Kategorizacija murdžijskih pravaca

1986
murdzije

Nikada taguti ne bi sebi pronašli tako iskrene podanike koji će ih braniti i opravdavati njihove zablude od današnjih murdžija… Zato su prvi muslimani o murdžizmu govorili: „Takvo ispoljavanje vjere je dopadljivo vladarima i kraljevima!“

Murdžije – مرجئة se dijele u tri grupe:

– oni koji negiraju djelo kao temeljno načelo imana1 i time su po pitanju kadera2 poistovijetili svoj stav sa stavom kaderija i mutezila;

– oni koji negirajući djelo kao temeljno načelo imana zagovarajući nemogućnost postojanja slobodne volje po primjeru džehmija;

– oni koji su izvan okvira džehmijske u mutezilijske ideologije a dijele se na: junusije, gasanije, sevbanije, tevmenije i merisije.

Nazvani su مرجئة – murdžije zbog njihovog vjerovanja da djelo ne predstavlja uslov valjanosti i postojanja imana. Dakle, الإرجاء – el-irdža’ znači odlaganje ili zapostavljanje djela. Po pitanju vjerovanja murdžije se dijele u dvije kategorije:

1. Murdžije apologetičari i oni ujedno predstavljaju ekstremnu struju ove sekte;

2. Murdžije fukaha ili murdžizam nekih islamskih pravnika3.

Murdžije apologetičari – مرجئة المتكلمون

Džehm ibn Safvan i njegovi sljedbenici tvrde: iman je samo spoznaja i puko potvrđivanje srcem; govor srca4 za njih ne predstavlja dio imana. Zagovaraju potpunost imana pukim vjerovanjem srca i pored toga što će nosioc takvog srca možda opsovati Allaha i Poslanika, možda će napasti Allahove miljenike, možda će prijateljevati sa Allahovim neprijateljima, možda će sudjelovati u rušenju džamija, možda će omalovažavati Kur’an, možda će vjernike vrijeđati i potcjenjivati, a s druge pak strane će sa nevjernicima graditi odlične odnose i prijateljstvo!

Navedene stvari murdžije smatraju samo grijesima koji ne mogu anulirati ono što je u srcu čovjeka od imana!! Oni tvrde da je počinioc ovih grijeha (!?) vjernik u Allaha! Oni tvrde da se na počinioca ovih grijeha odnosi samo sud nevjerstva jer takve izjave upućuju na moguće postojanje kufra5! Ukoliko se nekom od njih Kur’anom, sunnetom ili idžm’aom ukaže na kufr počinioca tih djela i to da će takav čovjek vječno ispaštati kaznu na ahiretu oni će požuriti da to opovrgnu sljedećim riječima: to je dokaz nestanka potvrđivanja i spoznaje putem srca!

Oni kufr poistovjećuju sa neznanjem a iman poistovjećuju sa spoznajom srca tj. potvrđivanje ili negiranje srcem! Ovo je jedna od najneodrživijih definicija imana ali, i pored toga, murdžije apologetičari brane ovu tezu!

Neki učenjaci od naraštaja prvih muslimana (selefa) poput Veki’a ibnil-Džeraha, Ahmed ibn Hanbela i Ebi-Ubejdeta ovu definiciju smatraju kufrom a zagovarača ove definicije kafirom. Oni kažu: Iblis je kur’anskim tekstom okarakteriziran kao kafir6 zbog njegove oholosti i odbijanja činjenja sedžde Ademu صلى الله عليه وسلم a ne zbog njegovog poricanja Božijeg naređenja! Također, faraon i njegov narod.

Uzvišeni Allah, kaže ( u prijevodu značenja): „I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše7, ali su u sebi vjerovali da su istinita…“ (Kur’an, En-Neml/14)

Musa صلى الله عليه وسلم je rekao faraonu: „Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja…“ (Kur’an, El-Isra/102)

Eto, Musa صلى الله عليه وسلم se ovako obraća faraonu koji je znao da je Uzvišeni Allah dao ta znamenja, ali i pored toga on je to porekao iz inata i oholosti zbog njegove pokvarene namjere a ne zbog njegovog neznanja (kako to tvrde murdžije).

