Zvjerstva nisu zaboravljena – 10 godina od masakra u Džoharu (Groznom)

302

“Sve rakete su eksplodirale u centralnom dijelu grada, na glavnoj pijaci, i ubile su 61 čovjeka. U džamiji u selu Kalinin, u vreme noćne molitve, bilo je oko 60 ljudi, 41 od njih je mrtav. Jedan od projektila je eksplodirao u dvorištu porodilišta u Groznom. Žrtve su bile 13 žena i 15 novorođenčadi.”


Raketni napad na pijacu u Džoharu (Groznom). Kavkaz Centar objavljuje izvještaj baziran na tekstu “Memorijala”.

Medijiski izvještaji

Oko 18:10h, 21. oktobra 1999. godine, neke djelove Groznog su potresle eksplozije. Prema izvještaju dopisnice za “Associated Press”, Marije Ejsmont, te eksplozije su ubile 118 i ranile više od 400 ljudi. Jedna od eksplozija se desila na galvnoj pijaci u Groznom.

“Prema svjedocima, prodavačima, tu se obično prodavala kožna odjeća i hrana” (Interfax). Isto je izvjestio reporter radija “Svoboda” (22.10.99, emisija “Liberty Live”) Andrej Babitcki: “Napad na glavnu pijacu u Groznom, dio koji ne prodaje hranu nego odjeću, pokućstvo, tehniku i druge stvari, zadesio je ljude na kraju radnog vremena, kada svi nakon posla žure da kupe ono što je nužno. Ovog jutra smo posjetili pijacu…. Sve police za robu, tezge i stropovi su uništeni eksplozijom.”

Piotr Vajl (domaćin): “Drugim rječima, to je bila obična ‘buvlja’ pijaca, kako je bio običaj da je zovu?

A.Babitcki: “Da, to je bila ‘buvlja’ pijaca, gdje se trgovalo proizvodima. Na mjestu gdje je projektil pao, ljudi su trgovali robom (obuća, pokućstvo, itd.). Mi smo bili ispred, u dvorištu opštinske uprave. U tom trenutku desile su se dvije eksplozije, nakon kojih smo sišli u podrum. Eksplozije su se desile nedaleko od nas, doslovce 50-60 metara udaljenosti.

Prema izjavi šefa odjela za reanimaciju 9. gradske bolnice u Groznom, samo u nju je dovedeno otprilike 65-70 ranjenih ljudi u periodu od 17:15 h do 17:20 h (NTV Segodnja, 22.10.1999.)”.

Andrej Babitcki: “Otišli smo u Devetu bolnicu… tamo smo zatekli užasan prizor: pod poplavljen krvlju i veliki broj ranjenih. Ranjeni, ubijeni i oni koji su umirali pred našim očima; svake sekunde su dovođeni ranjeni. Autobusi, kombiji, auta. Cijelo bolinčko dvorište je bilo zakrčeno autima sa teško ozlijeđenim ljudima koji nisu mogli doći vlastitim vozilima do bolnice. Rekao bih da sam izbrojao 30 ljudi, i nije bilo sasvim jasno ko je ranjen a ko je već mrtav.”

Hasin Raduev: “Sve rakete su eksplodirale u centralnom dijelu grada, na glavnoj pijaci, i ubile su 61 čovjeka. U džamiji u selu Kalinin, u vremenu noćne molitve, bilo je oko 60 ljudi, 41 od njih je mrtav. Jedan od projektila je eksplodirao u dvorištu porodilišta bolnice u Groznom. Žrtve su bile 13 žena i 15 novorođenčadi.”

Još 7 ljudi je ubijeno od projektilskih gelera na parkitalištu ispred bolnice. Mnogi od ranjenih su bili ispred “Glavpočta”, gdje je ispred naplatne kućice bilo nekoliko autobusa s putnicima.

Ovako prežvijeli opisuju ono što se desilo na pijaci:

Spiker: “Lokalno stanovništvo je reklo da su vidjeli da je nešto eksplodiralo u zraku.”

Svjedok: “Tri granate od tamo, tri puta, i izgledalo je kao da je eksplodiralo u zraku, i onda ovi komadići lete…Ne znam, izgledalo je kao da je eksplodiralo u zraku” (NTV, Segodnja, 22.10.1999.).

Stanovnica Groznog, Natalija Estimirova, u tim trenutcima je ulazila u autobus “Sedmica naršruta”, blizu prijašnje zgrade pošte. Nakon što su čuli zvuk eksplozije iz pravca bolnice i vidjeli smeđi oblak prašine kako se uzdiže, svi putnici su izletjeli da se sakriju od paljbe u ruševine preko puta pošte.

