Nova poruka glasnogovornika IDIŠ-a Ebu Muhammeda el-Adnanija

4633
Ebu Muhammed el Adnani

Prije nekoliko dana, medijski aktivisti skupine „Islamska država – hilafet“ (ID, IDIŠ, ISIS, ISIL) objavili su novu poruku glasnogovornika ove skupine Ebu Muhammeda el-Adnanija.

El-Adnani je svoj govor započeo kur’anskim ajetom o otpadništvu, a potom citirao ajete o borbi protiv nevjernika i odricanju od mušrika. Ovaj uvod je najavio sadržaj daljnjeg obraćanja. 

El-Adnani zatim hvali mudžahide na Allahovom putu i kao suprotnost njima navodi izdajnike i one koji sklapaju savez sa nevjernicima. Mudžahidi su u Adnanijevom govoru borci IDIŠ-a, dok pod izdajnicima Adnani cilja na Al-Kaidu, u prvom redu Džebhetun-nusru, ali i druge skupine koje se bore protiv IDIŠ-a.

Nakon dijela govora o izdajnicima, Adnani čestita muslimanima Ramazan, i potom se fokusira na stanje u Iraku, pozivajući sunije da se pridruže redovima IDIŠ-a u borbi protiv šiija i dajući garancije da će oprostiti svima onima koji se pokaju a koji su se do sada borili protiv IDIŠ-a u Iraku u redovima sahavata i/ili na strani šiija.

Adnani dalje nastavlja svoj poziv džihadskim i oslobodilačkim skupinama u Siriji (i Libiji) nazivajući ih „vojnicima grupa u Šamu i Libiji“ i pozivajući ih da se ne bore protiv IDIŠ-a:

„Isto tako obnavljamo naš poziv vojnicima grupa u Šamu i Libiji. Pozivamo ih da dobro razmisle prije nego što se upuste u borbu sa Islamskom Državom, koja vlada onim što je Allah objavio. Znajte, o vi pogođeni fitnom, prije nego što se upustite u borbu protiv Islamske Države da ne postoji mjesto na zemlji gdje je uspostavljen Allahov Šerijat i vlast pripada samo Allahu osim zemalja Islamske Države. Znajte da ako uspijete osvojiti čak koliko je pedalj jedan, jedno selo ili jedan grad od nje, Allahov zakon u tom području će biti zamijenjen sa ljudskim zakonom. Pa upitajte se: “Koji je propis onoga koji zamijeni ili bude uzrok promjene Allahovog zakona sa ljudskim zakonom?” Da, postajete nevjernikom zbog toga. Zato pazite, jer boreći se protiv Islamske Države vi upadate u kufr, bili svjesni toga ili ne.“

Ovaj dio Adnanijevog govora je izazvao više nego žestoku reakciju šejhova džihada, mudžahida i aktivista.

Povodom ovog govora izdao je proglas šejh Hani es-Sibai, nekada pristalica i branilac IDIŠ-a, sada njegov žestoki kritičar. U svom proglasu povodom Adnanijevog najnovijeg govora Es-Sibai je napisao: „Ova Harkusova banda se davi u tekfiru od glave do pete kada je El-Adnani u prekjučerašnjoj izjavi rekao: ‘Time što se boriš protiv islamske države, upadaš u kufr bio ti svjestan toga ili ne!’ Ako ovo nije izjava suhoparnih haridžija, pa ko su onda haridžije!?“

Stavljajući Adnanijevu izjavu na vagi surove realnosti, nemoguće je da čovjek ostane musliman osim da se pokori IDIŠ-u, jer IDIŠ-ov plan i tendencija jeste da zauzme sve zemlje u kojima žive muslimani, milom ili silom, pa ako se neko bude branio od IDIŠ-ovih napada, prema vođstvu IDIŠ-a postaje nevjernik i upravo je ovakav način razmišljanja bio razlogom da mnogi nazovu IDIŠ haridžijskom skupinom.

S druge strane, ova izjava Adnanija je u potpusnosti suprotna sa onim što je Adnani prošle godine kazao i čak izazivao Allahovo prokletstvo ako laže.

Naime, na optužbe šerijatskog konsultanta Džebhetun-nusre Ebu Abdullaha eš-Šamija da IDIŠ tekfiri sve one koji se bore protiv njega, Adnani je prošle godine nazvao Eš-Šamija lažovom kada je optužio IDIŠ da tekfiri sve one koji se bore protiv njega (detaljnije ovdje).

