Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, kao vojskovođa II dio

Popularno na sajtu

Moral Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prema svojim drugovima i vojnicima u ratu

Njegov plemeniti ahlak1 prema svojim drugovima i vojnicima se jasno odražava kroz pohode i bitke na puno mjesta. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je poznavao odlike i specifičnosti svojih vojnika i vojskovođa, zato im je dao nadimke koji su im bili dragi i koji su u njihovim srcima usadili ljubav prema njemu i dali najljepše plodove. To je podiglo njihove ambicije za borbom protiv neprijatelja, tako da im je borba bila draža od dunjalučkih užitaka. U dušama svojih vojnika Poslanik je usadio čvrstinu i odlučnost za borbom sve do zadnjeg izdisaja. Tako su ashabi naveli najljepše primjere postojanosti i ustrajnosti sve do pobjede ili šehadeta. Ja ću ubrati samo par tih cvjetova koji oslikavaju njihova plemenita svojstva koja je zasadio Allahov Poslanik, a koja su ostala trajna kroz sva vremena i događaje.

Spoznao ih je… i lijepe im nadimke nadenuo

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je poznavao odlike i specifičnosti svojih vojnika i vojskovođa, zato im je dao nadimke koji su im bili dragi i koji su u njihovim srcima usadili ljubav prema njemu. Tako, na primjer, kod Ebu Ubejde je vidio smirenost i vođenje računa o vojsci, zato ga je nazvao povjerenikom ummeta.2 Kod Halida ibn Velida je vidio junaštvo, koje nema granica, i silinu koja prema neprijateljima nema mislosti, zato ga je nazvao Allahovom sabljom.3

Kod Ebu Bekra je uvidio iskrenost kojoj sumnja ne može prići, zato ga je nazvao Iskreni (Siddik). Kod Omera je uvidio potpomaganje istine, bez obzira na cijenu koju istina iziskuje, i pravdu pa makar ga ta pravda koštala samog sebe, zato ga je nazvao Farukom (onaj koji razdvaja istinu od nesitine). I tako dalje…4

Usadio je iman u njihova srca i nahranio ih ljubavlju

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je u srce svakog vojnika usadio iman u Allaha i vjerovanje da je vojevanje pod vođstvom Poslanika pod okriljem Objave. Poslanik se nije zadovoljio samo zasijavanjem ovog imana već ga je nahranio ljubavlju. Ljubav prema Poslaniku je stvar bez koje iman ne može biti ispravan. Zato Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegova djeteta, roditelja, i svih ljudi.”5

Ova ljubav je ta koja je od Ebu Dudžaneta učinila štit Allahovom Poslaniku na Uhudu, tako da su strijele usmjerene ka Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, padale na njegova leđa, a on je bio sretan zato što strijele nisu pogodile Allahovog Poslanika. Govorio je: “Moju dušu dajem za otkup tvoje duše, o Allahov Poslaniče.”6

Ta ljubav je navela ženu po imenu Nesibe bint K'ab el-Mazenije da siđe među prve redove radi odbrane Allahovog Poslanika na Uhudu, a krv je curila iz njenih rana.7

To je ta ljubav koja je ženu iz plemena Benu Dinar učinila da zaboravi ubistvo svoga oca, muža i brata, i da, kada je obaviještena o njihovoj smrti, kaže: “Ne pitam vas o tome, obavijestite me o Allahovom Poslaniku. ”Pa kada su joj rekli da je on dobro, reče: “Pokažite mi Poslanika, želim da ga vidim. ”Pa kada ga je vidjela reče: “Svaki musibet (poteškoća) poslije tebe je lahak, o Allahov Poslaniče.”8

Probudio je u njima ljubav za borbom tako da im je postala draža od dunjalučkih naslađivanja i imetka

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je uspio da u dušama svojih ashaba usije čežnju za borbom, tako da im je borba postala draža od odlaženja svojim ženama u prvoj bračnoj noći.