Uzvišeni Allah, kaže ( u prijevodu značenja): „Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio.“ (Kur’an, El-Kasas/4)

Murdžije iz redova islamskih pravnika (fukaha) – مرجئة الفقهاء

Oni tvrde da je iman samo potvrđivanje srcem i očitavanje jezikom i da djela nisu dio imana! To je stav nekih kufanskih pravnika. Njihov stav nije identičan stavu Džehma ibn Safvana. Oni tvrde da čovjek nije vjernik ukoliko ne izgovori šehadet jezikom a u mogućnosti je to učiniti. Također tvrde da su Iblis i faraon nevjernici (kafiri) i pored njihovog potvrđivanja istine srcem!

Imajući u obziru da govor srca ne ubrajaju u iman, to ih je identificiralo sa ideologijom džehmizma. Negirajući djelo kao dio imana, ne zastupaju stav da se iman povećava ili smanjuje (dobrim ili lošim djelima). Istovremeno tvrde da je povećanje imana bilo moguće prije upotpunjavanja Allahovog Šerijata tj. svaki objavljeni ajet je za sobom povlačio obavezu potvrđivanja koje je dodavano prijašnjem potvrđivanju prije objavljenim ajetima. Tako je prije upotpunjavanja Allahove objave postojala razlika u imanu između ljudi, ali, nakon završetka objave iman svih ljudi je na istom stupnju spoznaje! Tako su izjednačili iman Ebu Bekra i Omera, radijAllahu anhuma, sa imanom najozloglašenjih ljudi poput Hadžadža i Ebi Muslima El-Horasanija8!

* * *

Nema sumnje da je ideologija murdžizma uzela maha u modernom dobu kako kod širokih muslimanskih masa tako i kod njihovih učenjaka! Murdžizam kod muslimanskih masa se može vidjeti u popularnoj narodnoj izreci: iman je u srcu! Tako oni zapostavljaju djela nemarno napuštajući njihovu praksu tvrdeći da je čistoća srca i nijjjeta najvažnija!

Što se tiče murdžizma nekih učenjaka ili onih koji se bave pozivom u islam a s kojima raspravljamo u ovoj knjizi, vrijedi spomenuti da njihova definicija imana ne podliježe diskusiji jer tvrde da je iman govor jezika, vjerovanje srcem i praktikovanje tijelom. Tvrde da je iman govor i djelo kao što to tvrdi ulema ehli-sunne vel-džema’a.

Međutim, u praksi, kada je potrebno iman potvrditi djelom, a posebno kada na scenu nastupe djela koja poništavaju punovažnost imana, tada se može vidjeti njihovo zanemarivanje djela i njihovo potpuno anuliranje istih.

Da, oni tvrde da se iman povećava dobrim djelima a umanjuje grijesima, i to je stav ehli-sunne vel-džema’a… Ali, sve vrste grijeha za njih predstavljaju samo umanjenje potpunosti imana i nema grijeha koji u osnovi može pobiti postojanje imana osim kod direktnog negiranja grijeha putem srca9.

Međutim, Poslanik صلى الله عليه وسلم je pojasnio: „Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji (ogranak) je govor: la ilahe illallah, a najniži je ukloniti smetnju s puta. I stid je ogranak imana.“10

Dakle, nisu svi ogranci imana međusobno jednaki. Pa tako izgovaranje šehadeta nije poput uklanjanja smetnje s puta ili poput stida. Zanemarivanje nekih ogranaka poput stida na primjer, može značiti oduzimanje od potpunosti imana, međutim, zanemarivanjem šehadeta čovjek pobija punovažnost očitavanja da nema boga osim Allaha.

Haridžije i njihovi istomišljenici smatraju da je praktično zanemarivanje bilo kojeg ogranka imana direktno pobijanje postojanja osnove imana. Tako su na površinu isplivale današnje murdžije da pobiju mezheb haridžija pa su rekli da je zanemarivanje svih ogranaka imana samo umanjivanje osnovnog postojanja imana, ali, ništa od toga ne upropaštava punovažnost imana! Allahu moj, osim onoga što je povezano sa negiranjem srca ili vjerovanja srcem.

Obje spomenute sekte su u zabludi! Sljedbenici Istine i Allahom pomognute pobjedonosne skupine11, ta, oni slijede put pravde po pitanjima imana i kufra. Pa tako, pobjedonosna skupina smatra da određeni ogranci imana imaju uticaj na umanjivanje potpunosti imana ali ne pobijaju njegovo osnovno postojanje. Ova kategorija imana se dijeli u dvije vrste i to:

– ono što je nakon upotpunjavanja imana preporučljivo činiti (el-imanul-mustehab) الإيمان المستحب i

– ono što je za upotpunjavanje imana obavezno (el-imanul-vadžib) الإيمان الواجب.

