Može li ummet vjerovati svojim učenjacima i vođama?

293

Salahuddin Ejjubi je otpočeo sa ujedinjavanjem muslimana oko Svete zemlje i odlučio da učini ono čega su se mnoge vođe muslimana prije njega pribojavale – da pokrene rat protiv krstaša. Krstaši su okupirali cjelokupno priobalno područje Palestine zajedno sa Jeruzalemom i neke od važnijih oblasti Šama[1].

Vođe muslimana su Salahuddinu govorile da je lud, jer želi otpočeti borbu sa Bizantincima (Evropom). Rekli su da su Bizantinci more bez kopna, želeći time reći da je Bizantija sve ono do čega pogled doseže. Drugim riječima, govorili su da će nas Bizantinci potopiti jer je Evropa ujedinjena a njena populacija je ogromna i oni će se boriti protiv razjedinjenog ummeta[2]. Zbog toga se Salahuddin morao boriti samo sa jednim dijelom ummeta, jer je ummet bio razjedinjen u tom vremenu.

Mnogi učenjaci su se pripremali da izađu i bore se u Šamu iz ljubavi prema džihadu, ali su se kasnije mnogi vratili kada su čuli brojke (broj neprijateljskih vojnika, nap.prev.). Zašto su se vratili? Da li se to fikh[3] mijenja ako su brojke veće?

Otišli su u džihad na Allahovom putu, ali su se vratili zbog brojnosti neprijatelja; ovo je bila ulema. Ovo je bitna pouka ovdje i bitno je znati da ulema nije nepogrešiva: oni nisu poslanici. Tako, kada bi ljudi slijepo slijedili ulemu, nema garanta da će ih oni odvesti na pravi put. Ovo nije generalizacija svih učenjaka i kao što je i Ibn Kesir rekao (samo) neki od njih su se vratili (dakle ne svi, op.prev.).

U ovom Ummetu će uvijek biti pobjedonosna/spašena skupina, ali ono što se danas dešava jeste to da mnogi ljudi pokušavaju naći izlaz iz odgovornosti i za svoje slabosti se pozivaju na ulemu govoreći: “Ovaj alim nije izdao ovu fetvu”, “Onaj alim nam nije rekao da izađemo u džihad na Allahovom putu”.

Dakle, oni bi okrivili ulemu iako ima uleme koja govori drugačije, uleme koja govori istinu i poziva njoj. Ima uleme koja nosi ispravan menhedž[4].Oni su možda u zatvoru, možda su ubijeni, možda nisu poznati i popularni, jer nijedna televizijska stanica neće prenositi njihove hutbe, ali oni su – ulema!

Još jedna stvar jeste ta da mi živimo u interesantnom vremenu kada se znanje nekog čovjeka procjenjuje prema tome koliko je on popularan, a to nije ispravno mjerilo za znanje. U vremenima rane uleme, alim[5] bi se smatrao alimom svjedočenjem uleme. Njegov učitelj bi mu dao tezkijju[6] i rekao da je alim. Najučenija ulema bi zasjedala kako bi izdala fetvu o određenom čovjeku da je postao alim, ali sada, vlast (vlada) odabira alima i on najednom postaje alim, ne zbog toga što je ulema rekla da je on alim, nego zato što mu je ova pozicija data od strane vlade. I on postaje poznat učenjak pojavljujući se na mnogim satelitskim kanalima, radio stanicama i TV programima; ovo nije ispravno mjerilo za znanje. Mi moramo da slijedimo istinu ma gdje ona bila.

Dakle, Ibn Kasir kaže da je ova ulema pobjegla kada je čula za brojnost neprijatelja; i zbog toga što su to učenjaci, oni će naći ispriku za to (neučestvovanje u džihadu, nap.prev.) kao i dokaz – znaće kako izvrnuti ajet ili hadis da bi zvučalo kao da su postupili po Šerijatu. Neće priznati strah i reći: “Oprostite, mi smo kukavice, pa ne možemo dalje”, nego će reći da nastavljanje borbe nije mudro i da u tome nema mudrosti, ili će reći da je Salahuddin lud: “Rekli smo mu da ne ide dalje sa borbom, ali on je ipak otišao”, ili će reći da Salahuddin nema znanja, ili da ne govori ispravno arapski, pa ko je on da daje fetvu i vodi ummet u ovaj belaj (borbu sa Evropljanima) i natovari mu na vrat ovu katastrofu krećući protiv ove ogromne vosjke. “On mora da ide do uleme i uzme od nas fetvu, ali on to nije učinio, stoga, pustite ga neka ide i neka pogine.”

I šta se desilo? Oni su pobjegli. To je test od Uzvišenog Allaha – test ulemi, Salahuddinu i ummetu.

Dok je Salahuddinova vojska stigli do Akke, bizantijska vojska od 300 000 vojnika je spala na 1 000. Samo 1000 od 300 000 hiljada vojnika je dospjelo do Salahuddina.

Pa, ko je bio mudar, ulema koja je pobjegla ili Salahuddin? (Odgovor znamo jer je zabilježen na najslavnijim stranicama historije muslimana, op. prev.).

Šejh Enver el-Avlaki

Izvor: Kavkaz Centar

Fusnote:

[1] Područje koje obuhvata teritoriju današnje Sirije, Palestine, Libana i Jordana

[2] Ummet – zajednica svih muslimana svijeta

[3] Fikh – islamsko pravo

[4] Menhedž – put, pravac

[5] Alim – učenjak

[6] Tezkijja – diploma, uvjerenje

SHARE