Prije nego su uspjeli da se sakriju, prasak novih eksplozija se dogodio iznad njihovih glava. Ruševine su ostale na mjestu, ali oni koji nisu imal zaštitu stropova iznad glava, su zadobili višestruke ozljede od gelera. (Estimarovin intervju dat M. Zamjatinu i A.Čerkasovu, Moskva, “Memorijal”, 25.10.1999.).

Na televizijskom izvještaju toga dana, pokazane su posljedice razaranja na pijaci; prikazani su izobličeni metalni komadi – rečeno riječima Čečena : komadi raketa “zemlja-zemlja” – veliki pola tone, dijelovi sa brojevima i ćiriličnim pismom. (A.Babitcki)

Lista onih koji su ubijeni je nepotpuna, s obzirom da su porodice mnogih preuzele tijela radi ukopa, i lista će neizbježno biti dopunjena, jer oko 100 ranjenih je u kritičnom stanju. Sljedeći dan, jedan od vođa čečenskih oružanih snaga, Mumadi Sajdaev, govorio je o 137 mrtvih i preko 250 ranjenih (Interfax)

Komentari ruskih zvaničnika

Tokom dana, 22. oktobra, ruski zvaničnici su, vezano za događaje prethodne noći, dali najmanje pet suštinski različitih izjava:

1) Šef ruskog obavještajnog centra, Aleksandar Mihajlov, rekao je za NTV televiziju u jutarnjoj emisiji, da niti jedan vojni let  nije poduzet prema Groznom od strane federalnih snaga, niti su ispaljene rakete “zemlja-zemlja”. Mihajlov nije isključio mogućnost da su se eksplozije u Groznom mogle dogoditi kao rezultat terorističkog čina kojeg su izveli lokalni militanti.

2) Šef odjela odnosa s javnošću FSB-a (bivši KGB), Aleksandar Zdanovič, u intervjuu za “Radio Russia” je rekao da federalna sigrunosna služba (FSB) nema nikakve veze s bombardovanjem u centru Groznog, uključujući i glavnu pijacu, ali je naznačeno da FSB “ima informaciju kako je na pijaci bilo oružja, municije i eksploziva. Čak šta više, militanti, smatrajući da nikakav zračni ili artiljerijski napad neće biti upotrebljen protiv gomile naroda, su uskladištili velike količine municije tamo. Zbog toga, mi ne isključujemo mogućnost, da je moglo biti spontanog aktiviranja municije, koje je rezultiralo smrću ljudi.”

3) Aleksandar Veklič, šef novinskog centra federalnih snaga ni Sjevernom Kavkazu, rekao je za ORT televizijski program, da je u četvrtak, u području pijace u Groznom, bila izvedena specijalna operacija protiv trgovaca oružjem: “Prema izjavi ministarstva sigurnosti, jučer na pijaci, u gradu Groznom, pronađena je tržnica oružja za teroriste. U specijalnoj operaciji, tržnica, zajedno sa oružjem, municijom i krijumčarima oružja je uništena. Ja bih posebno želio da istaknem, da je operacija izvedena van vojnih krugova i bez upotrebe artiljerije i avijacije.”

Na upit, da li je moguće da ovakav “napad” može pogoditi civile, Velkič je odgovorio: “Znate, po noći, miroljubivi ljudi ne idu na pijacu, gdje se oružje prodaje banditima i teroristima, nego radije ostaju kod kuće. Zbog toga, ako je tamo bilo žrtava, oni su bili pod utjecajem onih koji prodaju oružje i municiju banditima, snabdjevajući ih.”

4) Na konferenciji za novinare u Helsinkiju, predsjednik ruske vlade Vladimir Putin je rekao: “Mogu potvrditi da su se neke eksplozije desile na pijaci u Groznom. Ali, ja želim da skrenem pažnju novinama da mi ne mislimo na pijacu u običajenom žargonu, nego na pijacu oružja. Ovo je baza oružja, arsenala oružja. I ovo mjesto je jedno od glavnih banditskih centrala. Mi ne isključujemo mogućnost da je eksplozija koja se desila tamo rezultat sukoba među zaraćenim frakcijana.”

Ovim je on odbio umješanost ruskih federalnih snaga u događaj i faktički porekao riječi A.Velkiča: “Postoje informacije da su savezne snage izvele neke specijalne operacije. Da, takve operacije se izvode redovno, i nema razloga da se vjeruje da je takva operacija samo izvedena jučer, ali ona nije u vezi s događajima koji su se desili u Groznom.”

5) Na kraju, šef odjela za organizovanu mobilizaciju u generalštabu, pukovnik-general Putilin, rekao je: “Nikakav napad nije izveden na Grozni u to vrijeme, i oružane snage nisu uključene u ovaj slučaj. S obzirom na činjenicu da Grozni trenutno nije pod kontrolom ruskih oružanih snaga, ne postoji objektivna mogućnost da se potvrdi istinitost prve izjave koja je data.”