Određeni ogranci imana imaju direktan uticaj na pobijanje ili nestanak imana. Uzimajući ovo u obzir, sljedbenici metoda djelovanja pobjedonosne skupine klasificiraju iman u tri kategorije:

1. el-imanul-mustehab ili ono što Šerijat preporučuje i sa sobom ne povlači nikakve posljedice ukoliko se zanemari tj. zapostavi;

2. el-imanul-vadžib ili djelo čije zanemarivanje sa sobom povlači šerijatske posljedice koje ipak ne dostižu stepen kufra12

3. ono što je dio temeljnog načela imana i sastavni je dio svakog ogranka imana što direktno utiče na anuliranje i nestanak imana;

Sljedbenici metoda djelovanja pobjedonosne skupine ne manipulišu miješanjem ovih kategorija imana tvrdeći da je to i to od ove a ono od druge kategorije a da za svoju tvrdnju ne posjeduju šerijatski dokaz iz govora Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika صلى الله عليه وسلم:

„Slavljen neka si“ – „mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio…“ (Kur’an, Bekare-32)

Po karakterističnoj ideologiji i učenju murdžizma historijski najbliža sekta današnjim murdž’iama po pitanju imana i kufra je nekadašnja murdžijska grupacija iz Bagdada, El-Merisijje. Oni su bili sljedbenici Bišra ibn Gijasa el-Merisija koji je po pitanju imana tvrdio: „To je potvrđivanje srcem i jezikom istovremeno. Kufr je negiranje i poricanje (samo srcem).“ Tako je on tvrdio da sedžda učinjena kipu ne predstavlja kufr, ali da taj postupak upućuje na postojanje kufra (u srcu).13

Tako i pripadnici današnje sekte murdžija tvrde da ne postoji kufr manifestovan praktičnim djelom!? Upravo je to povod odmetanja od islama. Međutim, oni postavljaju uslov da to mora biti samo direktnim poricanjem dotičnog islamskog propisa putem srca i samo to za njih predstavlja kufr!? Dakle, oni ne prave razliku po pitanju postupka da li se radi o psovanju Uzvišenog Allaha, o sedždi kipu, o ismijavanju Allahove vjere ili o propisivanju zakona mimo Allahovih zakona. Po njima, ova djela sama po sebi ne predstavljaju kufr već su samo dokaz da počinioc tih grijeha vjeruje u kufr. Dakle, kufr je njegovo negiranje ili njegovo smatranje da je dozvoljeno ono što je islamom zabranjeno. Tako su oni otvorili vrata velikog zla sa kojih je među muslimane ušao svaki otpadnik, bezbožnik i klevetnik Allahove vjere a da zbog toga nikom ne podnese obračun siguran od kazne koju je zaslužio.

Tako su glupavo i nepromišljeno branili tagute14 otpadnike od islama. Oni su oko toga smislili dileme u korist taguta koje njima nikada ne bi pale na pamet niti su ikada išta čuli o tome! Nikada taguti ne bi sebi pronašli tako iskrene podanike koji će ih braniti i opravdavati njihove zablude poput današnjih murdžija

Zato su prvi muslimani o murdžizmu govorili: „Takvo ispoljavanje vjere je dopadljivo vladarima i kraljevima!“ Drugi su o smutnji murdžizma govorili: „To je za muslimane opasnije i od havaridža…“ „Havaridžima nalazim više opravdanja nego li murdžijama…“

Ovo nisu neosnovane izjave. Naprotiv, to je prava istina! Havaridži su se zbog srdžbe prema zanemarivanju Allahovih zakona pobunili, kako oni to tvrde, međutim, murdžije je njihov pravac15 odveo u zanemarivanje Allahovih granica i „oslobađanje“ iz okvira utvrđenih vjerskih propisa. Tako su oni širom otvorili vrata otpadanja od islama „olakšavajući“ islam nekim otpadnicima i bezbožnicima.16

Svjedoci smo da su pijace knjiga preplavljene knjigama prepunim kritika i uzvraćanjem na račun havaridža po pitanju tekfira17, ali, de facto (u praksi) su to djela slabog sadržaja u kojima se samo blati i napada bez dobro pripremljene naučne islamske studije.

Istovremeno, ne možemo naći knjigu koja u detalje objašnjava ideologiju murdžizma, posebno ovog današnjeg, gdje se muslimani upozoravaju na opasnost njihovog učenja kao što ih upozoravaju na opasnost zablude havaridža.18

Možda će ova naša knjiga popuniti dio te praznine i možda će izazvati učenjake da pisanim materijalom objasne istinu i razotkriju laž i dileme inovjeraca koji pokušavaju izokrenuti jasnu istinu.

