Blagodati noćnog namaza

1129

Kolika je samo želja jednog roba za zadovoljstvom Gospodara kada, nakon što noć spusti svoju veo, on ustaje uprkos toploti i prijatnosti postelje, a u tim trenutcima do izražaja dolazi samo jedno, a to je: “Rob daje prednost onome što Allah voli nad onim što on sam voli.”

„Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda 16-17)

Jedne prilike upitao je Muaz, radijAllahu anhu, Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Obavjesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od vatre.” Na što mu je Poslanik kao odgovor proučio ova dva ajeta iz sure Sedžda.

Ajet koji je naveden je općenit i uključuje svaki ibadet i učenje dove noću, no Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, posebno je istakao čovjekov namaz u toku noći, pa se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem rekao: “Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz.” Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.

Allah, subhanehu we te’ala1, kaže: “A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir s vama’, i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći.” (Furkan, 63,64)

Pored blagosti i širokogrudnosti kojima je Allah, subhanehu we te’ala, okitio pokornog roba, kraj ajeta nam jasno govori da su to istovremeno oni koji ne oklijevaju provesti dio noći sa svojim Rabbom (Gospodarom), kada su ostali ljudi u dobokom snu, umotani u svoje pokrivače ili pak na nekoj zabavi popračenoj porocima i nemoralom. U momentima kada se Allah, subhanehu we teala, spušta na nama najbliže nebo rob spušta svoje čelo na sedždu i moli…

Ono isto čelo koje je uzdignuto i dostojanstveno, koje se ne pokorava niti jednom stvorenju, ali se klanja Uzvišenom Allahu, nadajući se Njegovoj Milosti, čita Allahov govor i utječe Mu se od Vatre. Zasigurno je da to ne čini radi pridobijanja nečijeg zadovoljstva, ili za željom i popularnošću, već radi Allaha.

U jednom hadisi kudsiju Allah, subhanehu we te’ala, kaže:

“…neće mi se Moj rob približiti s nečim Meni dražim od onoga što sam mu propisao. Moj će mi se rob približavati dobrovoljnim namazom sve dok ga ne zavolim, onda budem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi, njegova noga kojom kroči. Ako Me zamoli dat ću mu, ako od mene traži zaštitu, ja ću ga zaštititi.” (Buhari, sahih)

Pa kako da budemo od onih koji su nemarni prema noćnom namazu, kada nam Allah drage volje nudi nagradu poput ove?

Jedan je čovjek iz prve generacije muslimana imao slugu koji je noću klanjao, pa mu je na to rekao: “Doista tvoje klanjanje noću utječe na tvoj rad danju” On mu je na to odgovorio: “Ja ništa posebno ne radim! Kada se prisjetim Dženneta – uveća mi se čežnja za njim, a kada se prisjetim Vatre – uveća mi se strah od nje, pa kako onda mogu spavati između straha koji me uznemirava i čeznje koja me izgara?”

Takve robove Allah, subhanehu we teala, je opisao u ajetu koji je već naveden: “Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz želje i straha klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju.” (Es-Sedžda, 16)

Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Allah je pohvalio one čiji se bokovi odvajaju od postelja kako bi Ga molili. To obuhvata svakog onog koji je ostavio san noću radi zikra i moljenja Njega.”

Kolika je samo želja jednog roba za zadovoljstvom Gospodara kada, nakon što noć spusti svoju veo, on ustaje uprkos toploti i prijatnosti postelje, a u tim trenutcima do izražaja dolazi samo jedno, a to je: “Rob daje prednost onome što Allah voli nad onim što on sam voli.”

