Nema ponosa osim u islamu

613

Zaista je Omer ibnul-Hattab, radijAllahu anhu, rekao veliku istinu kada je rekao:

“Mi smo narod koga je Allah uzdigao islamom i kad god budemo tražili veličinu mimo islama bit ćemo poniženi.”(„Hajatus-sahabah“ i „Usudul gab“ od Ibn Kesira)

Poruka ovog obraćanja je da nema slave, moći, snage, časti, veličine ili ponosa osim u islamu. I ako bilo ko traži slavu, ugled i čast negdje drugdje mimo islama, Allah će ga poniziti i obrukati i na ovom i na budućem svijetu.

Ljudi imana (vjerovanja) imaju specifično posebna prava, čast i slavu, jer će oni biti u stanju vidjeti Božije Lice u Džennetu (inšAllah). Ali, ljudi koji ne vjeruju i munafici[1], neće moći vidjeti Allahovo Lice i neće biti u stanju ići dignutih glava na Sudnjem danu. Međutim, ljudi koji nemaju imana i munafici ne shvataju stvarnost Šerijata i ne vjeruju u njega. Njihov kufr[2] i njihova djela su razlog njihovog poniženja i odvođenja daleko od istine.

Međutim, zaista je tužno vidjeti islamski ummet na Zapadu (ili na Istoku) kako traži slavu, čast i ponos od kafira, uprkos znanju da sva moć pripada jedino Allahu, slava Njemu Uzvišenom. Prije nekoliko godina, bili smo svjedoci hiljadama (pa čak i milionima) iz islamskog ummeta koji učestvuju na opštim izborima i glasaju za one koji će ljudima propisivati zakone, one koji će uzimati isključivo Allahovo pravo propisivanja zakona ljudima. Dešava se to i sada…

Ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, nakon više godina izlazaka na izbore i nadanja da će svojim glasanjem promijeniti nešto, ignorišu hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji kaže: “Vjernik ne smije dozvoliti da bude ugrižen iz iste rupe dva puta.”

Nakon glasanja za članove Konzervativnog tijela ili Konzila[3] i vjerovanja u njihova lažna obećanja, oni su opet i sljedeće godine na izbornim mjestima gdje učestvuju na opštim izborima. Ovi ljudi opet čine istu grešku i glasaju za novu partiju i njene lažne vođe, kojima se ciljevi svode na vladavinu zakona zasnovanih na strastima i korumpiranoj ideologiji – demokratiji.

To su ljudi bez časti i slave… U stvari, mnogi od njih su otvoreni neprijatelji islama, koji se bore protiv islama i mudžahida, odbijajući da implementiraju Šerijat i zadovoljni su kafirskim zakonima.

Pitanje je hoće li muslimani ponovo biti ugriženi iz iste rupe? Zar oni uzimaju ove ”zvijeri” (parlamentarce) da budu prijatelji vjernika? Zar oni biraju ove “zvijeri” da im budu zastupnici na dunjaluku i ahiretu? Zar oni pomažu kampanje ovih “zvijeri” i pozivaju druge muslimane da ih biraju? Zar oni žele da ove “zvijeri” budu njihove vođe i oslobode zemlje muslimana? Zar oni govore da se ove „zvijeri“ bore za prava muslimana? Koliko su svojih obećanja ispunili? Koji su to rat oni zaustavili? Koliko je muslimana i mudžahida bilo masakrirano (njihovom zaslugom, op.PV.)?

Uzmimo ovo kao lekciju za sve nas. Slava, ponos i keramet mogu biti jedino u islamu, u načinu života koji je On izabrao za ljudski rod – a to je islam. Ko god traži čast od kafira ili u njihovom načinu života, biće ponižen i obrukan od Allaha na dunjaluku i na ahiretu.

“A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.” (Kur’an, 63:8)

“Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju s nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?” (Kur’an, 4:138-139)

Izvor: Prisoner of joy

Obrada: Put vjernika


[1] Munafici – licemjeri, oni koji se lažno predstavljaju kao muslimani

[2] Kufr – nevjerstvo, poricanje i nevjerovanje u Allaha i ono što je On objavio

[3] Tekst govori o političkim prilikama u Indoneziji, ali je ista ili slična situcija diljem muslimanskog svijeta

SHARE