Halid ibn Velid kaže: “Noć u kojoj mi je poklonjena nevesta koju ja volim, ili obavijest o rađanju djeteta kojeg volim, mi nije draža od noći u kojoj se odvija žestok sukob u kojoj sam sa muhadžirima9 koji su osvanuli pred neprijateljem. Zato se držite džihada.”10

Hanzala Ibn Amir je svoju ženu ostavio u prvoj bračnoj noći i priključio se borcima u bici na Uhudu. Rat ga je preduhitrio tako da je izašao kao džunub.11

Umejr ibn Humam je na dan Bedra jeo hurme, koje su se našle u njegovoj ruci, pa je čuo Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako govori: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko se danas neće boriti saburajući i očekivajući nagradu, napadajući i ne okrećući leđa, a da ga Allah neće uvesti u Džennet.” Umjer tada reče: „Bah.. bah.. zar je između mene i ulaska u Džennet samo pogibija?“ Zatim je bacio hurme iz svoje ruke i uzeo sablju, a potom se borio sve dok nije bio ubijen.12

Borba uz odlučnost i čvrstinu

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je uspio da kod svojih vojnika usadi odlučnost i čvrstinu za borbom sve do zadnjeg izdisaja. Sve do pobjede ili šehadeta. Ja ću se zadovoljiti samo jednim primjerom, a to je primjer Musaba ibn Umejra na dan Uhuda.

Musab je u ovoj bici ponio zastavu tako da je bio ciljan od strane neprijatelja. Čovjek od nevjernika udari njegovu ruku koja je nosila zastavu i odsječe je. Musab je zastavu ponio drugom rukom, međutim nevjernici mu odsjekoše i nju. Musab je tada zastavu prigrlio svojim prsima i učio: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika…” (Alu Imran 144).

Zaista, vojskovođa koji je u dušama svojih vojnika uspio posijati ovakvu borilačku dušu zalužuje svaku počast i divljenje na njegovoj genijalnosti.13

U nastavku ću navesti primjere lijepog ahlaka i plemenitih svojstava Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju sa svojim ahbabima i vojnicima.

Allahov Poslanik i šura na dan Bedra

Kada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, saznao za pokret Kurejšija savjetovao se sa ensarijama i muhadžirima. Prvo su govorili muhadžiri pa su lijepo odgovrili. Poslanik je ponovo tražio savjet, pa su ponovo progovrili muhadžiri. Poslanik je i po treći put tražio savjet, tako da su ensarije shvatile da Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, cilja upravo njih. S'ad ibn Muaz tada reče: “O Allahov Poslaniče, kao da nas ciljaš.”

Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, je interesovalo njihovo mišljenje, jer su mu ensarije dale prisegu da će ga braniti u njihovoj zemlji, zato kada je Poslanik odlučio da izađe želio je znati njihovo mišljenje i stav.

S'ad dalje reče: “Možda se pribojavaš da ensarije smatraju da su dužni pomoći te samo u njihovoj zemlji, a ja ti odgovaram u ime ensarija: Idi gdje god hoćeš, spajaj uže koje hoćeš, i kidaj koje hoćeš, uzmi od našeg imetka šta želiš i daj nam šta želiš, a ono što uzmeš od nas nam je draže nego li ono što si ostavio. Što god narediš učinićemo. Tako mi Allaha kada bi išao do Berkul Gamada mi bismo te pratili. I tako mi Allaha, kada bi nam se preprečilo i ovo more, mi bi krenuli njime.”

Mikdad je također rekao: “Nećemo ti reći kao što je narod Musa'a rekao: “Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite a mi ćemo ovdje sjedeti.” Borićemo se sa tobom, sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe.”

Poslanikovo lice je tada zablistalo od radosti. Reče: “Krenite i radujte se. Allah mi je obećao jednu od dvije skupine a meni je prikazano mjesto njihove pogibije.”14

Prihvatanje persijske ideje kao potvrda da nema džahilijetske pristrasnosti

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je od Selmana, koji je bio Perzijanac, prihvatio ideju kopanja handeka (rova). Naredio je da se oko Medine iskopa handek, a to je bilo na prijedlog Selmana, kako to spominju učenjaci sire, poput Ebu M'ašera koji kaže: “Selman je rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Mi smo u Perziji, kada bi nas opkolio neprijatelj, oko nas kopali handek’. Poslanik je tada naredio da se oko Medine iskopa handek, i sam radio na njegovom kopanju. Time je još više podstakao muslimane koji su pohrlili sve dok nisu završili sa kopanjem. Zatim su došli mušrici i opkolili ih…”15

Allahov Poslanik… veliko srce i beskrajna milost

Blagost Allahovog Poslanika i njegova velika milost prema njegovim ashabima se jasno uočava na puno mjesta.  Spomenućemo neke od tih primjera.