Imam Ahmed, radijAllahu anhu, od Mes’uda prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

Naš Gospodar se zadivio dvojici ljudi: čovjeku koji je u svojoj familiji radi namaza ustao iz postelje i čaršafa… Tom prilikom je Allah, subhanehu we te‘ala, rekao: “Pogledajte u Moga roba, ustao je iz postelje i čaršafa i izdvojio se od svoje žene i porodice iz želje i ljubavi prema mojoj blagodati”, … i čovjeku koji se borio na Allahovom putu, pa su mu u toj borbi suborci pobjeđeni i spoznao je šta ga čeka zbog poraza, ali, uprkos tome, nije pobjegao sa bojnog polja, već se vratio u boj i svoju krv prolio. Tom prilikom je Allah, azze we dželle, rekao: “Pogledajte u Moga roba, iz čeznje i ljubavi prema Mojim blagodatima se vratio u borbu i u njoj poginuo.”

Noćni namaz predstavlja čast, ugled onome ko ga obavlja, jer on njime traži, a to je najteža vrsta pokornosti, Allahovo zadovoljstvo u najtežim časovima. Zbog toga se na njih, za nagradu, stavljaju znakovi časti od Allaha, a to je nur (svjetlo) u srcima, nur na licima, nur u njihovom životu, nur prilikom njihove smrti, sve dok klanjaju noćni namaz radi Allaha u noćnim tminama.
“Znaj da je vjernikova čast njegovo klanjanje noću, a njegov je ponos nezavisnost od ljudi” (Hadis bilježi Et-Taberani i Hakim, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)

Hasan el-Basri, rahimehullah, veli: “Nisam našao nikakav ibadet teži od namaza u noćnoj tmini.” Zatim je upitan: “Zašto oni koji klanjaju noćni namaz imaju najljepša lica?” “Zato što su se oni osamili sa svojim Gospodarom, pa ih je ogrnuo jednim dijelom svoga nura”, odgovori on.

Jednog dana su Ubejd ibn Umejr i Ata ibn Ebi Rebbah otišli kod Aiše i upitali je: “Obavjesti nas o najčudnijem što si vidjela kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.” Ona malo zašuti, a potom reče: “U nekim noćima bi mi rekao: “Aiša pokrij me, hoću ovu noć da provedem u pokornosti svom Gospodaru.” Rekoh: “Tako mi Allaha, ja doista volim biti u tvojoj blizini i volim ono što te čini sretnim.” Aiša dalje nastavlja: “Zatim je ustao i očistio se, pa počeo da klanja. Nije prestajao plakati sve dok mu se ne bi ovlazilo krilo.” Aiša još kaže: “Kada bi sjedio ne bi prestajao da plače sve dok mu se brada ne bi ovlažila, a onda i još plakao u toj mjeri da bi se i zelja ovlažila. Onda bi došao Bilal i zaučio ezan za namaz. Kada je Bilal vidio kako plače upitao ga je: „O Božiji Poslaniče, plačeš, a Allah ti je već oprostio prijašnje i kasnije grijehe.“ A on mu reče: „Zar da budem rob nezahvalni? U ovoj noći mi je objavljen ajet, teško onome ko ga pročita a ne razmisli o njemu: ‘U stvaranju nebasa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmišljaju: Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri'”

Takva je bila noć Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i takvi su mu bili drugovi.
Kakvi smo mi?
Kakvi su ljudi sa kojima provodimo vrijeme?
Jesmo li i jesu li u službi Gospodara Svjetova?

Ibnul Dževzi, rahimehullah, kaže:
“Znaj da je noćni namaz težak svakom drugom, osim onom, kome je to Allah učinio lahkim, putem postojećih stavri. Neke od njih su vidljive prirode, a druge skrivene. Što se vidljivih tiče, to je da puno ne jede. Neki su govorili: ‘O skupino učenika, nemojte puno jesti jer ćete puno piti, puno spavati i puno izgubiti!’ U to spada da se danju ne zamara teškim poslovima. Od toga je da ne propušta podnevni odmor (kajlulu), jer mu to pomaže da klanja noćni namaz. Od toga je, a to spada u skriveno, da se kloni grijeha.”

