Misija poslanika Muhammeda sallAllahu alejhi ve selem

265

Allah Uzvišeni nije poslao poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, samo nekom određenom narodu ili samo na neki određeni prostor, nego ga je poslao svim ljudima, kao donosioca radosnih vijesti, opominjača, misionara koji poziva Allahu sa Njegovom dozvolom i kao svjetiljku koja osvjetljava put. Poslao ga je da im naređuje dobro i da ih odvraća od zla, te da im dozvoli lijepe stvari, a zabrani sve ono što ne valja.

Njegovo obraćanje je bilo usmjereno ka ljudskoj duši i savjesti općenito, te je tako na zatvorenu ljudsku prirodu otvorio, kako bi srcu povećao čistotu i duši veličinu, te da ponašanje učini još ljepšim i dostojanstvenijim.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je, a to sve naredbom njegovog Gospdara, da oslobodi čovjeka od robovanja neodoljivom materijalizmu i da se odupre svim onim strastima koji uništavaju moral i lijepo ponašanje.

Njegov poziv je ka strpljenju, izdržljivosti i praštanju, koliko god je čovjek u mogućnosti, te da je srdžba baklja koja potpaljuje vatru i protiv nje se treba boriti. Pojasnio je i da je nepovjerenje uzrok razdvajanja i nejedinstva među ljudima. On je upozorio na lapsuse i propuste koje jezik može proizvesti, te je naredio ljepotu govora i lijepo izražavanje. On je pozivao u optimističnu viziju svemira i života, te je tako izrekao mnoge hadise koji pozivaju u optimizam, i upozoravao na ono što je njemu suprotno, kao što su beznadežnost, ostavljanje rada i štetno besposličarenje, te razne vrste negativnosti.

On je potvrdio svetost čovjeka, te je strogo zabranio da se čini epravda čovjeku plašeći ga ili ubijajući. Također je zabranio da čovjek sam sebi čini nepravdu ili pak samoubistvo. To je učinio jednim od najvećih prekršajnih djela.

Isto tako je njegova misija bila jasno izražena kada je u pitanju obaveza odstranjivanja svih faktora koji proizvode nered u društvu, i nered u administraciji i politici.

Zabranio je činjenje nereda, špijuniranje, prevaru i izdaju. Također je upozorio na opasnost korupcije, te je veoma oštro kritikovao one koji se njome bave. Potvrdio je važnost rada, ozbiljnog ponašanja i udaljivanja od šupljeg formalizma (kojeg ne prati suština).

Sve se to može primjetiti u njegovim riječima, postupcima, napomenama i savjetima koji su sprovođeni u praksu i stvarni život, a to sve je dostojno studiranja, kako bi bili sretni na ovom i na budućem svijetu.

Autor: Dr. Ahmed b. Osman el-Mezjed

Izvor: Islamhouse

Priprema: Put vjernika

SHARE