Muslimanske mase se bude; Zapad strahuje od islamske revolucije

374

Narodni ustanak je promijenio režim diktatora Ben Alija u Tunisu i, očito, Mubarak će biti sljedeći koji će morati otići, pišu indonežanske novine Jakarta Globe.

Neki stručnjaci čak porede talas narodnih demontracija u muslimanskim zemljama sa padom komunizma u Evropi – događaj koji niko nije mogao predvidjeti dok se nije desio – te kažu da su Tunis i Egipat početak talasa koji će pomesti ostale ozloglašene autokratske režime u islamskom svijetu.

Kako ističe Shadi Hamid iz “Brookings Doha Centra”, “barijera straha koja je držala muslimanske mase pod kontrolom njihovih vladajućih elita slomila je se tunižanskim revoltom”.

Nakon Tunisa protesti su počeli u Egiptu, Alžiru, Jordanu i Jemenu. Ova dešavanja su stavila Zapad u nezgodan položaj.

Ben Ali iz Tunisa, kao i Mubarak u Egiptu su godinama dobijali značajnu podršku iz zapadnih zemalja. Amerika pomaže Egipat u iznosu od milijadu dolara godišnje.

Čak i unatoč činenici da su mnoge demonstracije u Tunisu bile pod parolama “slobode i demokratije”, Zapadne zemlje su se plašile da pristaše političkog islama ne dođu na vlast.

Ipak, moglo bi se tvrditi da je islamsko preuzimanje još uvijek najvjerovatniji ishod događaja u Tunisu, Egiptu, Alžiru, Jordanu i Jemenu, navodi Jakarta Globe.

Iako se uveliko može činiti da su islamske snage sada odsutne u protestima, svako ko je upoznat sa regijom zna da su islamski osjećaji i sklonosti uvijek bili jaki među tim stanovništvom.

Takođe, tu je i činjenica da su se organizatori demonstracija u Egiptu u utorak osjećali prisiljenim da traže od demonstranata da ne pokazuju svoje vjerske stavove i da donose samo egipatske zastave, bez vjerskih simbola.

Ipak, protest je počeo masovnom molitvom na trgu gdje su se ljudi okupili.

Činjenica da muslimani ne žele demokratiju i sekularni način života, dokazana je brojnim anketama. Najnovije istraživanje pokazuje da 85% Egipćana i 91% Indonežana želi prisustvo islama u politici, dok 82% Egipćana, 70% Jordanaca i 40% Indonežana podržava uvođenje šeri’atskog zakona.

Iako zapadni mediji šute o tome, moramo priznati da je narodni ustanak u arapskim državama povezan sa islamom. I pored toga što revolucionari ne pozivaju na uspostavu islamske države, vremenom revolucija može krenuti u tom smjeru.

U međuvremenu, zapadni diplomati i analitičari predviđaju povećanje nestabilnosti u zemlji, što će predstavljani novi izazov SAD-u i Izraelu, koji se smatraju “gazdama” na Bliskom istoku, navodi CBS.

“Egipat sada svjedoči velikom političkom cunamiju sa posljedicama za okolne regije”, upozorava arapski diplomata iz zemlja Bliskog istoka, koji je službovao u Kairu do prošlog avgusta. Govoreći za CBS News, pod uslovom da ostane anoniman, ovaj diplomata je upozorio na “razne opasnosti” nakon što se režim u Egiptu promijeni.

On je nabrojao neke mogućnosti, u rasponu od “značajnog širenja islamskih militanata u Egiptu, koji će zauzeti tvrđu liniju prema SAD-u i izraelu”, pa do toga da će “Egipat postati simbol promjena i uzor za druge da ga slijede”.

Povratak Muhammeda el-Baradeija da predvodi demonstrante povećao je mogućnost da će buduća vlada biti predvođena osobom koja će provesti unutrašnje reforme, uz zadržavanje veza sa SAD-om, Izraelom i drugim državama.

Mubarak, u svoje tri dekade kao egipatski predsjednik, često je sebe predstavljao vanjskim faktorima kao najefektivniji bedem protiv “islamističke tvrde linije”.

Izvor: Kavkaz centar/Balkanski emirat

SHARE