Es-Sevri veli: “Nisam mogao klanjati noćni namaz pet mjeseci zbog jednog grijeha koji sam počinio.” Tada mu bi rečeno.”A koji je to grijeh?” Reče:”Vidio sam čovjeka kako plače, pa sam u sebi rekao: ‘Ovaj čovjek se pretvara’.”

Ako noćni namaz predstavlja čast vjeniku, oni koji ga obavljaju nalaze se na različitim stepenima u pogledu te časti: Pogledaj svoj stepen, Allah nam se obojici smilovao, na kojem si stepenu te časti, budi iskren prema sebi! Ako nađeš sebe na najvišim stepenima, onda zahvaljuj Allahu. Ako vidiš da si na srednjim stepenima, onda traži pomoć od Allaha. Ako vidiš da si na najnižim stepenima, onda moli oprost od Allaha. Ako vidiš da nisi ni na kojem stepenu, onda reci: ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Nema snage ni moći osim sa Allahovom!’

Ibnul Dževzi, rahimehullah, veli:
“Klanajnje noćnog namaza ima stepene: jedan je da čovjek provede čitavu noć u namazu, to se prenosi od jednog broja selefa, drugi je da klanja pola noći, to se takođe prenosi od jednog broja selefa, a najbolji je način da spava prvu trećinu noći i zadnju šestinu. Treći je stepen da klanja trećinu noći, pa tako treba spavati prvu trećinu i zadnju šestinu noći. Tako je klanjao Davud, alejhis- selam, a kako se prenosi u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa “Najdraži namaz Allahu je namaz Davudov alejhi selam, i najdraži post Allahu je Davudov post. On bi spavao pola noći, klanjao trećinu, spavao šestinu, dan postio, dan mrsio.”

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ko se probudi u toku noći i probudi svoju ženu, pa zajedno klanjaju dva rekata, bit će upisan te noći među one koji mnogo Allaha spominju.” (Ebu Davud, Ibn Madže, Albani je hadis ocjenio vjerodostojnim)

Prošao je jedne prilike Ebu Hanifa, a tada je klanjao samo jedan dio noći, pored grupe ljudi, pa neki od njih prstom pokaza u njeg i reče: “Eto, to vam je čovjek koji probdije cijelu noć u klanjanju.” A on na to reče: “Tako mi Allaha, ja se stidim od Allaha da budem opisan nečim što ne činim.” Nakon toga je cijelu noć provodio pred Gospodarom.

Ebus-Su’d kaže: “Posebno izdvajanje zore kao vremena za traženje oprosta jeste zbog toga što je najbolji trenutak da dova tada bude uslišana, jer je ibadet tada najteži, duša najčistija (najbistrija) i srce najpribranije, pogotovo kod onih koji se trude” (Tefsirul-Ebu es Su’d)
To je vrijeme odmora i sna, pa čovjekov trud da u to vrijeme bude budan, da traži oprosta i kaje se, ukazuje na njegovu budnost i pokornost.

Prenosi se od El-Hasena da je Lukman svome sinu rekao: “Sinčiću, nemoj biti nemoćniji od svoga pjetla koji u zoru pjeva, a ti spavaš na postelji” (Navodi el-Begavi u svome tefsiru)

Završit ću jednom interesantnom predajom:
Jedan od pravnika prve generacije, Hasan ibn Salih, držao je komšinicu da služi njegovo pleme. Kada je nastupila zadnja trećina noći, ona je ustala i počela ih dozivati: “Ustajte na namaz, ustajte na namaz!” Oni joj rekoše: “Jesmo li to dočekali sabah? Da li je nastupila zora?” a ona ih upita. “A da li vi to klanjate samo sabah?” Rekoše: “Da. Mi ne klanjamio ništa drugo, do obaveznih namaza.” Ona se potom vrati prvom gazdi i reče mu: “Prodao si me ljudima koji nemaju udjela u noćnom ibadetu. Tako ti Allaha, nemoj me tamo više vraćati!”

Izvor: essunne.com



1. Slava Njemu Uzvišenom

SHARE