Mezhebi

1923
islamske-teme


Mezheb je put ili pravac kojim je neki mudžtehid išao rješavajući pitanja iz fikha; odnosno, to je način na koji je određeni mudžtehid (1) uzimao propise iz izvora fikha (Kur´an, sunnet, idžma (2), kijas (3), i dr.)

Danas kod nas, sunnijskih muslimana, postoje četiri raširena i priznata mezheba koji su nazvani po istaknutim pravnicima koji su činili idžtihad, naučnom metodologijom rješavali pravna pitanja i kao takvi stekli sljedbenike koji su slijedili i širili njihovo učenje.

1. Hanefijski mezheb. Dobio je ime po imamu Ebu Hanifi, Allah mu se smilovao. Rodio se u Kufi 80-te, a umro u Bagdadu 150-te godine po Hidžri. Ovaj je mezheb (u fikhu,op.PV) proširen u Bosni i uopće na Balkanu, zatim u Turskoj, Afganistanu, Pakistanu i kod muslimana novooslobođenih nekadašnjih ruskih republika, a ima ga i u arapskom svijetu u području Šama.

2. Malikijski mezheb. Dobio je ime po imamu Maliku, Allah mu se smilovao. Rodio se u Medini 93-će, a umro 179-te godine po Hidžri. Sakupio je poznatu zbirku hadisa ˝Muvetta˝. Ovaj mezheb je dosta proširen u afričkim zemljama.

3. Šafijski mezheb. Dobio je ime po imamu Šafiji, Allah mu se smilovao. Rođen je u Gazzi (Palestina) 150-te, a umro u Misiru (Egiptu) 204-te godine po Hidžri. Ovaj je mezheb veoma proširen u arapskom svijetu.

4. Hanbelijski mezheb. Dobio je ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao. Rođen je u Bagdadu 164-te, a umro 241-te godine po Hidžri. Sabrao je poznatu hadisku zbirku ˝Musned˝. Ovaj mezheb je raširen u Saudijskoj Arabiji i još nekim arapskim zemljama.

Što se tiče ova četiri mezheba (islamske pravne škole), moramo znati da su sva četiri priznata među ulemom i utemeljena na islamskim principima i izvorima. Oni koriste naučnu metodologiju dokazivanja i crpe dokaze iz Kur´ana i sunneta kao dva glavna izvora Šerijata. Razlozi koji su doveli do pojedinih razilaženja među ulemom su objektivne prirode. Oni su jezičke (lingvističke) prirode ili su rezultat razilaženja oko hadisa i pravne metodologije.

Prema tome, ni u kom slučaju ne smiju se napadati oni koji za ono što rade imaju valjan dokaz kao što je dizanje ruku u namazu, izgovaranje naglas amin, nakon što imam prouči Fatihu naglas, jer su to postupci utemeljeni na sunnetu Allahovog Poslanika, a ne po nečijem nahođenju. Postojeće razlike trebaju biti podsticaj svima nama da još više proučavamo islam i upoznajemo se sa njegovim vrijednostima, a ne smijemo nikako zbog toga širiti netrpeljivost i razdor među muslimanima. Razlike utemeljene na valjanim dokazima i naučnoj metodologiji ne smiju smetati muslimanu. Svi su muslimani dužni boriti se protiv novotarija koji nemaju utemeljenja u izvorima Šerijata.

Izvor: iz knjige Islamsko znanje od Grupe autora

Obrada: Put vjernika

Ključne riječi: {tortags,3975,1}

Fusnote:


(1) Mudžtehid je islamski učenjak koji je u stanju da sam, ne povodeći se za drugim, dođe do šerijatske odredbe, i to proučavanjem glavnih i sporednih izvora fikha.

(2) Idžma je jednoglasno rješenje (konsenzus) nekog šerijatskog pitanja, nakon Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, smrti, od cjelokupne uleme jednog vremena.

(3) Kijas je donošenje neke šerijatske odredbe putem analogije na temelju šerijatskog rješenja spomenutog u Kur´anu ili sunnetu, o nekom drugom pitanju, a koje ima nešto zajedničko sa pitanjem o kojem se donosi novo rješenje. Naprimjer, kažemo da je pijenje piva haram, analogno vinu jer opija kao i vino, koje je zabranjeno jasnim Kur´anskim tekstom.