svom položaju sa takvom vještinom da je predstavljao smrtonosnu opasnost za mudžahida ako bi ga ciljali. U cilju uništavanja ove prepreke i osiguravanja bezbjednosti njegove braće mudžahida, mula Omar je prihvatio izazov. Naoružan sa RPG lanserom i zalihom raketa, on se pomjerio na poziciju odakle je mogao napasti prijeteći oklopnjak. On je ispalio niz raketa na tenk i poslijednji, šesnaesti rpg, Allahovom voljom ga je zapalio.

Interakcija sa svijetom tokom džihada

U toku džihada ni Mula Omar niti ijedan član njegove porodice nije se preselio u Pakistan, Iran ili neku drugu državu. Oni su stajali čvrsto  i izabrali da brane svoju vjeru i čast na račun svojih života i imetaka. Na neravnim planinama oni su zauzeli stav i odatle su se obrušili na crvenog sovjetskog medvjeda. U toku 14 godina džihada protiv rusa i nakon njihovog poraza, mula Omar je rijetko putovao izvan Afganistana osim radi primanja medicinske pomoći u pogranični grad Kveta. To je bila uobičajena praksa među afganistanskim komandantima da posjećuju Pakistan svake godine i da uživaju u gradskim luksuzima dok bi se konsultovali sa vladama koje ih podržavaju i od kojih primaju pomoć. Mula Omar, nasuprot tome, nikada nije pravio takva putovanja, što ga je najvjerovatnije sačuvalo od stranog utjecaja i predrasuda. Bivajući komadant niske razine, potrebe svoje jedinice je zadovoljavao na lokalnom nivou i nikada situacija nije zahtjevala njegovu odsutnost sa borbenog polja. Ovo se ispostavilo da će biti istinski korisno za budućnost islama i džihada. Na sreću muslimanskog ummeta, kroz cijeli svoj život on je bio posvećen samo dvema stvarima: čistom islamskom obrazovanju i praktičnom džihadu na Allahovom putu. Ovih uzornih četrnaest godina njegovog života su ispunjeni sa svrhom, viteštvom, hrabrošću, snagom i ustrajnošću na Allahovom putu. Allah je htio za njega da provede život u državi ispunjen islamskim znanjem i džihadskim frontovima. Uzvišeni ga nikada nije izložio spoljnom svijetu ispunjenom sa pohlepom, egocentričnošću i korupcijom. On je nadaren sa istinskim razumjevanjem islama i šerijata, koji je osim implemetacije, transformisao ratom razoreni Afganistan u oblik islamskog društva kakvo je bilo u vrijeme Poslanika Muhammeda sallAllahu alejhi ve selem i njegovih ashaba.

Brak i povratak podučavanju

Nakon poraza i povlačenja sovjetskih snaga iz Afganistana, mula Omar se vratio svojim vjerskim studijama. Na tih i jednostavan način, on se oženio u 31. godini. Allah subhanehu ve te’ala ga je blagoslovio sa dva sina, Jakubom i Idrizom. Postoje neki izvještaji o šehadetu Jakuba 2008. u barbarskom bombardovanju američkih snaga na Kandahar. Nakon što su komandanti mudžahida pokrenuli borbu za Kabul, on je započeo podučavanje u lokalnoj džamiji.

Postkomunistička era

Kako je vrijeme prolazilo, era poslije komunizma u Afganistanu je donijela još više destrukcije i opresije koje su počinili takozvani komandanti mudžahida. Kako se situacija po pitanju zakona i reda pogoršavala, a čast i imetak običnog čovjeka je postao još više nesiguran, Afganistanci su ostali zaprepašćeni komandantima gladnim za vlašću. Većina ovih komandanata su bili komunisti koji su se infiltrirali u redove mudžahida da bi zloupotrijebili njihov uspjeh. Slabi se nisu imali kome okrenuti da bi dobili pravdu. Čast i čednost žene nije bila sigurna ni u kućana a ni vani. Bolesne žene su otimane iz bolnica i nikada se ne bi vidjele poslije. Roditelji su slali svoje mušku djecu u Pakistan samo da bi ih spasili od pedofilskih komandanata. Gradonačelnik Kandahara, Gul Agha, oženio je dječaka u dobro organizovanom i javnom vjenčanju. Na svakih par kilometara je bila kontrolna postaja uspostavljena od strane komandanata za oduzimanje novca i časti ljudi. Pljačke i krađe su bile uobičajene. Ljudski život je postao tako jeftin da su ljudi ubijani radi malih stvari. Domovi i trgovine su bile pljačkane i paljene. Allahova zemlja je bila razorena i opljačkana; nije bilo mira i sve nade za mir su bile pri kraju. Činilo da će krv šehida i plodovi džihada biti izgubljeni.