Samilost Poslanika čak i u sred bitke i prava djece a ne njihovo guranje u boj

Kada su muslimani krenuli ka Bedru, izašao je i dječak po imenu Umejr ibn Ebi Vekkas16 koji je imao šesnaest godina. Plašio se da ga Poslanik neće primiti jer je mlad, zato se krio od očiju Allahova Poslanika. Kada ga je njegov veći brat S'ad ibn Ebi Vekkas vidio kako se krije upitao ga je o razlogu pa mu Umejr reče: “Plašim se da me Poslanik ne vrati, a ja volim da se borim ne bi li me Allah opskrbio šehadetom.“

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je htio da ga vrati pa se Umejr rasplakao. Srce Allahovog Poslanika se ražalostilo pa je Umejru dozvolio da učestvuje u borbi.17

Samilost Poslanika prema djeci se jasno izrazila i na Uhudu, kada je Poslanik vratio skupinu dječaka zbog toga što su još uvijek bili mladi. Vratio je ashaba po imenu Semure ibn Džundub18 i Rafia ibn Hudejdža19 koji su imali petnaest godina. Ebu Rafi se zauzeo sa svog sina rekavši: “O Allahov Poslaniče, moj sin Rafi’ je strijelac. ”Poslanik je tada dozvolio da Rafi učestvuje u borbi. Semure ibn Džundub je bio istih godina kao i Rafi’, stoga kada je Poslanik dozvolio Rafiu da učestvuje u borbi Semure reče: “Dozvolio si Rafiu da se bori a mene si vratio a kada bi se pohrvali ja bi ga savladao. ”Zatim su se pohrvali i Semure je savladao Rafia, pa je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i njemu dozvolio da učestvuje u borbi.20

Samilost Poslanika prema onima koji imaju posebne potrebe

Amr ibn Džemuh21 je bio hrom i to velikom hromošću a imao je četiri sina koji su se borili sa Allahovim Poslanikom. Kada se Poslanik uputio ka Uhudu htio je Amr da izađe zajedno sa Poslanikom, pa mu njegovi sinovi rekoše: „Allah ti je podario olakšicu. Sjedi a mi ćemo se boriti umjesto tebe. Allah te je poštedio borbe.” Amr dođe Poslaniku i reče: „Sinovi me sprječavaju da izađem sa tobom, a tako mi Allaha ja se nadam da ću preseliti kao šehid i svojom ćopavom nogom ući u Džennet.” Poslanik mu reče: „Allah te je poštedio borbe“, zatim se okrenuo njegovim sinovima i rekao: „Ako hoćete pustite ga, možda će ga Allah opskrbiti šehadetom.”22

Samilost Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prema sestri kako ne bi vidjela unakaženo tijelo svoga brata

Safija bin Abdul-Muttalib je htjela da vidi tijelo svoga brata Hamze, pa je Poslanik rekao njenom sinu Zubejru ibn Avamu: „Presretni je i vrati nazad “- kako ne bi vidjela šta su učinili sa njenim bratom.23

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, među muslimanima širi duh jednakosti i ravnopravnosti

Poslanik je i sam učestvovao u kopanju handeka podstičući muslimane na nagradu koja ih čeka. Muslimani su kopali zajedno sa njim, a bila je velika hladnoća i nisu imali hrane osim koliko bi stajali na nogama.

Vojskovođa gladuje zajedno sa svojim vojnicima

Ebu Talha kaže: „Požalili smo se Poslaniku na glad i otkrili svoje stomake na kojima je bio svezan kamen. Poslanik je otkrio svoj stomak na kojem su bila svezana dva kamena.”24

Vojskovođa koji svojom vojskom širi duh radosti i sreće

Bili su radosni, zahvaljivali Allahu i učili kaside. Nisu se žalili niti korili jedni druge. Enes, radijAllahu anhu, kaže: „Allahov Poslanik je izašao na Hendek dok su ensarije i muhadžiri kopali u hladnom danu. Nisu imali robove koji bi to umjesto njih radili. Kada je vidio njihovu glad i umor Poslanik reče: “Allahu moj zaista je život život ahireta pa oprosti ensarijama i muhadžirima”. A oni odgovoriše: “Mi smo ti koji su Muhammedu dali prisegu na džihad dok god smo živi.”25

Vojskovođa koji uliva nadu uz djelo

Muslimanima se prilikom kopanja rova prepriječila velika stijena, koju krampovi nisu mogli polomiti. Požalili su se Allahovom Poslaniku, a on uze kramp i reče: “Bismillah.” Zatim je udario udarcem koji je slomio trećinu stijene i reče: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Šama. Tako mi Allaha ja sa ovog mjesta vidim njihove crvene dvorce.” Zatim je ponovo rekao “Bismillah” i udario polomivši drugu trećinu, a potom reče: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Perzije. Tako mi Allaha ja sa ovog mjesta vidim bijele dvorce Medaina.” Zatim je ponovo rekao “Bismillah” i udario po treći put polomivši stijenu, a potom reče: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Jemena. Tako mi Allaha ja vidim kapiju San'a.“26

Ovo je rekao dok su muslimani sumnjali da će ostati živi. Bili su gladni, smetala im je hladnoća i prijetio neprijatelj.