Allaha molim da ovim otvori gluhe uši, slijepe oči i zabludom obavijena srca i da ovo djelo učini iskrenim trudom Njegovog zadovoljstva! Hvala pripada Allaha oduvijek i zauvijek!

Autor: šejh Ebu Muhammed el-Makdisi

Iz knjige “Rasvjetljavanje pogleda i razotkrivanje skepticizma savremenih murdžija”

Fusnote:

1. iman – govor srca i jezika, i djela srca i jezika, i djela tjelesnih udova kojima se ispoljava (manifestuje, izražava) vjerovanje u Allaha.

2. kader – Allahovo određenje.

3. Postoji i treća kategorija – murdžije koji tvrde da je iman samo puko očitavanja jezikom. Utemeljivač ovog stava je učenje sekte poznate pod imenom el-keramijje.

4. Govor srca je, na primjer, spominjanje Allaha, ljubav prema dobru, mržnja prema zlu, obavljanje Allahovih farzova, slijeđenje Poslanikovog postupka i džihad na Allahovom putu (Prim. prev.)

5. kufr – nevjerstvo, suprotnost Islamu.

6. kafir – nevjernik, suprotno od musliman.

7. Allahove dokaze.

8. Skraćeni odlomak iz djela „كتاب الإيمان „ Šejhul-islam Ibn Tejmijje.

9. Smatraju da čovjek postaje nevjernik samo ako srcem porekne neki islamski propis ili ako u srcu haram smatra halalom (dozvoljenim).

10. Bilježi Muslim od Ebu Hurejreta, radijAllahu anhu.

11. Aludira se na hadis Poslanikaصلى الله عليه وسلم kojeg prenosi Muavije ibn Kurre od svoga oca koji je rekao: „Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže: „Ostat će skupina iz moga ummeta, pobjedonosna, neće im naškoditi oni koji će se protiv njih pobuniti! I tako sve do Sudnjeg dana!“ صحيح سنن ا بن ماجه Od Seleme ibn Nufejla El-Kendija se prenosi da je rekao: „Sjedio sam kod Allahovog Poslaniika صلى الله عليه وسلم kada jedan čovjek uzviknu: “Allahov Poslaniče! Ljudi se okaniše konja i položiše svoje oružje! Oni govore: nema džihada, rat je završen!“ Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم se okrenu prema njemu i reče: „Slagali su! Sada, sada je borba! Ostat će skupina iz moga ummeta koja će se boriti radi Istine. Allah će njima potčiniti srca ljudi i od njih će ih opskrbiti i tako sve do Sudnjeg dana i sve dok ne bude Allahovog obećanja. A na konjskoj grivi je okačeno dobro sve do kijametskog Dana!“ صحيح سنن النسائي

12. Počinioc te vrste prijestupa se ne može okvalifikovati kao kafir.

13. الفرق بين الفرق – عبد القاهر البغدادي , ص180

الفصل في الملل والأهواء والنحل – ابن حزم  5/75

14. Tagut – šejtan, kip, idol, društveni sistem oprečan islamu, nepravedni vladar koji ne sudi Allahovim zakonom; sve što se obožava mimo Allaha a ono zadovoljno time.

15. Ističem termin „njihov pravac“ jer su murdžije na početku njihovog učenja bili učeni pravnici i revnosni pobožnjaci i njihova zabluda je bila samo po pitanju definicije imana. Nisu prihvatili da je djelo dio imana zbog dileme koju im je šejtan prikazao! Međutim, oni nisu zapostavili praktikovanje islamskih djela i nisu diskusijom pravdali nevjernike i mnogobošce. Nakon toga je učenje murdžizma evoluiralo i njihovo sektašenje je dostiglo stepen učenja o kojem raspravljamo u ovoj knjizi. (opaska autora)

16. Ovdje je riječ o ljudima sa muslimanskim imenima.

17. Šerijatski utvrđena institucija koja govori o pobijanju punovažnosti imana kod čovjeka koji se suprotstavlja utvrđenim islamskim načelima. Havaridži su po ovom pitanju pretjerali i zalutali sa puta istine.

18. Tako je bilo prije dvanaest godina. Danas smo radosni zbog mnogobrojnih djela napisanih rukom naše braće na temu murdžizma. (opaska autora)

www.putvjernika.com

SHARE