Ovim je Putilin također porekao Velkičevu izjavu.

Ove izjave, sve odreda, ne trebaju nikakav komentar – Putilin, Putin, Velkič, Mihajlov i Zdanović, lično poriču jedni druge. I pored toga, sljedećeg dana “zadnja riječ” od strane ruskih zvaničnika je postala kombinacija tri gore spomenute izjave.

Zaključak

Kao što reče V. Putilin, komentarišući ono što se dogodilio na pijaci u Groznom: “Ako su ti projektili pali ili ako je pijaca pogođena sa 3 “zemlja-zemlja” rakete, ishod bi bio sasvim drugačiji…(RTR, Vesti, 22.10.1999. – 19:00 h). Zaista, eksplozija jedne ili više visoko-razorne eksplozivne naprave na zemlji je u ovom slučaju isključena, iako televizijski izvještaji predlažu nekoliko zaključaka o načinu uništenja mjesta na pijaci u Groznom.

Prvo, u redovima na pijaci, svi dijelovi u vertikalnom položaju su ostali netaknuti (police, itd.), dok su horizontalni (stropovi i podovi) uništeni, napukli i izrešetani gelerima.

Metalni komadići, koji su pokazani na snimku izvještaja, jednaki su komadićima projektila (navođenim ili nenavođenim), koji mogu biti opremljeni sa klaster municijom (uključujući okrugle-bombe).

TV snimci i priča stanovnika Groznog isključuju: Zdanovičevu verziju “eksplozije municije”, Vekličevu “specijalnu operaciju” i Putinov “sukob između suparničkih bandi”. Da je ijedna od njih isitinita, to bi bila eksplozija na zemlji usljed čega bi bila sasvim drugačija slika uništenja.

Na ovaj način, najobjektivnije objašnjenje za eksploziju 21. oktobra na pijaci u Groznom je upotreba navođenih raketa sa klaster bojevim glavama. Isto mišljenje je izneseno u intervjuu datom direktoru moskovskog biroa radija “Svoboda” od strane Savika Šustera i predsjednika Ingušetije, Ruslana Auševa (23.10.99, Liberty Live).

Priča o eksploziji magacina oružja je odbačena i besmislena: R. Aušev: “Viđao sam vatre u skladištima oružja. Čak i kad je otišlo u zrak najveće skladište oružja na Dalekom istoku – pa, bilo je jedno ili dvoje ranjenih. Otvoreno, po mom mišljenju, ovo je bio napad navođenim projektilima….”

Prema generalu Auševu, Ingušetija i Južna Osetija su već čuli ove leteće projektile, koji su najvjerovatnije ispaljeni iz vojne baze “58-ice” blizu južne Tarskoe u Sjevernoj Osetiji. On je istakao sumnju da je odluka o napadu na Grozni mogla doći sa pozicije glavnokomandujućeg vojnih snaga.

R.Aušev. “Ne, sa samog vrha. Sve je urađeno sa samog vrha…. gdje su korišteni projektili “zemlja-zemlja”…. u praksi, nosioci nuklearnog oružja. Kad je razmotreno pitanje o tome koje snage i načini će biti efikasni….kad je operacija bila isplanirana, dato je zeleno svjetlo tu. Ja mislim da predsjednik to zna. Ko bi pored predsjednika preuzeo odgovornost za raketne snage?”

Na kraju, 26. oktobra 1999, u emisiji “Glas naroda” Jevgenija Kiseljova (NTV), komandir dijela federalnih snaga “Zapad”, general Vladimir Šamanov, priznao je da su eksplozije koje su se desile u Groznom 21. oktobra bile produkt napada projektilima od strane ruskih federalnih snaga.

V.Šamanov: “Izgleda da je bio upotrebljen metod ‘utjerivanja straha’.”

J.Kiseljov: “Šta to znači?”

V.Šamanov: “Ovo može biti raketni napad putem aviona, kopnenih snaga ili oružja s preciznim-navođenjem.”

Odgovarajući na pitanje ko je imao pravo da naredi upotrebu takvog oružja, Šamanov je odgovorio: “Ovo pitanje nije za mene. Ono je za poglavare.”

J.Kiseljov: “Možeš li ti dati ovakvu naredbu?”

Šamanov: “Ne, ja nemam tu mogućnost.”

Dakle, političari i vođstvo ruskog generalštaba nisu lagali samo da bi prikrili uzroke eksplozije u Groznom, nego i da bi prikrili direktnu odgovornost za masovno ubijanje civila.

 

Služba za nadzor Kavkaz centra

Izvor: kavkazcenter.com

SHARE