Voskovođa koji ne jede osim sa svojom vojskom

Džabir, radijAllahu anhu kaže: “Kada smo kopali rov, na Allahovom Poslaniku sam vidio veliku glad. Došao sam svojoj ženi i upitao ima li šta od hrane, a ona mi izvadi samo torbu u kojoj je bio pregršt ječma.  Imali smo malo bravče te sam ga ja zaklao, a žena je samljela ječam kada sam i ja završio sa klanjem. Meso sam raskidao u komade i stavio u ćup a zatim sam se uputio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a žena mi reče: ‘Nemoj nas obrukati pred Allahovim Poslanikom i onim koji su sa njim.’27 Prišao sam Allahovom Poslaniku i šapnuo: ‘O Allahov Poslaniče, zaklao sam bravče i samljeo pregršt ječma kojeg smo imali. Dođi ti i par ljudi s tobom.’ Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada pozva u sav glas: ‘O ljudi, Džabir vam je pripremio hranu pa izvolite.’ Meni se obrati i reče: ‘Nemoj micati ćup niti kuhati tijesto sve dok ja ne dođem.’ Došao sam svojoj ženi a došao je i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zajedno sa ljudima. Kada je žena to vidjela počela me kuditi,28 a ja joj rekoh da sam uradio onako kako je rekla. Izvadili smo tijesto a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je pljucnuo u njega i dovio za berićet. Zatim je uzeo ćup i plucnuo u njega i dovio za berićet, a potom reče: ‘Vadi iz ćupa i nemoj ga skidati.’ Bilo ih je hiljadu ljudi, a kunem se Allahom, najeli su se a hrana je preostala. Ćup je ostao kao što je bio a i ječmeni hljeb isto tako.”29

Strpljivost i iščekivanje nagrade prilikom gubitka miljenih

Dan rebia’ i bunara Mu'une, treća godina po hidžri.

U ovoj godini, nakon bitke na Uhudu, ubijen je Asim i njegovi drugovi. Isto tako, ubijeno je  sedamdeset ashaba kod bunara Mu'une. Allah je time iskušao ensarije da bi povećao njihovu nagradu.30

Allahov Poslanik je ka Nedždu poslao 70 ljudi koji su bili od najboljih muslimana. Pošli su sve dok nisu odsjeli kod bunara po imenu Mu'une. Oko njih su se okupila plemena Benu Sulejm i okružili ih. Kada su to vidjeli uzeli su svoje sablje i borili se sve dok nisu svi bili poubijani osim K'aba ibn Zejda koji preselio u bici na Hendeku.31

Prvak svih ljudi izlaže sebe kisasu (odmazdi)

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je na dan Bedra ispravljao safove a u ruci je imao strelicu. Prošao je pored Sevada ibn Gazijje – saveznika Benu Adijja ibn Nedžara – koji je istupio iz safa, pa ga Poslanik bocnu strelicom u stomak i reče: “Ispravi saf o Sevade.” Sevad reče: “Allahov Poslaniče, zabolio me ubod, a Allah te je poslao sa istinom, želim da ti to uzvratim.” Poslanik otkri svoj stomak i reče: “Uzvrati.” Sevad ga zagrli i poljubi njegov stomak. Šta te je navelo da tako postupiš o Sevade – upita Poslanik. O Allahov Poslaniče – odgovori on, nastupilo je ono što vidiš, a nisam siguran da neću biti ubijen, zato sam volio da zadnji kontakt sa tobom bude dodir moje kože sa tvojom. Poslanik tada uputi dovu da mu Allah podari hajr.32

Fusnote:


 

1. ahlak – moral, islamsko ponašanje, način ophođenja, islamski bonton

2. Buharija i Muslim bilježe od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Svaki ummet ima svog povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu Ubejde ibn el-Džerrah.” “Sahihul Buhari”, Knjiga o odlikama ashaba, poglavlje: Odlike Ebu Ubejde ibnul Džerraha 3/1369. “Sahih Muslim” Knjiga o odlikama ashaba, poglavlje: Odlike Ebu Ubejde ibnul Džerraha 4/1881