Da li je u pitanju zaokret u stavovima vođstva IDIŠ-a, ili je vođstvo do sada prikrivalo tekfir svih onih koji se bore protiv njih?

Također, posljednja citirana izjava glasnogovornika IDIŠ-a sadži jednu očiglednu nesitinu kada Adnani kaže  „da ne postoji mjesto na zemlji gdje je uspostavljen Allahov Šerijat i vlast pripada samo Allahu osim zemalja Islamske Države“.

Nije skriveno nikome ko iole poznaje situaciju muslimana u svijetu da talibani decenijama sprovode šerijat; upravo su zbog uspostave Šerijata napadnuti od strane NATO koalicije 2001. godine, a također i Eš-Šebab, somalijska džihadska skupina koja je pod prisegom Al-Kaidi, a koja duži niz godina u potpunosti sprovodi Šerijat na teritorijama pod svojom kontrolom, a koje su nekada zeuzimale gotovo polovinu Somalije.

Zašto je Adnani ignorisao ove opštepoznate stvari, teško je sa sigurnošću reći.

Nakon obraćanja „vojnicima pogođenim fitnom“ kako Adnani naziva one koji se bore protiv IDIŠ-a, glasnogovornik se obratio i muslimanima tzv. Saudijske Arabije, Jordana i Libanona.

Potom je Adnani čestitao borcima na Kavkazu na uspostavi vilajeta, te je potom pozvao i talibane da daju prisegu IDIŠ-u.

Na kraju, Adnani završava poruku obraćajući se vojnicima „Islamske države“ te upućujući dovu Allahu.

Priprema: Put vjernika

Prijevod kompletne poruke u produkciji IDIŠ-ovog Al-Hayat medijskog odjela možete pročitati ispod:

***************

O NARODE NAŠ, ODAZOVITE SE ALLAHOVOM POZIVAČU!

Šejh, mudžahid Ebu Muhammed el-Adnani eš-Šami, Allah ga sačuvao

Hvala Allahu, Najmoćnijem, Snažnom. Neka je mir i salavat na onog koji je poslan sa sabljom kao milost svjetovima.

A zatim…

Rekao je Uzvišeni:

“O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne– pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, premavjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El-Maide, 54)

I rekao je Slavljeni:

“O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost!” (Et-Tevbe, 123)

I rekao je Slavljeni:

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.” (El-Feth, 29)

I rekao je Slavljeni:

“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!'” (El-Mumtehine, 4)

Zaista su među najboljim Allahovim robovima vjernicima, mudžahidi na Allahovom putu. Oni koje je Allah počastio zbog njihove ljubavi prema Njemu i Njegove ljubavi prema njima. I odabrao ih među drugima da uspostave Njegovu vlast i vladaju Njegovim Šerijatom. Strogi prema nevjernicima. Ponosni, uzvišeni sa svojom akidom i tevhidom, a ne samim sobom. Ponosni, uzvišeni sa jekinom (ubjeđenjem) da je pobjeda, snaga i uspjeh samo od Allaha, a ne od njihovog pripremanjaniti broja. Izvršavajući stim naredbu njihovog Gospodara. Ne strahujući od ljudskog prijekora, jer Gospodar ljudi njih voli. Ne mareći za one koji su se oglušili o Allahovoj naredbi, njihove poslove, njihova djela i njihova mišljenja. Ne bojeći se kolebanja vremena (njegovih uspona i padova).

Uprkos tome što su se ljudi ujedinili i okupili protiv njih. Ali Allah je s njima. Strogi prema nevjernicima i žestoki, napadajući kao lavovi na svoj plijen. Oni su oni koje je Uzvišeni i Slavljeni Allah izabrao i odabrao, i počastio ih da uspostave Njegovu vjeru i nametnu Njegov zakon i da se odreknu i odvoje od nevjernika, da ne žive među njima niti sjede na njihovim mjestima, te da im objave neprijateljstvo i mržnju i da nikad ne sklope savez s njima. Niti se pomiruju s njima, niti su zadovoljni njima pa čak ako su od njihove porodice, plemena, naroda. To je stanje onih koji uspostavljaju Allahov Šerijat. Ne mijenja se. Uprkos svim iskušenjima i poteškoćama sa kojima se susreću na svom putu.

