O daije, dosta je proizvoljnog mudrovanja vratite se mudrosti Kur'ana i sunneta!

393


Definišući mudrost Ragif el-Asfehani kaže: „Mudrost je da čovjek pogodi istinu znanjem i razumom.“ (Mufredat fi garibil Kur’an, 127)

Dr. Seid ibn Vehf el-Kahtani kaže: „Kada promotrimo ove definicije mudrosti (hikmeta) vidimo da je sveobuhvatna definicija mudrosti: Ispravnost u riječima i djelima i stavljanje svake stvari na mjestu koje joj pripada.“ (Mefhumul hikme, 13)

Dakle, mudrost nije u onome što čovjek vidi i smatra da je mudro, niti je mudrost činiti grijehe i kršiti Allahove granice pod izgovorom rada za Allahovu vjeru. Takođe, mudrost nije ni to da daija ostavlja sunnet i čini grijehe i novotarije pod izgovorom da želi širiti vjeru i uspostaviti sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da se sunnet ne može uspostaviti osim putem činjenja grijeha i novotarija!

Ukoliko čovjek svom razumu širom otvori vrata „mudrovanja“ to mudrovanje ga može dovesti do velikog pada i popuštanja u Allahovoj vjeri tako da se miskin sve više udaljava od Allahove vjere i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on i dalje misli kako je mudar i kako mudro postupa.

Tako smo među našim bosanskohercegovačkim daijama vidjeli dokle i u kojoj mjeri „mudrovanje“ koje nije precizirano Kur’anom i sunnetom, može odvesti od Kur’ana i sunneta.

Vidjeli smo kako je veliki broj daija naučio iz „Knjige mudrosti“ kako se brada treba obrijati ili svesti na par centimetara (a kod onih „mudrijih“ i na par milimetara), jer tobož se ne može pozivati u islam i činiti dawa osim sa „sređenom“ i „urednom“ bradom.

Vidjeli smo kako je veliki broj daija naučio iz „Knjige mudrosti“, kako se trebaju prešutiti novotarije i grijesi (a nažalost ponekad i krupni posrtaji) određenih čelnika i imama islamske zajednice jer nije „mudro“ odvajati se od džemata pa makar taj džemat počivao na novotarijima i grijesima daleko od onoga na čemu je bio prvi džemat muslimana od ashaba, tabi’ina i onih koji su ih u dobru slijedili i koji ih slijede do Sudnjeg dana. Moto na osnovu kojih su „mudre“ daije preuštkivali ili ponekad u par redova osuđivali neki krupniji postupak nekih pripadnika IZ-a bio je: „Ko radi taj i griješi“. Da, tačno je da onaj ko radi taj i griješi s tim što bi mi na ovo dodali: „Ko neispravno radi puno griješi“. A kako neće puno griješiti onaj ko se u svojim postupcima daleko udaljava od principa Kur’ana i sunneta?!

Vidjeli smo isto tako kako su neke „mudre“ daije počele učiti i mevlud te na taj način „mudro“ pozivati u Allahovu vjeru. Ima i onih „mudrijih“ koji samo prisustvuju mevludu ili tehvidu ali ne prouče ništa od mevluda već samo jasin ili dio njega. Mora se radit „mudro“, u suprotnom možeš bit okarakterisan kao vehabija i onda nećeš moći odlazit na mevlud i tehvid a samim tim nećeš moć ni da pozivaš ljude u islam, jer je to jedna od povoljnih prilika da se ljudima nakon pjevušenja laži i potvora na Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto kaže o Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!!

Šejhul islam Ibn Tejmije je upitan o čovjeku koji je velikim grješnicima učio dozvoljenu poeziju udarajući u def te bi to bilo sebeb pokajanja nekih od njih. Da li je ovakav postupak dozvoljen s obzirom da se tim postupkom ostvaruje korist (tevba velikih griješnika)? Kakav je propis toga? Pa je Šejhul-islam odgovorio: “Upućivanje zabludjelih i pozivanje grješnika na pokajanje mora biti zasnovano na metodama kojim je Allah poslao svoga Poslanika. Pomenuti slučaj čovjek koji želi  da se oni koji slušaju poeziju pokaju od velikih grijeha te nije bio u stanju to učiniti osim putem pomenute novotarske stvari, ukazuje da je taj čovjek ili džahil (neznalica) po pitanju šerijatskih metoda ili ih nije u stanju sprovesti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi i tabiini su one koji su gori odpomenutih ljudi, od kafira, fasika, i griješnika pozivali šerijatskim metodama. Allah ih je šerijatskim metodama učinio neovisnim od novotarskih metoda. Opće je poznato i mutevatirom prenešeno da se od kufra, fiska, i grijeha, putem šerijatskih metoda u kojima nema novotarskih okupljanja, pokajao veliki broj ljudi čiji broj zna samo Allah.“

Nakon toga Šejhul-islam spominje da pomenutom čovjeku nije dozvoljeno da haram, mekruh ili mubah stvari smatra ibadetima i preobražava ih u djela kojima se približava Allahu.  Pomenuti čovjek je u zabludi, iznosi potvoru i oprečan je koncenzusu muslimana. (Medžmu’ul fetava, 11/620)

Subhanallah, šta bi danas Šejhul-islam , na čije govore i stavove se danas poziva nemali broj „mudrih“ daija, rekao za ove „mudre“ postupke daija koji putem novotarija žele pozivatu u Allahovu vjeru. Ako je Šejhul-islam osudio učenje poezije u kojoj nema harama, ali koju prati def, šta bi onda tek rekao za postupke i stanje ovih daija?!

Vrhunac ovog „mudrovanja mudrih“ daija, kojeg iskreno nismo očekivali, bio je pripajanje nekih daija političkim strankama na prostoru BIH.

Zamislite kakve li samo „mudrosti“ vidjeti daiju, kandidata na listi političke stranke, kao člana stranke čiji sam naziv prije njenog statuta poziva u širk dvadesetog stoljeća, pardon hoću reći demokratiju!!

Kakve li samo mudrosti vidjeti daiju koji da umjesto sa tribine poziva ljude u Allahovu vjeri i sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (a sigurno je da je ne mali broj od onih koji ga slušaju daleko od vjere) i govori: Rekao je Allah, Rekao je Njegov poslanik, on umjesto toga ljude poziva ka evropskoj orijentaciji i njenim vrijednostima!!

Kakve li samo mudrosti vidjeti daiju na okupljanju jedne demokratske partije čiji se nastup iščekuje pjevanjem sevdaha i izvedbi Hasibe Agić i orkestra narodne muzike. A naravno tu je bio i ansambl narodnih igara i pjesama da bi se na kraju taj “duhovni” muzički blok završio pozivom poznate interpretaotrke narodnne bosanskohercegocačke sevdalinke, da se povjerenje na slijedećim izborima ukaže kandidatima liste.

Mudrost je bilo isto tako vidjeti i daiju sa „mudro“ obrijanom bradom i „mudro“ spuštenih pantalona ispod nogavica, kako „mudro“ stoji između dvaju dotjeranih i nagizdanih djevojaka iz ansambla narodnih igara. Valjda je „mudrost“ zahtjevala da se to osudi samo srcem a možda nije potrebno ni to jer je vjerovanje našeg „mudrog“ daije da će ga Allah nagraditi za njegove „mudre“ postupke.

O daije, dosta je proizvoljnog mudrovanja vratite se mudrosti Kur’ana i sunneta.

Napisao: Aziz Billah

Tagovi: {tortags,4098,1}

Vaše radove možete slati na adresu (adresa je vidljiva nakon logovanja): vasastrana@putvjernika.com