3. Buharija bilježi od Enesa, radijAllahu anhu, da je Poslanik obavijstio o smrti Zejda, Džafera i Ibn Revaha, a potom je rekao: “Zejd je uzeo zastavu pa je ubijen. Zatim je uzeo Džafer pa je i on ubijen. Zatim je uzeo Ibn Revaha pa je i on ubijen – a oči su suzile Allahovom Poslaniku – zatim je zastavu uzela Allahova sablja, pa im je Allah dao pobjedu.” Pogledaj “Sahihul-Buhari”, Knjiga o odlikama ashaba, poglavlje: Odlike Halida ibn Velida, radijAllahu anhu, 3/1372. Hakim u svom “Mustedreku” 3/337, bilježi da je Ebu Bekr poslao Halida u borbu protiv otpadnika pa su mu to prigovorili. Ebu Bekr im reče: “Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže o Halidu: ‘Divan li je on rob, on je jedna od Allahovih sablji.'“

4. “Dirasetun tahlilijje li šahsijjetir-resul Muhammed”, 232. str.

5. Bilježi ga Buharija od Ebu Hurejre. Muslim ga bilježi od Enesa sa sljedećim tekstim: “Neće čovjek biti vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegove familije imetka, i svih ljudi. Buhari, knjiga o imanu, poglavlje: ljubav prema Poslaniku je od imana 1/14, Muslim, knjiga o imanu, poglavlje o obaveznosti ljubavi prema Poslaniku 1/67.

6. U “Kenzu el-Umal”, 10/197 stoji: Od Sa'd ibn Ubade se prenosi da je rekao: Allahovom Poslaniku je na dan Uhuda skupina ashaba dala prisegu na smrt. Kada su se muslimani povukli oni su ustarajali svojim duڑama ڑtitili Allahovog Poslanika. Jedan od njih je govorio: Moju duڑu dajem za otkup tvoje duڑe o Allahov Poslaniče, moje lice štiti tvoje lice o Allahov Poslaniče. Branili su ga tako da su neki od njih i preselili. A to su: “Ebu Bekr, Omer, Alija, Zubejr, Talha, Sad, Sehl ibn Hanif, Ibn ebil Efleh, Haris ibn Summe, Ebu Dud‍ane i Habbab ibn Munzir. Pogledaj isto tako Dirasetun tahlilijje li ڑahsijjetir-resul Muhammed 236. str.

7. U “Kenzu el-Ummal”, 13/269 stoji da je Poslanik rekao na dan Uhuda: “Nisam se okrenuo ni lijevo ni desno a da je nisam vidio kako se bori. “U knjizi Isabe 8/140 stoji: “Nesibe bint K'ab , njen nadimak je Ummu Ammare. Kaže: “Krenula sam na dan Uhuda noseći vodu. Došli smo do Allahovog Poslanika a tada je bitka bila u korist muslimana. Kada su se muslimani povukli borila sam se udarajući sabljom i gađajući lukom sve dok me nisu savladale rane. “Ibn Kumj'e ju je pogodio tako da joj je na ramenu načinio duboku ranu. “Pogledaj isto tako Zadul Mead 3/200, i Siru od Ibn Hišama 4/30.

8. “Dirasetun tahlilijje li šahsijjetir-resul Muhammed”, 236-237. str. Pogledaj njenu priču u “Delailun-nubbuvveti”, 3/302, “El-Iktifa bima tedammenehu min megazi resulillah”, 2/84, i “Siretun-nebevijje” od Ibn Hišama 4/50.

9. muhadžiri – stanovnici Mekke koji su se, pod torturom kurejšijskih mušrika, iselili u Medinu; ensarije su stanovnici Medine koji su pružili gostoprimstvo muhadžirima.

10. Pogledaj “Musannef” Ibn Ebi Šejbe, 4/214, “Musned” Ebu J'ale, 13/141, “Medžmeuz-zevaid”, 9/350. Pogledaj isto tako “Fedailu es-sahabe” od Ibn Hanbela 2/814.

11. U knjizi “Umdetul kari”, 14/224 stoji da je Hanzala ubijen kao šehid na dan Uhuda. Ubio ga je Sufjan ibn Harb i rekao: “Hanzala za Hanzalu. “To jest ubio je Hanzalu za svog oca koji se isto zvao Hanzala a koji je bio ubijen na dan Uhuda. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je obavijestio ashabe da su meleki okupali Hanzalu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitao ženu Hanzale šta je bilo s njim, pa ga je obavijestila da je bio džunub, i da mu je ona oprala jedan dio glave ali je tada čuo poziv za džihad pa je izašao i bio ubijen. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: “Vidio sam kako ga meleki kupaju.”