I u ovim godinama vidimo mnogo izdaja onih koji tvrde da teže džihadu i da pomažu Allahovu vjeru radi uspostavljanja Njegovog šerijata. Oni su zaista skrenuli sa puta vjerovjesnika i došli su sa putem drugačijim od puta našeg Vjerovjesnika, ﷺ, i njegovih plemenitih ashaba. Boje se kolebanja vremena (uspona i padova), strahuju od prijekora svojih pijunskih vladara, ulaguju se nevjernicima, sklapaju primirje sa njima, planiraju sa njima i bivaju zadovoljni sa njima. Čak su i sklopili savez sa njima i stali u njihovu odbranu izražavajući im svoju ljubav i pristrasnost. I vidite ih kako se bore da uspostave veze sa njima. Kako ih hvale i bore se da otvore urede među njima pod njihovom upravom, nadajući se koristi od njih i prikazujući ih nevinima. I vidite ih kako prosjače i mole za njihovu pomoć. Traže njihovu podršku.

A što se tiče Islamske Države, ona je spoznala put ponosa, put našeg Vjerovjesnika, ﷺ. Uzela ga za svoj uzor i čvrsto se prihvatila njegovog puta. I neće se, inšaAllah, promijeniti niti će napustiti taj zadatak. Nastavićemo koračati našim putem. Ne bojimo se ničijeg prijekora, i nećemo mariti nizašta, čak iako se svi ljudi okupe protiv nas. Bez obzira na napade mnogih naroda i bez obzira koliko nam sablje rana nanijele, nećemo mariti nizašta, čak iako prljava ulema svašta laje o nama. Neće nam, Allahovom dozvolom, to štetiti, jer mi smo na viziji našeg Gospodara. Nismo izmislili nešto svoje, i nismo ništa drugo uradili osim što smo se držali Knjige našeg Gospodara i sunneta našeg Vjerovjesnika, ﷺ.

O muslimani na svakom mjestu, čestitamo vam mubarek mjesec Ramazan. Zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što smo dočekali ovaj blagoslovljeni mjesec. Pa iskoristite šansu ovog mjeseca o robovi Allahovi i činite što više dobrih djela. Iskoristite njegovu najbolju blagodat. Pa zaista je džihad najbolja blagodat, djelo približavanja Allahu. Požurite prema njemu. I težite učestvovanju u bitkama u ovom blagoslovljenom mjesecu i žrtvujte se tražeći šehadet u njemu. Zaista se nafila u njemu broji kao farz u drugim mjesecima, a farz se uvećava za deset puta. Zaista je mudar i pametan onaj koji ustraje u džihadu i bitkama u Ramazanu. Nema ibadeta koji se može porediti sa džihadom, a džihad u Ramazanu se ne može porediti sa džihadom u drugim mjesecima. Pa čestitamo onome ko provede Ramazan kao gazija (borac) na Allahovom putu.

Radosne vijesti za onoga koga je Allaha odabrao za ovaj plemeniti mjesec i uzeo ga kao šehida. Možda Allah poveća nagradu šehida u mjesecu Ramazanu za deset puta više nego u drugim mjesecima. Stoga požurite (takmičite se) o muslimani. Požurite prema džihadu. I ustrajte u vašem džihadu o mudžahidi na svakom mjestu. Idite naprijed, pa da nevjernicima mjesec Ramazan učinite mjesecom poraza.

O ehlu sunnije na svakom mjestu, a posebno narode Iraka. Počeli ste da živite sa rafidijama na koje smo vas nedavno upozoravali. Počeli ste da živite s njima u stvarnosti i gledati ih jasnim pogledom. U Bagdadu, Dijali, Enbaru, Kirkuku i Salahuddinu. I nisu se umanjili incidenti koji se događaju sunnijama u Bagdadu, od otmica, ubijanja, progonstva. I ne usuđuju se da otvoreno ispovjedaju svoju vjeru u tim teritorijama, niti im (ehlu sunnijama) je dozvoljeno da se vrate na svoja mjesta unutar njih (teritorija). Ko od vas danas može da svom sinu da ime Omer, Osman ili Muavija? Ko od vas danas može da uđe u Bagdad? Ne dozvoljavaju rafidije sunnijama da uđu u Bagdad, niti ikome dozvoljavaju ko ima ikakve veze sa sunnijama da uđe u njega. Ne dozvoljavaju čak ni svojim slugama, sljedbenicima, paščadima od murteda, sahavata, policije i vojske da uđu u njega. Oni su povezani sa ehlu sunnijama. Iako su ih služili dugi niz godina. I posvetili se njihovoj odbrani. Iako oni pripadaju safavijima više nego sami safaviji.