Sljedeći iskaz je primljen od pouzdanog izvora i otkriva satanističko lice komandanta post ruske ere u Afganistanu:

Čovjek je putovao u pokrajini Kandahar kada je zaustavljen na jednoj od postaja za pljačkanje uspostavljenih od strane komunističkih komandanata. Kada su ovog jadnog čovjeka počeli maltretirati radi novca, on je upitao te ljude zašto ga pljačkaju i da li su im Allah i Njegov Poslanik, Muhamed sallAllahu alejhi ve selem dozvolili da to rade. Onda su oni rekli da će upitati Allaha i Muhameda. Uveden je unutar postaje i jedan od nasilnika se obratio satanističkom svježe obrijanom čovjeku kao Allahu i upitao da li mu je dao dozvolu da opljačka ovog jadnog čovjeka. Čovjek je odgovorio sa da. Zatim se obratio drugom ružnom svježe izbrijanom čovjeku kao Poslaniku Muhammedu, koji mu je također odgovorio potvrdno na njihovo pitanje. Onda su ovi nasilnici rekli nesretnom čovjeku da preda svoj novac kao da je svjedočio da su Allah i Njegov Poslanik potvrdili njihov zahtjev.

Početak islamskog pokreta talibana

Srce mula Omara Muhameda je krvarilo dok je gledao jad Afganistanaca. Bilo je nepodnošljivo za njega da sjedi u svojoj džamiji i predaje, dok se zemlja džihada pretvarala u džehennem na zemlji za njegov narod. Islam je gurnut na stranu od strane komandanata i svetost muslimana je bila iskidana. Afganistanci su gorili a Zapad je grijao ruke nad njima.

Bila je 1993.-94. u dobi od 33 godine, mula Omar Mudžahid sa grupom od 15-30 vjerskih studenata je uspostavio Tehrik -al-islami-at-Taliban (Islamski studentski pokret). Oni su napadali lokalne postaje komunističkih komandanata i nakon što su ih osigurali, preuzeli su pogranični grad Spin Boldak u nevjerovatnoj operaciji. Nakon što su osigurali područje u i okolo Kandahara, oni su implemetirali šerijatske zakone i protjerali komuniste iz pokrajine. Još studenata im se pridružilo i narod je izrazio dobrodošlicu talibanima gdje god su došli. Ubrzo ih je potlačeni narod i drugih pokrajina pozvao i talibani su se odazvali. Jednu za drugom, talibani su preuzeli sve pokrajine Afganistana i implemetirali šerijat, i uspostaili red i mir.

U 1996. talibani su osvojili Kabul i mula Muhamed Omar je jednoglasno prihvaćen kao emir-ul-mu’minin (vođa pravovjernih) u Afganistanu. Tako je i nastao Islamski Emirat Afganistan.

Zaključujući pogled na njegovu ličnost

Jednom je delegacija gostiju došla posjetiti mula Omara. Svježi hljeb, vrhnje, čaj i druge poslastice su donešene za goste i svi su slatko počeli jesti. Svi osim Mula Omara. On je odbio dodirnuti hljeb ili vrhnje. Njegovi gosti su mu govorili da jede sa njima ali je odbio. Njegovi savjetnici također su mu govorili da jede sa gostima, ukazujući mu da nema ništa pogrešno u tome da jede ovu hranu jer je posebno zbog njega i donešena, tj. donešena je za goste i on je bio domaćin. On je i dalje odbijao. Nekoliko trenutaka kasnije, radnik je donio bocu obične supe sa nešto tvrdog, ustajalog hljeba. Mula Omar je počeo da lomi tvrdi hljeb sa rukama i da ga jede sa supom. Upitan za razlog njegovog odbijanja da jede vrhnje, mula Omar je rekao: “Kada najsiromašniji u mojoj državi bude jeo ovu hranu, onda ću je i ja jesti.”

Izvor: Prisonerofjoy

Prevod i obrada: Put vjernika