12. Bilježi ga Muslim od Enesa ibn Malika, a tekst hadisa glasi: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: Ustanite ka Džennetu čija je širina koliko nebesa i Zemlja. Umejr ibn Humam el-Ensari reče: O Allahov Poslaniče, Džennet čija je širina koliko nebesa i Zemlja? Da – odgovori Poslanik.  Bah, bah – reče Umejr. Zašto si rekao bah, bah – upita ga Poslanik. Nisam to rekao osim zbog toga što sam poželjeo da budem od njenih stanovnika – odgovori Umejr. Ti si od njenih stanovnika – reče mu Poslanik. Umejr je izvadio hurme i počeo jesti a potom reče: Ako budem živ toliko da pojedem ove hurme onda je to dugačak život. Zatim je bacio hurme i borio se sve dok nije bio ubijen (Sahihul Muslim, kitabul emare, poglavlje prtvrđenosti Dženneta šehidu 3/1510. Pogledaj isto tako Sunenu el Bejheki el kubra, kitabu es-sijer, poglavlje: Ko se izloži ubistvu dobrovoljno nadajući se jednom od dva dobra (pobjedi ili šehadetu), zatim Zadul mead 3/182, Delailun-nubuvveti 3/69, Dirasetun tahlilijje li šahsijjetir-resul Muhammed 237. str.).

13. U knjizi “Tabekatul kubra”, 3/120 stoji da je Musab ponio zastavu na dan Uhuda. Kada su muslimani uzmakli Musab je bio ustrajan. Prišao mu je Ibn Kumej'e a bio je konjanik i udario njegovu desnu ruku odsjekavši je.  Musab je učio: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika… “(Alu Imran, 144). Zatim je zastavu uzeo u drugu ruku pa mu je udario i odsjekao i drugu ruku. Musab se savio grleći zastavu svojim prsima učeći: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika… “Zatim ga je gađao kopljem i pogodio ga. Zastava je pala i njoj su pohrlila dva čovjeka iz plemena Benu Abdid-dar, Suvejbit ibn Sa'd ibn Harmele i Ebur-rum ibn Umejr. Ebur-rum ibn Umejr je uzeo zastavu koja je ostala u njegovim rukama sve do vremena kada su se muslimani vratili u Medinu. Pogledaj “Siretun-nebevijje” od Ibn Hišama 4/21, “Delailun-nubuvve”, 3/238, “Dirasetun tahlilijje li šahsijjetir-resul Muhammed”, 239. str.

14. Pogledaj “Zadul mead”, 3/173, “Fusulun mis-sire”, 115 str., “Ed-durer fihtisari el megazi ves-sijer”, 103. str., i “Siretun-nebevije” od Nedevija, 215. str.

15. Bitka na handeku ili Bitka saveznika kako se još naziva. Što se tiče prvog imena dobila je naziv po handeku (rovu) koji je iskopan oko Medine. A što se tiče drugog imena to zbog toga što su se u ovoj bitci skupine mušrika okupile protiv muslimana, a to su Kurejš, Gatafan, jevreji i one koji su ih slijedili. Pogledaj “Fethul Bari” 7/392-393, “Zadul Mead”, 1/130, “Muhtesaru es-sire”, 171.str., Siru od Nedevija, 236.str.

16. On je Umejr ibn ebi Vekkas brat S'ada. Kaže S'ad nakon čto je spomenuo priču: “Vezivao sam mu ramene sablje jer je bio mali” Ubijen je na Bedru a imao je svega 16. godina. Ubio ga je Amr ibn Abd Vedd.  Pogledaj “El Muntezam”, 3/141. On je prvi ubijeni od muslimana.

17. “Revdul enif”, 3/146, “Siretul Halebijje”, 2/380, “Siretun-nebevije” od Nedevija 216. str.

18. Semure ibn Džundub, jedan od onih koji su dali prisegu ridvana (zadovoljstva). Alija ibn ebi Talib ga je postavio namjesnikom Basre 36. godine po hidžri. Preselio je 60. godine po hidžri. Pogledaj “El Bidaje ven-nihaje”, 7/229, “Iber” 1/65.