Pitajte za sunnijskog generala murteda iz Enbara, koji je čvrsto podržavao i pomogao safavije protiv mudžahida. I to mu nije ništa pomoglo kod rafidija. Kada je pobjegao od mudžahida prema Bagdadu. Pa su ga rafidije zaustavile na vratima Bagdada i zabranila mu ulazak. Pa su mu rekli da im da svoje dvije kćeri (da bi ušao). Pa mu je to bio velik šok i kao buđenje iz sna. I povratilo ga iz njegove zablude pa se ponovo vratio u Enbar, te došao mudžahidima kao pokajnik. Neće rafidije nikad imati milosti prema sunnijama ako zavladaju njima. Pa kako da im se smiluju kad su oni uvjereni da se ubijanjem sunnije približavaju svojim bogovima. Čak i da ne slijedi svoju vjeru već samo nosi njeno ime. Čak i da je njihov sluga i njihov rob koji voli da ih služi i brani.

Mi vam ne pričamo danas o očekivanoj budućnosti. Pričamo vam o istinitoj dašnjici koju ste počeli da živite sa jasnim ubjeđenjem. Na početku kad su rafidije ušle počeli su sa upadima i racijom u sjedišta sahavata. Sahavata besramnika i marioneta. Kad su ušle rafidije zabranile su klanjanje džuma namaza. I vidjeli ste šta su radili u Dijali, Salahuddinu i Enbaru. Palili i rušili mesdžide. Ubijali, klali, palili i progonili ehlu sunnije, te pljačkali i krali njihove imetke i posjede. Vi ste počeli da živite ovaj istinski život jasnim ubjeđenjem, o ehlu sunnije. Zar vam nije došla vijest o zlatarima i blagajnicima koji su kidnapovani u Samari, a onda se vratili kao beživotna tijela. Zar ste zaboravili nedavni veliki događaj kojim se rafidije diče? Kada su vam u lice govorili kako su vam zapalili vaše kuće i vozila. Zar ne čujete njihove svakodnevne priretnje vama o narode Enbara? Opisivajući vas glavom zmije i govoreći da se pripremaju za vas. Zar ne vidite, o ehlu sunnije, imena hiljade vaših zatvorenika kako pate u zatvorima u (vilajet) Džunubu. Zar ne znate da se među njima nalazi oko 1.300 čednih i čistih žena? A to je samo ono što znamo i što je zabilježeno.

O ehlu sunnije na svakom mjestu, krstaši su donijeli odluku da se protjeraju sve sunnije u cijelosti iz Iraka i da on bude samo za rafidije. Pa probudite se o ehlu sunnije na svakom mjestu! Zaista je ovaj govor jasan. Sad vam je jasno pravo lice rafidija. I jasno vam je njihovo neprijateljstvo i mržnja prema vama. I nije se umanjilo neprijateljstvo rafidija prema vama nimalo od neprijateljstva krstaša. I nije se umanjila njihova mržnja.

“Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobošci, da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi.” (El-Bekare, 105)

“Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate odvjere vaše, ako budu mogli.” (El-Bekare, 217)

Krstaši su se, Allahovom blagodati, predali i odustali od gušenja džihada u Iraku. I nisu uspjeli da udalje ehlu sunnije od mudžahida niti da ih uključe i regrutiraju preko tzv. političkih operacija. Izgubili su krstaši ovu bitku, a ehlu sunnije su se počele okupljati oko mudžahida, a jevreji su se šokirali i prestrašili svakodnevnim prisegama šejhova i plemena mudžahidima.

Pa su doniijeli odluku prodavanja Iraka rafidijama, Iranu i kurdskim ateistima. Da bi otpočeli sa ubijanjem, zatvaranjem i proganjanjem ehlu sunnija. To je istina (stvarnost) koja je postala jasna kao sunce u sred dana. I to je strategija (plan) krstaša u njihovom ratu protiv Hilafeta, koju je pokrenula fetva prokletog prljavog Ajatollaha el-Sistanija, krstaškog muftije, osnivača Hašd rafidija, koji ih je trenirao i naoružavao određeni period, i u cijelosti ih opremio zajedno sa američkom vazduhoplovnom podrškom. Vrata su bila širom otvorena za rafidije da dođu iz koje god zemlje žele. Formirali su brigade, milicije, partije i grupe i čak su za svaku partiju otvorili satelitske kanale koji će emitovati vijesti za istu.

Dok na drugoj strani vidimo murtede ehlu sunnija kako se žale krstašima i ljube njihova stopala da bi ih naoružali, ali sve to uzalud. Područja pod kontrolom rafidija u potpunosti bivaju očišćena od ehlu sunnija, ubijajući ih, zatvarajući i progoneći ih. Svakodnevna hapšenja na stotine ehlu sunnija, a raseljenim ehlusunnijama nije data dozvola da se vrate svojim kućama u područjima koja su zauzele rafidije.