19. Rafi’ ibn Hudejdž ibn Adijj ibn Jezid el ensari el hazredži. Vraćen je na dan Bedra jer je bio mali ali je prisustvovao Uhudu i ostalim bitkama. Na dun Uhuda ga je pogodila strijela koju je on istrgao ali je njen šiljak ostao u njegovom mesu sve dok je preselio. Poslanik je njemu rekao: “Ja ću za tebe posvjedočiti na Sudnjem danu.” Pogledaj: “El vafi bil vefejat”, 14/46, “Sijeru e'alamin-nubela'“, 3/181.

20. Pogledaj Durer 147. str., Siru od Ibn Hišama 4/12, Siru od Nedevija 232. str.

21. Amr ibn Džemuh ibn Zejd el-Ensari es-Sulemi, otac Muaza, Muavviza, Hilada i Abdurrahmana. Na dan Uhuda Allahov Poslanik je rekao: „Krenite ka džennetu čija je širina koliko nebesa i zemlja a koji je pripremljen za bogobojazne.”Amr ustade, a bio je hrom, i reče: „Tako mi Allaha, skočiću sa njom (ćopavom nogom) u džennetu. “Zatim se borio sve dok nije bio ubijen. On i Abdullah ibn Haram su stavljeni u jedan ćefin. Od Abdullaha ibn Abdur-Rahmana se prenosi da je čuo kako je bujica oštetila njihov grob pa su otišli da promijene njihovo mjesto i zatekli ih  kako se nimalo nisu promijenili. Kao da su juče preselili. Jedan od njih je bio ranjen pa je svoju ruku stavio na ranu i tako bio ukopan. Pomjerili su njegovu ruku sa rane ali se ona vratila na ranu. Između Uhuda i dana u kojem su bili otkopani je prošlo 46 godina. Pogledaj “Sijeru e'alamin-nubela'“, 1/252-255.

22. “Delail”, 3/246, Zadul mead 3/208, “Revdul enif”, 3/276, “Siru” od Nedevija 236. str.

23. Safija je došla da bi vidjela tijelo svog brata Hamze koji je bio njen brat od oca i majke. Zubejr joj reče: „O majko, Allahov Poslanik ti naređuje da se vratiš.“ Ona reče: „Čula sam da je tijelo moga brata izmrcvarljeno. To je u ime Allaha, zato ću saburati i nadati se nagradi inšaAllah.“ Zubejr je to prenio Poslaniku i on reče: „Pusti je.“ Safija dođe do svog brata, pogleda u njega i reče: „Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.“ Pogledaj “Delailun-nubuvve”, 3/286. “Siru” od Ibn Hišama 4/47, i Nedevija 237. str.

24. Tirmizi 4/585 i kaže: “Hadis je hasen garib. Poznat nam je samo ovim putem”.

25. “Sahihul-Buhari”, poglavlje o podsticanju na borbu 3/1043, “Delailun-nubuvve”, 3/410-411.

26. Bilježi ga Nesai u “Sunenu” 5/269  i Ibn ebi Šejbe u svom “Musannefu”, 7/378  od Bera ibn Aziba. Pogledaj isto tako “Siretun-nebevijje” od Ibn Hišama 4/175, i “Siretun-nebevijje” od Nedevija, 252. str.

27. Tj. nemoj zvati osim Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i par ljudi zajedno sa njim, da se ne bi obrukali jer hrane je malo.

28. Kudila ga je jer je mislila da nije postupio onako kako mu je ona naredila. To je učinila jer se bojala da će biti obrukana. Jedno bravče nije dovoljno nekolicini ljudi a kako će tek biti dovoljno čitavoj vojsci.