Ko se vratio u Dijalu i Tikrit? Ko se vratio u Džurf es-Sahr ili el-Karul ili el-Uvejsat ili bilo koja druga mjesta. Ehlu sunnijama je zabranjeno da uđu u bilo koje područje koje je pod kontrolom rafidija, a posebno narod Enbara, a ko god od njih uspije ući u Bagdad biva gonjen i napadnut, ubijen, zatvoren ili progonjen. Zar ne vidite plakate u Bagdadu na kojima piše: “Ko god štiti raseljenu osobu iz Enbara je terorist.”

Stoga, raseljene osobe iz naroda Enbara su izbačeni na ulice, u pustinjskoj vrućini koja ih peče, i neki od njih se i sad odbijaju vratiti svom narodu i svojoj vjeri. Podnose velike bolove i piju samo iz čaše poniženja, nema snage ni moći osim kod Allaha! I mi im nismo učinili nepravdu, učinili su je sami sebi. Ovo nije ništa drugo osim rezultat njihovog napuštanja džihada i odanosti nekih od njihovih sinova rafidijama i krstašima, kao i pridruživanju sahavatima i safavijskoj vojsci, tražeći slavu s njima. Pa ih je Allah ponizio.

“A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18)

I ovo je isto tako potvrda hadisa Allahovog Poslanika, ﷺ: “Kada se budete bavili zelenaštvom (kamatom), i uhvatite se za kravlje repove i zadovoljite se zemljoradnjom i napustite borbu na Allahovom putu, Allah će na vas spustiti poniženje koje neće podići dok se ne vratite svojoj vjeri.” (Prenosi Imam Ahmed)

O narode Enbara, vratite se svojim kućama i svom narodu. Vratite se svojoj vjeri! Pošto je situacija došlo do ove tačke i možda su murtedi od onih koji tvrde da pripadaju sunnijama napokon shvatili ko su rafidije, mi im kažemo: Došla je do nas vijest da su mnogi od vas odlučni da pobjegnu iz kandži rafidijskih, ali nisu u mogućnosti da to urade jer se boje našeg udarca. Radi opravdanja pred Allahom a onda pred muslimanima, i kao odgovor vođe pravovjernih na zahtjeve vođa i uglednika plemena, ovim pozivom dajemo Sahavatima i onima koji se nalaze među rafidijama – u vojsci i policiji – posljednju šansu, i pozivamo ih još jednom da dođu i da se pokaju. Ovo važi za sve njih bez izuzetka, jer mi ne isključujemo oficire ili kriminalce, i ne postavljamo im nikakve uslove osim da predaju svoje oružje kao znak njihove iskrenosti.

Ovaj put ne isključujemo nikog ko želi da se pokaje, čak ne ni klan Džagajifah u Hadisi koji su se uzastopno puta pomurtedili, i ovo je uprkos činjenici da pričamo sa pozicije moći i trenutno držimo Hadisu u okruženju i svaki čas možemo ući u nju. Ovo je dragocijena šansa za vas i za sve murtede, pa prihvatite je i pokajte se u ovom blagoslovljenom mjesecu. Možda će vam Allah sve oprostiti.

Ali ako nas Allah počasti iz svoje blagodati i uđemo u Hadisu prije nego što se pokajete, onda se kunem da ćemo vas napraviti kao primjer za generacije koje će doći, tako da će ljudi proći kraj Hadise i reći: “Ovdje je prije bio klan pod imenom Džagajifa i njihove kuće koje su pripadale Džagajifi.”

Isto tako obnavljamo naš poziv vojnicima grupa u Šamu i Libiji. Pozivamo ih da dobro razmisle prije nego što se upuste u borbu sa Islamskom Državom, koja vlada onim što je Allah objavio. Znajte, o vi pogođeni fitnom, prije nego što se upustite u borbu protiv Islamske Države da ne postoji mjesto na zemlji gdje je uspostavljen Allahov Šerijat i vlast pripada samo Allahu osim zemalja Islamske Države. Znajte da ako uspijete osvojiti čak koliko je pedalj jedan, jedno selo ili jedan grad od nje, Allahov zakon u tom području će biti zamijenjen sa ljudskim zakonom. Pa upitajte se: “Koji je propis onoga koji zamijeni ili bude uzrok promjene Allahovog zakona sa ljudskim zakonom?” Da, postajete nevjernikom zbog toga. Zato pazite, jer boreći se protiv Islamske Države vi upadate u kufr, bili svjesni toga ili ne.

Razmislite o svim govorima koje pozivači u vatru koriste da bi vas navukli da se borite protiv Islamske Države. Vidjećete da su to lažni govori. Razmilite i promislite, o vojnici pogođeni fitnom, i gledajte okom nepristrasnosti, a ne okom pristrasnosti nekoj grupi. Pogledajte kroz perspektivu Šerijata i dokaza, i onda se nemojte okrećati fetvama magaraca koji su se poskliznuli i upali u blato. Ne dopustite da vas njihove slavne reputacije u zabludu odvedu, čak i ako imaju dugu istoriju pisanja knjiga i djela, jer oni zaista nisu napustili tagutska gnijezda niti su otišli u džihad. Oni su svoje cijele živote proveli krijući se iza svojih žena u njihovim sobama, loveći padove i greške mudžahida. Ako idu na ribat, idu na ribat na granicama Twitter-a, ako se odluče boriti u bici, njihova bitka je u obliku intervjua na satelitskoj TV. Nikad u životu nisu ispalili nijedan metak na Allahovom putu, niti su svjedočili nijednoj sceni mudžahida na bojnom polju. Kad bi jedan od njih htio da se pridruži nekoj grupi, oni ga ne bi prihvatili. A i ako bi ga prihvatili, ne bi ostao dugo, već bi on odbacio njih ili bi oni odbacili njega. Kad bi razmišljao, shvatio bi da je njegovo neznanje ono što ga zaustavlja od krećanja naprijed (u džihad), jer njegova unutrašnjost mu se ne bi pokorila, s obzirom da sebe stavi pod vlašću bilo kojeg vladara. Vjerovatno nikad nije razmišljao da učestvuje u bici i nikad neće razmišljati o tome.

Nakon svega toga, čak i kao griješnik napuštajući džihad,

on se želi istaći poput onog koji je za džihad i mudžahide ovlašćen.

Ja sam od onih koji se najmanje praviti treba,

koji ljude zalutalim smatra dok on sam upućen nije.

Kad pokušaš upravljati istinom sa laži – ono će se odbiti,

a kad odlučiš upravljati sa istinom – i čvrsto postavljene planine će se pokoriti.

O vojnici pogođeni fitnom, pazite se od koga uzimate svoju vjeru, i pokajte se svom Gospodaru tako da vam se On možda smiluje i uputi vas. Nadalje, zar niste uzeli pouku, o stranke i sahavati? Zar niste uzeli pouku o vašim prethodnicima koji su se borili protiv Islamske Države prije deset godina? Gdje su stranke (grupe) koje su se borile protiv Islamske Države? Gdje su sahavati? Zar niste uzeli pouku, o stranke (grupe) u Libiji? Zar niste uzeli pouku, o sahavati u Derni? Zar niste uzeli pouku, o stranke u Horosanu? Šta ćete postići borbom protiv Islamske Države? Da li iko želi da svojim rukama sebi iskopa kabur, ili želi da mu se glava odsiječe, ili kuća sruši? Šta ćete postići borbom protiv Islamske Države, o grupe? Da li mislite da ćete je istrijebiti? Da li mislite da ste jači od sahavata Iraka koji su podržani Amerikom i njenim saveznicima? Zar nećete uzeti pouku od grupa u Šamu i njihovih sahavata?

Zaustavite vaš rat protiv Islamske države, o grupe na svakom mjestu, i pokajte se svom Gospodaru. Nemojte stajati među jevrejima, krstašima i tagutima. Jer onaj koji ustraje u borbi protiv nje, neka se ne žali kasnije, niti se udara od žalosti, niti krivi nikoga osim samog sebe.

O ehlu sunnije na svakom mjestu, a posebno narode u Jordanu, Zemlji dvaju harema (Saudijska Arabija) i Libanonu, ako ne požurite pomoći vašem narodu sunnijama u Iraku i Šamu, onda požurite pomozite sami sebi. Ne dopustite da vaše stanje postane kao stanje onog koji je rekao: “Pojeden sam na dan kad je pojeden bijeli bik.” A ako vam je iman postao slab, vaše praktikovanje vjere se smanjilo, vaša odlučnost spala, i napustili ste i izbjegavate džihad, pa nemojte dopustiti da vaš ponos i muškost nestane, jer kako možete uživati u životu i živjeti u ugodnosti vaše kuće dok vaša braća od ehlu sunnija bivaju masakrirani i prognani iz svojih država, njihove kuće bivaju uništavane, njihov imetak se krade i njihove žene bivaju silovane? I ovo se sve radi sa krstaškim avionima, koji uzleću iz vaših mjesta, finansirani su vašim novcem, i koriste vaše gorivo.

Neka je Allahovo prokletstvo na vaše vladare! Neka je Allahovo prokletstvo na one koji od vas koji su u savezu sa njima i koji ih podržavaju! Neka je Allahovo prokletstvo na zle učenjake, magarce koji vas uspavljivaju sa svojim otrovnim fetvama, podržavajući tagute i njihove tronove. Probudite se o ehlu sunnije u Libanonu, Jordanu i Zemlji dva harema! Ustanite protiv vaših korumpiranih nevjerničkih vladara. Ustanite protiv njih prije nego što vam žaljenje ne bude od koristi. Nemojte spavati, jer je narod Jemena spavao sve dok tagut nije zapalio iskru rafidija u svakom dijelu zemlje, i vi pokušavate da je ugasite kad vas je ona većo kružila i kad ste postali nemoćni.

Vidim vatru zapaljenu u daljini,

čiji se plamenovi šire na područje svako.

Beni Abbas je spavao u javi,

pa je postao siguran i spreman.

Beni Ummejja je isto tako spavao,

a onda požurio da je ugasi

kad je već kasno postalo.

O narode naš u Libanonu, Jordanu i Zemlji dvaju harema, godinama smo vas upozoravali. Rafidije napreduju prema vama, i vaš rat sa njima nesumnjivo se približava, pa ili ćete krenuti naprijed i odgurati ih nazad, ili ćete ostati uspavani i probuditi se na ono na što su je narod Iraka, Šama i Jemena probudio, od ubijanja, zatvaranja, progonstva, uništavanja njihovih kuća, pljačkanja njihovih imetaka i zlostavljanja njihovih žena.

O ti koji vidiš stanje Šama i plačeš,

kako je ono na tebe uticalo i šta li čekaš?

Ako se ljudi uznemiriše onome što se u Beredi desilo,

pa ono što se dešava na Eufratu i dvjema obalama Tigrisa je još veće.

Vidim krv kako teče njihovim obalama,

vlažeći i ostavljući mrlju na zemlji.

Bagdad posmatra dok uzbuđenost raste,

a oči pune suza, a srca uzbuđeno čekaju.

Gdje je Rašid i njegovi dani prošli?

Gdje su čuvari i najbolja omladina?

Čemu se osoba može nadati ili bojati

dok duše boluju od života punog straha?

Pospi po mom srcu kao po vatri,

jer želja za osvetom je došla sa tugom.

I ostavi srce moje za nešto drugo jer će da gori.

Nema opravdanja onim ljudima,

kojima kad kažemo da u boj krenu, a oni to odbiju.

Čemu se nadate od sigurnosti i ugođaja

kad se imetak pljačka a životi se ubijaju?

O ummete hrabrosti, gdje je ta hrabrost?

Rana vas je spriječila?

O Ummete slave, gdje su slava i plemenitost?

Ne prihvataj nepravdu i odbrani ponos svoj!

Ponos je stvar koju bi i sami Arapi branili.

Vidim ponosne ljude zauzete određivanjem vođa,

a ne igrom i zabavom.

Ponos života se štiti snagom poniženja,

u suprotnom će doći smrt i uništenje.

Branite zemlju i budite od strpljivih koji glave ne poginju

čak ni kad se u nevolji nalaze.

Šta drugo očekujete već da opkoljeni budete,

a onda neće biti ni izlaza ni skloništa.

A što se tiče jevrejskog magarca, poraženog Obame, njegove nemoćne stranke, slabe koalicije, i poražene vojske, kažemo: Kroz istoriju nikad nismo čuli za taktične prepreke. Ali ti obećavamo da ćemo u budućnosti doći sa još više prepreka, inšaAllah, i sa iznenađenjima koji će slijediti jedan iza drugog. Stoga posmatraj, a i mi posmatramo.

Čestitamo vojnicima Islamske Države u Kavkazu na objavi vilajeta. Čestitamo im na njihovoj prisegi i njihovom pridruživanju redovima Hilafeta. Vođa pravovjernih je prihvatio vašu prisegu i postavio je plemenitog šejha Ebu Muhammeda el-Kaderija kao valija Kavkaza i poručio mu da se boji Allaha u svojim i javnim poslovimai da se lijepo ponaša prema onima koji su sa njim. Savjetujemo sve mudžahide na Kavkazu da se pridruže njegovoj karavani i da slušaju i pokoravaju se njemu u svemu osim ne u grijehu. I molimo Uzvišenog Allaha da vas učvrsti i pomogne, i da vam podari pobjedu.

Pozivamo mudžahide Horosana koji se iskreno trude da uspostave Allahov Šerijat da se pridruže redovima Hilafeta. Pozivamo ih da napuste neslaganje, neslaganje grupa, stranki i partija, jer Hilafet okuplja sve muslimane, iz Šamljane, Iračane, Jemence, Egipćane, Evropljane, Amerikance i Afrikance. On okuplja arape i nearape. On okuplja Hanefije, Šafije, Malikije i Hanbelije. Pa dođite u vaš Hilafet, jer vi ste se godinama borili da ga oživite i da uspostavite Allahov Šerijat. Evo ga, sada je oživljen. Pa pridružite se njegovim redovima i nemojte biti kao jevreji za koje je Uzvišeni Allah rekao:

“A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju.” (El-Bekare, 89)

Stoga dođite i dajte prisegu vašem Gospodaru, vašoj vjeri a ne vašoj naciji, narodu, zemljama ili strankama. U Horosanu ima onih koji tvrde da su mudžahidi na Allahovom putu a ustvari su saveznici pakistanske vojske ili obavještajci ili nešto drugo. Mi ove ljude upozoravamo i pozivamo ih da se pokaju. Ko god se ne pokaje i ne objavi svoje pokajanje, onda ne može kriviti nikog drugog osim samog sebe. O mudžahidi, prema ovakvima nemojte nimalo žalosti niti milosti imati.

O vojnici Islamske države na svakom mjestu. Ovo su bojna polja ispred vas, ovo je vaše naoružanje, i ovdje je Ramazan. Obnovite svoj nijjet sa Allahom, azze ve džel. Budite iskreni prema Njemu, subhanehu. Ustrajte u obnavljanju vašeg nijjeta. I pokajte se Allahu u vezi vaših tajnih i javnih djela i tražite Njegov oprost. Često se kajite i tražite oprost. I znajte da Allah nije obećao da će dati mudžahidu pobjedu u svakoj bici. Nego, uspostavljen put Allaha je da dani pobjede i poraza budu različiti da rat ima uspone i padove. Uzvišeni Allah kaže:

“Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima.” (Ali Imran, 140)

Stoga mudžahidi na Allahovom putu mogu izgubiti bitku ili bitke. Čak šta više može se preokrenuti sudbina pa da izgube gradove i područja, ali nikad nisu do kraja poraženi, jer Allah, azze ve džel, je njima obećao krajnji ishod i krajnju pobjedu, ako Ga se budu bojali i ako budu strpljivi. Ali prije toga, moraju proći kroz iskušenja i testove. Pa ako izgubite zemlju, osvojićete još više, inšaAllah, pa čak i nakon nekog vremena. To je zbog toga što krajnji ishod i pobjeda, Allahovom dozvolom, pripadaju vama. Učinite da se zemlja trese pod njihovim nogama. I budite strpljivi i čvrsti, jer Allah je sa vama.

O muslimani, ovo je blagoslovljeni čas u ovom blagoslovljenom danu. Ja ću doviti, a vi govorite amin:

O Allahu, pomozi mudžahide na svakommjestu koji se bore na Tvom putu.

O Allahu, učvrsti njihova srca, učvrsti njihove korake, i daj im veliku pobjedu i uspjeh.

O Allahu, učini ovaj mjesec mjesec pobjeda za muslimane na svakom mjestu i učini ga mjesecom gubitaka, poniženja i nesreće za kjafire na svakom mjestu.

O Allahu, tebi prepuštamo sve one koji kažu da je krv mudžahida halal i koji vode rat protiv njih pod izgovorom da su oni haridžije.

O Allahu, rastavi njihovo jedinstvo, razori njihovo okupljanje, i slomi njihove kičme.

O Allahu, tebi prepuštamo sve one koji podstiču na borbu protiv mudžahida na Tvom putu i donosi presude da se ubijaju pod izgovorom da su oni haridžije.

O Allahu, učini da se crknu od bolesti i nevolja. O Allahu, učini ih kao primjer i opomenu ljudima.

Nema boga osim Tebe. Ti si Uzvišen. Zaista smo se mi prema sebi ogriješili. O Allahu, neka je mir i salavat na Muhammeda i njegovu porodicu i ashabe. Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Objavio: El-Furqan medija, 6 Ramazan, 1436.

Prijevod: Al-Hayat medija