29. Pogledaj “Umdetul kari” 17/181-182.

30. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je Rekao: „Allahov Poslanik je poslao izvidnicu na čelu sa Asimom ibn Sabitom – a on je djed Asima ibn Omera ibn Hattaba, pa su oni krenuli sve dok nisu došli do  mjesta između Usfana i Mekke. Neko je o njima obavijetio ljude iz Benu Lahjana koji su pripadali plemenu Huzejl, pa je sto strijelaca počelo pratiti njihove tragove sve dok nisu došli do mjesta gdje su Asim i njegovi drugovi odsjeli i tu našli košpice hurmi koje su ponijeli kao opskrbu. Kada vidoše košpice rekoše: Ovo su hurme Jesriba (Medine). Nastavili su slijediti njihove tragove sve dok ih nisu stigli. Asim se zajedno sa svojim drugovima sklonio na jednu uzvišicu a oni ih opkoliše sa svih strana i rekoše: „Imate obećanje i ugovor da ukoliko se nama predate nećemo ubiti nijednog od vas.“ Asim reče: “Što se mene tiče ja ne prihvatam zaštitu mušrika. Gospodaru moj, obavijesti o nama Tvog Poslanika.“ Mušrici ga pogodiše strijelama i ubiše njega i još sedam ljudi sa njim. Ostao je Hubejb, Zejd, i još jedan čovjek. Oni se predadoše pod ugovorom kojeg su im mušrici dali, ali kada dođoše do njih odriješiše lukove i konopcem luka vezaše njihove ruke. Onaj treći čovjek koji je bio sa Hubejbom i Zejdom reče: „Ovo je prva pronevjera.” Odbio je da krene sa njima, pa ga oni ubiše nakon što su pokušali da ga povedu sa njima. Hubejba i Zejda su prodali mekelijama. Hubejba su kupili sinovi Harisa ibn Amira ibn Nevfela, jer je Hubejb ubio Harisa na dan Bedra. Hubejb je kod njih bio zatvorenik. Kada su odlučili da ga ubiju posudio je britvu od jedne ćerke Harisa da bi njome odstranio dlake sa stidnih mjesta. Žena nije obratila pažnju tako da jedno dijete priđe Hubejbu a on ga uze i stavi na krilo. Kada je to primjetila uplašila se velikim strahom kojeg je Hubejb vidio. Hubejb joj tada reče: „Zar se plašiš da ću ga ubiti? To nikada ne bi učinio inšaAllah.“ Ta žena je nakon toga govorila: „Nisam vidjela boljeg zatvorenika od Hubejba. Vidjela sam ga kako u okovima jede grožđe a u Mekki nije bilo ni jednog grozda. To je bio samo rizk kojeg mu je Allah podario.“ Kada su ga htjeli ubiti u haremu Hubejb im reče: „Pustite me da klanjam dva rekata.“ Nakon što je klanjao on im reče: „Tako mi Allaha da vi ne bi pomislili da se plašim smrti ja bih još klanjao.” Time je postao prvi koji je uveo sunnet klanjanja dva rekata prije ubistva. Zatim reče: „Gospodaru moj, sve ih poubijaj” i doda:

Ja ne marim kad me kao muslimana ubiju,
na kojem će mjestu moja pogibija biti

Ubio ga je Ukbe ibn Haris. Kurejšije poslaše ljude da dođu da nečim od tijela Asima jer je Asim ubio jednog od njihovih velikana na dan Bedra. Međutim Allah na njegovom tijelu posla roj pčela koje ga zaštitiše od njihovih izaslanika tako da mu nisu mogli prići. Pogledaj Sahihul Buhari 4/1449, Siretun-nebijjil muhtar 285. str.

31. Pogledaj “Delailun-nubuvve” 3/345, “Zadul Mead”, 1/279, “Siru” od Nedevija 243. str.

32. Sevad ibn Gazijje el-Ensari od Benu Adijja ibn Nedžara. Neki kažu da mu je ime Sevade. Poznato je da nema tešdida na harfu vav, dok Suhejli spominje da ima (Sevvad).  Ebu Hatim kaže: “Prisustvovao je Bedru. On je taj koji je zarobio Halida ibn Hišama el-Mahzumija. Pogledaj njegovu biografiju u knjizi “Usudul gabe”, 2/562, i Isabe fi temjizi es-sahabe 3/217. U rivajetu koji se nalazi u Kešful hafa’ stoji da je Allahov Poslanik vidio čovjeka kako je zaostajao za safom pa ga ubode svojom strijelom i reče. “Zar vam ovo nisam zabranio.”Čovjek tada reče: “O Allahov Poslaniče, Allah te je poslao sa istinom a ti si me ranio.” Poslanik mu baci strelicu i reče: “Uzvrati” Čovjek reče. “Ti si me ranio dok ja nisam imao haljinu a ti nosiš haljinu. “Poslanik otkri svoj stomak a čovjek ga obgrli i poljubi. U drugom rivajetu stoji da je Usejjid ibn Hudajr pričao i zasmijavao ljude pa ga Poslanik ubode u bok a on reče: “Osjetio sam bol o Allahov Poslaniče.” Poslanik mu reče: “Uzvrati.” Usejjid reče: “O Allahov Poslaniče ti nosiš haljinu a ja je nisam imao.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada podiže svoju haljinu a Usejjid ga zagrli i poljubi i reče: “Draži si mi od oca i majke, o Allahov Poslaniče, ovo je ono što sam htio.” Pogledaj “Siretun-nebevijje” od doktora Muhammeda ibn Muhammeda ebu Šehbe 2/139.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz